Pratite nas

Povijesnice

Petar Preradović

Objavljeno

na

Najplodniji i najomiljeniji pjesnik ilirskoga, preporodnog doba, Petar Preradović napisao je mnoge pjesme koje se i danas kazuju naizust, ali zacijelo su mu najpoznatiji stihovi oni posvećeni hrvatskom jeziku:

„ljub si , rode, jezik iznad svega,
U njem živi, umiraj za njega!
Po njemu si sve što jesi.“

Petar Preradović rodio se 19. ožujka 1818. u Grabovici, pokraj Pitomače, u đurđevačkoj krajiškoj pukovniji, gdje mu je službovao otac. Zbog rane očeve smrti bio je i on prisiljen opredijeliti se za vojničku službu. Brigu o njegovu školovanju preuzela je vojna uprava pa je Petar upisao Vojnu akademiju u Bjelovaru, a zatim u Bečkom Novom Mjestu. Već tamo je počeo pisati prve pjesme i to na njemačkom jeziku. Inače je govorio nekoliko europskih jezika (njemački, talijanski, francuski, engleski i gotovo sve slavenske jezike), ali je iznad svega počeo cijeniti hrvatski.

Susret s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim u Milanu djelovao je na njega sudbonosno jer je nakon tog poznanstva počeo pisati na hrvatskom. Domoljubni zanos toliko ga je ponio da su mu jezik i domovina postali temeljno poetsko nadahnuće. Preradović nije pisao samo tada popularne budnice, nego i ljubavnu poeziju. Za takve je stihove oslonac imao u vlastitu nesretnom intimnom  životu: umrli su mu žena i djeca, a ni s drugim brakom nije imao sreće.

Najpoznatije su njegove ljubavne pjesme „Mrtva ljubav“, „Miruj, miruj srce moje“, koja je i uglazbljena.

U domoljubnim pjesmama „Zora puca“, napisanoj za prvi broj „Zore dalmatinske“, zatim „Putnik“, „Rodu o jeziku“, „Jezik roda moga“ osjeća se oduševljenje što se narod nacionalno budio. No, Preradovićeve pjesme nisu samo budnice već i zrela umjetnička ostvarenja kojima najbolje izražava hrvatski duhovni i politički život od 30-ih do 70-ih godina 19. stoljeća.

Petar Preradović umro je 1872., a njegovi su zemni ostaci pokopani u Beču. No, ilirci su ih prenijeli u domovinu kojoj je posvetio toliko mnogo pjesama i koju je toliko ljubio.

Na pjesnikovu grobu u arkadama iliraca na zagrebačkome Mirogoju stoji stih:

„U tvom polju daj mu groba,
Tvojim cijećem grob mu kiti!“

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

19. listopada 1991. – Konvoj liječnika bez granica

Objavljeno

na

Objavio

Konvoj humanitarne organizacije „Liječnici bez granica“ tek je 19. listopada 1991. napokon propušten u opkoljeni Vukovar.

Jedan od pokušaja ulaska 11. listopada zaustavljen je zato što je u kolima Hitne pomoći navodno pronađena ručna bomba.

U međuvremenu, 13. listopada zadnji veliki pokušaj proboja prema Vukovaru nije uspio, a hrvatske snage zaustavljene su, uz velike gubitke, na ulasku u Marince.

Unatoč svemu Europska zajednica zatražila je prekid operacija JNA kako bi humanitarni konvoj ušao u grad.

Nakon što su uz brojne prijetnje i opstrukcije ipak uspjeli ući, „Liječnici bez granica“ izvukli su iz vukovarske bolnice 112 ranjenika. No s druge strane ulazak konvoja u Vukovar srpske postrojbe zapravo su iskoristile da poprave i učvrste napadačke položaje, piše HRT

Kada je 19. listopada konvoj oko 11 sati krenuo prema Nuštru preko Bogdanovaca i Marinaca, započela je pucnjava te je  kolona zaustavljena. Do 15 sati konvoj s ranjenicima još uvijek je bio u Bogdanovcima, a napadi teškog topništva JNA na Nuštar nisu prestajali.

Konvoj je stoga nastavio put prema Srbiji, ali je jedan  kamion naletio na minu pri čemu su ranjene dvije medicinske sestre iz Švicarke i Luksemburga.

Konvoj je ipak nastavio prema Šidu, a na povratku, kod Lipovca, preuzeli su ga hrvatski redarstvenici. Tako je, nakon više od 12 sati lutanja, konvoj stigao u sigurne ruke. Zbog svih opasnosti kojima su bili izloženi medicinski djelatnici i ranjenici, odustalo se od daljnjih pokretanja humanitarnih akcija izvlačenja ranjenika.

Mali dio ranjenika nekako je ipak uspio naći put do slobode izvlačeći se početkom studenog. No najveći dio pacijenata vukovarske bolnice, naočigled europskih promatrača, po okupaciji odveden je na Ovčaru i likvidiran, što će ostati upamćeno kao najprimitivniji oblik neljudskosti velikosrpskog agresora.

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

19. listopada 1991. – Bitka za Novi Farkašić

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1991. godine odigrala se konačna bitka za Novi Farkašić, malo mjesto na desnoj obali Kupe.

Novi Farkašić, selo na lijevoj strani rijeke Kupe, potkraj listopada 1991. bilo je poprište velike bitke kombinirane tenkovsko-pješačke postrojbe agresorske JNA te pobunjenih Srba s malobrojnim gardistima Prve satnije 2. brigade ZNG-a, legendarnih Crnih mambi.

Sudeći prema zapovijedima JNA, konačni cilj napadača bio je prodor preko Kupe i spajanje s postrojbama JNA kod Velike Gorice, ne bi li u predviđenim deblokadama vojarni JNA bili izravna prijetnja gradu Zagrebu. No u Novi Farkašić samo nekoliko dana prije stiglo je 20-ak pripadnika Crnih mambi koji su brzo uočili njegovu stratešku važnost kao jedinog pravca kojim se agresorska vojska morala kretati, piše HRT

Uz pomoć nekoliko domaćih branitelja pripremili su kružnu obranu, iskopali rovove na rubovima sela koje su osigurali protutenkovskim minama. 18. listopada, nakon zračnog i topničkog bombardiranja, slijedio je kombinirani tenkovsko-pješački napad mnogo nadmoćnijeg neprijatelja iz dva smjera, Vratečkog i Donjih Mokrica. Trajao je cijeli dan, a završio je potpunim porazom agresora kojemu je onesposobljeno više tenkova i borbenih vozila te je iz stroja izbačen velik broj pješaka.

Nakon ostvarene pobjede, branitelji su izvidjeli rezervni položaj neprijatelja koji se pripremao za novi napad. Ustanovili su da unatoč tome što je dodatno ojačan ljudstvom i tehnikom, zbog velikih gubitaka u redovima protivnika vlada rasulo i zbunjenost.

Stoga su rano izjutra, 19. listopada 1991. izveli iznenađujući napad koji je nadmoćnog neprijatelja demoralizirao i natjerao u panično povlačenje. Ojačana satnija Crnih mambi krenula je u progon te nekoliko dana poslije doprla skroz do Glinske poljane gdje se neprijatelj napokon uspio reorganizirati.

Sam uspjeh motivirao je zapovjedništvo u Sisku za daljnje protunapade i oslobađanje niza okolnih sela. Pobjeda Davida nad Golijatom kod Novog Farkašića omogućila je prvo oslobađanje okupiranog teritorija Hrvatske 1991. godine i stoga se s pravom obilježava kao Dan branitelja Sisačko moslavačke županije.

Premijerno prikazan “Boj za Novi Farkašić”

facebook komentari

Nastavi čitati