Pratite nas

Razgovor

Pelješki most bit će među pet najvećih i najatraktivnijih u Europi!

Objavljeno

na

Ukupna vrijednost Pelješkog mosta iznosi 420 milijuna eura, od čega su 357 milijuna ili 85 posto bespovratna sredstva iz EU, i ona uključuje gradnju Pelješkog mosta, pristupnih cesta i stonske obilaznice.

Hrvatske ceste, koje su investitor, u ovom trenutku provode drugi stupanj natječaja za izvođača radova, koji je otvoren do sredine srpnja, i nakon toga se može ići u odabir izvođača. Očekujemo da će to biti gotovo do jeseni i nakon toga bi trebala početi gradnja najvažnijeg infrastrukturnog objekta kojim Hrvatska spaja i zaokružuje svoj teritorij! – istaknuo je, između ostalog, potpredsjednik HDZ-a te ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković u opširnom razgovoru za Jutarnji list.

Intervju prenosimo u cijelosti, zajedno s uvodom novinara Krešimira Žabeca:

Na dan kada je Europska komisija i službeno potvrdila da će sa bespovratnih 357 milijuna eura financirati projekt Pelješac, razgovarali smo s ministrom prometa Olegom Butkovićem o projektima koji su pokrenuti ili će biti pokrenuti europskim novcem u njegovom resoru. Butković objašnjava i zašto Sabor što prije mora odobriti aranžman sa Svjetskom bankom za restrukturiranje cestovnog sektora i zašto više nije zagovornik uvođenja vinjeta

Konačno je jedna hrvatska Vlada pribavila novac za gradnju Pelješkog mosta i sad je realnije da će biti sagrađen.

Da, nakon što je prošle godine izrađena prijava tzv. Velikog projekta cestovne povezanosti s južnom Dalmacijom, koja uključuje i gradnju Pelješkog mosta, i predana u postupak odobravanja Europskoj komisiji, ovih dana svjedočimo i toj velikoj odluci. Rekao bih da je to najznačajnija odluka za infrastrukturne projekte u posljednjih desetak godina jer znamo koje je značenje Pelješkog mosta i njegove gradnje.

Ukupna vrijednost Pelješkog mosta iznosi 420 milijuna eura, od čega su 357 milijuna ili 85 posto bespovratna sredstva, i ona uključuje gradnju Pelješkog mosta, pristupnih cesta i stonske obilaznice. Hrvatske ceste, koje su investitor, u ovom trenutku provode drugi stupanj natječaja za izvođača radova, koji je otvoren do sredine srpnja, i nakon toga se može ići u odabir izvođača. Očekujemo da će to biti gotovo do jeseni i nakon toga bi trebala početi gradnja najznačajnijeg infrastrukturnog objekta kojim Hrvatska spaja i zaokružuje svoj teritorij.

Gradnja mosta je već jednom započeta, ali nikad nije završena. Možete li sada obećati da će gradnja započeti i da će biti završena, odnosno da će most zaista biti sagrađen?

To su bila vremena kada financijska konstrukcija nije bila zatvorena. Ova odluka Europske komisije potvrđuje da smo osigurali 85 posto sredstava, a preostalih 15 posto osigurat će se iz državnog proračuna. Budući da je Vlada prije dva mjeseca donijela odluku o financiranju ovog projekta, u ovom je trenutku financiranje projekta zatvoreno. Ono što nam je preostalo jest izabrati izvođača i definitivno više nitko ne može zaustaviti gradnju Pelješkog mosta i svih ostalih faza koje će biti kompletno završene do 2022. godine.

Kada pogledate prvi i sadašnji projekt Pelješkog mosta, koji vam je ljepši?

Onaj prvi bio je reprezentativniji. Imao je obrise velebnog projekta, dvije trake u oba smjera i za ustavnu traku. Ovaj je ipak racionalnija opcija. Ali, dobro, to su bila ona vremena. Odluka da se ide u racionalizaciju projekta bila je razumna i nužna. Međutim, i ovaj most koji je preprojektiran vrlo je reprezentativan i bit će jedan od pet najvećih i najatraktivnijih mostova u Europi.

Prigovor je da će se sva sredstva iz Operativnog plana Europske komisije namijenjena za cestogradnju u Hrvatskoj utrošiti na projekt Pelješkog mosta i da se drugi projekti cestogradnje neće moći sufinancirati iz fondova EU.

Činjenica je da će sva sredstva namijenjena cestovnom sektoru, ali u dijelu koji se odnosi na poboljšanje dostupnosti cestovne mreže TEN-T i pristupa cestama te mreže, biti utrošena na Pelješki most. Međutim, u istom programu postoje i sredstva osigurana za ulaganje u povećanje sigurnosti cestovnog prometa. Ipak, razgovaramo s Europskom komisijom da u ovom programskom razdoblju budu odobreni i neki drugi projekti u cestovnom sektoru. Budući da u drugim prioritetima operativnog programa nemamo toliko projekata, postoji mogućnost prebacivanja dijela sredstava. Činjenica je da će, primjerice, u željeznici, iako su i tamo krenuli projekti, biti prostora za prenamjenu jer je u tom prioritetu inicijalno odobreno više sredstava. Jedan od projekata, koji je važan i za čije ćemo se financiranje boriti, aglomeracija je Stobreč-Omiš-Split. To je vrlo važan projekt ne samo za Splitsko-dalmatinsku županiju, nego i za Republiku Hrvatsku.

S obzirom na realizaciju projekta Pelješkog mosta, ima li smisla nastaviti gradnju autoceste prema Dubrovniku?

Apsolutno da. Naš je interes nastavak gradnje Jadransko-jonske autoceste i njezina spajanja s Crnom Gorom. Pelješkim mostom spajamo hrvatski teritorij, ali ostaje potreba i za gradnjom Jadransko-jonske autoceste. Međutim, treba uzeti u obzir činjenicu da je Hrvatska prezadužena, u ovom trenutku to iznosi oko 5,2 milijarde eura za autoceste. Treba biti racionalan te mogućnost financiranja te dionice, ali i nekih drugih, tražiti isključivo uz pomoć sredstava Europske unije.

Razgovara li se o tome?

Još ne. Idemo korak po korak. Pričekajmo da krene Pelješki most.

Dakle, poslije 2020. godine?

Tako je. U novom programskom razdoblju.

Sredstvima iz fondova EU financira se i gradnja mosta za Čiovo. No, zbog problema s izvođačem, tvrtkom Viadukt, ugovor je raskinut i radovi su zaustavljeni. Koje je rješenje za taj projekt?

Iscrpili smo sve atome snage kako bismo pokušali izvući taj projekt, ali naprosto nije išlo. I onda, da bismo sačuvali financiranje mosta sredstvima EU i završili ga što prije za dobrobit građana Trogira i Čiova, išli smo na raskid ugovora. Od raskida do danas izvela se temeljna ekspertiza s dokazom kvalitete novog ugovaranja, s obzirom na to da novi izvođač mora garantirati za kompletnu građevinu. Pripremljena je podloga za troškovnik novog postupka u koji se kreće sljedeći tjedan kako bi se izabrao novi izvođač radova. To je bio jedini put da sačuvamo financiranje EU i završimo projekt. Gledajući sve postupke javne nabave dosad, to je jedan veliki rizik zbog žalbi i otezanja postupka, što bi moglo dovesti do toga da ugrozimo sljedeću turističku sezonu.

Koliko još radova treba završiti?

Vrijednost preostalih radova iznosi oko 64 milijuna kuna.

Kolika je vrijednost projekata u Ministarstvu prometa za koje su sredstva povučena ili se planiraju povući, a financira ih Europska unija?

Na kraju 2016. godine imali smo povučenih 0,06 posto sredstava. Sektor prometa bio je na dnu. U posljednja dva mjeseca potpisano je sedam ugovora, a ukupno je potpisano njih devet ukupne vrijednosti 3,49 milijardi kuna, od čega je čak 2,43 milijarde kuna bespovratnih sredstava. To su, primjerice, nastavak gradnje Zračne luke Dubrovnik, gradnja terminala za pretovar rasutih teret a u luci Osijek te financiranje željezničkih pruga Dugo-Selo – Križevci i Gradec – Sv. Ivan Žabno. Raspisan je natječaj za gradnju željezničke pruge Zaprešić – Zabok i počinje rekonstrukcija pruge Vinkovci – Vukovar. Njihova je ukupna vrijednost milijardu kuna. Kada tome dodamo Pelješki most i natječaj od 300 milijuna kuna namijenjenih za devet gradova kojima će se nabavljati autobusi za javni gradski prijevoz, ali i natječaj u vrijednosti od 150 milijuna kuna za povećanje dostupnosti hrvatskih otoka, odnosno gradnju riva i infrastrukture u lukama, mi ćemo do kraja godine ugovoriti projekata za financiranje iz fondova EU u iznosu od oko osam milijardi kuna. Time dolazimo do čak oko 80 posto ugovorenog od ukupnih sredstava predviđenih za promet u Operativnom programu Konkurentnost i kohezija. Tako ovo Ministarstvo, u odnosu na druga, dolazi u sam vrh po apsorpciji sredstava EU. Osim toga, mi smo koordinator za CEF (Instrument za povezivanje Europe) i dosad nam je odobreno 19 projekata u vrijednosti od 346 milijuna eura, a i tu smo na 76,7 posto iskorištenosti dodijeljene nacionalne alokacije. Međutim odobrenim projektima najznačajniji su nastavak pruge Koprivnica – Križevci – mađarska granica, gradnja kontejnerskog terminala Zagrebačko pristanište u luci Rijeka te gradnja mosta Svilaj koji je u tijeku. Na treći pozivCEF-aprijavilismo22projekta u vrijednosti od 145 milijuna eura, a neki od prijavljenih projekata su D403 i terminal u luci Slavonski Brod. Evaluacija projekata je još u tijeku i čekamo odgovor CEF-a.

Je li to zato što ste vi i vaši ljudi tako vični pregovaranju, a oni prije su bili nesposobni ili ste vi samo pokupili vrhnje nakon sto su vlasti prije vas sve pripremile?

Ne mogu reći da je to zasluga samo mene i mog tima. Prometni projekti su veliki i kompleksni i njihova je priprema dugotrajna, tako da je priprema i mnogih ovih projekata počela još u vrijeme prijašnjih vlada. Ali, moram istaknuti da smo u ovih godinu i pol, u suradnji s drugim ministarstvima, odradili odličan posao na pripremi projekata, ubrzali procedure i osnovali radne skupine jer smo shvatili da je sinergija u pripremi tako velikih projekata od iznimne važnosti. Na kraju, kruna svega toga je odobrenje zaista velikih bespovratnih sredstava i početak mnogih projekata. Zašto to nije netko učinio prije nas, ne mogu vam odgovoriti. Ne želim se baviti prošlošću.

Pitam vas to zato što je vaš prethodnik rekao na odlasku da je projekt Pelješac gotov i samo se čeka odluka Europske komisije. Zašto je onda sve ovo trajalo tako dugo ako je Hajdaš Dončić točno rekao?

Nije točno rekao. Ministar sam postao u siječnju 2016. godine, a natječaj za Pelješki most je raspisan u lipnju i tada su Hrvatske ceste pripremile i dostavile nam prijavu tzv. Velikog projekta. Dakle, u vrijeme kada je Hajdaš Dončić odlazio iz Ministarstva, nije se mogla čekati odluka Europske komisije jer tada nije bila napravljena ni prijava. Ali, ne umanjujem ničiji doprinos, ničiji angažman. Pelješki most je nadstranački projekt i oko njega ne bi trebalo i neće biti politiziranja.

Spomenuli ste projekte iz sektora željeznice, ali preskočili ste projekt nizinske pruge od Zagreba do Rijeke, koji je bio jedan od glavnih predizbornih projekata HDZ-a.

Dvije dionice se projektiraju i pripremaju za financiranje EU. To su Goljak – Skradnik i Hrvatski Leskovac -Karlovac i njihova je priprema u završnoj fazi. Očekujemo da ćemo još u ovom programskom razdoblju, do 2020., ići s kandidaturom tih projekata i osigurati sredstva za te dvije dionice. Međutim, sada je ostala politička odluka hoćemo li ići u rekonstrukciju postojeće trase ili graditi potpuno novu prugu. Vlada još nije donijela odluku, ali moje je osobno mišljenje da treba graditi novu nizinsku prugu. S tom se odlukom treba složiti i Europska komisija, kao i za Pelješki most, uvjeriti da je to jedini mogući i pravi put za povećanje prometa u riječkoj luci i vraćanje tereta s cesta na željeznicu. Osobno ću se zalagati da se takva politička odluka donese, ali pričekajmo da Vlada donese odluku. Otvara se i pitanje premještanja riječke luke, odnosno stvaranja nove luke na otoku Krku, a tu je i LNG. To su strateške odluke i mislim da je to realno, da to ima budućnost.

Međutim, sve to ide jako sporo. Srbija zajedno s Kinezima gradi prugu prema Mađarskoj, kojom će se spojiti s lukom u Grčkoj. Ako je sagradi prije, sav bi promet mogao otići prema Grčkoj, a naša praga i riječka luka više neće biti zanimljivi.

Ma, imamo potencijal. Luka Rijeka je najbliže u dubinu europskog kontinenta, prepoznata i svrstana i na koridoru prometne mreže EU, i mi tu imamo budućnost. Ta utakmica nije izgubljena i osobno sam optimist.

Vlada je prošle godine odlučila da će država graditi optičku mrežu za priključak na širokopojasni internet? U kojoj je fazi taj projekt?

U utorak je Europska komisija Hrvatskoj odobrila 101,4 milijuna eura za gradnju agregacijske mreže u ruralnim područjima gdje ne postoji komercijalni interes za gradnju infrastrukture. Program je napravljen i plan će obuhvatiti 540 ciljanih naselja koja čine 25 posto stanovništva Hrvatske koji žive u prigradskim i ruralnim područjima. Interes je dovući internet tamo gdje ga nema, a pristupnu mrežu do kuća mogu graditi operateri. To je stvar njihove poslovne odluke. Odašiljači i veze će u suradnji s HAKOM-om i jedinicama lokalne samouprave krenuti u gradnju infrastrukture. To je još jedan od velikih projekata koji je odobren. A još prošle godine je odobreno financiranje projekta uvođenja brzog interneta u iznosu od 250 milijuna eura.

U tijeku je i projekt restrukturiranja cjelokupnog cestarskog sektora u suradnji sa Svjetskom bankom.

Da. U tijeku je spajanje Hrvatskih autocesta i HACONC-a. Ove će godine iz cestarskog sektora otići oko 150 ljudi i za to su osigurane otpremnine. Do 2020. godine trebalo bi otići oko 900 ljudi. Troškovi održavanja ove se godine moraju spustiti za oko 7,5 posto, a do 2020. oko 30 posto. Svjetska banka je odobrila prvu transu od 350 milijuna eura, što je sada u postupku donošenja u Vladi, a i Sabor to mora odobriti.

Ovo je već četvrti ili peti pokušaj restrukturiranja cestarskih tvrtki. Valjda će ovaj uspjeti?

A znate kako je, treba biti ustrajan.

Očekujete li novu transu sredstava Svjetske banke do kraja godine?

Da. U rujnu ili listopadu. Ali, prvo moramo usvojiti ovu prvu.

Koliko ukupno financijski iznosi paket sa Svjetskom bankom?

U ovom trenutku to još ne znamo. To je još stvar pregovora, ah, u načelu, u dosadašnjim je pregovorima naznačeno da je ukupna vrijednost koja bi se refinancirala oko dvije milijarde eura.

Prema tom planu, dokada ćemo otplatiti kredite za autoceste?

Do 2037. godine trebali bismo imati čistu situaciju, odnosno ukupni dug cestovnog sektora bio bi financijski održiv.

Prije nego što ste došli na mjesto ministra i na početku mandata bili ste žestok zagovornik uvođenja vinjeta kao modela naplata cestarine. Kako danas diše te po tom pitanju?

Dobro. Mi ćemo do kraja godine imati gotovu studiju novog modela naplate. Ja sam tako razmišljao, ali činjenica je dami kod financijskog restrukturiranja moramo čuvati prihode tvrtki i ne smijemo dopustiti da prihodi padaju. I o tome, kao i o drugim aspektima, ovisi budući sustav naplate. Hoće li to biti elektroničke vinjete, beskontaktni elektronski sustav naplate, pokazat će studija.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Davor Domazet Lošo: Agrokor je stvoren da se Hrvatska ekonomski porobi u asimetričnom ratu, kada već nije u vojnom

Objavljeno

na

Objavio

Desetak dana nije se stišavala medijska paljba na Davora Domazeta Lošu zbog njegove izjave o Sloveniji, odnosno zbog poruke da susjedna zemlja nema čime prijetiti Hrvatskoj te da hrvatski pješaci mogu u roku od 48 stati doći do Ljubljane.

Tek je informacija da je Slučaj Agrokor, prema svemu sudeći, tempirana bomba postavljena pod Hrvatsku – u drugi plan gurnula admiralovu poruku Slovencima.

Kako komentirate najnovije objave Ivice Todorića, prema kojima su Martina Dalić i Vlada RH počinili veleizdaju jer su za kredit lešinarskih fondova Agrokoru založili najdragocjenije hrvatsko blago – među ostalim i plodnu zemlju te pitku vodu, bez kojih bi uskoro mogli i ostati?

Nažalost, sve je istina što Todorić navodi. No, to Ivicu Todorića ne opravdava što je sudjelovao u stvaranju monstruma zvanog Agrokor, monstruma koji je rastao od kapitala londonskog Citya. Preko tog monstruma žele sada založiti cijelu Hrvatsku! Todorić je pristao na to i ustrajao na stvaranju Agrokora, koji je i stvoren samo zato da bi se ekonomski porobila Hrvatska.

Ekonomist Ivan Lovrinović i vojni stručnjak Nikola Brzica istovremeno su, i prije nego se Todorić oglasio, došli do zaključka da je situacija oko Agrokora najveći sigurnosni problem Hrvatske. Upozoravali su da će se Slavonija isprazniti, i da će, naveo je Lovrinović, plodnu zemlju te izvore vode preuzeti vjerovnici Agrokora, odnosno strane tvrtke ili fondovi? Jesu li bili u pravu?

Ne da su u pravu, već su apsolutno u pravu. I to je jedan od razloga zašto Hrvatsku treba proglasiti ekološkim dobrom. Poznat je plan iz 1974. godine kojega je sastavio Henry Kissinger, a koji kaže: Onaj tko kontrolira energente taj kontrolira države, onaj tko kontrolira hranu, taj kontrolira ljude, a onaj tko kontrolira pitku vodu, taj kontrolira život. Nedvojbeno je Agrokor pomno planirana i izvedena operacija najviše strateške razine uz pomoć koje se Hrvatskoj želi oduzeti proizvodnja hrane te oduzeti pitka voda. Da je na djelu sotonski plan, potvrđuje egzodus žitelja Slavonije, ali i činjenica da je Jamnica, zajedno s izvorima najvalitetnije vode u Europi, založena za dug. U bescjenje se u isto vrijeme prodaje plodna zemlja. Ovdje se posebno izdvaja ministrica Martina Dalić, kojoj šaljem poruku da se ostavi termoelektrane na plin na Peručkom jezeru u slivu Cetine, je je to središte najvećeg bazena pitke vode u Europi. Nije njima cilj samo energetski sistem RH, koji će staviti u privatne ruke. Termoelektranu će oni sutra zatvoriti, da bi postali vlasnici vode. Ja kao Sinjanin i žitelj Cetinske doline poručujem joj da se ostavi i svih ostalih izvora pitke vode, poglavito Jamnice i da ne provodi plan MMF-a, čiji je igrač.

Lovrinović tvrdi da će novi vlasnik PIK-ova u Slavoniju naseliti stanovnike susjedne zemlje kao jeftinu radnu snagu, čime bi oni mogli postati većina u na istoku Hrvatske. Je li to napravljeno namjerno?

Točno. Jer kapital koji je stigao i napuhao veliki balon Agrokora dolazi iz londonskog City-a. Ne zaboravimo da su oni stvorili Karađorđevića. Nije čudo da se u isto vrijeme izrađuje Memorandum 3 SANU. Nema tu slučajnosti, sve je dio plana. Agrokor je stvoren da se ovo dogodi. Da se Hrvatska ekonomski porobi u asimetričnom ratu, kada već nije u vojnom. Najveća je tragedija u tome što su sve hrvatske vlade od 2000. godine u tome sudjelovale. Svi predsjednici vlada u tom periodu su na neki način sudjelovali u izdaji nacionalnih interesa.

Tko stoji iza prekomjernog zaduživanja Agrokora i tko bi mogao imati koristi od njegove propasti?

Bankarski sustav London City-a te Srbija.

Možete li pojasniti što ste htjeli poručiti rečenicom da hrvatski pješaci mogu do Ljubljane za 48 sati? I zašto je ta izjava izazvala toliku histeriju u Hrvatskoj?

”Jedan od onih koji su mi dali podršku, a koji jako dobro razumije okolnosti cijelog slučaja, kazao je da su ovi napadi na mene samo dokaz da sam im razotkrio igru, te da mi to ne mogu oprostiti. Mislim da ta opaska najbolje objašnjava zbog čega medijski napadi ne prestaju već petnaestak dana. No, važno je istaknuti da nije izjava o Sloveniji ono što ih boli, već ono što sam rekao u vezi s hrvatskom zemljom, pitkom vodom i šumama. Sve to razotkriva svu bit žalosnog stanje u Republici Hrvatskoj. Jasno je da hrvatska politička elita pristaje na poslušnost i na sve moguće ucjene izvana. Sluganstvo hrvatskih političkih elita nije samo trenutno stanje, već je postalo i patologija.

Kome su elite poslušne? Kome služe?

Poslušni su svim centrima moći. Od Bruxellessa, Washingtona i Londona do  Pariza. Preko Pupovca, poslušnici su i Beograda. Već tjednima traju napadi na mene jer sam ukazao na to. No, još je snažnija podrška koju primam od hrvatskih građana. Znaju oni za tu podršku, zato i nastavljaju napadati. To je metodologija vučjeg čopora. Ona glasi: odabranu metu napasti sa što više medijskih strelica. Ako je premalo jedan čopor, mora napasti više njih. Napad ne smije prestati, mora biti ustrajan sve dok se glava mete ne učini suvišnom. Rade na tome, ali još uvijek su neuspješni.

Je li to znak da je vaša poruka bila pun pogodak? U što ste to taknuli?

”Rekao sam da je Hrvatska bogomdana zemlja i da ju treba cijelu proglasiti ekološkim dobrom. Jedina u Europi ima uvjete za to. To pak znači da svi u Saboru moraju poduprijeti odluku da se za građane sačuvaju more, otoci, zemlja, šume te pitka voda. Po količini vode smo četvrta država u Europi, a po kvaliteti smo prvi. Imamo najveći bazen pitke vode u Europi. Proteže se od Gorskog Kotara, Like, Dalmacije, preko Lašvanske doline sve do Dubrovnika. I to je ono zbog čega su krenuli napadi na mene.

Kako su obični građani reagirali u kontaktu s vama, nakon što su vas u medijima danima ‘linčovali’?

Nikada prije toliko ljudi nije prilazilo izraziti mi podršku. U tramvaju sam prije par dana počeo razgovarati s jednom gospođom o sporu sa Slovenijom, a onda su se uključili i svi drugi putnici. Na Trgu bana Jelačića izašao sam van, a cijelim tramvajem prolomio se aplauz. Iznimno mi je drago što je u kolima bilo jako puno mladih ljudi. To najbolje govori koliku podršku dobivam od građana. To govori da narod zna u čemu je problem i što je istina.

Razumjeli su da je vaša izjava o hrvatskim pješacima bila tek odgovor na vijest da se pripremala izvanredna sjednica slovenskog parlamenta o spremnosti vojske da oružjem brani nepriznatu granicu sa Hrvatskom?

Točno. Primijetio sam da Slovenija nema nijednu drugu vanjsku politiku, osim ucjenjivanja Hrvatske. Odbor za obranu slovenskog parlamenta postavio je na dnevni red temu o upotrebi oružanih snaga. U slobodnom izričaju, to je objava rata! Jer ako zakonodavno tijelo stavi na dnevni red raspravu o uporabi oružnihsnaga, onda je to to. No, nitko od dužnosnika iz Hrvatske nije reagirao! I što će admiral, koji je od prvog do zadnjeg dana sudjelovao u svim operacijama Domovinskog rata? Pokriti se ušima? Ne smijem ja učiniti isto što i oni. Najmanje što su morali napraviti – da se vodi imalo suverenistička politika – je naložiti Ministarstvu vanjskih poslova da pozove veleposlanicu Slovenije i uruče joj demarš.

Kažete da Slovenija stalno ucjenjuje?

Slovenske ucjene su me i ponukale na reakciju. To je politika koju je postavio još Antun Korošec prije stotinu godina. Bio je jedini ministar u Kraljevini Jugoslaviji  koji nije bio Srbin. Govorio je da Slovenija može opstati samo ako vodi protuhrvatsku politiku u savezništvu sa Srbijom. Takvu politiku vode i danas. Jer 1991. simulirali su operetni rat samo da Hrvatska uđe u sukob i pomogne Sloveniji. Trebao je to biti povod za napad JNA i srpskih paravojnih snaga na Hrvatsku, koja je u tom trenutku bila posve nespremna za ratovanje. Tuđman je to prepoznao, pa im je plan propao. No, sada su se razbahatili pa praktički objavljuju rat Hrvatskoj. Da bih pokazao da je to suluda politika i da ne vodi nikamo, reagirao sam. Hrvatska je bila pobjednik u najčišćem mogućem ratu i mnogi nam se i danas dive. Zato i američki ministar obrane James Mattis izjavljuje da na američkim vojnim školama i danas izučavaju Oluju kao primjer savršeno izvedene vojne operacije. U vremenima kada se hrvatski branitelji i dalje omalovažavaju i ponižavaju, admiral kaže: Čime ćete nam prijetiti? Imamo najboljeg pješaka na svijetu, jer je u Bljesku i Oluji tempo napada bio od 800 do 1000 metara u satu, što ni jedna članica NATO u povijesti nije napravila. Želim dignuti ponos i dostojanstvo branitelju i poručiti da je vrijedan. Taj pješak je i danas sposoban za iste stvari. To je simbolična poruka.

Vaše riječi su, dakle, metafora, a ne istinska prijetnja?

Dakako da je to preneseno značenje.  Bila je to poruka Slovencima i hrvatskoj političkoj eliti. Da ne pljuju po braniteljima. Odmah potom izjavio sam da nam ne treba zaoštravanje, jer ionako imamo kaos unutar RH. Ističem da trebamo smiriti strasti pa dodajem da, ako hoće voditi suverenističku politku, mogu proglasiti referendum da se RH proglasi ekološkim dobrom, kako bi se zaštitila pitka voda, zemlja, šuma i otoci. I tu je srž cijele priče. Zbog vode, zemlje i otoka su me napali, a ne zbog pješaka koji mogu brzo do Ljubljane.

Kakav učinak je izazvala cijela ta poruka?

Slovenci su odmah reterirali. Odustali su od parlamentarne sjednice. Oni su poruku shvatili. I umjesto da mi u Hrvatskoj daju odličje, predsjednica me smijenila iz jednog sasvim sporednog tijela, vijeća na kojem se ionako vode bespredmetne rasprave. No, u medijima su objavili da sam bio predsjedničin savjetnik te da me je smjenila. To nije točno. Da sam savjetnik, ovako katastrofalne odluke ne bi se donosile. No, predsjednica ima ‘velikog savjetnika’, Matu Granića…

Reagiraju li hrvatski dužnosnici primjereno kada im iz Srbije, Slovenije ili Bosne stignu ratoborne poruke? Kada usred Zagreba izaslanik srbijanskog premijera na prijamu za Božić kaže da će Srbija svim sredstvima braniti Srbe u Hrvatskoj? Ili kada usred Hrvatske poručuje da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 Srba, premda svi znaju da je to velika laž?

Svi ti primjeri – u kojima su hrvatski dužnosnici samo šutjeli na očite provokacije – pokazuju koliko je u državi žalosno stanje. Vidimo krajnje poslušništvo i sluganstvo.  Od Tuđmanove politike nije ostalo ništa. Ideologija jugoslovenštine preplavila je Hrvatsku. I dalje se provodi projekt Zapadnog Balkana. To je projekt Londona i Pariza, koji žele stvoriti četvrtu Jugoslaviju. Podsjećam da je treću stvorio Slobodan Milošević.

Zašto London i Pariz ustrajavaju na tome?

Zato što po njihovom geopolitičkom viđenju Hrvatska nije smjela pobijediti u ratu. A pobijedila je u najčišćem ratu u povijesti ratovanja! Jedina je u povijesti ratovanja spriječila genocid i to pet puta veći nego što je bio u Srebrenici. Mislim na Bihać. Pariz i London smatraju da je stvaranjem Hrvatske srušen Versajski i Jaltski poredak i to je bit priče o sustavnim napadima na Domovinski rat. Već su dobrano ušutkali braniteljsku populaciju stvaranjem 1200 braniteljskih udruga te vodeći procese protiv hrvatskih generala… Sada žele slomiti i preostale koji još govore i pišu, poput admirala Domazeta…

Hrvatska predsjednica vas je smijenila iz Vijeća za domovinsku sigurnost. Je li tako zaslužila plus, ili minus u javnosti? Neki kažu da bi zbog toga mogla izgubiti i slijedeće izbore?

Na to pitanje bi trebala odgovoriti predsjednica. No, o tome će svoje reći i narod na izborima. Ne mogu se oteti dojmu da je Ivo Josipović izgubio izbore onog trenutka kada je izgovorio riječi o ustaškoj guji. Ne bih volio, ne bih želio i Bogu se molim da se to ne dogodi predsjednici Kolindi Grabar Kitarović. No, trebala bi poslušati glas naroda, jer je znano da je to i glas Boga.

Napao Vas je i Zlatko Hasanbegović, kazavši da je protivnik lupetanja i egzibicionizma te da se ozbiljna politika ne vodi teškim riječima? Kako to komentirate?

Razotkrio sam njihovu igru, i zato napadi ne prestaju. Budući da sam stručnjak i za informacijsko ratovanje, vidim da su u napad poslani svi politički vučji čopori i s lijeva – Glavašević i Grbin i drugi, ali i s desna – Adlešić i Hasanbegović.  Pridružili su im se i mnogi komentatori iz medija, iz čega se može zaključiti da su svi koordinirani iz jednog stožera i da ih ima u svim političkim strukturama.

Najnoviji Globus objavljuje da se u Beogradu u tajnosti piše Memorandum 3, odnosno ‘Deklaracija o opstanku Srba’, da im je cilj povećati srpski ‘državni kapacitet’. To je, prema svemu sudeći, nastavak Miloševićevog velikosrpskog projekta. Valja podsjetiti da su vam se u Globusu, kao i u drugim medijima, prije nekoliko godina  rugali kada ste progovorili o Memorandumu 2. No, kako to da sada ipak postoji Memorandum 3, ako nije bilo Memoranduma 2, kako su tvrdili hrvatski mediji?

Istina se može prešutjeti, ali se ne može ubiti. Kada sam prije pet godina prvi progovorio o Memorandumu 2 Srpske akademije nauka i umjetnosti, tada su me u Globusu, kao i u svim drugim medijima jugoslovenske provenijencije, proglasili teoretičarom urote. Ali u pet godina se pokazalo da je to istina, a ne urota. U Memorandumu 2 je stajalo da će Srbi u miru napraviti što nisu uspjeli u ratu. Ako Globus prvi objavljuje vijest o Memorandumu 3, koju sada prvi puta čujem, to znači da su informaciju dobili u Beogradu. To pak znači da i Globus vodi informacijski rat protiv Hrvatske. I to potvrđuje da se rat drugim sredstvima nastavlja. Bit će i Memorandum 4 i Memorandum 5, sve dok ne nestane države Hrvatske. I u vrijeme Domovinskog rata, Globus je bio tiskovina za vođenje specijalnog rata protiv Hrvatske. Pisao sam o tome u svojih pet knjiga na različite načine.

Treba li, u trenutku kada se vodi žestoki specijalni rat protiv Hrvatske, slati poruke odlučnosti, ili mlitavosti, popuštati, ili se postaviti snažno?

U vašem pitanju se nalazi i odgovor. Svatko tko svojim sluganstvom i poltronstvom postane crv, mora biti svjestan da će biti zgažen kao crv.

Dok su Vas mnogi napadali, bivši pomoćnik ministra obrane Nikola Brzica, stao je na Vašu stranu, kazavši da ste kvalitetan strateg i da ste dosad imali mnogo točnih i kvalitetnih knjiga i analiza. Kakav je Vaš komentar?

Osobito mi je zadovoljstvo vidjeti da ima mladih ljudi koji razumiju bit stvari. Jedan od njih je gospodin Brzica. Želim mu uspjeh i da što prije doktorira, ali mu moram poručiti da će biti izložen napadu mnoštva vučjih čopora, kao što je i admiral stalno izložen. Ali neka ne odustane od svoga poslanja, jer Bog je svima nama odredio određeno poslanje.

Možete li pojasniti, zbog čega je važno ne prepustiti Sloveniji izlaz do otvorenog mora?

”Ako bi to dopustili, ne bi imali suverenost ni na moru, ni u zraku. Tako bi Hrvatska izgubila granicu s Italijom. U tom slučaju za Italiju nisu obavezni Osimski sporazumi. Osim toga, Hrvatska bi postala dio Zapadnog Balkana, odnosno četvrte Jugoslavije. I kao treće, luka Kopar bi tada uništila najveće hrvatske luke: Rijeku, Zadar i Ploče. U luku Kopar uložila je Engleska, Njemačka i Mađarska. Od prije se gradi drugi kolosijek pruge prema srednjoj i zapadnoj Europi. Sve se to ne bi dogodilo da je hrvatska politika ulagala u luku Rijeka, čime bi Rijeka postala glavna luka u Jadranu. No oni su pustili da nas izoliraju. Izgubimo li granicu s Italijom, Hrvatska će biti poražena u Jadranu, iako su dvije trećine Jadrana hrvatske. Osim toga, u geostrategije je važno kontrolirati ključne stožerne točke u svjetskim morima. U cijelom svijetu postoji 17 takvih točaka, a u Europi ih je četiri. Jedna je Gibraltar, druga La Manche, treća Bospor – Dardaneli, a četvrta Otranska vrata, odnosno Jadran kao more koje je najdublje ušlo u europsko kopno. Prve dvije točke kontroliraju Englezi, treću Turci, a četvrtu još ne kontrolira nitko. Zato je tolika bitka za Jadran. No, hrvatske političke elite ne shvaćaju ništa od ovoga i to je najveća tragedija.

Na kraju razgovora admiral Domazet zamolio je da od riječi do riječi prenesemo njegovu poruku predsjednici Republike Hrvatske:

Gospođo predsjednice, prije gotovo dvije godine na stolu ste imali izrađenu hrvatsku geopolitičku strategiju za 21. stoljeće, pod nazivom ‘Hrvatsko njihalo’. Imali ste priliku da nakon predsjednika Tuđmana budete novi Tuđman u drugačijim okolnostima. Očigledno da su Vas Vaši savjetnici – a to ja nikada nisam bio – uputili na krivi put. No, još imate vremena to ispraviti, jer je još pola mandata pred Vama.

Damir Kramarić / Dnevno.hr

Davor Domazet Lošo: Narod će reći svoje kada dođe vrijeme

facebook komentari

Nastavi čitati

Razgovor

Miro Kovač: Hrvatska nije bila počinitelj, nego žrtva pokušaja prijevare

Objavljeno

na

Objavio

Miro Kovač (HDZ) bivši je ministar vanjskih poslova, sada saborski zastupnik i međunarodni tajnik HDZ-a.

Za Večernji list prokomentirao je o odnosima sa Slovenijom, mogućnostima rješavanja spora

Nakon govora premijera Plenkovića u UN-u slovenski premijer Cerar otkazao je dogovoreni posjet Hrvatskoj. Tvrdi da je izigran. Je li premijer Plenković u čemu pogriješio ili pretjerao u tom govoru?

Iz razgovora koje sam u zadnjih nekoliko mjeseci vodio s kolegama iz Europe i svijeta shvatio sam da neki od njih imaju krivi dojam da se u slučaju propale arbitraže Hrvatska ne pridržava međunarodnog prava.

A upravo je obrnuto: Hrvatska nije bila počinitelj, nego žrtva pokušaja prijevare, znači kršenja hrvatsko-slovenskog sporazuma, i stoga se morala, da bi se održala vjerodostojnost međunarodnog prava, povući iz arbitraže. To naši partneri u Europi i svijetu moraju znati, pa i u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku.

Koliko ova situacija dodatno komplicira odnose Hrvatske i Slovenije?

Naši su odnosi ukupno gledano vrlo pozitivni. A što se tiče razgraničenja na moru, komplicirani su već više od dva desetljeća. Dakle, nakon što je arbitraža propala, nažalost krivnjom Slovenije, ne preostaje nam ništa drugo nego utvrditi granicu dvostranim pregovorima. Bilo bi idealno da u tome uspijemo vrlo skoro.

Ali ako nam to ne pođe za rukom – a ne bismo bili ni prvi ni zadnji koji to nisu postigli u kratkom roku – onda smatram realnim da se dogovorimo o upravljanju zaljevom. I to na korist ljudi koji tamo žive, na korist ribara i poslovnih subjekata uopće. Ima u svijetu primjera kako to urediti.

Jedan od primjera je zaljev Dollart u Sjevernom moru. Nakon višedesetljetnog sporenja su Njemačka i Nizozemska prije tri godine dvostranim ugovorom potvrdile zajedničko upravljanje zaljevom, s tim da svaka zemlja i dalje ima svoju verziju crte razgraničenja. No dogovorile su “liniju nadležnosti”. To funkcionira i granični spor nije tema u njihovim nacionalnim javnostima.

Hrvatska nije imala podršku EU nakon što je postupak arbitraže kontaminiran, štoviše iz Europe su inzistirali da se odluke Arbitražnog suda trebaju poštovati.

EU nije ugovorna strana, sporazum o arbitraži 2009. sklopile su dvije zemlje, Hrvatska i Slovenija, Hrvatska doduše pod svojevrsnom prisilom, bili smo izloženi masivnoj slovenskoj blokadi naših pregovora o članstvu u EU. Međutim, točno je da je EK imao ulogu posrednika, to se u preambuli sporazuma spominje.

Stoga nije čudno da je kod nekih u EU postojalo očekivanje da se presuda implementira. To je prirodno, želi se ići linijom manjega otpora. Ali te zemlje jako dobro znaju da je arbitražni postupak bitno povrijeđen i da se Hrvatska temeljem međunarodnog prava iz njega povukla.

Apsolutno su aktualne vanjskopolitičke teme, Hrvatska je “opet u zavadi” s većinom susjeda: od Mađarske, BiH, Slovenije, Srbije… dvoje iskusnih diplomata vodi državu – Plenković i K. Grabar-Kitarović?

U 2015. godini odnosi sa susjedima iskorišteni su u Milanovićevoj kampanji za parlamentarne izbore. Tada su zaoštreni odnosi i sa Srbijom i sa Slovenijom i s Mađarskom. Kada je HDZ pobijedio na tim izborima, krenuli smo u saniranje odnosa sa susjedima. Smirili smo tenzije s Mađarskom, sa Slovenijom, pa i sa Srbijom.

Na tomu je Vlada koje sam bio član predano radila. Ovo što sada imamo uglavnom je posljedica odluke Arbitražnog suda koju ne priznajemo, a na čijoj primjeni slovenska vlada ustraje pa zaoštrava odnose. Stranke koje čine slovensku vladu ne žele ispasti gubitnice u svojoj javnosti, a pitom trpe i kritike oporbenih političara koji smatraju da su vladajući u Sloveniji odgovorni za kompromitaciju arbitražnog postupka.

To je začaran krug. A onda su i neki drugi u našem susjedstvu, narodski rečeno, “nanjušili krv” i formulirali svoje “apetite”. To ne treba čuditi, valja biti smiren i razgovarati s kolegama u tim zemljama, a prijatelje i partnere u svijetu uvjeravati da smo konstruktivni, da mi nismo izvor problema.

Zašto bismo zaboravili da Slovenija laže, a da je Srbija bila agresor

facebook komentari

Nastavi čitati