Pavković: Zbog čega se prešutjela rehabilitacija Olge Hebrang?

2

Obitelj Andrije Hebranga, jednog od najistaknutijih komunista u političkom vodstvu Hrvatske i Jugoslavije od 1940., koji je kasnije bio žrtva političkog progona i nasilja, prošla je strašne kalvarije, o čemu bi trebao snimiti i igrani film.

hebrangNakon stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države, tj. početkom devedesetih godina, o ovom se časnom i istinskom hrvatskom domoljubu počelo drugačije govoriti i pričati, a mnoge ulice i trgovi nose njegovo ime. Naime, Deklaracijom Hrvatskog sabora iz 1992, proglašen je nevinom žrtvom komunističke represije i politički je rehabilitiran. Beogradski sud ga je pak rehabilitirao tek 2008. godine, nakon samo jednog ročišta. Rehabilitacija se temeljila, prema pisanju medija, na dokumentima iz Arhiva Srbije, ali i drugim tekstovima o Andriji Hebrangu pa i knjizi što ju je 1952. objavio njegov isljednik. No, sin Branko koji je sve to i pokrenuo, smatrao je da je presuda Okružnog suda o nevinosti njihova oca pozitivan iskorak, ali – nedostatan.

  • Mislim da je na ovaj način srbijansko pravosuđe samo opralo ruke. Ja osobno ne držim do rehabilitacije srbijanskog suda nimalo, jer taj sud nikada nisam niti priznavao. Ja bih bio puno zadovoljniji da je srbijanski sud i srbijansko pravosuđe pokrenulo istragu gdje su posmrtni ostaci moga oca, jer bi ga onda mogli dostojno pokopati i dati mu zasluženu počast – izjavio je, te dodao da su trebali biti ispitani i svjedoci poput Jove Kapičića, Rankovićevog pomoćnika iz 1948., kao i ljudi iz Hrvatske koji su bili uključeni u istragu, poput Josipa Manolića.

Zanimljivo je da se u Hrvatskoj još uvijek relativno dosta priča o strašnom ubojstvu Andrije Hebranga, ali  hrvatske vlasti nikako da pokrenu istinski postupak za povratak njegovih posmrtnih ostataka u Zagreb.

Poznato je da je uhićen u svibnju 1948. i zatvoren u beogradski zatvor Glavnjača. Kada je umro i gdje je pokopan, nije poznato, a o tome nema riječi ni u presudi. Uhitili su ga pod optužbom da je surađivao s ustašama te da je bio ruski špijun. Brozovi istražitelji su objavili da je izvršio suicid 11. lipnja 1949., i to vješanjem o radijator. Ali, drugi pak izvori govore, kao primjerice onaj iz Hrvatskog državnog arhiva, da toga dana Hebrang uopće nije bio u ćeliji, kao i to  da u zatvoru nije bilo – radijatora!

U vrijeme komunizma bilo je nepisano pravilo da, kad se optuži jedan član obitelji, onda se ta i takva presuda nije odnosila samo na optuženog, već i na njegovu suprugu, djecu, pa i širi krug prijatelja.

S druge pak strane, ako je netko bio aktivan Udbaš, vjeran Titu i partiji (primjerice: Mustač, Perković, Manolić i sl.), on i čitava njegova obitelj uživali su povlastice neslućenih razmjera, čak i u slobodnoj, samostalnoj i neovisnoj hrvatskoj državi!

Sve po onoj: jednom zločinac, uvijek zločinac, jednom Udbaš, uvijek Udbaš!

Naime, one koji ne znaju ili se prave mutavi (još i danas), treba podsjetiti da je samo dan nakon uhićenja Andrije Hebranga istu sudbinu, ni kriva ni dužna, doživjela i njegova supruga Olga (Pakrac, 3. lipnja 1913.- Zagreb, 16. siječnja 1997.), te da je skrb o njihovo troje djece preuzela njezina sestra u Zagrebu.

A to da je i Olga Hebrang rehabilitirana na Višem sudu u Beogradu (25. lipnja 2014.), većina hrvatskih medija uopće nije objavila, već se i dalje, od određenih osoba, blati ime ove časne obitelji, a poglavito dr. Andriju Hebranga, ratnog ministra i čovjeka od najvećeg povjerenja dr. Franje Tuđmana.

Zahtjev za rehabilitaciju svoje majke Olge Hebrang također je beogradskom sudu podnio sin Branko. I to 29. ožujka 2007. U zahtjevu pokojne majke je naveo da je bila osuđena presudom Okružnog suda za Grad Beograd 1951. na kaznu strogog zatvora u trajanju od 12 godina, u montiranom, ideološkom i političkom procesu, samo zbog toga što je bila supruga Andrije Hebranga. Presuda joj nikada nije uručena i nije imala pravo žalbe. U zatvoru, gdje je bio i njezin suprug (!) bila je psihički i fizički prisiljavana na priznanje da je surađivala sa ustašama, Ustaškom nadzornom službom, te da prizna ono što su joj Udbaši napisali, a odnosilo se na njezinoga muža.

Oni koji se još uvijek zalažu za Tita i partiju, koji ne dozvoljavaju da se makne ime maršala Josipa Broza s najljepšeg zagrebačkog trga, trebaju znati  (mislite da ne znaju?) da je Olga Hebrang tada bila osuđena, baš kao i na desetine tisuća drugih Hrvata, (čujte sad ovo!) i na: kaznu ograničenja građanskih prava i to gubitkom biračkog prava, prava na obavljanje i stjecanja izbornih funkcija u društvenim organizacijama i udruženjima, pravo javnog istupanja u trajanju od četiri godine, te konfiskaciju cjelokupne imovine.

Dakle, Srbi su priznali (dugo im je trebalo) da je pokojna Olga, rođena Strauss, Hebrang, bila nevino optužena i suđena, da je presuda ništavna i da se smatra neosuđivanom.

E, a nakon toga bi Hrvatska trebala pitati Srbiju (nasljednicu Jugoslavije) kada će platiti odštetu za montirane političke procese u režiji Josipa Broza, a Hrvate koji još uvijek slave i uzdižu jednog od najvećih krvnika XX. stoljeća, koliko im se još dokaza treba predočiti pa da shvate barem ono što je shvatio sud u Beogradu koji je rehabilitirao Olgu Hebrang.

Mladen Pavković

facebook komentari

  • Gabro Vuskic

    Hu, hu, hu Mladene Pavkoviću tvoj opis je vrlo dobar ali, na svu žalost pada na gluhe uši. Koliko bi se, po ovom ključi i ovim načelima trebalo Hrvata s druge strane rehabilitirati. Recimo samo dra. Milu Budaka, da ne govorim o drugim istaknutim i zaslužnim Hrvatima. Onog puta kada uistinu bude jedan DRŽAVOTVORNI HRVAT predsjednik Hrvatske, stvari će se morati mijenjati. U protivnom slučaju naša nadolazeća hrvatska pokoljenja će biti začaurena do te mjere da uopće neće znati ni tko su ni što su, niti čiji su, a to će najveća krivnja biti hrvatskih današnjih političara koji nemaju mu..reći hrvatskom narodu ISTINU.

    Mi Hrvati se nemamo čega niti sramiti niti što sakrivati. Ustaški Pokret je bio vrlo častan i državotvoran pokret za borbu Hrvatske Države i u borbi za očuvanje iste. Bilo je nečastnih Ustaša koji su zloupotrebljavali svoje vojničko zvanje i preskočili sve granice uljudnosti i prekršili ljudske zakone. Te pojedince ja vlad NDH kažnjavala, osuđivala i primjerne kazne nad njima izvršavala. Ali šta se dešava? Dešava se to da već preko sedam destljeća naš hrvatski neprijatelj obučen u jugoslavensko i antifašističko ruho sustavno ocrnjiva ustaštvo zbog pojedinih čina a preko istoga sustavno ocrnjiva i hrvatski narod, tako da mu prišiva HIPOTEKU PROŠLOSTI I GRIJEHA KAKO OČEVA UISTAŠA, TAKO I OČEVA PARTIZANA. Mi se te Hipoteke prošlosti moramo otresti kako bi mogli uzdignute glave i bez ikakovih kompleksa krenuti NAPTIJED!

    • Alan B’Stard

      Tako je Gabro