Pratite nas

Intervju

Pelješki most bit će među pet najvećih i najatraktivnijih u Europi!

Objavljeno

na

Ukupna vrijednost Pelješkog mosta iznosi 420 milijuna eura, od čega su 357 milijuna ili 85 posto bespovratna sredstva iz EU, i ona uključuje gradnju Pelješkog mosta, pristupnih cesta i stonske obilaznice. Hrvatske ceste, koje su investitor, u ovom trenutku provode drugi stupanj natječaja za izvođača radova, koji je otvoren do sredine srpnja, i nakon toga se može ići u odabir izvođača. Očekujemo da će to biti gotovo do jeseni i nakon toga bi trebala početi gradnja najvažnijeg infrastrukturnog objekta kojim Hrvatska spaja i zaokružuje svoj teritorij! – istaknuo je, između ostalog, potpredsjednik HDZ-a te ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković u opširnom razgovoru za Jutarnji list.

Intervju prenosimo u cijelosti, zajedno s uvodom novinara Krešimira Žabeca:

Na dan kada je Europska komisija i službeno potvrdila da će sa bespovratnih 357 milijuna eura financirati projekt Pelješac, razgovarali smo s ministrom prometa Olegom Butkovićem o projektima koji su pokrenuti ili će biti pokrenuti europskim novcem u njegovom resoru. Butković objašnjava i zašto Sabor što prije mora odobriti aranžman sa Svjetskom bankom za restrukturiranje cestovnog sektora i zašto više nije zagovornik uvođenja vinjeta

Konačno je jedna hrvatska Vlada pribavila novac za gradnju Pelješkog mosta i sad je realnije da će biti sagrađen.

Da, nakon što je prošle godine izrađena prijava tzv. Velikog projekta cestovne povezanosti s južnom Dalmacijom, koja uključuje i gradnju Pelješkog mosta, i predana u postupak odobravanja Europskoj komisiji, ovih dana svjedočimo i toj velikoj odluci. Rekao bih da je to najznačajnija odluka za infrastrukturne projekte u posljednjih desetak godina jer znamo koje je značenje Pelješkog mosta i njegove gradnje. Ukupna vrijednost Pelješkog mosta iznosi 420 milijuna eura, od čega su 357 milijuna ili 85 posto bespovratna sredstva, i ona uključuje gradnju Pelješkog mosta, pristupnih cesta i stonske obilaznice. Hrvatske ceste, koje su investitor, u ovom trenutku provode drugi stupanj natječaja za izvođača radova, koji je otvoren do sredine srpnja, i nakon toga se može ići u odabir izvođača. Očekujemo da će to biti gotovo do jeseni i nakon toga bi trebala početi gradnja najznačajnijeg infrastrukturnog objekta kojim Hrvatska spaja i zaokružuje svoj teritorij.

Gradnja mosta je već jednom započeta, ali nikad nije završena. Možete li sada obećati da će gradnja započeti i da će biti završena, odnosno da će most zaista biti sagrađen?

To su bila vremena kada financijska konstrukcija nije bila zatvorena. Ova odluka Europske komisije potvrđuje da smo osigurali 85 posto sredstava, a preostalih 15 posto osigurat će se iz državnog proračuna. Budući da je Vlada prije dva mjeseca donijela odluku o financiranju ovog projekta, u ovom je trenutku financiranje projekta zatvoreno. Ono što nam je preostalo jest izabrati izvođača i definitivno više nitko ne može zaustaviti gradnju Pelješkog mosta i svih ostalih faza koje će biti kompletno završene do 2022. godine.

Kada pogledate prvi i sadašnji projekt Pelješkog mosta, koji vam je ljepši?

Onaj prvi bio je reprezentativniji. Imao je obrise velebnog projekta, dvije trake u oba smjera i za ustavnu traku. Ovaj je ipak racionalnija opcija. Ali, dobro, to su bila ona vremena. Odluka da se ide u racionalizaciju projekta bila je razumna i nužna. Međutim, i ovaj most koji je preprojektiran vrlo je reprezentativan i bit će jedan od pet najvećih i najatraktivnijih mostova u Europi.

Prigovor je da će se sva sredstva iz Operativnog plana Europske komisije namijenjena za cestogradnju u Hrvatskoj utrošiti na projekt Pelješkog mosta i da se drugi projekti cestogradnje neće moći sufinancirati iz fondova EU.

Činjenica je da će sva sredstva namijenjena cestovnom sektoru, ali u dijelu koji se odnosi na poboljšanje dostupnosti cestovne mreže TEN-T i pristupa cestama te mreže, biti utrošena na Pelješki most. Međutim, u istom programu postoje i sredstva osigurana za ulaganje u povećanje sigurnosti cestovnog prometa. Ipak, razgovaramo s Europskom komisijom da u ovom programskom razdoblju budu odobreni i neki drugi projekti u cestovnom sektoru. Budući da u drugim prioritetima operativnog programa nemamo toliko projekata, postoji mogućnost prebacivanja dijela sredstava. Činjenica je da će, primjerice, u željeznici, iako su i tamo krenuli projekti, biti prostora za prenamjenu jer je u tom prioritetu inicijalno odobreno više sredstava. Jedan od projekata, koji je važan i za čije ćemo se financiranje boriti, aglomeracija je Stobreč-Omiš-Split. To je vrlo važan projekt ne samo za Splitsko-dalmatinsku županiju, nego i za Republiku Hrvatsku.

S obzirom na realizaciju projekta Pelješkog mosta, ima li smisla nastaviti gradnju autoceste prema Dubrovniku?

Apsolutno da. Naš je interes nastavak gradnje Jadransko-jonske autoceste i njezina spajanja s Crnom Gorom. Pelješkim mostom spajamo hrvatski teritorij, ali ostaje potreba i za gradnjom Jadransko-jonske autoceste. Međutim, treba uzeti u obzir činjenicu da je Hrvatska prezadužena, u ovom trenutku to iznosi oko 5,2 milijarde eura za autoceste. Treba biti racionalan te mogućnost financiranja te dionice, ali i nekih drugih, tražiti isključivo uz pomoć sredstava Europske unije.

Razgovara li se o tome?

Još ne. Idemo korak po korak. Pričekajmo da krene Pelješki most.

Dakle, poslije 2020. godine?

Tako je. U novom programskom razdoblju.

Sredstvima iz fondova EU financira se i gradnja mosta za Čiovo. No, zbog problema s izvođačem, tvrtkom Viadukt, ugovor je raskinut i radovi su zaustavljeni. Koje je rješenje za taj projekt?

Iscrpili smo sve atome snage kako bismo pokušali izvući taj projekt, ali naprosto nije išlo. I onda, da bismo sačuvali financiranje mosta sredstvima EU i završili ga što prije za dobrobit građana Trogira i Čiova, išli smo na raskid ugovora. Od raskida do danas izvela se temeljna ekspertiza s dokazom kvalitete novog ugovaranja, s obzirom na to da novi izvođač mora garantirati za kompletnu građevinu. Pripremljena je podloga za troškovnik novog postupka u koji se kreće sljedeći tjedan kako bi se izabrao novi izvođač radova. To je bio jedini put da sačuvamo financiranje EU i završimo projekt. Gledajući sve postupke javne nabave dosad, to je jedan veliki rizik zbog žalbi i otezanja postupka, što bi moglo dovesti do toga da ugrozimo sljedeću turističku sezonu.

Koliko još radova treba završiti?

Vrijednost preostalih radova iznosi oko 64 milijuna kuna.

Kolika je vrijednost projekata u Ministarstvu prometa za koje su sredstva povučena ili se planiraju povući, a financira ih Europska unija?

Na kraju 2016. godine imali smo povučenih 0,06 posto sredstava. Sektor prometa bio je na dnu. U posljednja dva mjeseca potpisano je sedam ugovora, a ukupno je potpisano njih devet ukupne vrijednosti 3,49 milijardi kuna, od čega je čak 2,43 milijarde kuna bespovratnih sredstava. To su, primjerice, nastavak gradnje Zračne luke Dubrovnik, gradnja terminala za pretovar rasutih teret a u luci Osijek te financiranje željezničkih pruga Dugo-Selo – Križevci i Gradec – Sv. Ivan Žabno. Raspisan je natječaj za gradnju željezničke pruge Zaprešić – Zabok i počinje rekonstrukcija pruge Vinkovci – Vukovar. Njihova je ukupna vrijednost milijardu kuna. Kada tome dodamo Pelješki most i natječaj od 300 milijuna kuna namijenjenih za devet gradova kojima će se nabavljati autobusi za javni gradski prijevoz, ali i natječaj u vrijednosti od 150 milijuna kuna za povećanje dostupnosti hrvatskih otoka, odnosno gradnju riva i infrastrukture u lukama, mi ćemo do kraja godine ugovoriti projekata za financiranje iz fondova EU u iznosu od oko osam milijardi kuna. Time dolazimo do čak oko 80 posto ugovorenog od ukupnih sredstava predviđenih za promet u Operativnom programu Konkurentnost i kohezija. Tako ovo Ministarstvo, u odnosu na druga, dolazi u sam vrh po apsorpciji sredstava EU. Osim toga, mi smo koordinator za CEF (Instrument za povezivanje Europe) i dosad nam je odobreno 19 projekata u vrijednosti od 346 milijuna eura, a i tu smo na 76,7 posto iskorištenosti dodijeljene nacionalne alokacije. Međutim odobrenim projektima najznačajniji su nastavak pruge Koprivnica – Križevci – mađarska granica, gradnja kontejnerskog terminala Zagrebačko pristanište u luci Rijeka te gradnja mosta Svilaj koji je u tijeku. Na treći pozivCEF-aprijavilismo22projekta u vrijednosti od 145 milijuna eura, a neki od prijavljenih projekata su D403 i terminal u luci Slavonski Brod. Evaluacija projekata je još u tijeku i čekamo odgovor CEF-a.

Je li to zato što ste vi i vaši ljudi tako vični pregovaranju, a oni prije su bili nesposobni ili ste vi samo pokupili vrhnje nakon sto su vlasti prije vas sve pripremile?

Ne mogu reći da je to zasluga samo mene i mog tima. Prometni projekti su veliki i kompleksni i njihova je priprema dugotrajna, tako da je priprema i mnogih ovih projekata počela još u vrijeme prijašnjih vlada. Ali, moram istaknuti da smo u ovih godinu i pol, u suradnji s drugim ministarstvima, odradili odličan posao na pripremi projekata, ubrzali procedure i osnovali radne skupine jer smo shvatili da je sinergija u pripremi tako velikih projekata od iznimne važnosti. Na kraju, kruna svega toga je odobrenje zaista velikih bespovratnih sredstava i početak mnogih projekata. Zašto to nije netko učinio prije nas, ne mogu vam odgovoriti. Ne želim se baviti prošlošću.

Pitam vas to zato što je vaš prethodnik rekao na odlasku da je projekt Pelješac gotov i samo se čeka odluka Europske komisije. Zašto je onda sve ovo trajalo tako dugo ako je Hajdaš Dončić točno rekao?

Nije točno rekao. Ministar sam postao u siječnju 2016. godine, a natječaj za Pelješki most je raspisan u lipnju i tada su Hrvatske ceste pripremile i dostavile nam prijavu tzv. Velikog projekta. Dakle, u vrijeme kada je Hajdaš Dončić odlazio iz Ministarstva, nije se mogla čekati odluka Europske komisije jer tada nije bila napravljena ni prijava. Ali, ne umanjujem ničiji doprinos, ničiji angažman. Pelješki most je nadstranački projekt i oko njega ne bi trebalo i neće biti politiziranja.

Spomenuli ste projekte iz sektora željeznice, ali preskočili ste projekt nizinske pruge od Zagreba do Rijeke, koji je bio jedan od glavnih predizbornih projekata HDZ-a.

Dvije dionice se projektiraju i pripremaju za financiranje EU. To su Goljak – Skradnik i Hrvatski Leskovac -Karlovac i njihova je priprema u završnoj fazi. Očekujemo da ćemo još u ovom programskom razdoblju, do 2020., ići s kandidaturom tih projekata i osigurati sredstva za te dvije dionice. Međutim, sada je ostala politička odluka hoćemo li ići u rekonstrukciju postojeće trase ili graditi potpuno novu prugu. Vlada još nije donijela odluku, ali moje je osobno mišljenje da treba graditi novu nizinsku prugu. S tom se odlukom treba složiti i Europska komisija, kao i za Pelješki most, uvjeriti da je to jedini mogući i pravi put za povećanje prometa u riječkoj luci i vraćanje tereta s cesta na željeznicu. Osobno ću se zalagati da se takva politička odluka donese, ali pričekajmo da Vlada donese odluku. Otvara se i pitanje premještanja riječke luke, odnosno stvaranja nove luke na otoku Krku, a tu je i LNG. To su strateške odluke i mislim da je to realno, da to ima budućnost.

Međutim, sve to ide jako sporo. Srbija zajedno s Kinezima gradi prugu prema Mađarskoj, kojom će se spojiti s lukom u Grčkoj. Ako je sagradi prije, sav bi promet mogao otići prema Grčkoj, a naša praga i riječka luka više neće biti zanimljivi.

Ma, imamo potencijal. Luka Rijeka je najbliže u dubinu europskog kontinenta, prepoznata i svrstana i na koridoru prometne mreže EU, i mi tu imamo budućnost. Ta utakmica nije izgubljena i osobno sam optimist.

Vlada je prošle godine odlučila da će država graditi optičku mrežu za priključak na širokopojasni internet? U kojoj je fazi taj projekt?

U utorak je Europska komisija Hrvatskoj odobrila 101,4 milijuna eura za gradnju agregacijske mreže u ruralnim područjima gdje ne postoji komercijalni interes za gradnju infrastrukture. Program je napravljen i plan će obuhvatiti 540 ciljanih naselja koja čine 25 posto stanovništva Hrvatske koji žive u prigradskim i ruralnim područjima. Interes je dovući internet tamo gdje ga nema, a pristupnu mrežu do kuća mogu graditi operateri. To je stvar njihove poslovne odluke. Odašiljači i veze će u suradnji s HAKOM-om i jedinicama lokalne samouprave krenuti u gradnju infrastrukture. To je još jedan od velikih projekata koji je odobren. A još prošle godine je odobreno financiranje projekta uvođenja brzog interneta u iznosu od 250 milijuna eura.

U tijeku je i projekt restrukturiranja cjelokupnog cestarskog sektora u suradnji sa Svjetskom bankom.

Da. U tijeku je spajanje Hrvatskih autocesta i HACONC-a. Ove će godine iz cestarskog sektora otići oko 150 ljudi i za to su osigurane otpremnine. Do 2020. godine trebalo bi otići oko 900 ljudi. Troškovi održavanja ove se godine moraju spustiti za oko 7,5 posto, a do 2020. oko 30 posto. Svjetska banka je odobrila prvu transu od 350 milijuna eura, što je sada u postupku donošenja u Vladi, a i Sabor to mora odobriti.

Ovo je već četvrti ili peti pokušaj restrukturiranja cestarskih tvrtki. Valjda će ovaj uspjeti?

A znate kako je, treba biti ustrajan.

Očekujete li novu transu sredstava Svjetske banke do kraja godine?

Da. U rujnu ili listopadu. Ali, prvo moramo usvojiti ovu prvu.

Koliko ukupno financijski iznosi paket sa Svjetskom bankom?

U ovom trenutku to još ne znamo. To je još stvar pregovora, ah, u načelu, u dosadašnjim je pregovorima naznačeno da je ukupna vrijednost koja bi se refinancirala oko dvije milijarde eura.

Prema tom planu, dokada ćemo otplatiti kredite za autoceste?

Do 2037. godine trebali bismo imati čistu situaciju, odnosno ukupni dug cestovnog sektora bio bi financijski održiv.

Prije nego što ste došli na mjesto ministra i na početku mandata bili ste žestok zagovornik uvođenja vinjeta kao modela naplata cestarine. Kako danas diše te po tom pitanju?

Dobro. Mi ćemo do kraja godine imati gotovu studiju novog modela naplate. Ja sam tako razmišljao, ali činjenica je dami kod financijskog restrukturiranja moramo čuvati prihode tvrtki i ne smijemo dopustiti da prihodi padaju. I o tome, kao i o drugim aspektima, ovisi budući sustav naplate. Hoće li to biti elektroničke vinjete, beskontaktni elektronski sustav naplate, pokazat će studija.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Intervju

Grčić je, zanemarujući struku, pripremao i ugovarao EU projekte daleko ispod potrebne razine!

Objavljeno

na

Objavio

Potpredsjednica HDZ-a i eurozastupnica Ivana Maletić dala je opširan intervju za Slobodnu Dalmaciju. Intervju koji je vodio urednik SD-ova tjednog priloga „Spektar“ Hrvoje Prnjak, prenosimo u cijelosti:

Koliko možemo biti zadovoljni dosadašnjim povlačenjem EU sredstava? Znam da je pitanje slojevito, no kakva bi bila vaša generalna ocjena?

Za brzo i uspješno korištenje EU fondova neophodno je pojednostavniti procedure, pomoći krajnjim korisnicima u pripremi i sufinanciranju, ubrzati ugovaranje, prilagoditi kriterije potrebama korisnika. Posebno je važno uložiti znatna sredstva u pripremu projekata i otkloniti osnovne prepreke, a to su neriješeni imovinsko-pravni odnosi, presporo sudstvo i dugotrajni postupci dobivanja rješenja, odgovora i potvrda državne uprave. Te prepreke ne usporavaju samo korištenje EU fondova, nego i provedbu svih ostalih projekata financiranih iz drugih izvora te tako smanjuju razinu investicija i razvojni potencijal Hrvatske. Na svim ovim preduvjetima se dugo nije radilo, Vlada je počela otklanjati prepreke, ali rezultati se ne mogu vidjeti odmah. U 2018. ćemo moći sagledati ozbiljnije rezultate Vlade i novo stanje u provedbi.

Nekidan je bivši potpredsjednik Vlade Branko Grčić izjavio da je u njegovo vrijeme iskorištenost EU sredstava bila na 87 posto, kritizirao je Vladu za usporavanje korištenja EU fondova i zapitao gdje ste sad Vi da na to upozorite. Što kažete na to?

Bivšem potpredsjedniku Vlade Grčiću nikako ne idu brojke i postoci. Može sad otvoriti stranice Europske komisije i vidjet će da je čak i u ovom trenutku iskorištenost EU fondova iz razdoblja 2007.-2013. ispod postotka o kojem on govori i iznosi 80 posto. Ako govori o ugovorenosti, upravo tu i je problem i na to sam ga upozoravala. Ugovorenost je trebala biti znatno iznad 100 posto da bismo imali šansu uspješno koristiti sredstva. Vlada radi punom parom i popravlja nepopravljivo, godine su iza, projekti se nisu pripremali i ugovarali na razini na kojoj su trebali. Kako sam i rekla, u 2018. ćemo moći dati prve ocjene uspješnosti rada ove Vlade.

Nema dugo, Vlada je odobrila zapošljavanje upravo kadrova koji bi se bavili EU natječajima i povlačenjem sredstava. Navodno je problem i prelazak državnih službenika koji znaju raditi taj posao u privatni sektor, odnosno, u susjedne zemlje koje „barataju“ pretpristupnim fondovima. Jesmo li zakasnili s tom kadrovskom „obnovom“?

Ljudi su jedan od glavnih preduvjeta uspješnog korištenja EU fondova. Konačno smo dobili Vladu koja je to prepoznala i pokrenula zapošljavanje. Plaće tih ljudi se većim dijelom financiraju iz EU fondova, tako da zaista dosadašnja zanemarivanja izgradnje kapaciteta za korištenje EU fondova nisu imala opravdanje. Pred Vladom je sad uvođenje sustavnih edukacija, testiranja i praćenja kvalitete rada zaposlenih jer nas greške mogu skupo stajati. Nikad nije kasno za kadrovsku obnovu i promjenu u pozitivnom smislu, ali obnova tek tijekom 2016. i 2017. odražava se na brzinu provedbe i razinu iskorištenosti sredstava. Kadrovski smo trebali biti ojačani i spremni još 2013. godine.

Kako se što bolje pozicionirati kad je riječ o korištenju EU fondova u bliskoj budućnosti, pred nama je novo razdoblje za povlačenje sredstava?

Već sad bismo trebali raditi na strateškim dokumentima za buduće razdoblje i utvrditi u njima što kao država na kojem području, i to geografski i tematski, želimo postići. Odmah pripremati i projekte te novu perspektivu dočekati na način da već u prvoj godini krenemo s implementacijom. Samo tako ćemo se moći dobro pozicionirati u novom proračunu. Na kongresu Europske pučke stranke održanom na Malti izborili smo se da u dokument EPP-a „Europa osigurava našu budućnost“ uđe amandman kojim se traži da kohezijska politika ostane proporcionalno jednako zastupljena u EU proračunu kao u sadašnjem razdoblju i to je važna politička poruka Europskoj komisiji.

Dosta toga se promijenilo otkako smo se pridružili EU-u; od krimske krize, sankcija Rusiji, odnosno, EU-u od strane Rusije, suočili smo se s izbjegličkim valom iz Sirije i drugih zemalja, tu je i teroristička opasnost koja je postala europska realnost… Koliko se to sve odrazilo na funkcionalnost samog EU-a, odnosno, ideju snažne Unije?

Zaista je ovo vrlo turbulentno razdoblje u kojem se nalazi Europa i cijeli svijet. Odgovor Unije cijelo vrijeme je stabilnost, sigurnost, povjerenje, jačanje zajedništva i solidarnost, uz rad na mjerama za ubrzanje gospodarskog rasta. Sve prepreke i krize pojačale su potrebu za jedinstvom. Čak 74 posto ispitanika iz svih država članica smatra da je puno više zajedničkih točaka koje spajaju EU nego onih koje bi razdvajale EU. Građani žele snažnu i stabilnu Europsku uniju.

Kako Hrvatska može biti lider u jugoistočnoj Europi? Koliko je to uopće važno pitanje?

Hrvatska ima najnovije iskustvo procesa pristupanja Europskoj uniji. Sve zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje u jugoistočnoj Europi korištenjem naših znanja i iskustava mogu biti brže u ispunjavanju i dobrom razumijevanju postavljenih kriterija te implementaciji u praksi. S iskustvom u prekograničnoj suradnji i makroregionalnim strategijama možemo se pozicionirati i kao lider i promotor važnih zajedničkih infrastrukturnih i razvojnih projekata – što je predsjednica s Inicijativom tri mora i započela. Naravno ta Inicijativa ima i puno šire značenje i obuhvat. Upravo to je pravi put, istaknuti se kvalitetnim idejama, znanjem i izvrsnošću i tako se pozicionirati kao lider.

Što mislite, kojom dinamikom će se odvijati daljnje širenje EU-a? Tu prije svega mislim na države u našem susjedstvu?

Raduje me što je predsjednik Europske komisije Juncker u svom govoru o stanju Unije u srijedu u Europskom parlamentu istaknuo da će u sljedećem razdoblju broj članica biti sigurno povećan sa 27. Nijedna država u ovom trenutku nije spremna, ali vrata Unije su otvorena, naravno kada se ispune zadani kriteriji. Još je dosta posla pred državama kandidatkinjama i o tome redovno raspravljamo u Europskom parlamentu, ali europska perspektiva je neupitna.

Brexit je, među ostalim, intenzivirao i polemike oko proračunske i općenito financijske budućnosti Unije. EU proračun će sada biti „tanji“ za oko 11 milijardi eura godišnje, ističe se princip štednje, da svaki uloženi euro mora donijeti dodanu vrijednost, kako je to rekao povjerenik Europske komisije za proračun Guenther H. Oettinger. Upravo se vode razgovori o višegodišnjem financijskom okviru, što u našoj javnosti prolazi nekako nezapaženo, ali to nipošto ne znači da je riječ o nevažnom pitanju. Jednom ste kazali da proračun EU-a svakog Europljanina stoji manje od cijene jedne šalice kave dnevno. Što mislite, hoće li se to mijenjati?

Proračun će se sigurno mijenjati. Jedna je mogućnost povećati izvore financiranja, odnosno prihode i doprinose država članica, a druga je smanjiti rashodnu stranu. Puno je izglednije smanjenje rashodne strane, ali i to je problem s obzirom na nove prioritete na razini EU-a, poput zajedničke obrambene politike, koje u budućnosti treba financirati, a jednako su nam važne i dosadašnje politike, poput kohezijske, koja je od posebnog značaja za Hrvatsku. U svom govoru Juncker je istaknuo da će u svibnju 2018. biti predstavljeno kako će budući proračun zadovoljiti sve ambicije i osigurati da možemo ispuniti obećano. Iz ove najave mogli bismo iščitati da će se ipak ići na povećanje doprinosa država članica u proračun, uključivanje novih prioriteta za financiranje, ali i osiguravanje kontinuiteta kohezijske i poljoprivredne politike.

Upozoravali ste kako regulativa u području kohezijske politike treba biti donesena najkasnije do sredine 2019. godine. Što sve to može značiti za Hrvatsku u predstojećem razdoblju, što će biti s datumima provedbe ako regulativa bude kasnila?

Bilo bi jako važno regulativu za novo razdoblje imati već u 2018. kako bi države sve pripreme za korištenje EU fondova završile do početka novog razdoblja i u prvoj godini započele provedbu. S obzirom na Brexit i rasprave koje se vode, teško možemo očekivati regulativu prije 2019., dobro će biti ako je usvojimo u ovom sazivu Komisije i Parlamenta. Upravo zbog toga države članice bi trebale sve pripreme odraditi neovisno o regulativi i nakon donošenja regulative napraviti samo prilagodbe, ako budu potrebne. U protivnom, u novom razdoblju provedba će kasniti i države članice neće uspjeti iskoristiti sredstva EU fondova.

Svako toliko se povede i priča o Europi u „dvije brzine“, u kojoj bi naprednije zemlje napredovale još brže, a zaostalije bi države-članice bile isključene iz nekih procesa? Bi li to oslabilo EU? Vi zastupate koncept jake monetarne i ekonomske unije?

Tako je. Baš sam predala amandmane i u raspravama o ekonomskim politikama za eurozonu, isticala da se eurozona ne može razvijati bez jedinstvenog pristupa državama članicama u i izvan eurozone, usprotivila sam se posebnom proračunu za eurozonu dok u njoj nisu sve države članice. Jako me obradovalo što je predsjednik Juncker u svom govoru istaknuo da vidi jedinstvenu Europu u kojoj će sve članice biti i članice monetarne unije, i bankovne unije i Schengena. Time se sve ove rasprave prekidaju. Nema Europe više brzina, svi ćemo biti jednaki, ravnopravni i solidarni. Državama koje nisu trenutno u monetarnoj uniji pomoći će se instrumentom tehničke pomoći da što prije zadovolje kriterije. Postavio je vrlo ambiciozan rok za ostvarenje ovog cilja – 30. ožujka 2019. To su dobre vijesti za nas u Hrvatskoj.

Koliko je bliska budućnost u kojoj će hrvatsko gospodarstvo biti spremno za uvođenje eura?

Za ulazak u eurozonu postoje dvije vrste kriterija: ekonomski kriterij i pravni kriterij. Jedan od uvjeta pravnog kriterija je da nema monetarnog financiranja, odnosno da Središnja banka ne smije financirati državni proračun. Jedina država koja to poštuje, a da je izvan eurozone, jest Hrvatska. Od ekonomskih kriterija zanimljiv je onaj koji se veže na stabilnost tečaja. Jedine dvije države izvan eurozone koje imaju stabilan tečaj i vode takvu politiku su Bugarska i Hrvatska. S obzirom na to da Hrvatska ispunjava sve uvjete pravnog i veliki dio ekonomskog kriterija, možemo reći da se kao država de facto nalazimo u eurozoni, ali de jure ne i zato nam je važno što prije i formalno postati dio monetarne unije.

Prije ljetne stanke u EP-u, u povodu izglasavanja rezolucije o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a, ukazali ste da se udio industrije u BDP-u EU-a tijekom zadnja dva desetljeća smanjio s 19 na manje od 15,5 posto. „Cilj nam je to promijeniti i do 2020. postići razinu od 20 posto udjela u BDP-u“, kazali ste. Gdje je u toj priči Hrvatska? Gdje smo mi u priči o reindustrrjalizaciji, s kojim kapitalom je to uopće moguće očekivati?

U odnosu na pretkriznu 2008. godinu, industrijska proizvodnja u Hrvatskoj je na kraju 2016. bila niža za 6 posto dok je prosječno u ostalim državama članicama jugoistočne Europe narasla za 14 posto. Dakle, pred nama je veliki posao na oporavku i razvoju industrije. Za ostvarenje tog cilja potreban je potpuni preokret: smanjenje ovisnosti o sirovinama iz drugih zemalja, povećanje energetske učinkovitosti, obrazovanje u skladu s potrebama industrije, povezivanje industrije i znanosti, poticanje inovacija. Za to moramo koristiti sva raspoloživa sredstva EU fondova, Europski fond za strateška ulaganja, povoljne izvore financiranja iz EIB-a, EBRD-a i drugih institucija.

Mađarska se solidarizirala sa Slovenijom i objavila je da neće poduprijeti hrvatski zahtjev za članstvom u OECD-u. Očito je riječ o nastavku diplomatskog sukoba sa Slovenijom nakon nedavne arbitraže drugim sredstvima…

OECD je ekonomska organizacija koja štiti poslovnu klimu te lobira za svoje članice, pomaže znanjima, analizom dobrih praksi i razmjenom iskustava. Hrvatska ispunjava sve kriterije za ulazak – demokracija i poštivanje ljudskih prava, slobodno-tržišna ekonomija, BDP po glavi stanovnika – koji je bar jednako visok onom najsiromašnije članice OECD-a. Slovenija se poziva na vladavinu prava, a baš temeljem toga ne bi smjela pribjegavati ucjenama i državu koja ispunjava sve kriterije kočiti u procesu učlanjivanja u OECD. Do rješenja trebamo doći razgovorima i dogovorima, ne zato što nam je članstvo u OECD-u neophodno, nego radi razrješenja bilateralnih pitanja i uspostave dobrih odnosa sa susjedima. Mislim da smo sad na dobrom putu. Premijer je sazvao i sve čelnike parlamentarnih stranaka, ne znam kad se to zadnji put u Hrvatskoj nakon pregovora dogodilo.

Najavljuje se i reforma javne uprave. No, nije ovo prva Vlada koja to najavljuje, isto kao i recimo, olakšavanje uvjeta poslovanja za poduzetnike, promjenom famozne „antipoduzetničke klime“. Je li država napokon u stanju pokazati da je spremna mijenjati samu sebe, počevši od javne uprave?

To je definitivno jedna od najvažnijih reformi i mislim da za to više nema prostora za čekanje. Vlada je toga svjesna i vjerujem da su sve pripreme u tijeku. Ta reforma treba rezultirati dobro opisanim i propisanim poslovnim procesima i procedurama u svim ministarstvima i ostalim državnim institucijama pa temeljem toga jasnom podjelom poslova, prava i odgovornosti, koja je temelj za uklanjanje preklapanja i praćenje kvalitete, brzine i uspješnosti obavljanja posla. Bez toga nema niti sustava prepoznavanja izvrsnih kadrova, motiviranja i nagrađivanja. I za lokalne jedinice treba utvrditi mehanizme usporedbe, postaviti kriterije praćenja uspješnosti i na temelju (ne)uspješnosti rada ih reorganizirati.

Dosta ekonomskih analitičara pohvalno je govorilo o poreznoj reformi i vođenju državnih financija… No, porez na nekretnine ipak se pokazao problematičnim, pa je premijer nakon žestokih reakcija u javnosti najavio „odgodu“ primjene. Je li Vlada tu napravila „korake“, prije svega u komunikacijskom smislu?

Vlada čitavo vrijeme u prvi plan stavlja partnerstvo, transparentnost, otvorenu i jasnu komunikaciju. Ne želi nametati rješenja nego ih donositi zajedno sa zainteresiranim stranama. U slučaju poreza na nekretnine tek kada su se počele prikupljati potrebne informacije za njegovu implementaciju postalo je jasno da građani nisu dovoljno upoznati sa značenjem i ciljevima ovog poreza. Vlada nije tu da zastrašuje ljude nego da bude partner i služi građanima. Zato je i donesena odluka da se dok građani ne budu spremni za novo rješenje – a koje je doneseno s ciljem pojednostavljenja i manjih nameta – ne ide s primjenom.

Ovo je primjer kako neka dobra rješenja zbog „loše percepcije“ nastale od prije ne mogu zaživjeti u praksi. Najvažnija je poruka svima da je Vlada pokazala da joj je stalo do stavova građana, da sluša i nema velikih ega koji pošto poto provode ono što su zamislili. To je zaista demokratizacija društva.

U Hrvatskoj se, eto, još uvijek više strasti diže oko tema iz prošlosti, negoli oko uspješnosti korištenja EU fondova. Komunizam i fašizam, ploča sa spornim natpisom „Za dom spremni“ i dalje su važne teme u domaćoj javnosti?

Komunizam i fašizam su našem narodu nanijeli jako puno zla. Braniteljski pozdrav u grbu HOS-a „Za dom spremni“ nešto je sasvim drugo od pozdrava koji se veže uz ustaše. Prema braniteljskom pozdravu i svemu vezanom uz branitelje gajim duboko poštovanje i zahvalnost. Međutim, mnogi su propatili od ljudi koji su vikali „Za dom spremni“ u Drugom svjetskom ratu, kao i od zločina partizana i kasnije komunizma. Sigurna sam da je našim braniteljima i svima nama na prvom mjestu jaka Hrvatska na vrhu ljestvice razvijenosti europskih država, i zato smatram da je vrijeme da osudimo zlo i totalitarne režime, uklonimo njihova obilježja i okrenemo se poduzetnicima, gospodarstvu, znanju, izvrsnosti, ustrajnom i vrijednom radu.

Ovaj tjedan je Europski parlament u Strasbourgu usvojio izvješće kojim se pozdravlja pristupanje Europske unije Istanbulskoj konvenciji o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te se pozivaju države članice da je što prije ratificiraju. Za usvajanje izvješća glasalo je 489 zastupnika, uz 114 glasova protiv i 69 suzdržanih. Zašto ste bili suzdržani?

Ne volim biti suzdržana, ali u ovom slučaju to je najbolje odražavalo moj stav. S jedne strane podržavam Istanbulsku konvenciju jer sam za nultu stopu tolerancije nasilja nad ženama, a s druge strane sam protiv ove Konvencije jer sam protiv nametanja rodne ideologije i uvjeravanja žena da je odluka o pobačaju odluka o njihovu tijelu, a ne o životu i smrti drugog bića. Takve konvencije ne bi trebale ulaziti u svjetonazorska pitanja i to nametati državama. Tada ne bi bilo problema s ratifikacijom u pola država članica EU-a.

Sastav Vlade je dosad doživio nekoliko promjena u hodu, zadnju zbog koaliranja s HNS-om. I Vaše ime se spominjalo u kontekstu izbora ministara nakon pobjede HDZ-a na izborima prije godinu dana, no na kraju niste postali jedna od ministrica. Žalite li za tim na bilo koji način?

Uvijek je izazov i želja biti u Hrvatskoj i raditi u Vladi. Ovaj put smo se tako posložili, trebao je netko od ekonomista ostati i u Europskom parlamentu s obzirom na to da je u Vladi četvero izvrsnih ekonomista, doktora znanosti.

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Biskup Košić: Dobio sam tri prijetnje. Ljevičari bi ubijali i nakon 70 godina

Objavljeno

na

Objavio

– Kada bi se provela lustracija, tada bi i naša dijaspora – a računa se da još toliko Hrvata živi diljem čitavoga svijeta koliko nas ima u RH – sudjelovala u tome da se ovdje pokrenu investicije – tvrdi biskup Košić

Sisačkom biskupu Vladi Košiću ne može se reći da je neprincipijelan. Kritizirao je bivšu Vladu Zorana Milanovića, Ivi Josipoviću spočitavao što kao agnostik ide na hodočašća, Most je prozvao jer je bio spreman na koaliciju sa SDP-om, a danas je tu HDZ-ova Vlada premijera Plenkovića, za koju također smatra da nije demokršćanska jer je u koaliciji s HNS-om.

Koja bi to Vlada i kakva bi po Vama onda trebala biti na vlasti u Hrvatskoj?

Volio bih kada bi u Hrvatskoj bili na vlasti političari koji su izraz biračkog tijela i njegove volje, što sada nije slučaj. Naime, kada je na snazi ovaj i ovakav izborni zakon, moguće je da nam život određuje jedna minorna politička skupina i čak nacionalna manjina. Zato se ja zalažem za izmjenu izbornog zakona. Sjetite se kako je u Milanovićevoj Vladi ministar Bauk svojim notornim iznošenjem neistine spriječio referendum koji je pokrenula udruga U ime obitelji upravo radi izmjene izbornog zakona. On je tada tvrdio da je u RH 4,5 milijuna birača što je nemoguće jer je tada bilo toliko stanovnika u RH, a ne birača. Mislim da je ta izmjena zakona pretpostavka boljeg, dapače jedino pravog, demokratskog funkcioniranja naše države.

Je li trebala ostati spomen-ploča poginulim braniteljima HOS-a u Jasenovcu?

Ta je spomen-ploča trebala ostati u Jasenovcu jer su tamo ti naši branitelji poginuli za našu domovinu. Ako nisu smetali kad su ginuli za Hrvatsku, zašto bi smetali danas, 26 godina poslije? I ako su se tada, kad je bilo najteže, tako organizirali i uzeli svoje simbole, zašto to sada nakon toliko godina mijenjati? Moji Gromovi, koji su oslobađali Petrinju – jer sam i sam bio ratni župnik Petrinje i Hrastovice pa sam se s njima susretao i upoznao ih – imaju i danas svoj znak, pesnicu koja je uhvatila gromove s geslom: Jednom grom, uvijek grom. Pa kad to smiju i trebaju imati Gromovi, Tigrovi i sve druge postrojbe HV-a nastale u Domovinskom ratu, zašto to ne bi smjeli imati pripadnici HOS-a? A jednako su ginuli za domovinu, i to 1991.-1995., a ne 1941.-1945. Da, to što pozdrav „za dom spremni“ asocira na NDH nekima ne odgovara, ali nije to bila borba za NDH, nego za suvremenu modernu Hrvatsku. I zato treba ostati spomenik poginulim pripadnicima HOS-a. Ako je političkom trgovinom pogažena žrtva poginulih branitelja, doći će, nadam se, vlast koja će taj spomenik vratiti tamo gdje mu je mjesto. Problematizira se samo mjesto Jasenovac, no o tome bi trebali dati službeno mišljenje stručnjaci, povjesničari i forenzičari. Dok toga nema, politika se poigrava sa žrtvama, ali i s istinom o Jasenovcu, a to nije dobro!

Na Facebooku branite pozdrav “za dom spremni”, potpisnik ste i peticije koju je pokrenuo akademik Pečarić da se taj pozdrav vrati u uporabu u vojsci.

Mnogo je primjera da su taj pozdrav koristili Hrvati u borbi puno prije Drugog svjetskog rata. Npr. Nikola Šubić Zrinski braneći Siget 1566. pošao je u odlučujući boj s povikom: „U boj, za dom!“ Tako je uostalom to 1876. Hugo Badalić, pisac libreta opere Nikola Šubić Zrinski, napisao. K tome je i ban Josip Jelačić pozdravljao svoje vojnike pozdravom: „Za dom!“, a oni su odgovarali: „Spremni umrijeti!“ Kada bismo sve što je bilo u NDH željeli izbaciti iz upotrebe, tada bi bio dugačak popis tih riječi i simbola, a to nije moguće ni potrebno. Ja se pitam kako su se pozdravljali domobrani, redovna vojska NDH? A i oni imaju povijest još od Prvog svjetskog rata pa preko Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata. Kad bi se sve što je postojalo u NDH trebalo ukinuti, zašto su u Domovinskom ratu ponovno oživljeni domobrani, kao vojne postrojbe? Ako je NDH i kompromitirala pozdrav ZDS, opet su ga u najpozitivnijem smislu očistili i afirmirali upravo pripadnici HOS-a koji su se borili i mnogi poginuli za modernu Hrvatsku.

Pobornik ste lustracije. Smatrate li da je moguće danas provesti lustraciju u Hrvatskoj?

Lustracija je moguća još uvijek jer u javnom su prostoru i danas prisutni oni koji su, kako bi to rekao biskup Egidije Živković, okrvavili ruke. Lustracija je u Makedoniji uvedena prije dvije godine, a Hrvatska i Slovenija jedine su dvije zemlje iz bivšeg komunističkog bloka u EU koje nisu provele lustraciju. Ljudi koji su bili dio represivnog totalitarnog sustava ne bi smjeli obnašati javne službe. Samo je o tome riječ i mislim da to moramo kad-tad učiniti. Proces dovođenja pred lice pravde ubojica i zločinaca iz Drugoga svjetskog rata i poraća ide tako sporo, gotovo nikako, jer nije bilo lustracije. Mi činimo što možemo, udruge također, ali država bi to morala preuzeti i već jednom riješiti. Očito to nije moguće kad još uvijek mnogi „s okrvavljenim rukama“ drže mnoge uzde našeg društva i štite sebe i svoje.

Koristite društvene mreže. Koliko su one uopće korisne u društvu, “pomažu” li ili ne u podjelama i hoćete li i dalje prijavljivati one koji vam prijete?

Ja sam dobio već treću prijetnju. Zanimljivo je da je u svim slučajevima – barem su se tako i u prve dvije, koje nisu otkrivene – potpisivali kao Antife, a bilo je to i nakon kritika na račun prijašnjih vlada, kao i u posljednjem slučaju. Dakle, tzv. ljevičari su nasilnici, oni bi još i danas likvidirali i ubijali. Nije li neobično da se nisu ni poslije 70 godina promijenili? I nije li neobično to da je posljednja osoba koja mi je prijetila i dalje član SDP-a, kojeg su i lokalni i nacionalni šef te partije, umjesto da ga isključe kao nepoželjnog, uzeli u zaštitu? Toliko o tome. No, moja je savjest mirna, ja nikome ne želim činiti nasilje, a pravo misli i govora nitko mi ne može oduzeti. I moja je prednost što se ne borim silom, nego istinom. I znam da me Bog štiti jer on je Istina. A danas je sudjelovanje na društvenim mrežama jedan od suvremenih načina kako doći do ljudi i navijestiti im evanđelje našega Gospodina. Pa i kad ne govorim izričito o evanđelju, ali kad govorim o istini koja se prešućuje, o pravednosti koja se progoni i o dobru koje se guši, ja naviještam Gospodina, rekao je sisački biskup Vlado Košić za tiskano izdanje Večernjeg lista

Biskup Košić komentirao ‘sramotno postupanje vlasti, šarafciger-vlasti’

facebook komentari

Nastavi čitati