Pratite nas

Perković i Mustač mogu prouzročiti pravosudno-politički pomor upravljačke elite u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Dio hrvatskih medija posljednjih nekoliko mjeseci sve otvorenije ukazuje na niz međusobnih poveznica između slučaja Josipa Perkovića  i Zdravka Mustača, koji u njemačkom zatvoru čekaju suđenje za ubojstvo Stjepana Đurekovića, i djela hrvatske političko gospodarske-elite stasale u vrijeme Jugoslavije i vladavine svemoćnog Saveza komunista.

perkovic josip propjevaoJedna od tih poveznica je svakako INA – strateško poduzeće preko koga su se u prošlosti, kao i danas, lomila mnoga koplja. Od Brozovih, Špiljakovih, Bakarićevih interesa, preko interesa „komunističke zlatne mladeži“ početkom devedesetih i interesa Mesićevog i Sanaderovog kruga nakon 2000., pa do interesa kruga oko Slavka Linića u vrijeme Ivice Račana i danas.

Mnogi su skloni vjerovanju kako se nevidljiva upravljačka ruka koja je cijelo razdoblje „skrbila“ o Ini nije mijenjala više od pola stoljeća.

Jedan od zagovornika takvih tvrdnji je i poznati hrvatski povjesničar i publicista, prof. dr. sc. Josipom Jurčevićem, autor knjige “Slučaj Perković – spašavanje zločinačke budućnosti”,koji smatra da je INA u vrijeme Jugoslavije korištena za izvlačenje novca u inozemstvo, što je bilo zanimanje privilegiranih potomaka tadašnjih komunističkih moćnika – uključujući i djecu Josipa Broza i Mike Špiljaka.

Ina bila i ostala igračka u rukama ‘zlatne djece komunizma’

-Ina je nastala prije pola stoljeća spajanjem nekoliko poduzeća, te je vrlo brzo postala strateško poduzeće ne samo Hrvatske nego i Jugoslavije. Isto tako, Ina je vrlo brzo širila svoje petrokemijsko i drugo poslovanje, a društveni novac koji se u njoj vrtio bio je golem. Stoga su svi klanovi koji se proteklih pola stoljeća rotiraju na vlasti u Hrvatskoj koristili Inu kao glavni objekt i sredstvo za organiziranu pljačku najvećih razmjera. Inom su harala i “zlatna deca komunizma”; Titov sin Mišo, Vanja Špiljak i slični – navodi Jurčević.mustac_zatvor

Problem je, po Jurčevićevom tumačenju, kulminirao u razdoblju nakon smrti Josipa Broza, kada je dio tadašnjeg partijskog vrha pokušao raščistiti sa nekontroliranim „odlivom deviza prema Londonu i drugim financijskim oazama“.

Početkom 1980-ih, savezni je partijski vrh pokrenuo istragu o kriminalu u Ini, a to je vodilo prema sinu Mike Špiljka, Vanji. Stoga je Špiljak odlučio da se likvidira Stjepana Đurekovića i na njega svali svu krivnju za kriminal u Ini. Međutim, drugi pripadnici partijskog vrha u Hrvatskoj nisu bili za likvidaciju, nego za suđenje, što je bilo još opasnije za klan Špiljak – ističe Jurčević.

Vjerovanja je da je Stjepana Đurekovića, koji je i sam bio pripadnik tih struktura, na odlazak navela kombinatorika čelnika UDBA-e, a sve kako bi se zataškala čitava situacija i žrtvovalo Đurekovića.

Stoga, Špiljak pokreće Mustača i Perkovića koji u velikoj kombinaciji navode Đurekovića na bijeg u Njemačku i od njega proizvode velikog političkog protivnika jugokomunističkog režima, što je bio razlog da se na saveznoj razini donese odluka o pogubljenju Đurekovića, koje je izvršila tajna služba izvodeći filmski složenu operaciju kodnog naziva “Dunav” – tvrdi Jurčević, koji je cijeli ovaj proces rekonstruirao u svojoj knjizi “Slučaj Perković – spašavanje zločinačke budućnosti”.

Naručitelj Đurekovićevog ubojstva lociran u Špiljakovom krugu

Prema Jurčeviću, ova se operacija nije mogla izvesti bez Mike Špiljaka, koji je nakon smrti Vladimira Bakarića (1983.) postao daleko najmoćnija osoba u Hrvatskoj.

Tada je Špiljak bio i predsjednik saveznog Predsjedništva, što znači da je bio formalno najmoćnija osoba i u Jugoslaviji. Na tom je položaju automatizmom bio i član saveznog Savjeta za zaštitu ustavnog poretka, te je izravno sudjelovao u donošenju odluke o likvidaciji Đurekovića – smatra Jurčević, te ističe kako su sve ovo razlozi koji su naveli njemačko pravosuđe da naručitelja ubojstva sasvim utemeljeno pronađu u osobama i klanu Mike Špiljka.

Jurčević smatra da je Špiljakov klan, zahvaljujući činjenici da je bio na vlasti sve do uspostave višestranačja, te Tuđmanovoj politici pomirbe i agresiji na tek proglašenu Republiku Hrvatsku,  uspješno penetrirao u sve pore neovisne Hrvatske.

Osim ubojstva Đurekovića, Špiljak je 1983. detronizirao i Pavla Gažija, moćnog ministra milicije u Hrvatskoj, koji je, sa saveznim zaleđem, provodio istragu o Ini. Tako je klan Špiljak učvrstio svoju moć i spreman dočekao uspostavu samostalne Hrvatske, u koju se duboko penetrirao sa svojim ideološkim i kriminalnim modelom. Ono što nas sada najviše treba zabrinjavati je činjenica da su Vanja Špiljak i ostali nakon 1990. u mnogo većoj mjeri nastavili pustošenje našeg zajedničkog hrvatskog novca iz Ine – navodi Jurčević, ističući kako su ostaci Špiljakove strukture koji su zadržali sveukupni nadzor nad gospodarstvom u tek stvorenoj i ratom ugroženoj hrvatskoj Državi sličan model primjenjivali i u ostalim javnim poduzećima.

Stoga Jurčević smatra da upravo u tom krugu treba tražiti i ključne uzroke i protagoniste nekih događaja od 1983. do danas, što je ujedno i jasan pokazatelj zbog čega su se njemačko pravosuđe, ali i aktualna vlast u Hrvatskoj,  toliko fokusirali na situaciju oko Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, dvojca kome je svakako poznata većina tajni koje taj interesni krug skriva.

Preko slučaja Đureković može lako saznati olovna pozadina događanja u Hrvatskoj tijekom posljednjih deset godina Jugoslavije, te način na koji se komunistička struktura preselila i do sada održala na položajima moći u samostalnoj hrvatskoj državi – uvjeren je Jurčević.

Korupcijska hobotnica i “pranje” novca

Uvjeren je da su upravo Perković i Mustač najbolji poznavatelji korupcijske hobotnice.

Mustač, Perković i njihovi suradnici raspolažu pravosudno i politički ubitačnim podacima o svim vrstama dugogodišnje korupcije i organiziranog kriminala u koji su umrežene brojne najistaknutije osobe političkog, gospodarskog, pravosudnog, medijskog i drugačijeg institucijskog života u Jugoslaviji i Hrvatskoj. Ukoliko ti podaci budu izneseni, a to sam naveo i u svojoj knjizi, nastao bi pravosudni i politički pomor upravljačke strukture u Hrvatskoj. Dakle, ne štite oni Mustača i Perkovića, nego štite tajne o sebi i svojim nedjelima, pa su stoga prisiljeni učiniti doslovno sve da Mustač i Perković ne progovore, bilo na neutralnom terenu u Njemačkoj, bilo pod nekim drugačijim pritiscima – izričit je Jurčević.

Bit cijele ove priče nalazi se u novcu iznesenom iz Hrvatske u posljednjih tridesetak godina.

Sustavno pljačkani novac iz Hrvatske uglavnom odlazi u svjetske tzv. porezne rajeve koji se ne nalaze samo na otocima egzotičnih naziva nego i u SAD-u, V. Britaniji, Švicarskoj itd. Prema podacima koje je objavila CIA, do 2012. iz Hrvatske je izneseno 23,5 milijarde dolara opljačkanog novca, a taj iznos nije ni približno konačan – naveo je Jurčević.

Javna je tajna da se taj novac, preko različitih oblika investicija i zaduženja, vraća u Hrvatsku i ostale države nastale raspadom Jugoslavije.

-Prema svjedočanstvima upućenih, velike količine opljačkanog i “opranog” hrvatskog novca vraćaju se u Hrvatsku kroz niz različitih investicija i zaduženja, uz visoke kamate i pod mimikrijom različitih međunarodnih novčarskih institucija. Dakle, najprije smo opljačkani, a potom se tim novcem u privatno-javnom partnerstvu rasprodaju ostala naša nacionalna bogatstva, te mi to još i vraćamo s visokim kamatama pretvarajući buduće naraštaje u dužničko roblje – tvrdi Jurčević.

Na koncu je ukazao i na opasnost urušavanja hrvatske suverenosti.

Ukoliko se ovi procesi i dalje nastave, a hrvatski građani ostanu i nadalje pasivni promatrači, onda je razumljivo da neće biti ništa od hrvatske suverenosti, a suverenost znači upravljati, gospodariti na svojem prostoru – zaključio je Jurčević.

R.Horvat/hrsvijet

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Peđa Grbin: Ako Bernardić ne odstupi, osnovat ćemo novu lijevu stranku!

Objavljeno

na

Objavio

Peđa Grbin se zbog sukoba s predsjednikom SDP-a Davorom Bernardićem prometnuo u najistaknutijeg buntovnika među stranačkim opozicionarima.

No, Grbin najavljuje i daljnje poteze u slučaju da Bernardić ne odstupi s mjesta predsjednika.

Peđa Grbin je u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju izjavio kako su SDP-u potrebne hitne korjenite promjene te da velik dio članova stranke ozbiljno razmišlja o odlasku iz stranke i osnivanju nove lijeve stranke.

“Postoji vrlo velika mogućnost da se osnuje nova lijeva stranka. Vrlo je realno da ta opcija zauzme našu poziciju. U Sloveniji, Španjolskoj, Grčkoj pokazalo se da su stupovi politike, koji su to bili 20, 30 ili više godina, pali u drugi plan” rekao je Grbin o namjerama stranačke opozicije. Dodao je i da je situacija u Splitu i Zagrebu pokazala kako drugi osvajaju SDP-ovo biračko tijelo jer im SDP ne pruža ništa osim fasade i floskula.

“Naš je rejting od prosinca prošle godine do danas deset posto slabiji od HDZ-ova, i to u trenutku kada tri četvrtine građana misli da Hrvatska ide u lošem smjeru. Ako je to nekome prihvatljivo, to je potpuni nedostatak bilo kakve ambicioznosti.” kaže Grbin i optužuje aktualnog predsjednika stranke Bernardića za takvo stanje u stranci.

Grbin također smatra da je Milanović bolje vodio SDP od sadašnjeg vodstva te najavljuje da bi se možda i mogao kandidirati za novog lidera.

“Moj odgovor na to je – ne znam. Trenutno u toj situaciji nisam. Hoću li se kandidirati, odlučit ću kada kandidacijski postupak u SDP-u bude otvoren. Naše glavno pitanje u ovom trenutku nije hoće li Peđa, Siniša, Ranko ili Željko voditi SDP, nego radi li to Davor Bernardić dobro.” zaključio je na kraju Grbin.

facebook komentari

Nastavi čitati

Hrvatska

Obilježena 26. obljetnica ustroja 204. vukovarske brigade

Objavljeno

na

Objavio

Svečanom akademijom u Hrvatskom domu te polaganjem vijenaca kod spomen-obilježja na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, u Vukovaru je u subotu obilježena 26. obljetnica ustroja 204. vukovarske brigade, čiji su pripadnici branili Vukovar i okolicu 1991. godine u agresiji na taj dio Hrvatske.

Prisjećajući se događaja obrane Vukovara 1991. godine, ratni zapovjednik 3. bojne 204. vukovarske brigade Ivo Kovačić rekao je kako je unatoč činjenici da je ta postrojba podnijela najveći teret obrane Vukovara u agresiji bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi, 204. vukovarska brigada dugo vremena nakon rata nije bila priznata.

“Trebalo nam je 15 godina da dokažemo da smo postojali i da je postojala 204. vukovarska brigada. Neki ljudi koji su bili u Ministarstvu obrane i Glavnom stožeru držali su pisanu zapovijed u ladicama i nisu je htjeli pokazati javnosti”, kazao je Kovačić.

Po njegovim riječima, kroz 204. vukovarsku brigadu prošlo je oko 5500 boraca od kojih se 923 vode kao poginuli i nestali dok je ranjeno oko 1600 pripadnika postrojbe.

Predstavljena je i novoosnovana Udruga ratnih veterana 204. vukovarske brigade. Ona je, kako je pojašnjeno, osnovana radi “zaustavljanja degradacije 204. vukovarske brigade i bitke za Vukovar”.

“Kao udruga 204. vukovarske brigade nikada nećemo prihvatiti popis od 10.000 branitelja Vukovara. Ne možemo i nećemo se pomiriti sa zapisima Manolićeve komisije te ćemo ustrajati da Hrvatski sabor te zaključke proglasi ništavnima”, poručio je predsjednik Udruge Drago Adžaga.

Ratni zapovjednik obrane Vukovara 1991. godine Branko Borković je rekao da će unutar Udruge djelovati Klub ratnih zapovjednika te izvijestio o prvoj inicijativi koju su poduzeli. Već smo poslali zahtjev državnim tijelima da se dr. Juraju Njavri oda počast tako da se vojna bolnica u Zagrebu nazove po njemu, kazao je Borković.

Rekao je kako će se kroz Klub zapovjednika izvršiti i cjelokupna verifikacija svih događanja tijekom obrane Vukovara te će se zahtijevati da se ispravi sve ono što je, kako je kazao, “isfabricirano kako bi se obrana Vukovara degradirala i prikazala na krivi način”.

facebook komentari

Nastavi čitati