Pratite nas

Kultura

Petar Stijena

Objavljeno

na

Zastade Isus uz jezero
dok lagano spuštala se veče,
podiže pogled prema lađi
i iz dubine srca reče:

“Pođi sa mnom Šimune,
učinit ću te ribarom ljudi,
ja bit ću tvoja lađa ti moja mreža budi.
Pođi sa mnom Šimune, ostavi stado svoje,
budi pastir moj i pasi ovce moje.

Pođi sa mnom, Šimune,
ostavi oca i braću,
ključeve raja u tvoje ruke dat ću.
Pođi sa mnom i daj mi srce svoje,
ja ću tebi križ i teške patnje moje.

Pođi sa mnom Šimune,
moja riječ budi,
nek je čuju cijelog svijeta ljudi!
I od sad si Petar Stijena,
temelj Crkve moje al za sva vremena”!

A Petar, pade do Isusovih nogu:
“Idi od mene, nisam vjeran Bogu,
nisam dostojan Tvoj pastir biti
niti s Tobom gorki kalež piti !

Nisam dostojan pasti stado Tvoje,
znaš ti Gospode grijehe duše moje,
ona je zbog njih sve teža i teža,
bit ću Gospode samo šuplja mreža!

Nečisto je moje srce, to morao bi znati,
zar ćeš meni ključeve raja dati!?
Nisam ja dostojan povjerenja Tvoga,
zatajio sam Tebe, izdao sam Boga!

Nisam dostojan zvat se Petar Stijena,
za grijehe moje oprosta nema,
prljava Gospode duša je moja
ali ako hoćeš, neka bude volja Tvoja!

” Pođi sa mnom Petre
i moja mreža budi”!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

Svaki kamen jeca, plače i sinove svoje zove

Objavljeno

na

Objavio

Godine su mnoge prošle
od kad odoh iz svog sela
kad se sjetim tad niz lice
kanu gorka suza vrela.

Mislila sam u tuđini
ja ću ostat ljeto, dva
srce pati, kosa sijedi
prođe mnogo godina.

Često sanjam kako pijem
hladnu vodu sa bunara
ispred kuće nježnim glasom
doziva me majka stara.

Staru izbu i ognjište
i molitve nježne zvuke
na kamenu svakom vidim
svoga oca vrijedne ruke.

I ograde sanjam često
klanac, lozu kraj solara
svakog dana u tuđini
meni fali kuća stara.

Stari orah ispred kuće
jednu tužnu priču piše
u toj kući sada nitko
niti živi, niti diše.

Samo laste svoja gnijezda
savijaju ispod krova
zraka sunca pozdravlja je
kada sviću jutra nova.

Svaki kamen jeca, plače
i sinove svoje zove
da se vrate, zapjevaju
kući staroj pjesme nove.

Ljiljana Tolj / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

HERCEGOVCI

Objavljeno

na

Objavio

Hercegovina zemlja svjetlosti

Kada pružiš pogled u daljinu
Ili gore prema nebu u visinu
Stavi svoju ruku na srce
I pozdravi drage Hercegovce

To su oni koji čekaju te
Kada pređeš granicu iz tuđine
Oni koji vole te,bez obzira
Od čije si loze

Oj moji dragi Hercegovci
Jeste li još uvijek veliki radnici
Ima li još duhana i smilja
Nije li zar stara loza presušila

Ima li još lijepih djevojaka
I poštenih,mladih momaka
Ili se to sve u grad skrilo
Da slučajno na selu ne bi bilo

Je li živa stara majka
Dal’ još svoga sina traži
Je li otac mi posjedio
I sa svojim bratom pomirio

Sviću li još najljepše zore tu
U mom dragom rodnom kraju
Grije li još zlatno sunce
Miluje li moje drage Hercegovce

Ponekad se svega ovog sjetim
Naviru suze i uspomene
Nema sreće u ovoj tuđini
U Hercegovini je pola mene
Duša mi za domom vene

Stihovi: Marija Glavinić

(Hercegovina zemlja svjetlosti)

facebook komentari

Nastavi čitati