Pratite nas

Reagiranja

Pavković: Zbog čega se prešutjela rehabilitacija Olge Hebrang?

Objavljeno

na

Obitelj Andrije Hebranga, jednog od najistaknutijih komunista u političkom vodstvu Hrvatske i Jugoslavije od 1940., koji je kasnije bio žrtva političkog progona i nasilja, prošla je strašne kalvarije, o čemu bi trebao snimiti i igrani film.

hebrangNakon stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države, tj. početkom devedesetih godina, o ovom se časnom i istinskom hrvatskom domoljubu počelo drugačije govoriti i pričati, a mnoge ulice i trgovi nose njegovo ime. Naime, Deklaracijom Hrvatskog sabora iz 1992, proglašen je nevinom žrtvom komunističke represije i politički je rehabilitiran. Beogradski sud ga je pak rehabilitirao tek 2008. godine, nakon samo jednog ročišta. Rehabilitacija se temeljila, prema pisanju medija, na dokumentima iz Arhiva Srbije, ali i drugim tekstovima o Andriji Hebrangu pa i knjizi što ju je 1952. objavio njegov isljednik. No, sin Branko koji je sve to i pokrenuo, smatrao je da je presuda Okružnog suda o nevinosti njihova oca pozitivan iskorak, ali – nedostatan.

  • Mislim da je na ovaj način srbijansko pravosuđe samo opralo ruke. Ja osobno ne držim do rehabilitacije srbijanskog suda nimalo, jer taj sud nikada nisam niti priznavao. Ja bih bio puno zadovoljniji da je srbijanski sud i srbijansko pravosuđe pokrenulo istragu gdje su posmrtni ostaci moga oca, jer bi ga onda mogli dostojno pokopati i dati mu zasluženu počast – izjavio je, te dodao da su trebali biti ispitani i svjedoci poput Jove Kapičića, Rankovićevog pomoćnika iz 1948., kao i ljudi iz Hrvatske koji su bili uključeni u istragu, poput Josipa Manolića.

Zanimljivo je da se u Hrvatskoj još uvijek relativno dosta priča o strašnom ubojstvu Andrije Hebranga, ali  hrvatske vlasti nikako da pokrenu istinski postupak za povratak njegovih posmrtnih ostataka u Zagreb.

Poznato je da je uhićen u svibnju 1948. i zatvoren u beogradski zatvor Glavnjača. Kada je umro i gdje je pokopan, nije poznato, a o tome nema riječi ni u presudi. Uhitili su ga pod optužbom da je surađivao s ustašama te da je bio ruski špijun. Brozovi istražitelji su objavili da je izvršio suicid 11. lipnja 1949., i to vješanjem o radijator. Ali, drugi pak izvori govore, kao primjerice onaj iz Hrvatskog državnog arhiva, da toga dana Hebrang uopće nije bio u ćeliji, kao i to  da u zatvoru nije bilo – radijatora!

U vrijeme komunizma bilo je nepisano pravilo da, kad se optuži jedan član obitelji, onda se ta i takva presuda nije odnosila samo na optuženog, već i na njegovu suprugu, djecu, pa i širi krug prijatelja.

S druge pak strane, ako je netko bio aktivan Udbaš, vjeran Titu i partiji (primjerice: Mustač, Perković, Manolić i sl.), on i čitava njegova obitelj uživali su povlastice neslućenih razmjera, čak i u slobodnoj, samostalnoj i neovisnoj hrvatskoj državi!

Sve po onoj: jednom zločinac, uvijek zločinac, jednom Udbaš, uvijek Udbaš!

Naime, one koji ne znaju ili se prave mutavi (još i danas), treba podsjetiti da je samo dan nakon uhićenja Andrije Hebranga istu sudbinu, ni kriva ni dužna, doživjela i njegova supruga Olga (Pakrac, 3. lipnja 1913.- Zagreb, 16. siječnja 1997.), te da je skrb o njihovo troje djece preuzela njezina sestra u Zagrebu.

A to da je i Olga Hebrang rehabilitirana na Višem sudu u Beogradu (25. lipnja 2014.), većina hrvatskih medija uopće nije objavila, već se i dalje, od određenih osoba, blati ime ove časne obitelji, a poglavito dr. Andriju Hebranga, ratnog ministra i čovjeka od najvećeg povjerenja dr. Franje Tuđmana.

Zahtjev za rehabilitaciju svoje majke Olge Hebrang također je beogradskom sudu podnio sin Branko. I to 29. ožujka 2007. U zahtjevu pokojne majke je naveo da je bila osuđena presudom Okružnog suda za Grad Beograd 1951. na kaznu strogog zatvora u trajanju od 12 godina, u montiranom, ideološkom i političkom procesu, samo zbog toga što je bila supruga Andrije Hebranga. Presuda joj nikada nije uručena i nije imala pravo žalbe. U zatvoru, gdje je bio i njezin suprug (!) bila je psihički i fizički prisiljavana na priznanje da je surađivala sa ustašama, Ustaškom nadzornom službom, te da prizna ono što su joj Udbaši napisali, a odnosilo se na njezinoga muža.

Oni koji se još uvijek zalažu za Tita i partiju, koji ne dozvoljavaju da se makne ime maršala Josipa Broza s najljepšeg zagrebačkog trga, trebaju znati  (mislite da ne znaju?) da je Olga Hebrang tada bila osuđena, baš kao i na desetine tisuća drugih Hrvata, (čujte sad ovo!) i na: kaznu ograničenja građanskih prava i to gubitkom biračkog prava, prava na obavljanje i stjecanja izbornih funkcija u društvenim organizacijama i udruženjima, pravo javnog istupanja u trajanju od četiri godine, te konfiskaciju cjelokupne imovine.

Dakle, Srbi su priznali (dugo im je trebalo) da je pokojna Olga, rođena Strauss, Hebrang, bila nevino optužena i suđena, da je presuda ništavna i da se smatra neosuđivanom.

E, a nakon toga bi Hrvatska trebala pitati Srbiju (nasljednicu Jugoslavije) kada će platiti odštetu za montirane političke procese u režiji Josipa Broza, a Hrvate koji još uvijek slave i uzdižu jednog od najvećih krvnika XX. stoljeća, koliko im se još dokaza treba predočiti pa da shvate barem ono što je shvatio sud u Beogradu koji je rehabilitirao Olgu Hebrang.

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: Dijele lekcije, a kad se upali svjetlo bježe kao miševi!

Objavljeno

na

Ovoga je dosta. U zadnje vrijeme relativno mnogi dijele lekcije hrvatskim braniteljima. Netko kaže da treba konačno  priznati i reći istinu, da nisu svi „branitelji“ bili branitelji! Zatim zamjeraju pojedinim udrugama proizašlim iz Domovinskog rata da se ponašaju i da svojim zahtjevima podsjećaju na SUBNOR, što izaziva osjećaj nelagode.

Zatim ističu da su pojedinci izmanipulirani, od političara i političkih stranaka, da se odnos društva prema njima značajno promijenio, u smislu da ih se drugačije doživljava i gleda, da su izgubili na dignitetu i zaslugama koje su neupitne. Uz to neki pišu da se mnogi branitelji još i danas srame „akcija“ u Savskoj, odnosno onog šatora i njihovih samozvanih lidera.

Nu, priznaju braniteljima da su oni ispred svih, jer su to zaslužili obranom Domovine narušenim zdravljem i izgubljenim životom.

Dakle, „oni su ispred svih“, ali moraju i trebaju biti poput ovčica. Nisu oni ti koji se trebaju buniti što njihova djeca nisu zaposlena, što dobar dio njih nema nikakvo zaposlenje, što neki već i kopaju po kantama za smeće ili „uživaju“ gledajući tajkune, odnosno njihovu imovinu koju su opljačkali dok su se oni borili. Ako se pobune, onda su „izmanipulirani“, onda je to tek „šačica“ ili mala skupina branitelja, koji predstavljaju sami sebe. Govore i da ima iznimno mnogo braniteljskih udruga, a ne vide da raznih humanitarnih, vinogradarskih, pčelarskih, konjskih, alkoholičarskih i tko zna kakvih sve ne ima daleko, daleko više. One im ne smetaju, jer nisu „izmanipulirane“ i jer među njima nema „lažnih“ članova!

Branitelji nisu mala djeca, pa da se svatko s njima može igrati kao s lutkama na koncu. Osim toga, što znači da nisu svi „branitelji“ branitelji? Branitelji su oni koji su stekli status branitelja. To bi isto tako bilo da netko kaže da su većina rukovoditelja firmi – „kriminalci“, pa da zbog toga „nitko“ ne želi kupovati njihovu robu. Druga je stvar što pretežno oni koji su rat proveli u podrumu „cijene branitelje“, ali ne i one koji su „branitelji“, a nisu branitelji. U tome je „kvaka“. Na taj način se naprosto vade zbog čega ne žele pomagati akcije branitelja, jer oni bi pomagali kad bi svi branitelji bili branitelji, ali kad među njima ima lažnih i sličnih (što oni znaju!), e onda ne bi. To su priče za malu djecu.

Branitelj je branitelj. I točka.

U zadnje vrijeme sve se češće čuje da pojedine braniteljske udruge podsjećaju na SUBNOR. To ih smeta. A ne smeta ih što istinske udruge SUBNOR-a još uvijek postoje, što su sve brojnije, i obilno su financirane državnim novcem, kao recimo četničke Novosti, pupovčev SNV i druge,  s ciljem da ruše sve što hrvatski diše!

Tko se od tih braniteljskih dušobrižnika bunio na srbijanske derneke koje svako malo priređuju razni  pupovci? Da, bune se, ali tako da ih nitko ne čuje.

A kad „zagrmi“ neka braniteljska udruga ili neki branitelj to „ne čuju“ ili se pak svim sredstvima negativno okreću prema tim ljudima i govore i pišu kako su „isti kao partizani“ ili „komunisti“ i tome slično.

Stoga, vi koji ste u vrijeme rata bili u mišjim rupama, koji ste u to vrijeme „studirali“  ili plesali  Žikina kola, koji ste se obogatili na grbači  hrvatskih dragovoljaca i stradalnika odite u tri „pm“ i ne dijelite nam lekcije!

Jaki ste samo kad je ugašeno svjetlo, a kad se upali nema vas nigdje!

Da to ste vi!

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Blokirani: Tražimo moratorij dok se ne donese novi Ovršni zakon

Objavljeno

na

Objavio

Glavni tajnik Udruge Blokiranih, ponukan najnovijom odgodom rada ekspertne skupine za novi Ovršni zakon, traži da se na primjenu postojećeg odmah stavi moratorij.

“Nemamo više vremena čekati dok se ministar Bošnjaković odnosno vlada RH nakani izglasati novi Ovršni zakon. Dok se on izglasa pola hrvatske ima da pocrka od gladi. Novi problem koji će imati nesagledive posljedice je odluka Ustavnog suda da udovolji prijedlogu Raiffeisen bank d.d. Ustavni sud koji je, postupajući po prijedlogu Raiffeisen banke d.d.,donio je odluku kojom je ukinuo članak 26. stavak 3 Pravilnika o načinu i postupku provođenja ovrhe na novčanim sredstvima”, drži Strinavić.

U njemu je, naime, stajalo kako se “ovrha može provesti isključivo na dijelu primanja sukladno čl. 173. Ovršnog zakona bez obzira na prethodno dane izjave o suglasnosti zapljene plaće”. Prema mišljenju Ustavnog suda, ministrica pravosuđa Ana Lovrin je prekoračila granice svojih ovlasti kad je 2008. godine donijela navedeni Pravilnik kojim je ukinula Izjave o suglasnosti zapljene plaće koje su banke dotad, prilikom dizanja kredita, tražile od svojih dužnika, podsjeća Strinavić.

Spomenute su izjave imale svojstvo ovršne isprave jer su bile ovjerene kod javnih bilježnika, a bankama su omogućavale da, u slučaju neplaćanja kredita, izvrše zapljenu cijele ili dijela plaće. Dakle, svi dužnici koji su podigli kredite 2007. i 2008. godine i koji su potpisali takvu suglasnost, a blokirani su upravo zbog tog kredita mogu očekivati da će im banka zaplijeniti temeljem te suglasnosti cijeli dohodak, upozoravaju Blokirani.

Strinavić napominje da FINA već provodi ovu odluku u slučaju kad se radi o Reiffesien banci no, očekuje da će i druge banke tu objeručke prihvaititi.

“Koliko je takvih kredita teško je za predvidjeti, ali ova odluka Ustavnog suda je nehumana i necivilizirana. Gospodo ustavni suci u kojoj to zemlji radiš da bi ti drugi pokupio plaću ? Odgovornost za ovo snosi i HNB koja je dozvolila bankama ovakav instrument osiguranja i dozvoljava im to i dan danas”, kaže Strinavić.

facebook komentari

Nastavi čitati