Pratite nas

Pelješki ili Balkanski most?

Objavljeno

na

“O Pelješkom mostu koji nas vodi u EU odavno nema glasa, ali o “Balkanskom mostu” koji nas perfidno vodi na tamne staze prošlosti, čak i kroz jelovnike (“Terra madre?? Balkan”) puno se govori ovih dana i zadnjih nekoliko godina. Usporedo s pojmom Regije i “Regiona” u zadnje vrijeme se po medijima sve više provlači pojam “Zapadni Balkan”, pišu u priopćenju iz udruge Pelješki most. pojam Balkanskog poluotoka ne postoji, to je pogreška njemačkog geografa koja je nažalost postala općeprihvaćeni pojam, dodaju u priopćenju.

d8805e7142cece37e9967b03085c36e6_slideshow_bg

“Pogreška njemačkog geografa Zeune s početka 19. stoljeća postala je općeprihvaćeni pojam kojega krajem 19. st. srpski geograf Jovan Cvijić nastoji maksimalno afirmirati (nažalost dobrim dijelom i uspijeva). Kao rektor Beogradskog sveučilišta i predsjednik Srpske akademije nauka i umjetnosti, Cvijić je upregnuo sve svoje snage služeći afirmaciji srpske nacionalne ideje i širenju srpske dominacije na cijeli prostor Južnih Slavena.pod okriljem znanosti i tzv. objektivnosti Cvijić koristi naziv Balkan da bi potkrijepio punu oprvadanost postojanja tzv. ” Balkanske istorijske tradicije “. Pojam “Balkansko poluostrvo ” iznimno je dobro povezivao srpka “znanstvena ” tumačenja da u “balkanskoj istorijskoj tradiciji ” postoji i razvija se ideja ujedinjenja svih balkanskih naroda jer su njihovi pripadnici zapravo srpskog podrijetla, smao povijensim slijedom ponešto različiti i “zagađeni utjecajima s rubnih područja “

Hrvatska je po svojemu geografskom položaju sredozemna i srednjoeuropska zemlja i ne prihvaćamo balkanske kvalifikacije plaćeničkih medija i domaćih slugana britanske krune. Dovoljno je vidjeti kako učestalost termina “zapadni balkan ”  izrazito porastao posljednih godina kada se Hrvatska pokorava u miru. Pojam Zapadnog Balkana jako odgovara istočnim susjedima kojima je ta odbačena forma i naziv i jedina poveznica s “regionom” i srpskom hegemonijom. Trebamo se prestati baviti odumrlim tvorevinama i okrenuti se tamo gdje stoljećima pripadamo duhovno, religijski, kulturno čak i prema jelovnicima: Europi !

“Terra madre Balkan” jedna je u nizu krađa identiteta i zamagljivanja na koje je naša Županija nasjela-mi trebamo zadržati sredozemni sajam hrane koji najbolje opsiuje kulturu prehrane našeg podneblja.

Uz to zabrinuti smo brojnim potezima vlasti koji postaju servis stranog kapitala, od projekata koji ugrožavaju Malostonki zaljev (Stonska Duba, spalionica smeća u Lučinom razdolju), nedostatno obrazloženog projekta na Sestricama te planiranog vjetro-parka uz najvažniji nacionalni vinarski proizvod – lokalitet Dingač. Dubrovačko-neretvanska županija koja proklamira održivi razvoj, ovim postupcima taj stav negira.Tko smo mi da u jednoj generaciji konzumiramo svoj okoliš, a dok imamo demografsku katastrofu uslijed jednog stoljeća ratova, totalitarnih sustava i protunarodne politike. Gdje su populacijske mjere, sav biz mjera koji će olakšati stvaranje novih obitelji te održivim razvojem živjeti u skladu s prirodom, odnosno u harmoniji s mogućim razvojnim potencijalima stvarati poput naših starih.

Naša Županija bi trebala biti predvodnik nacionalno usklađene politike održivog razvoja, kada već loše vođeni grad Dubrovnik ne predvodi gospodarsko i kulturno vođenje hrvatskog juga.

Temelj stabilne nacije je stabilna ekonomija, porast pučanstva i razvoj nacionalnog jezika i kulture

Nažalost, dok god Pelješki most ne bude sagrađen, a temelje mu ruši politička vrhuška na vlasti, onemogućava se razvoj dubrovačkog kraja. Uz to, nelogična županijska odluka koja pokreće skidanje zaštite Malostonskog zaljeva i time dopušta gradnju hotelskog naselja, odmah otvara vrata već opisanom fenomenu bosanske luke na poluotoku Kleku po projektu financiranom od fundamentalista, a to predstavlja najopasniji hrvatski geostrateški suicid.”, zaključuju između ostaloga u propćenju članovi udruge Pelješki most.

ostaje nam gorak okus izdaje nacionalnih interesa vladajućih garnitura, koji su zapravo inačice istih nelustriranih dinastija koje nama vladaju od 1945. Obični građani se osjećaju poput kršćana u Iraku ili Siriji. Danas su arene malo drukčije, kao i lavovi, ali su metode ostale iste.

Za Udrugu:

dr.sc Vinicije Lupis

dr.sc Mirna Batistić

prof.dr.sc Nenad Jasprica

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Analiza

Izetbegovićev specijalni rat protiv Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

Špijunski napad iz BiH: OSA prisluškivala političare iz Hrvatske i BiH

Naivno ili neoprezno, ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić potvrdio je navode tjednika Nacional, ali i nekoliko svojevrsnih domaćih glasila obavještajnog i paraobavještajnog podzemlja u BiH, da su se na udaru prisluškivanja i praćenja državne Obavještajno sigurnosne agencije (OSA) našli hrvatski dužnosnici iz Hrvatske i BiH te razne kompanije.

U BiH je nastala prava konfuzija oko toga što je rečeno pa su pojedini portali čak uklanjali vijesti o tome što je Mektić rekao na upit o navodima zagrebačkog tjednika Nacional o tome da Obavještajno-sigurnosna agencija BiH vodi specijalni rat protiv Hrvatske te da nelegalno prisluškuje i špijunira hrvatske političare i poduzetnike.

Najprije su Mektiću u usta stavili da je izrijekom spomenuo dužnosnike, a nije, jednako kao i da je spomenuo Hrvatsku, a nije. Ali se iz njegova odgovora apsolutno podrazumijevalo da OSA, kojoj je na čelu pouzdanik vladajuće bošnjačke obitelji Izetbegović, Osman Mehmedagić Osmica, stoji iza praćenja gospodarstvenika i hrvatskih dužnosnika, piše Večernji list

– Sve je učinjeno sasvim legalno, legitimno i u tome nema ništa novo. Ali, sve te interese BiH, koje i nastojimo zaštititi od nelojalnih i, rekao bih, profiterskih udara, dužni smo raditi u skladu s Ustavom i zakonima BiH. Sve do čega smo došli, sve što smo saznali u čitavoj ovoj situaciji, o kojoj je pisao i portal Žurnal, o kojoj piše i Nacional, poduzimali smo u skladu sa zakonom i Ustavom ove države, štiteći ekonomski interes i ne dopuštajući podrivanje ekonomskog sustava BiH – rekao je Mektić.

A Nacional i Žurnal izvješćivali su o toma da OSA ima informacije o navodnim nelegalnim poslovima Elektroprivrede Herceg Bosne, Šuma Herceg Bosne, HT Mostara, Aluminija, Agrokora te poslovima vezanim uz korištenje vode iz Buškog jezera, koje bošnjačka politika godinama nastoji diskreditirati, umanjiti utjecaj, povezati s kriminalnim krugovima, vodstva BiH Hrvata u funkciji ostvarenja bošnjačke unitarne države.

Neimenovani bivši obavještajni dužnosnik ističe kako se Mektić, protiv kojega postoji niz prijava u Tužiteljstvu BiH, a koje u ladicama drže bošnjački tužitelji, posve razotkrio jer on ne bi smio imati nikakve operativne podatke ili znati o “tajnim operacijama”.

– Kod nas se ljude prisluškuje da bi se nekome pronašlo nešto. To je ustaljeni način rada, a to je nezakonito i neustavno. Druga stvar je da preko granice nikoga ne smijemo slušati. Postoji načelo teritorijalnosti – rekao je bivši obavještajac koji tvrdi da u posljednjem slučaju “nije narušen samo Ustav i zakoni nego je prekršeno i međunarodno pravo”.

Jedini koji u BiH može naložiti tajno praćenje i prisluškivanje jeste predsjednik Suda BiH, osim u slučaju izravne prijetnje terorističkog napada.

Na upit Sudu BiH je li izdao nalog nismo dobili odgovor. Prema sporazumu dviju država o suradnji u kaznenim stvarima, BiH je trebala izvijestiti institucije pravosuđa RH, no to, prema dostupnim podacima, nije učinjeno, što potvrđuje sumnje u legalnost prisluškivanja. Postavlja se pitanje koji je to ekonomski interes imala BiH.

– Tko je odredio te ekonomske interese? Država ih nema – rekao je sugovornik. Osim ako cilj operacije nije da se paukovom mrežom prisluškivanja gospodarstvenika s političarima, policajcima, novinarima… dođe do glavne mete – hrvatskog političkog vrha.

U Vladi jučer nisu odgovorili na pitanje o prisluškivanju OSA-e. Izvor iz Vlade samo je kratko uputio da se o svemu pita SOA-u, hrvatsku tajnu službu. Iz Agrokora poručuju da, ako je prisluškivanja bilo, to pitanje moraju rješavati druge službe.

 

Ivo Lučić: Očito postoje skupine unutar bošnjačke politike koje su instrumentizirale obavještajnu službu

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Hrstić: Na robiju za ZDS? Onda zatvor i za ‘smrt fašizmu’

Objavljeno

na

Objavio

Misle da smo zaboravili kako se 45 godina u zatvor odlazilo zbog verbalnog delikta, da se nitko ne sjeća kako se lako moglo izgubiti školovanje, posao, materijalna egzistencija, pa i glava

Ljudi moji, je li stvarno moguće da je jedan katolički svećenik javno rekao da se obradovao smrti Slavka Goldsteina?!?

Naravno, dežurni antiteistički jurišnici na to odgovaraju “oh, da, itekako je moguće”, a riječi zabludjelog hvarskog župnika savršeno im služe kao samo još jedan povod za novi opći napad na Crkvu i sve “desničare”.

No, prije svega, takav izljev najnižih strasti iz usta čovjeka koji sebi to ni u napadu ludila ne bi smio dozvoliti, šokirao je i mnoge katoličke vjernike – bez obzira na to poštovali li Goldsteina ili ne. Nažalost, nije to je samo jedan u nizu takvih incidenata kojima su društvene mreže savršeno pogodno tlo za nekontrolirano divlje bujanje.

Da, nepojmljivo je kako neki barem iz osnovnog ljudskog poštovanja prema obitelji nisu mogli suzdržati javno pokazati zluradost na vijest o smrti Slavka Goldsteina. Jednako kao što je nevjerojatno kako neki nedavno nisu ni pokušavali sakriti zlobni smiješak na mogućnost da se kardinal Bozanić ne vrati iz bolnice. Gdje smo to? Kamo ide ova Hrvatska?

Jučer demonstrativno odbijamo političkom protivniku uljudno čestitati rođenje djeteta, tražimo ostavke samo zato što je netko “neprijatelju” kurtoazno čestitao vjenčanje, danas se javno radujemo što se netko razbolio i želimo mu da crkne ili pak sladostrastimo nakon što je umro, a sutra ćemo ga valjda s glogovim kolcem u ruci proklinjati u nekoliko koljena, “neprijatelja” i njegovu djecu te zazivati da mu se sjeme zauvijek zatare.

Gnušamo se takvog divljanja samo kad je meta “onaj naš”, a napada ga “onaj njihov”. Mene ipak boli i jedno i drugo, ali još malo više kad tako govori netko tko bi barem teoretski trebao ipak biti malo više “moj”.

Ne, ne mislim da trebamo biti dvolični i neiskreni, da moramo glumatati, pa ni bježati od podjela jer ideologije nisu samo navijačke zastave zavičajnih klubova, već valjda znaju imati i neki stvaran i opipljiv sadržaj za koji se valja boriti, ali doista sve javno pitam – želimo li da nam domovina bude bojno polje na kojem između političkih neprijatelja, pa i običnih suparnika, ne može biti zatišja, primirja, a kamoli pomirbe?

Dok su jedni na-baš-sve-za-dom-spremni, drugi baš sve političke protivnike i one koji razmišljaju drukčije automatski proglašavaju fašistima te im odmah zatim dosuđuju već isprobanu sudbinu uzvikujući: Smrt fašizmu! Je li to budućnost kakvu priželjkujemo našoj djeci? Kako može ova sve pustija Hrvatska biti tako mala da u njoj ima mjesta “za samo jednog od nas”? U stvarnosti, Hrvatska je već sad prevelika za ovoliko koliko Hrvatića danas ima.

Optimalan broj dostatan za dugoročnu samoodrživost bio bi barem dvostruk, oko 8 milijuna. Umjesto toga, Hrvatska će već 2019. pasti ispod 4 milijuna! Ne prema procjenama kompromitiranog DZS-a, već prema tvrdnjama relevantnih demografa, Hrvatska danas ima svega 4,05 milijuna stanovnika. A gledajući trenutačni ritam odljeva radne snage u Irsku i druge zemlje, tih 50 tisuća iscurit će poput pijeska iz pješčanog sata – u manje od dvije godine.

Čak i ako dođe do nekakvog usporavanja, na pad ispod 4 milijuna neće trebati čekati dulje od 2020.!Zašto masovno odlaze Hrvati? Prvi odgovor mogao bi biti lakonski: zato što mogu. Drugi je realističniji: zato što ovdje ne mogu preživjeti bez posla ili s blokiranim računima.

No treći je porazan: odlaze čak i oni koji još uvijek nisu na samom rubu egzistencije, ali vide da se u ovom društvu ne nazire nikakav oblik suživota, već da moraju pobjeći što dalje od te atmosfere kronično zagađenih ljudskih odnosa koji ne pokazuju nikakav znak napretka. Naprotiv, uporno režemo po ožiljcima, otvaramo stare rane.

Takav je i prijedlog da se zatvorom kažnjava uzvikivanje ZDS, koji nipošto nije osmišljen kao način da se krvava prošlost ostavi za nama. Posve suprotno, to je savršen recept za njezino oživljavanje! Oni koji to predlažu zapravo žele da taj slogan sutra iz pukog inata uzvikuju i oni koji nikad prije nisu, da se ori na stadionima, da se zbog toga prekidaju utakmice. To bi za njih bio dokaz da su oni sami ovom društvu nužni. A pri tom se sami nikad neće odreći svojih ustaških kuna.

Misle da smo zaboravili kako se 45 godina u zatvor odlazilo zbog verbalnog delikta, da se nitko ne sjeća kako se lako moglo izgubiti školovanje, posao, materijalna egzistencija, pa i glava. No varaju se ako misle da se može zabraniti obilježje jednog krvavog totalitarizma, a da pri tom ostanu pošteđena obilježja drugog krvavog totalitarizma.

Ako doista ovo društvo toliko posrne da odustanemo od slobode govora i mišljenja, tad u povijest moraju zajedno otići i ZDS i crvena petokraka. Možda ne u istu ćeliju – ali u isti zatvor.

Ivan Hrstić / Večernji list

facebook komentari

Nastavi čitati