Pratite nas

Intervju

Petrov stvara koaliciju nezavisnih: Mogu biti premijer, ali ću predložiti drugoga

Objavljeno

na

Božo Petrov (36) postao je poznat i izvan granica svog Metkovića i Dalmacije nakon uvjerljive pobjede na posljednjim lokalnim izborima kada je svojim Mostom nezavisnih lista prekinuo 16-godišnju vladavinu Stipe Gabrića Jambe.

Potom je srezao primanja sebi i gradskoj upravi na miminalac, da bi zatim prepolovio gradske dugove. Zbog svega toga je prošlog ljeta proglašen najgradonačelnikom regije. U međuvremenu je “vratio” plaće, ali one su 30 posto manje nego što su bile prije smjene vlasti. “Isto vrijedi i za moju plaću, koja je sada 9500 kuna neto”, kaže nam Petrov.

Ovih se dana o njemu govori u kontekstu potrage za liderom neke “treće opcije”, jer je očito da velik broj birača nije zadovoljan načinom vladavine dviju najvećih stranaka. Oni koji ga poznaju kazat će – odlično, tko bi drugi bio bolji “lijek” za bolesti demokracije od psihijatra!

Petrov odaje dojam odlučnog i samouvjerenog političara, iako zasad i prilično opreznog u otkrivanju svojih planova. Iz prevencije, priznaje, jer “zna s kim ima posla”. Dan prije našeg susreta bio je u Zagrebu, gdje se sastao s istomišljenicima iz čitave Hrvatske. Na gospodarskom programu koalicije nezavisnih lista radi ekipa dokazanih stručnjaka.

“Ne mogu otkriti njihova imena, zato što su neki od njih to tražili, a i želimo im omogućiti kreativni mir. I vi znate da bi to već sutra značilo novinarske ekipe pod njihovim prozorima”, kaže Petrov. Uvjeren je da “mogu uloviti 20 posto glasova”, štoviše, procjenjuje da je “ogorčenje ljudi toliko da se može doći i do 50 posto”, iako ističe da ne bi želio doći na vlast na valu revolta birača koji onda i ne razmišljaju što i koga zaokružuju. Pa kad je tako, logično je da prvo pitanje bude…

– Jeste li spremni preuzeti premijersku dužnost?

– Ne bježim od odgovornosti, ali najiskrenije smatram da postoje sposobniji od mene. Znate, mi u Mostu, za razliku od većine stranaka, uoči izbora nismo preraspodjeljivali pozicije i funkcije. Pred lokalne izbore doslovno smo na zadnjem sastanku definirali vijećničke mandate i kandidata za gradonačelnika, s tim da sam ja tada za tu funkciju predlagao drugu osobu. Tako će biti i sada.

– Netko će kazati da je to demagogija?

– Ne, jer ako unaprijed raspodijelite funkcije, vi ste blokirali nekog sposobnog. Ovako otvarate mogućnost da netko tko je kvalitetniji više doprinese, plus blokirate planove mogućih uhljeba. Pravilo Mosta je pravilo većine. Vi osobno niste bitni, nego opći interes. To je razlog zbog kojeg ne možemo iskomunicirati suradnju sa strankama, jer se ne mogu prilagoditi takvim uvjetima. Nama je stručnost ispred svega. I zato ni meni, ni Ivanu Kovačiću ni Marijani Puljak ništa ne jamči da ćemo voditi listu, biti kandidati za premijera.

– Kad spominjemo omiškoga gradonačelnika i splitsku gradsku vijećnicu, u kojoj ste mjeri nadišli granice Dalmacije u dogovaranju koalicije?

– Jesmo, ali ne bih još o detaljima jer očekujemo velike napade na nas iz velikih stranaka. Sve to zato jer nismo spremni na trgovinu. Mi ćemo radije ostati na 5 posto nego biti na 55 posto i stvoriti zastupnike trgovce.

– Ima li izgleda da se i neka stranka pojavi u vašoj koaliciji?

– Nismo izrijekom zatvoreni prema suradnji s nekom strankom. Ali, mi sebi ne možemo dozvoliti da nam netko dođe i kaže – ja želim toliko i toliko ministarstava… Tražimo partnere kojima je njihov obraz i moral važniji od funkcije. Naprosto nudimo nešto drukčije. Čak to i ne bih nazvao koalicijom, nego zajedničkom platformom. Od juga Dalmacije, preko Istre do Slavonije. Otvoreni smo za sve koji nam se žele priključiti. Zaboravite i Alexisa Tsiprasa i Chucka Norrisa, bitno je da se uključe normalni, realni, obični ljudi, samo tako ćemo moći izgraditi bolju Hrvatsku.

– Koliko vidim, to je nadideološka platforma političara različitih svjetonazora. Bojite li se da bi to moglo puknuti na prvoj ideološkoj temi?

– Ne, zato što upravo takva pitanja najbrže izdefiniramo. Mi se možemo dogovoriti da nam ideološka pitanja u ovom trenutku nisu najbitnija. Svatko od nas je dovoljno racionalan da se neće dati uplesti u priču tko je crven, tko je plav, tko ustaša, a tko partizan. Važnije nam je da Hrvatska napreduje.

– Nezadovoljstvo političkim oligarhijama izbacilo je u prvi plan Živi zid. Jeste li spremni na takvu koaliciju?

– A jesu li oni spremni koalirati po našim principima?

– Ciljate na Sinčićevu izjavu u Slobodnoj, po kojem je “vama više u interesu koalirati s njima, nego što je Živom zidu s vama”, koji nemate takav politički kapital?

– Zar vam to nije odgovor? Ako čovjek misli da je najsposobniji za nešto napraviti, sve u redu. Nama, kažem, nije cilj samo ući u Sabor. Ne želimo ulaziti u saveze i koalicije iza kojih ne stojimo. Jednog dana će moja djeca nositi teret stvari koje ja danas radim. Iz tog razloga želim ostati čist u čitavoj ovoj priči. Radije ću birati da imamo samo jedan posto, ali ćemo biti ozbiljni i konstruktivni. I biti sigurni da svi imaju iste moralne principe.

– Znači, ništa od suradnje sa Živim zidom?

– Nismo dosad kontaktirali s njima. Ne mogu podržati one koji se postave kao gazde, a drugima kažu – vi se sad izvolite uklopiti u to. Ali, iskreno, mislim da to nije njihov konačni stav.

– Imate sad već neko iskustvo na lokalnoj razini, ali svjesni ste da nije isto voziti fiću i autobus?

– Naravno, pa zato i govorim da ću se okružiti sposobnijima i stručnijima. U našem se društvu često događalo da ljudi na pozicijama namjerno biraju manje sposobne kako ne bi ugrozili svoje pozicije. Meni to nije cilj, moj je cilj “otrčati” svoju dionicu, a to nije 50, nego 4 ili 8 godina, i vratiti se struci, prepustiti mjesto drugima. Mi u Hrvatskoj smo navikli da se u politici traži egzistencija, od stranačke mladeži do mirovine.

– Na prošlim parlamentarnim izborima bili ste na listi Hrasta?

– Da, iako nikad nisam nikad bio član Hrasta. Zapravo je to bila potpuno naivna situacija. Ideali koje je Hrast tada nudio meni su bili prihvatljivi. Usto, u meni je proradio neki inat jer sam vidio da je ljude strah bilo što reći. Tada su me zamolili, ako nam bude falilo ljudi, možemo li vas staviti na listu. I ja sam rekao, u redu, može. Nakon pola godine, vidio sam da to više nije ono što sam podržavao, ali pred izbore su me nazvali, kažu, dali ste riječ… Možda bi bilo politički mudro da to nisam napravio, ali bilo mi je bitno ostati čovjek. I zato mi je svejedno što će mi to nabijati na nos, i lijevi i desni.

– Ne mora se čovjek zvati Zoran Milanović da prognozira kako će vas neke vaše ideje, kao recimo ona o smanjivanju broja zastupnika u Saboru, dovesti u okvir priča o političkim populistima?

– I to očekujem. Ali, ja SDP i HDZ otvoreno molim da budu jednaki populisti kao i mi! Evo, zašto si i oni ne srežu plaće, makar na godinu dana?! Neka si ukinu naknade za razne odbore, neka urede sustav javne uprave, pa neka i oni budu malo populisti, ako misle da mene ljudi zbog toga vole.

– U Metkoviću su vas nazivali i socijalistom, zbog mjera štednje za sve na gradskoj plaći?

– Nisam socijalist, a nisam ni pravi kapitalist, jer ne mogu prihvatiti američki sustav da se možete liječiti samo ako imate novca. Valjda sam nešto između. Neki bi rekli da sam u duši kapitalist, jer vodim gradsku upravu kao tvrtku. Moramo naći sredinu, i zaštititi radnika i omogućiti poduzetniku da razvija posao. Zato sam ja kod vraćanja gradskih dugova, a bilo ih je 19,5 milijuna kuna, inzistirao da prvo podmirimo obveze prema privatnicima, kako bi mogli isplaćivati plaće.

– Od nekih Metkovaca sam čuo i ovakvu ocjenu vaše vladavine: donio je dašak nove politike, odlično je i što štedi, ali mi još ne osjećamo prave promjene?

– Svjestan sam da ljudi jošne vide značajne promjene u svom životu, ali grad Metković nikad nije lošije stajao nego kad smo ga preuzeli. Od 1996. do 2013. nezaposlenost je skočila za 100 posto, dvije trećine obrta i tvrtki se ugasilo! Reorganizirali smo rad gradske uprave i pisali projekte. Tako uz pomoć EU fondova i HBOR-a pripremamo projekt prerađivačkog centra, vrijedan tri milijuna eura, kojim ćemo napokon riješiti problem otkupa i cijena mandarina, što će za oko 1000 obitelji iz doline Neretve omogućiti godišnje povećanje prihoda od 40 do 50 tisuća kuna, jer će napokon imati gdje plasirati viškove. Cijena mandarina tako više neće padati sa 2,5 na 0,60 kuna.

– Nedostaje li vam rad u struci?

– Nevjerojatno koliko! Žao mi je zbog toga, ali tako je. Ako me tko pita za savjet, rado pomognem ako mogu i ako stignem. Radim gotovo 16 sati dnevno posao gradonačelnika, struka će ipak morati pričekati.

Hrvoje Prnjak

Podstanar sam, ali se ne žalim

– Pretpostavljam da još prije deset godina niste maštali o politici?

– Ma kakvi. Nisam razmišljao o politici ni još prije samo tri godine! Puno se toga promijenilo u mom poimanju života kad sam zasnovao obitelj. Nakon završetka specijalizacije, imao sam referencije za otići raditi bilo gdje u EU. Ali, kad sam dobio djecu, shvatio sam da nisam ja najbitniji, nego ono što će se s njima događati za 18 godina. Meni bi srce puklo da se moja tri sina, kad danas-sutra odu na studij, nemaju gdje vratiti. I zato želim makar pokušati promijeniti stanje u svojoj sredini.

– Netko će kazati – kakav je to političar; gradonačelnik, a još uvijek podstanar?

– A kako bih trebao živjeti? Podstanari smo, prije pola godine kupili smo staru kuću za nekih 30.000 eura, dijelom iz ušteđevine, a dio sam posudio od rodbine jer se ne usudim ići u kredit. Supruga je učiteljica, dobila je posao nakon više od ukupno šest, sedam godina na birou i samo jedne zamjene u međuvremenu.

– Dobila je posao tek kad ste postali gradonačelnik?

– Da, dobila je stalni posao, ali ne zbog moje funkcije, da se razumijemo! Zato i govorim da treba jasno utvrditi kriterije kad se nekoga uzima u školu, jer sam znao da će govoriti kako mi je žena zaposlena zbog mog utjecaja.

Jambini ‘kosturi’

– Ispadaju li još iz ormara “kosturi” vladavine vašeg prethodnika Jambe?

– Pazite, samo na račun loše vođenih sudskih sporova imamo platiti 1,3 milijuna kuna. Ima sporova koji se vode preko 10 godina… Imali smo slučaj da je Grad trebao platiti 200.000 kuna, ali bivši je gradonačelnik probio rok na koji se bio obvezao, i sada nas to stoji 600.000 kuna. Loše je vođen spor i za zgradu koji smo izgubili, što nas sada košta dodatnih 400.000 kuna, i to nakon što nam je taj odvjetnik pola oprostio. A gdje je sve ostalo… Već pola godine se, srećom, nitko novi ne pojavljuje.

PET KRATKIH

Srbija: Treba joj pomoći u EU

– Zamislimo, hipotetski, da ste u Saboru, i da ste usred rasprave treba li Hrvatska podržati put Srbije u EU?
– To bi trebala biti stvar bilateralnih odnosa. Dakle, za očekivati je jednaku suradnju i s druge strane. Treba pomoći. Ne i zaboraviti. Da se neke stvari ne ponove. Ipak, onaj tko ne može oprostiti, uvijek gore prolazi.

Bleiburg: Zaboraviti ne smijemo

– Treba li Sabor obnoviti pokroviteljstvo komemoraciji na Blaiburgu?
– Ne vidim nešto loše u tome što postoji komemoracija za žrtve križnog puta. Treba li to biti na državnoj razini, treba vidjeti, saslušati argumente. Nisam za to da guramo stvari iz prošlosti u zaborav.

Antifašizam: Čuvajmo ga u Ustavu

– Što biste rekli da se povede rasprava o izbacivanju antifašizma iz preambule Ustava?
– Zašto bismo to napravili? Naša tuga je upravo to što pokušavamo zaboraviti vlastitu povijest. U ovom slučaju, antifašizam. Pa nećemo valjda stalno mijenjati školske udžbenike?! Po toj logici, trebalo bi modificirati i Starčevića i Radića, “uskladiti” ih s današnjom politikom… Na tim stvarima parazitiraju političari koji ne znaju ništa drugo, nego potencirati priče o ustašama i partizanima. Ja nisam od takvih.

Autoceste: Ne dajmo ih strancima

– Protivite se monetizaciji autocesta?
– A zašto bi privatnik, stranac, bolje upravljao autocestama od Hrvata? Jeza me hvata od razmišljanja da je stranac uvijek bolji od nas. Dobit autocesta će s vremenom samo rasti.

Homoseksualci: Ne posvajanju djece

– Jeste li za to da homoseksualni parovi posvajaju djecu?
– Nisam za to. Kada bi se provelo istraživanje u toj populaciji, ne biste dobili jednoznačne odgovore. Da skratim, imam i ja prijatelje različitih orijentacija, pa i homoseksualce, i slušam njihove probleme. Njima treba omogućiti pravni okvir, urediti situaciju oko imovinskih odnosa u slučaju smrti ili razlaza. Nitko ne smije biti getoiziran zbog različitosti.

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Intervju

Grčić je, zanemarujući struku, pripremao i ugovarao EU projekte daleko ispod potrebne razine!

Objavljeno

na

Objavio

Potpredsjednica HDZ-a i eurozastupnica Ivana Maletić dala je opširan intervju za Slobodnu Dalmaciju. Intervju koji je vodio urednik SD-ova tjednog priloga „Spektar“ Hrvoje Prnjak, prenosimo u cijelosti:

Koliko možemo biti zadovoljni dosadašnjim povlačenjem EU sredstava? Znam da je pitanje slojevito, no kakva bi bila vaša generalna ocjena?

Za brzo i uspješno korištenje EU fondova neophodno je pojednostavniti procedure, pomoći krajnjim korisnicima u pripremi i sufinanciranju, ubrzati ugovaranje, prilagoditi kriterije potrebama korisnika. Posebno je važno uložiti znatna sredstva u pripremu projekata i otkloniti osnovne prepreke, a to su neriješeni imovinsko-pravni odnosi, presporo sudstvo i dugotrajni postupci dobivanja rješenja, odgovora i potvrda državne uprave. Te prepreke ne usporavaju samo korištenje EU fondova, nego i provedbu svih ostalih projekata financiranih iz drugih izvora te tako smanjuju razinu investicija i razvojni potencijal Hrvatske. Na svim ovim preduvjetima se dugo nije radilo, Vlada je počela otklanjati prepreke, ali rezultati se ne mogu vidjeti odmah. U 2018. ćemo moći sagledati ozbiljnije rezultate Vlade i novo stanje u provedbi.

Nekidan je bivši potpredsjednik Vlade Branko Grčić izjavio da je u njegovo vrijeme iskorištenost EU sredstava bila na 87 posto, kritizirao je Vladu za usporavanje korištenja EU fondova i zapitao gdje ste sad Vi da na to upozorite. Što kažete na to?

Bivšem potpredsjedniku Vlade Grčiću nikako ne idu brojke i postoci. Može sad otvoriti stranice Europske komisije i vidjet će da je čak i u ovom trenutku iskorištenost EU fondova iz razdoblja 2007.-2013. ispod postotka o kojem on govori i iznosi 80 posto. Ako govori o ugovorenosti, upravo tu i je problem i na to sam ga upozoravala. Ugovorenost je trebala biti znatno iznad 100 posto da bismo imali šansu uspješno koristiti sredstva. Vlada radi punom parom i popravlja nepopravljivo, godine su iza, projekti se nisu pripremali i ugovarali na razini na kojoj su trebali. Kako sam i rekla, u 2018. ćemo moći dati prve ocjene uspješnosti rada ove Vlade.

Nema dugo, Vlada je odobrila zapošljavanje upravo kadrova koji bi se bavili EU natječajima i povlačenjem sredstava. Navodno je problem i prelazak državnih službenika koji znaju raditi taj posao u privatni sektor, odnosno, u susjedne zemlje koje „barataju“ pretpristupnim fondovima. Jesmo li zakasnili s tom kadrovskom „obnovom“?

Ljudi su jedan od glavnih preduvjeta uspješnog korištenja EU fondova. Konačno smo dobili Vladu koja je to prepoznala i pokrenula zapošljavanje. Plaće tih ljudi se većim dijelom financiraju iz EU fondova, tako da zaista dosadašnja zanemarivanja izgradnje kapaciteta za korištenje EU fondova nisu imala opravdanje. Pred Vladom je sad uvođenje sustavnih edukacija, testiranja i praćenja kvalitete rada zaposlenih jer nas greške mogu skupo stajati. Nikad nije kasno za kadrovsku obnovu i promjenu u pozitivnom smislu, ali obnova tek tijekom 2016. i 2017. odražava se na brzinu provedbe i razinu iskorištenosti sredstava. Kadrovski smo trebali biti ojačani i spremni još 2013. godine.

Kako se što bolje pozicionirati kad je riječ o korištenju EU fondova u bliskoj budućnosti, pred nama je novo razdoblje za povlačenje sredstava?

Već sad bismo trebali raditi na strateškim dokumentima za buduće razdoblje i utvrditi u njima što kao država na kojem području, i to geografski i tematski, želimo postići. Odmah pripremati i projekte te novu perspektivu dočekati na način da već u prvoj godini krenemo s implementacijom. Samo tako ćemo se moći dobro pozicionirati u novom proračunu. Na kongresu Europske pučke stranke održanom na Malti izborili smo se da u dokument EPP-a „Europa osigurava našu budućnost“ uđe amandman kojim se traži da kohezijska politika ostane proporcionalno jednako zastupljena u EU proračunu kao u sadašnjem razdoblju i to je važna politička poruka Europskoj komisiji.

Dosta toga se promijenilo otkako smo se pridružili EU-u; od krimske krize, sankcija Rusiji, odnosno, EU-u od strane Rusije, suočili smo se s izbjegličkim valom iz Sirije i drugih zemalja, tu je i teroristička opasnost koja je postala europska realnost… Koliko se to sve odrazilo na funkcionalnost samog EU-a, odnosno, ideju snažne Unije?

Zaista je ovo vrlo turbulentno razdoblje u kojem se nalazi Europa i cijeli svijet. Odgovor Unije cijelo vrijeme je stabilnost, sigurnost, povjerenje, jačanje zajedništva i solidarnost, uz rad na mjerama za ubrzanje gospodarskog rasta. Sve prepreke i krize pojačale su potrebu za jedinstvom. Čak 74 posto ispitanika iz svih država članica smatra da je puno više zajedničkih točaka koje spajaju EU nego onih koje bi razdvajale EU. Građani žele snažnu i stabilnu Europsku uniju.

Kako Hrvatska može biti lider u jugoistočnoj Europi? Koliko je to uopće važno pitanje?

Hrvatska ima najnovije iskustvo procesa pristupanja Europskoj uniji. Sve zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje u jugoistočnoj Europi korištenjem naših znanja i iskustava mogu biti brže u ispunjavanju i dobrom razumijevanju postavljenih kriterija te implementaciji u praksi. S iskustvom u prekograničnoj suradnji i makroregionalnim strategijama možemo se pozicionirati i kao lider i promotor važnih zajedničkih infrastrukturnih i razvojnih projekata – što je predsjednica s Inicijativom tri mora i započela. Naravno ta Inicijativa ima i puno šire značenje i obuhvat. Upravo to je pravi put, istaknuti se kvalitetnim idejama, znanjem i izvrsnošću i tako se pozicionirati kao lider.

Što mislite, kojom dinamikom će se odvijati daljnje širenje EU-a? Tu prije svega mislim na države u našem susjedstvu?

Raduje me što je predsjednik Europske komisije Juncker u svom govoru o stanju Unije u srijedu u Europskom parlamentu istaknuo da će u sljedećem razdoblju broj članica biti sigurno povećan sa 27. Nijedna država u ovom trenutku nije spremna, ali vrata Unije su otvorena, naravno kada se ispune zadani kriteriji. Još je dosta posla pred državama kandidatkinjama i o tome redovno raspravljamo u Europskom parlamentu, ali europska perspektiva je neupitna.

Brexit je, među ostalim, intenzivirao i polemike oko proračunske i općenito financijske budućnosti Unije. EU proračun će sada biti „tanji“ za oko 11 milijardi eura godišnje, ističe se princip štednje, da svaki uloženi euro mora donijeti dodanu vrijednost, kako je to rekao povjerenik Europske komisije za proračun Guenther H. Oettinger. Upravo se vode razgovori o višegodišnjem financijskom okviru, što u našoj javnosti prolazi nekako nezapaženo, ali to nipošto ne znači da je riječ o nevažnom pitanju. Jednom ste kazali da proračun EU-a svakog Europljanina stoji manje od cijene jedne šalice kave dnevno. Što mislite, hoće li se to mijenjati?

Proračun će se sigurno mijenjati. Jedna je mogućnost povećati izvore financiranja, odnosno prihode i doprinose država članica, a druga je smanjiti rashodnu stranu. Puno je izglednije smanjenje rashodne strane, ali i to je problem s obzirom na nove prioritete na razini EU-a, poput zajedničke obrambene politike, koje u budućnosti treba financirati, a jednako su nam važne i dosadašnje politike, poput kohezijske, koja je od posebnog značaja za Hrvatsku. U svom govoru Juncker je istaknuo da će u svibnju 2018. biti predstavljeno kako će budući proračun zadovoljiti sve ambicije i osigurati da možemo ispuniti obećano. Iz ove najave mogli bismo iščitati da će se ipak ići na povećanje doprinosa država članica u proračun, uključivanje novih prioriteta za financiranje, ali i osiguravanje kontinuiteta kohezijske i poljoprivredne politike.

Upozoravali ste kako regulativa u području kohezijske politike treba biti donesena najkasnije do sredine 2019. godine. Što sve to može značiti za Hrvatsku u predstojećem razdoblju, što će biti s datumima provedbe ako regulativa bude kasnila?

Bilo bi jako važno regulativu za novo razdoblje imati već u 2018. kako bi države sve pripreme za korištenje EU fondova završile do početka novog razdoblja i u prvoj godini započele provedbu. S obzirom na Brexit i rasprave koje se vode, teško možemo očekivati regulativu prije 2019., dobro će biti ako je usvojimo u ovom sazivu Komisije i Parlamenta. Upravo zbog toga države članice bi trebale sve pripreme odraditi neovisno o regulativi i nakon donošenja regulative napraviti samo prilagodbe, ako budu potrebne. U protivnom, u novom razdoblju provedba će kasniti i države članice neće uspjeti iskoristiti sredstva EU fondova.

Svako toliko se povede i priča o Europi u „dvije brzine“, u kojoj bi naprednije zemlje napredovale još brže, a zaostalije bi države-članice bile isključene iz nekih procesa? Bi li to oslabilo EU? Vi zastupate koncept jake monetarne i ekonomske unije?

Tako je. Baš sam predala amandmane i u raspravama o ekonomskim politikama za eurozonu, isticala da se eurozona ne može razvijati bez jedinstvenog pristupa državama članicama u i izvan eurozone, usprotivila sam se posebnom proračunu za eurozonu dok u njoj nisu sve države članice. Jako me obradovalo što je predsjednik Juncker u svom govoru istaknuo da vidi jedinstvenu Europu u kojoj će sve članice biti i članice monetarne unije, i bankovne unije i Schengena. Time se sve ove rasprave prekidaju. Nema Europe više brzina, svi ćemo biti jednaki, ravnopravni i solidarni. Državama koje nisu trenutno u monetarnoj uniji pomoći će se instrumentom tehničke pomoći da što prije zadovolje kriterije. Postavio je vrlo ambiciozan rok za ostvarenje ovog cilja – 30. ožujka 2019. To su dobre vijesti za nas u Hrvatskoj.

Koliko je bliska budućnost u kojoj će hrvatsko gospodarstvo biti spremno za uvođenje eura?

Za ulazak u eurozonu postoje dvije vrste kriterija: ekonomski kriterij i pravni kriterij. Jedan od uvjeta pravnog kriterija je da nema monetarnog financiranja, odnosno da Središnja banka ne smije financirati državni proračun. Jedina država koja to poštuje, a da je izvan eurozone, jest Hrvatska. Od ekonomskih kriterija zanimljiv je onaj koji se veže na stabilnost tečaja. Jedine dvije države izvan eurozone koje imaju stabilan tečaj i vode takvu politiku su Bugarska i Hrvatska. S obzirom na to da Hrvatska ispunjava sve uvjete pravnog i veliki dio ekonomskog kriterija, možemo reći da se kao država de facto nalazimo u eurozoni, ali de jure ne i zato nam je važno što prije i formalno postati dio monetarne unije.

Prije ljetne stanke u EP-u, u povodu izglasavanja rezolucije o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a, ukazali ste da se udio industrije u BDP-u EU-a tijekom zadnja dva desetljeća smanjio s 19 na manje od 15,5 posto. „Cilj nam je to promijeniti i do 2020. postići razinu od 20 posto udjela u BDP-u“, kazali ste. Gdje je u toj priči Hrvatska? Gdje smo mi u priči o reindustrrjalizaciji, s kojim kapitalom je to uopće moguće očekivati?

U odnosu na pretkriznu 2008. godinu, industrijska proizvodnja u Hrvatskoj je na kraju 2016. bila niža za 6 posto dok je prosječno u ostalim državama članicama jugoistočne Europe narasla za 14 posto. Dakle, pred nama je veliki posao na oporavku i razvoju industrije. Za ostvarenje tog cilja potreban je potpuni preokret: smanjenje ovisnosti o sirovinama iz drugih zemalja, povećanje energetske učinkovitosti, obrazovanje u skladu s potrebama industrije, povezivanje industrije i znanosti, poticanje inovacija. Za to moramo koristiti sva raspoloživa sredstva EU fondova, Europski fond za strateška ulaganja, povoljne izvore financiranja iz EIB-a, EBRD-a i drugih institucija.

Mađarska se solidarizirala sa Slovenijom i objavila je da neće poduprijeti hrvatski zahtjev za članstvom u OECD-u. Očito je riječ o nastavku diplomatskog sukoba sa Slovenijom nakon nedavne arbitraže drugim sredstvima…

OECD je ekonomska organizacija koja štiti poslovnu klimu te lobira za svoje članice, pomaže znanjima, analizom dobrih praksi i razmjenom iskustava. Hrvatska ispunjava sve kriterije za ulazak – demokracija i poštivanje ljudskih prava, slobodno-tržišna ekonomija, BDP po glavi stanovnika – koji je bar jednako visok onom najsiromašnije članice OECD-a. Slovenija se poziva na vladavinu prava, a baš temeljem toga ne bi smjela pribjegavati ucjenama i državu koja ispunjava sve kriterije kočiti u procesu učlanjivanja u OECD. Do rješenja trebamo doći razgovorima i dogovorima, ne zato što nam je članstvo u OECD-u neophodno, nego radi razrješenja bilateralnih pitanja i uspostave dobrih odnosa sa susjedima. Mislim da smo sad na dobrom putu. Premijer je sazvao i sve čelnike parlamentarnih stranaka, ne znam kad se to zadnji put u Hrvatskoj nakon pregovora dogodilo.

Najavljuje se i reforma javne uprave. No, nije ovo prva Vlada koja to najavljuje, isto kao i recimo, olakšavanje uvjeta poslovanja za poduzetnike, promjenom famozne „antipoduzetničke klime“. Je li država napokon u stanju pokazati da je spremna mijenjati samu sebe, počevši od javne uprave?

To je definitivno jedna od najvažnijih reformi i mislim da za to više nema prostora za čekanje. Vlada je toga svjesna i vjerujem da su sve pripreme u tijeku. Ta reforma treba rezultirati dobro opisanim i propisanim poslovnim procesima i procedurama u svim ministarstvima i ostalim državnim institucijama pa temeljem toga jasnom podjelom poslova, prava i odgovornosti, koja je temelj za uklanjanje preklapanja i praćenje kvalitete, brzine i uspješnosti obavljanja posla. Bez toga nema niti sustava prepoznavanja izvrsnih kadrova, motiviranja i nagrađivanja. I za lokalne jedinice treba utvrditi mehanizme usporedbe, postaviti kriterije praćenja uspješnosti i na temelju (ne)uspješnosti rada ih reorganizirati.

Dosta ekonomskih analitičara pohvalno je govorilo o poreznoj reformi i vođenju državnih financija… No, porez na nekretnine ipak se pokazao problematičnim, pa je premijer nakon žestokih reakcija u javnosti najavio „odgodu“ primjene. Je li Vlada tu napravila „korake“, prije svega u komunikacijskom smislu?

Vlada čitavo vrijeme u prvi plan stavlja partnerstvo, transparentnost, otvorenu i jasnu komunikaciju. Ne želi nametati rješenja nego ih donositi zajedno sa zainteresiranim stranama. U slučaju poreza na nekretnine tek kada su se počele prikupljati potrebne informacije za njegovu implementaciju postalo je jasno da građani nisu dovoljno upoznati sa značenjem i ciljevima ovog poreza. Vlada nije tu da zastrašuje ljude nego da bude partner i služi građanima. Zato je i donesena odluka da se dok građani ne budu spremni za novo rješenje – a koje je doneseno s ciljem pojednostavljenja i manjih nameta – ne ide s primjenom.

Ovo je primjer kako neka dobra rješenja zbog „loše percepcije“ nastale od prije ne mogu zaživjeti u praksi. Najvažnija je poruka svima da je Vlada pokazala da joj je stalo do stavova građana, da sluša i nema velikih ega koji pošto poto provode ono što su zamislili. To je zaista demokratizacija društva.

U Hrvatskoj se, eto, još uvijek više strasti diže oko tema iz prošlosti, negoli oko uspješnosti korištenja EU fondova. Komunizam i fašizam, ploča sa spornim natpisom „Za dom spremni“ i dalje su važne teme u domaćoj javnosti?

Komunizam i fašizam su našem narodu nanijeli jako puno zla. Braniteljski pozdrav u grbu HOS-a „Za dom spremni“ nešto je sasvim drugo od pozdrava koji se veže uz ustaše. Prema braniteljskom pozdravu i svemu vezanom uz branitelje gajim duboko poštovanje i zahvalnost. Međutim, mnogi su propatili od ljudi koji su vikali „Za dom spremni“ u Drugom svjetskom ratu, kao i od zločina partizana i kasnije komunizma. Sigurna sam da je našim braniteljima i svima nama na prvom mjestu jaka Hrvatska na vrhu ljestvice razvijenosti europskih država, i zato smatram da je vrijeme da osudimo zlo i totalitarne režime, uklonimo njihova obilježja i okrenemo se poduzetnicima, gospodarstvu, znanju, izvrsnosti, ustrajnom i vrijednom radu.

Ovaj tjedan je Europski parlament u Strasbourgu usvojio izvješće kojim se pozdravlja pristupanje Europske unije Istanbulskoj konvenciji o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te se pozivaju države članice da je što prije ratificiraju. Za usvajanje izvješća glasalo je 489 zastupnika, uz 114 glasova protiv i 69 suzdržanih. Zašto ste bili suzdržani?

Ne volim biti suzdržana, ali u ovom slučaju to je najbolje odražavalo moj stav. S jedne strane podržavam Istanbulsku konvenciju jer sam za nultu stopu tolerancije nasilja nad ženama, a s druge strane sam protiv ove Konvencije jer sam protiv nametanja rodne ideologije i uvjeravanja žena da je odluka o pobačaju odluka o njihovu tijelu, a ne o životu i smrti drugog bića. Takve konvencije ne bi trebale ulaziti u svjetonazorska pitanja i to nametati državama. Tada ne bi bilo problema s ratifikacijom u pola država članica EU-a.

Sastav Vlade je dosad doživio nekoliko promjena u hodu, zadnju zbog koaliranja s HNS-om. I Vaše ime se spominjalo u kontekstu izbora ministara nakon pobjede HDZ-a na izborima prije godinu dana, no na kraju niste postali jedna od ministrica. Žalite li za tim na bilo koji način?

Uvijek je izazov i želja biti u Hrvatskoj i raditi u Vladi. Ovaj put smo se tako posložili, trebao je netko od ekonomista ostati i u Europskom parlamentu s obzirom na to da je u Vladi četvero izvrsnih ekonomista, doktora znanosti.

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Biskup Košić: Dobio sam tri prijetnje. Ljevičari bi ubijali i nakon 70 godina

Objavljeno

na

Objavio

– Kada bi se provela lustracija, tada bi i naša dijaspora – a računa se da još toliko Hrvata živi diljem čitavoga svijeta koliko nas ima u RH – sudjelovala u tome da se ovdje pokrenu investicije – tvrdi biskup Košić

Sisačkom biskupu Vladi Košiću ne može se reći da je neprincipijelan. Kritizirao je bivšu Vladu Zorana Milanovića, Ivi Josipoviću spočitavao što kao agnostik ide na hodočašća, Most je prozvao jer je bio spreman na koaliciju sa SDP-om, a danas je tu HDZ-ova Vlada premijera Plenkovića, za koju također smatra da nije demokršćanska jer je u koaliciji s HNS-om.

Koja bi to Vlada i kakva bi po Vama onda trebala biti na vlasti u Hrvatskoj?

Volio bih kada bi u Hrvatskoj bili na vlasti političari koji su izraz biračkog tijela i njegove volje, što sada nije slučaj. Naime, kada je na snazi ovaj i ovakav izborni zakon, moguće je da nam život određuje jedna minorna politička skupina i čak nacionalna manjina. Zato se ja zalažem za izmjenu izbornog zakona. Sjetite se kako je u Milanovićevoj Vladi ministar Bauk svojim notornim iznošenjem neistine spriječio referendum koji je pokrenula udruga U ime obitelji upravo radi izmjene izbornog zakona. On je tada tvrdio da je u RH 4,5 milijuna birača što je nemoguće jer je tada bilo toliko stanovnika u RH, a ne birača. Mislim da je ta izmjena zakona pretpostavka boljeg, dapače jedino pravog, demokratskog funkcioniranja naše države.

Je li trebala ostati spomen-ploča poginulim braniteljima HOS-a u Jasenovcu?

Ta je spomen-ploča trebala ostati u Jasenovcu jer su tamo ti naši branitelji poginuli za našu domovinu. Ako nisu smetali kad su ginuli za Hrvatsku, zašto bi smetali danas, 26 godina poslije? I ako su se tada, kad je bilo najteže, tako organizirali i uzeli svoje simbole, zašto to sada nakon toliko godina mijenjati? Moji Gromovi, koji su oslobađali Petrinju – jer sam i sam bio ratni župnik Petrinje i Hrastovice pa sam se s njima susretao i upoznao ih – imaju i danas svoj znak, pesnicu koja je uhvatila gromove s geslom: Jednom grom, uvijek grom. Pa kad to smiju i trebaju imati Gromovi, Tigrovi i sve druge postrojbe HV-a nastale u Domovinskom ratu, zašto to ne bi smjeli imati pripadnici HOS-a? A jednako su ginuli za domovinu, i to 1991.-1995., a ne 1941.-1945. Da, to što pozdrav „za dom spremni“ asocira na NDH nekima ne odgovara, ali nije to bila borba za NDH, nego za suvremenu modernu Hrvatsku. I zato treba ostati spomenik poginulim pripadnicima HOS-a. Ako je političkom trgovinom pogažena žrtva poginulih branitelja, doći će, nadam se, vlast koja će taj spomenik vratiti tamo gdje mu je mjesto. Problematizira se samo mjesto Jasenovac, no o tome bi trebali dati službeno mišljenje stručnjaci, povjesničari i forenzičari. Dok toga nema, politika se poigrava sa žrtvama, ali i s istinom o Jasenovcu, a to nije dobro!

Na Facebooku branite pozdrav “za dom spremni”, potpisnik ste i peticije koju je pokrenuo akademik Pečarić da se taj pozdrav vrati u uporabu u vojsci.

Mnogo je primjera da su taj pozdrav koristili Hrvati u borbi puno prije Drugog svjetskog rata. Npr. Nikola Šubić Zrinski braneći Siget 1566. pošao je u odlučujući boj s povikom: „U boj, za dom!“ Tako je uostalom to 1876. Hugo Badalić, pisac libreta opere Nikola Šubić Zrinski, napisao. K tome je i ban Josip Jelačić pozdravljao svoje vojnike pozdravom: „Za dom!“, a oni su odgovarali: „Spremni umrijeti!“ Kada bismo sve što je bilo u NDH željeli izbaciti iz upotrebe, tada bi bio dugačak popis tih riječi i simbola, a to nije moguće ni potrebno. Ja se pitam kako su se pozdravljali domobrani, redovna vojska NDH? A i oni imaju povijest još od Prvog svjetskog rata pa preko Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata. Kad bi se sve što je postojalo u NDH trebalo ukinuti, zašto su u Domovinskom ratu ponovno oživljeni domobrani, kao vojne postrojbe? Ako je NDH i kompromitirala pozdrav ZDS, opet su ga u najpozitivnijem smislu očistili i afirmirali upravo pripadnici HOS-a koji su se borili i mnogi poginuli za modernu Hrvatsku.

Pobornik ste lustracije. Smatrate li da je moguće danas provesti lustraciju u Hrvatskoj?

Lustracija je moguća još uvijek jer u javnom su prostoru i danas prisutni oni koji su, kako bi to rekao biskup Egidije Živković, okrvavili ruke. Lustracija je u Makedoniji uvedena prije dvije godine, a Hrvatska i Slovenija jedine su dvije zemlje iz bivšeg komunističkog bloka u EU koje nisu provele lustraciju. Ljudi koji su bili dio represivnog totalitarnog sustava ne bi smjeli obnašati javne službe. Samo je o tome riječ i mislim da to moramo kad-tad učiniti. Proces dovođenja pred lice pravde ubojica i zločinaca iz Drugoga svjetskog rata i poraća ide tako sporo, gotovo nikako, jer nije bilo lustracije. Mi činimo što možemo, udruge također, ali država bi to morala preuzeti i već jednom riješiti. Očito to nije moguće kad još uvijek mnogi „s okrvavljenim rukama“ drže mnoge uzde našeg društva i štite sebe i svoje.

Koristite društvene mreže. Koliko su one uopće korisne u društvu, “pomažu” li ili ne u podjelama i hoćete li i dalje prijavljivati one koji vam prijete?

Ja sam dobio već treću prijetnju. Zanimljivo je da je u svim slučajevima – barem su se tako i u prve dvije, koje nisu otkrivene – potpisivali kao Antife, a bilo je to i nakon kritika na račun prijašnjih vlada, kao i u posljednjem slučaju. Dakle, tzv. ljevičari su nasilnici, oni bi još i danas likvidirali i ubijali. Nije li neobično da se nisu ni poslije 70 godina promijenili? I nije li neobično to da je posljednja osoba koja mi je prijetila i dalje član SDP-a, kojeg su i lokalni i nacionalni šef te partije, umjesto da ga isključe kao nepoželjnog, uzeli u zaštitu? Toliko o tome. No, moja je savjest mirna, ja nikome ne želim činiti nasilje, a pravo misli i govora nitko mi ne može oduzeti. I moja je prednost što se ne borim silom, nego istinom. I znam da me Bog štiti jer on je Istina. A danas je sudjelovanje na društvenim mrežama jedan od suvremenih načina kako doći do ljudi i navijestiti im evanđelje našega Gospodina. Pa i kad ne govorim izričito o evanđelju, ali kad govorim o istini koja se prešućuje, o pravednosti koja se progoni i o dobru koje se guši, ja naviještam Gospodina, rekao je sisački biskup Vlado Košić za tiskano izdanje Večernjeg lista

Biskup Košić komentirao ‘sramotno postupanje vlasti, šarafciger-vlasti’

facebook komentari

Nastavi čitati