Pratite nas

Reagiranja

PAVKOVIĆ: Što bi rekao dr. Šreter na tzv. „sarajevsku deklaraciju“?

Objavljeno

na

Što bi danas, da je živ, rekao hrvatski mučenik dr. Ivan Šreter da je čuo da je u Sarajevu skupina nostalgičara za bivšom Jugoslavijom potpisala i objavila nekakvu „Deklaraciju o zajedničkom jeziku“, koja nije ništa drugo nego oživljavanje nekada službenog, a u stvarnosti nepostojećeg hrvatsko-srpskog ili srpsko-hrvatskoga jezika?

Naime, dr. Šreter, inače Junak hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, 1984. godine, kad je jedan pacijent došao k njemu, u Lipik,  na pregled napisao je da je „umirovljeni časnik“, a ne „penzionirani oficir“. Ubrzo nakon toga, digla se nezapamćena bura. Srbijanski pisac Goran Babić, koji je u to vrijeme živio i radio u Zagrebu, među ostalim je napisao da se zbog toga „taj liječnik jednostavno likvidira“, a s njim su se, ovako ili onako, u to doba složili i neki koji su potpisnici tzv. „sarajevske deklaracije“.

Šreter je suđen. Odvjetnik mu je bio dr. Milan Vuković. Ništa nije pomoglo. Presuda Općinskog suca za prekršaje u Pakracu glasila je – 50 dana zatvora, uz obrazloženje da u Hrvatskoj nema „umirovljenog časnika“ već samo „penzioniranog oficira“!

Srbi iz Lipika, Pakraca i nekih drugih mjesta to mu nikada nisu mogli oprostiti. Stoga su ga 18. kolovoza 1991.,kad se vraćao kući osobnim automobilom iz Zagreba, nasilno oteli u selu Kukunjevac, na dionici ceste Kutina – Pakrac. Prema iskazu svjedoka, pobunjeni Srbi postavili su barikadu na cesti s ciljem da otmu upravo dr. Šretera te da mu „naplate“ za sve, pa i za „umirovljenog časnika“.

Odveden je u srbijanski logor Bučje, gdje je (zar ne Veljko Džakula) bio fizički i psihički užasno maltretiran, isprebijan… Nakon toga izgubio mu se svaki trag. Još se ga uvijek vodi kao „nestalog“, iako  razne džakule iz Pakraca i Lipika i te kako dobro znaju gdje je sahranjen, odnosno kakva je bila njegova mučenička sudbina.

Dakle, sada ponovno ista stvar. Prema ovoj tzv. „deklaraciji“ (zamislite da se usvoji!) ponovno bi tražili da se oni koji u Hrvatskoj pišu i govore hrvatski izvedu pred sud, kao najveće zločince. Među prvima, „deklaraciju“ je potpisala, a tko drugi, nego  i obitelj Šerbedžija, ali i ekipa „četnički“ literarno nastrojenih stvaratelja srbijanskog tjednika Milorada Pupovca „Novosti“, odnosno bivši „feralovci“ i sve takvi njima slični, koji još ni danas „ne znaju“tko je u vrijeme Domovinskoga rata bio žrtva, a tko agresor.

Potpisnici ove sramne „deklaracije“ iz četiri države – Hrvatske, Srbije, BiH i Crne Gore, smatraju, baš kao i Krleža, da su hrvatski i srpski „jedan jezik“. Možda je to u njihovim glavama bilo i jeste, ali danas, poglavito nakon srbijanske i ine agresije, sigurno nije. Takva glupost prije svega vrijeđa hrvatske branitelje i stradalnike iz obrambenog Domovinskoga rata, tim prije što se u Hrvatskoj isključivo govori hrvatski, a u Madžarskoj – madžarski. Sva sreća da ova ipak marginalna skupina jugonostalgičara nije zatražila i da se u Hrvatskoj govori engleski, jer ga tobože mnogi razumiju.

Sve u svemu, hrvatski mučenik, častan i ugledan dr. Ivan Šreter, nakon ovog i ovakvog dokumenta jedino se može – preokretati u grobu!

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

HASANBEGOVIĆ O ODLUCI USTAVNOG SUDA: ‘Ova odluka je povratak cenzure iz vremena komunizma’

Objavljeno

na

Objavio

“NDH bila nacistička i fašistička tvorevina”: Ustavni sud donio važnu i dalekosežnu odluku.

Hoće li se sada zabraniti knjige u kojima se iznose povijesne interpretacije suprostavljene odluci Ustavnog suda? Hoće li one biti proglašene protuustavnom literaturom, pita Hasanbegović

Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima još nije dalo preporuke za tretman tih režima, a Ustavni sud već je jasno definirao NDH kao negaciju temeljnih vrednota ustavnog poretka Hrvatske.

Stoga je teško očekivati da bi Vijeće svojim preporukama, koje Vlada namjerava pretočiti u zakon, moglo ići ispod razine odluke Ustavnog suda kojom je poništena odluka Općinskog vijeća Čačinaca od 11. travnja 1997., a kojom je jedna ulica dobila naziv 10. travnja. Izdvojeno je mišljenje imao sudac Miroslav Šumanović, izabran prošle godine kao kandidat HDZ-a, koji smatra da nije na Ustavnom sudu da određuje povijesne istine i da ne postoji društveni konsenzus o karakteru NDH.

Prije desetak dana skupina povjesničara, među kojima je i Zlatko Hasanbegović, uputila je apel protiv propisivanja službene istine. Njega je dosad online potpisalo preko tisuću ljudi. Hasanbegović ističe da su htjeli upozoriti upravo na stvari kakva je odluka Ustavnog suda.

– Značajan dio ozbiljne srednjostrujaške historiografije krši tu odluku. Hoće li se sada zabraniti knjige u kojima se iznose povijesne interpretacije suprostavljene odluci Ustavnog suda? Hoće li one biti proglašene protuustavnom literaturom?

Ova odluka predstavlja poziv na povratak cenzure iz vremena komunizma. Moj bi stav bio jednak i da je Ustavni sud, skupina nekompetentnih ljudi izabranih temeljem političke trgovine, procjenjivao jugoslavenski komunizam. Pozivam premijera Plenkovića da raspusti Vijeće, jer je Ustavni sud već dao pravorijek, rekao nam je Hasanbegović.

Dakle, podizanje (vraćanje) biste Ive Lole Ribara i crvena zvijezda petokraka sukladne su ustavnim vrednotama hrvatske države. Za Dom spremni i Ulica 10. travnja nisu.
Još malo pa će i svi Hrvati koji su rođeni 10. travnja biti proglašeni protuustavnom kategorijom. Jadni smo, da jadniji ne možemo biti.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Dijele lekcije, a kad se upali svjetlo bježe kao miševi!

Objavljeno

na

Ovoga je dosta. U zadnje vrijeme relativno mnogi dijele lekcije hrvatskim braniteljima. Netko kaže da treba konačno  priznati i reći istinu, da nisu svi „branitelji“ bili branitelji! Zatim zamjeraju pojedinim udrugama proizašlim iz Domovinskog rata da se ponašaju i da svojim zahtjevima podsjećaju na SUBNOR, što izaziva osjećaj nelagode.

Zatim ističu da su pojedinci izmanipulirani, od političara i političkih stranaka, da se odnos društva prema njima značajno promijenio, u smislu da ih se drugačije doživljava i gleda, da su izgubili na dignitetu i zaslugama koje su neupitne. Uz to neki pišu da se mnogi branitelji još i danas srame „akcija“ u Savskoj, odnosno onog šatora i njihovih samozvanih lidera.

Nu, priznaju braniteljima da su oni ispred svih, jer su to zaslužili obranom Domovine narušenim zdravljem i izgubljenim životom.

Dakle, „oni su ispred svih“, ali moraju i trebaju biti poput ovčica. Nisu oni ti koji se trebaju buniti što njihova djeca nisu zaposlena, što dobar dio njih nema nikakvo zaposlenje, što neki već i kopaju po kantama za smeće ili „uživaju“ gledajući tajkune, odnosno njihovu imovinu koju su opljačkali dok su se oni borili. Ako se pobune, onda su „izmanipulirani“, onda je to tek „šačica“ ili mala skupina branitelja, koji predstavljaju sami sebe. Govore i da ima iznimno mnogo braniteljskih udruga, a ne vide da raznih humanitarnih, vinogradarskih, pčelarskih, konjskih, alkoholičarskih i tko zna kakvih sve ne ima daleko, daleko više. One im ne smetaju, jer nisu „izmanipulirane“ i jer među njima nema „lažnih“ članova!

Branitelji nisu mala djeca, pa da se svatko s njima može igrati kao s lutkama na koncu. Osim toga, što znači da nisu svi „branitelji“ branitelji? Branitelji su oni koji su stekli status branitelja. To bi isto tako bilo da netko kaže da su većina rukovoditelja firmi – „kriminalci“, pa da zbog toga „nitko“ ne želi kupovati njihovu robu. Druga je stvar što pretežno oni koji su rat proveli u podrumu „cijene branitelje“, ali ne i one koji su „branitelji“, a nisu branitelji. U tome je „kvaka“. Na taj način se naprosto vade zbog čega ne žele pomagati akcije branitelja, jer oni bi pomagali kad bi svi branitelji bili branitelji, ali kad među njima ima lažnih i sličnih (što oni znaju!), e onda ne bi. To su priče za malu djecu.

Branitelj je branitelj. I točka.

U zadnje vrijeme sve se češće čuje da pojedine braniteljske udruge podsjećaju na SUBNOR. To ih smeta. A ne smeta ih što istinske udruge SUBNOR-a još uvijek postoje, što su sve brojnije, i obilno su financirane državnim novcem, kao recimo četničke Novosti, pupovčev SNV i druge,  s ciljem da ruše sve što hrvatski diše!

Tko se od tih braniteljskih dušobrižnika bunio na srbijanske derneke koje svako malo priređuju razni  pupovci? Da, bune se, ali tako da ih nitko ne čuje.

A kad „zagrmi“ neka braniteljska udruga ili neki branitelj to „ne čuju“ ili se pak svim sredstvima negativno okreću prema tim ljudima i govore i pišu kako su „isti kao partizani“ ili „komunisti“ i tome slično.

Stoga, vi koji ste u vrijeme rata bili u mišjim rupama, koji ste u to vrijeme „studirali“  ili plesali  Žikina kola, koji ste se obogatili na grbači  hrvatskih dragovoljaca i stradalnika odite u tri „pm“ i ne dijelite nam lekcije!

Jaki ste samo kad je ugašeno svjetlo, a kad se upali nema vas nigdje!

Da to ste vi!

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati