Petar Stijena

1

Zastade Isus uz jezero
dok lagano spuštala se veče,
podiže pogled prema lađi
i iz dubine srca reče:

“Pođi sa mnom Šimune,
učinit ću te ribarom ljudi,
ja bit ću tvoja lađa ti moja mreža budi.
Pođi sa mnom Šimune, ostavi stado svoje,
budi pastir moj i pasi ovce moje.

Pođi sa mnom, Šimune,
ostavi oca i braću,
ključeve raja u tvoje ruke dat ću.
Pođi sa mnom i daj mi srce svoje,
ja ću tebi križ i teške patnje moje.

Pođi sa mnom Šimune,
moja riječ budi,
nek je čuju cijelog svijeta ljudi!
I od sad si Petar Stijena,
temelj Crkve moje al za sva vremena”!

A Petar, pade do Isusovih nogu:
“Idi od mene, nisam vjeran Bogu,
nisam dostojan Tvoj pastir biti
niti s Tobom gorki kalež piti !

Nisam dostojan pasti stado Tvoje,
znaš ti Gospode grijehe duše moje,
ona je zbog njih sve teža i teža,
bit ću Gospode samo šuplja mreža!

Nečisto je moje srce, to morao bi znati,
zar ćeš meni ključeve raja dati!?
Nisam ja dostojan povjerenja Tvoga,
zatajio sam Tebe, izdao sam Boga!

Nisam dostojan zvat se Petar Stijena,
za grijehe moje oprosta nema,
prljava Gospode duša je moja
ali ako hoćeš, neka bude volja Tvoja!

” Pođi sa mnom Petre
i moja mreža budi”!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

facebook komentari

  • Sutra će biti 61 godina dana kako sam se potukao u Bobanovoj Dragi na Petrovdan 29 lipnja 1956. godine sa YU milicijom. Do toga je došlo točno pred kućom Stjepana Boban Rapišića. Dana se tu na istom jestu nalazi gostiona OFSAJD kojoj je vlastnik Vjeko(slav) Boban, unuk pok. Stjepana Boban Rapišića. kako je tuča počela. Ovako:
    Ante Grubišić, Lukin, moj rođak i ja šetali smo Dernekom i pjevali gangu. On je pjevao a ja sam gangao. U jednom trenutku ja sam zapjevao pjesmu a moje rođak Ante preuzeo: “Mene moja naučila mati, pjevaj sine živjeli Hrvati”. Za tren oka milicija se tu stvorila, Đuro, “komadant” (hrvatski zapovjednik) kako je bio poznat, Srbin, Milan Šorman, Srbin i Hasan, hrvatski musliman od Bugojna. Skočili su na nas kao tigrovi, ali su se prevarili. Ante i ja nismo dali na sebe. Tada je bio običaj nositi noževe. Ja sam imao onaj, kako su ga zvali “Šeginovac”, tako isto i Ante. I naši Bobanjari su nam u pomoć skočili. Osobito jedan Jerko Boban zvani “gluvo” koji se je isprsio pred te milicionare i rekao:…ovo nije 1945. godine da možete kroz Bobanovu Dragu nesmetano krstariti…Sve se je smirilo, ali sutra, 30 lipnja došli su po mene na njivu gdje sam s ćaćom radio. htjeli su me sprovesti 5/6 km. do stanice N. Milicije u Gornje Soviće. Ja sam im rekao da oni neće mene kao nekog lopova kroz moje selo provoditi. ja znam gdje je Stanica N. Milicije i ja ću tamo doći, a vi iđite svojim pute. Pošlušali su. Oni svojim putem a ja mojim. Najprije na Posušje izvadiri radničku knjižicu, zatim u Mostar, uzeo vlak preko sarajeva do Siska, zatim do Velike kod Požege, odatle za Sloveniju, Slovenjgradec, Dravograd, natrag do Velenja, zatim do Kopra, preko Kopra do Trsta, Torina, preko talijansko/francuskih Alpi do Nice u Francusku.
    Ostalo se zna.

    Kada Bog hoće čovjka kazniti, najprije mu pamet oduzme tako da ne zna šta govori. Ista se stvar može reći za ovu oprana mozga Hrvaticu Kristinu Ikić Baniček. Ne znam koliko bi injekcija njoj trebalo dati da počme ISTINI gledati u oči, a ta ISTINA je da je njezin intimus samozvani “maršal” tito rekao “…da će prije rijeka Sava poteći uzbrdo nego Hrvati imati svoju Hrvatsku Državu.
    Ta Kristina Ikić Baniček uspoređuješ francuskog državnika Charles de Gaulle-a i američkog predsjednika Roosvelta sa titom. Glupost! i još veća Božija kazna ovoj ženi, jer, ta čelnica grada Siska je toliko neznana a trebala je reći Hrvatima, barem onima koje predstavlja – a ne lagati – za de Gaulle-a da on nikada nije Francuzima rekao da će prije rijeka Seina (koja protječe kroz glavni grad Francuske Paris) poteći uzbrdo nego Francuzi imati svoju državu Francusku, i da Roosvelt nikada nije rekao Amerikancima da će prije rijeka Potomac (koja protječe kroz glavni grad Amerike Washington) poteći uzbrdo nego Amerikanci imati svoju državu Ameriku. Da su oni to svojim narodima rekli, neznana gospođo Baniček ne da bi njihovi spomenici bili izloženi na javna mjesta, nego bi oni bili linčovani i osuđeni kao IZDAJNICI SVOJEG NARODA.
    Meni će osobno žao biti ako i tebe povjest, naša hrvatska državotvorna i istinita povijest zabilježi, ne kao izdajnika, nego kao simpatizera IZDAJNIKA, KRVNIKA, UBOJICE HRVATSKOG NARODA TITA.

    Što dalje od Zakona i Lente, tim dalje od Hrvatske…

    U JASENOVCU POČIVA MOJA VOJSKA I MOJ HRVATSKI NAROD, rekao je dr. Andrija Artuković jugoslavnoskom državnom odvjetniku Anti Nobilu na suđenju u Zagrebu 1986. godine.
    https://otporas.com/andrija