“Performansi”: Sve prisutniji trend u našem društveno-političkom životu

    0

    Strka oko dvodnevnog nestanka Kristine Ćurković imala je, srećom, sretan svršetak. I pomalo komičan. Smočio joj se mobitel pa se nikome nije mogla javiti. Zatim su je majka i sestra, koje su njezin nestanak i prijavile, proglasile ”razmaženim derištem i nikakvom heroinom”. Jer nije nestala, nego se smucala Dugim Selom. Gdje je mlada Splićanka bila i što je radila, njezina je privatna stvar. Ipak, ovakvi događaji ukazuju na jedan trend sve prisutniji u našem društveno-političkom životu. Sve više je performera na javnoj sceni. Politički čin se sve češće shvaća gotovo isključivo kao svojevrsni performans, srodan umjetničkom performansu.

    kristina curkovic 2Iako se u ovom najnovijem slučaju nije radilo o performansu, nego o svojevrsnom obiteljskom nesporazumu, neki mediji su već i prije raspleta cijele priče požurili Kristinu nazvati ”desničarskom performericom” i ”cirkusanticom”, aludirajući tako na to da i ovaj put vjerojatno izvodi neku svoju igru samo kako bi na sebe skrenula pažnju javnosti. Bilo je prilično degutantnih tekstova i komentara u tom smislu na portalu Index.hr.

    Pojedine akcije mlade Splićanke uistinu imaju performerski karakter, npr. nošenje salate u Sabor, ostavljanje domoljubnih stihova na vratima Banskih dvora i dr. Dala bi se relativno lako braniti teza da u umjetničkom smislu nimalo ne zaostaju za ”umjetničkim djelima” onog konceptualnog umjetnika iz Sinja koji je snimao ovčji Big Brother i izazivao jednog od bivših ministara kulture ili čega već na boksački meč. A taj, recimo, slovi kao priznati umjetnik, te ni država ni grad ne škrtare u podupiranju njegovih akcija. Kike, kako Kristinu Ćurković zovu prijatelji, ne podupire nitko tako važan. Nju podupiru u državu razočarani branitelji, političke grupice protuunijske inspiracije, pojedinci i skupine skloni, kao i ona, izravnim akcijama kojima izražavaju svoje duboko nezadovoljstvo postojećim sustavom. Slične akcije prorežimske GA mediji prenose kao važne političke događaje, ne krijući pri tome da simpatiziraju tu skupinu, dok Kristinine akcije označavaju kao ”desničarenje” i cirkusantsko ponašanje.

    U načelu akcije i politički performansi rubnih skupina, ukoliko ne prelaze određene granice ukusa i ne ugrožavaju ničiji život ili zdravlje, možemo prihvatiti kao stanovito obogaćenje političkog života i građanskog aktivizma. Međutim, pravi je problem kada i ozbiljni akteri političkog života počnu pribjegavati svojevrsnim performansima umjesto stvarnom političkom činjenju. Tako je, na žalost, performansima u Saboru, vojarni u Petrinji, Vukovaru i drugdje sklon i naš premijer. Od političkog performansa ne zazire ni vodeći manjinski političar Milorad Pupovac, bilo da se radi o nošenju žute trake u Saboru ili čitanju anonimnog prijetećeg pisma, navodno upućenog jednom njegovom saborskom kolegi, kojemu je njegova nacionalna stranka upravo odlučila uskratiti povjerenje. Svojevrsni performans je i ranojutarnje postavljanje dvopismenih ploča u Vukovaru, kao i katarska putešestvija ili paradiranje u ružičastim povorkama.

    Dotle nam zemlja propada, mladi odlaze u inozemstvo, pučke se kuhinje šire a perspektive suzuju. Medija pak što se tiče, oni će radije za krizu optužiti pučke performere ili aktiviste negoli vlast. Tako Aleksandar Stanković izvodi nevjerojatnu misaonu akrobaciju optužujući Željku Markić da je svojim aktivizmom išla na ruku vlasti skrećući fokus javnosti s ekonomije na svjetonazorska pitanja! Kao da građani vode državu, a ne Vlada! Iskreno, pribojavam se takve logike i takve dijalektike. Nije isključeno da netko sutra, ako počnu kasniti plaće, neće zaključiti da je kriva Kike zato što nije uistinu nestala. Jer da je stvarno nestala, svi bi se bavili time i nitko ne bi primijetio da kasne plaće. Naravno, pod uvjetom da na HTV-u plaće stižu redovito. Jer Aca mora vraćati kredit.

    Damir Pešorda

     

    facebook komentari