Pratite nas

Gost Kolumne

Pisane riječi treba osnažiti u – Hrvatskoj!

Objavljeno

na

Mrnarević je zbog transparenta prijavljen DORHu - foto: Pixsell

”Tko  na svom mjestu, za svoje mjesto i sa svoga mjesta, ma gdje bio, ne može ni nakon nekoliko mjeseci ili godina izgraditi mogućnost makar i najskromnijeg djelovanja ili sudjelovanja u uništenju hrvatskog nacionalnog neprijatelja ili je budala ili je toliko komotan, da njegva komotnost sama po sebi definira izdaju i neprijateljstvo prema vlastitom narodu.” (Ivan Oršanić)

Hrvatska je izuzetno bogata sa sredstvima javnog priopćavanja, naime ima na popisu više od 500 informativni ”news” Portala i više od 5000 web stranica; u Hrvatskoj izlazi nekoliko stotina tiskovnih izdanja (dnevni listova, tjednika i časopisa); ima također veliki broj elektroničnih časopisa, TV kanala i radio postaja. Nažalost, u Hrvatskoj je većina sredstava javnog priopćavanja u rukama stranih vlasnika, kojima nije stalo do hrvatskog domoljublja nego do profita, te zbog toga ”hrane” hrvatski narod sporednim temama, provokacijama, senzacijama i sustavno omalovažavaju domoljubnu državotvornu ideju, nacionalno-vjerski integritet, a promoviraju i glorificiraju političku i moralnu prostituciju: (anti)fašiste, homoseksualnost, huligalizam i  Titov srbokomunizam.

Nedavno su svijetski mediji objavile fotografiju jednog ”Hrvata” (Istranina) koji prosvjeduje protiv micanja Tita sa trgova i ulica, te traži, ako se to dogodi, da ”Dalmaciju i Istru treba vratiti Talijanima”.  I nakon skoro 75 godina još i danas se u Hrvatskoj širi komunistička i četnička propaganda, kako je, naime, ”Tito vratio Dalmaciju i Istru Hrvatskoj” (BS!).

Točno 9. rujna 1943. obratio se hrvatskom narodu s proglasom poglavnik Nezavisne Države Hrvatske dr. Ante Pavelić s obrazloženjem i odlukom o ponovnom priključenju Dalmacije i Istre Hrvatskoj. Ovaj znakoviti datum povijesne istine treba svečano obilježiti velikom proslavom, uz najveće državničke i vjerske počasti, ne samo u Dalamaciji (koljevki hrvatstva) i Istri, nego treba oglasiti državnim blagdanom ovu značajnu 75. obljetnicu (9. rujna 2018.) oslobođenja Dalmacije i Istre od Musolinijeve fašističke Italije.

Dosta je bilo pisanih riječi, odnosno reagiranja na neprijateljske provokacije od naših susjeda (komšija i soseda); vanjskih ”saveznika”, domaćih zločinaca, veleizdajnika i (anti)fašista; političara u Hrvatskoj – od gradonačelnice/ka, župana, članova Vlade i saborskih zastupnika; profesora na Hrvatskim sveučilištima i učitelja u nižim školama, kulturnim i športskim ustanovama; predstavnika nacionalnih manjina, posebice taloga srpskih četnika i talijanskih fašista,  diplomatskih predstavnika u RH, vjerskih poglavara SPC i Islamske zajednice, te poduzetnika, privrednika i antihrvatskih medija.

Hrvati su po naravi re-aktivan narod, reagiramo tek kad nas se stavi – pred zid, umjesto da smo pro-aktivni, da se drugi brane od nas a ne da se mi vječno branimo od njih. Da bismo uspjeli u našim nastojanjima, potrebno je izabrati državotvorno vodstvo, ljude koji nisu bili u izdajničkim (komunističkim, četničkim i jugoslavenskim) redovima, ljude čiji roditelji nisu bili upravitelju na Golom Otoku, ili bili članovi UDB-e, KOS-a, masoni, fašisti, nacisti i – kriminalci. Treba birati ljude koji nisu bili dezerteri, veleizdajnici i zločinci u Osloboditeljskom (Domovinskom) ratu. Nije razumno očekivat da će djeca, čiji su roditelji bili neprijatelji hrvatskog naroda, s lakoćom  prezrijeti roditelje i osuditi njihove zločine (na pr. Ivo Josipović) te stati u obranu svoje domovine – Hrvatske.

Teško ćemo u Hrvatskoj ostvariti evoluciju, razvoj iz nižega (neprijateljskog) u viši i složeniji demokratski poredak, jer za to su potrebne velike umne i duhovne preobrazbe. Lustracija je, mnogi govore – zastarijela, ali je nužno potrebna jer samo tako možemo odgojiti mlađe naraštaje, koji su u većini slučajeva žrtve,  nemaju temelj nacionalne bitnosti, jer ih odgajaju u školama i na sveučilištima intelektualni mrzitelji Hrvatske.  S lustracijom bi bile očišćene natruhe, ne samo u političkim strankama, nego i društvenim udrugama, školama i sveučilištima, a posebice u medijima u Hrvatskoj.

Primjera radi, dok je Hrvatska gorila, ili kako u Pupovčevim ”Novostima”  piše: ”Ljepa naša, lijepo gori.”) u Zagrebu je HTV uključila pjevača Miroslava Ilića koji veliča četnike i Dražu Mihailovića.  Isto tako, samo malo drugačije, dok je Hrvtska gorila bili su u Puli predstavljeni ”Dani srpske kulture” – u Domu hrvatskih branitelja. Ne samo u Puli, nego su bilio održani srpski ”kulturni dani” u  Umagu i Rovinju, gdje su uz manifestaciju srpskih ”kulturnih” tradicija igrali Užičko, odnosno ”Žikino” kolo u dvoranama, po trgovima i ulicama hrvatskih gradova. Da sramota bude još veća, u dvoranama ovih gradova, zabranjen je nastup pjevaču, hrvatskom branitelju u Osloboditeljskom (Domovinskom) rat – Marku Perkoviću Thompsonu!!!

Recimo, primjera radi, kako bi se građani u Nišu ili Čačku osjećali da na njihovim trgovima i ulićama  hrvatska folklorna skupina ”Kardinal Stepinac” izvode tradicionalna hrvatska (”ustaška”) kola, ili da na srpskoj državnoj TV u  Beogradu puste pjesmu  Thompson? Parafrazirat ćemo Freudovu rečenicu: prvi znak ljudske (odnosno hrvatske) gluposti je potpuno odsustvo srama!

Tko su najopasniji Hrvati, državni neprijatelji br. 1?

”Što mislite, tko su najopasniji Hrvati, ili državni neprijatelji br. 1? Ako mislite da su to Todorić i njegova kompanija, ratni profiteri, dezerteri, izdajice, ubojice ili pak ratni zločinci, gadno ste se prevarili. Već se duže vrijeme u Hrvatskoj najviše ‘gone’ redatelj Jakov Sedlar, političar Zlatko Hasanbegović, akademik Josip Pečarić, pjevač Marko Perković Thompson te još neki manje poznati Hrvati.”, piše Mladen Pavković (dragovoljac.com) Hrvati – sramite li se?

Konačno, nakon 71 godinu je uklonjen Tito s trga ispred Hrvatskog kazališta u Zagrebu – i to s velikom mukom.  Opet su se, po stoti put, očitovali ljubimci zločinca Tita, koji su nakon poraza izišli iz Gradske vijećnice sa suzama u očima, ali ne i bez prijetnje: ”kad se vratimo na vlast,Tito će opet biti vraćen na Trg” !  Drugim riječima, mrzitelji i veleizdajnici hrvatskog naroda samo čekaju pogodan trenutak da ponovo vrate Hrvatsku u komunistički i četničkojugoslavenski okvir.

Milan Bandić, gradonačelnik grada Zagreba, nakon odluke o  micanja ploče s imenom Tita, bacio je novu kost građanima, da će ”Zagreb ponovo dobiti brončanu bistu jugoslavenskog narodnog heroja Ive Lole Ribara.” Ivan ”Ivo lola” Ribar bio je komunistički političar i partizanski vođa. Od 1930. god. bio je jedan od najbliži suradnuika Tita. U istom dahu Bandić je ponovio zahtjev da se ukloni spomen ploča – ”Za dom spremni” u Jasenovcu. Doklen će partizančić Bandić zaluđivati građane hrvatske metropole Zagreba, kojima kao majmunima, šesti put uzastopnog mandata, baca banane gutaju i harizmatično klimaju!?

Plenković je spreman ukloniti ZDS

Najaktivniji srbočetnik u Hrvatskoj Milorad Pupovac objavio  je u  ”Globusu”  analizu s  naslovom : ”Pet ključnih pitanja za Srbe u Hrvtaskoj danas: Zašto smatram da su srpska prava ugrožena.”  Timing is everything! Pupovac je kalkulativno izabrao temu i vrijeme kako bi pomogao saborskom kolegi i drugu u Vladi  Plenkoviću da nađu prikladno rješenje za micanje HOS-e spomen ploče iz Jasenovca.

Mi ćemo samo izvaditi ”bisere” da se dobije prava slika, jer za Pupovčeve Srbe samo su dvije mogućnosti  prihvatljive: a) ”Srpska Republika” u Hrvatskoj, b) ”Hrvatsko-Srpska”, odnosno ”Srpsko-Hrvatska” Republika Hrvatska. Ovako glasi Pupovčeva sihronija:

”Nakon oslobađajućih presuda dvojici hrvatskih generala (Gotovca i Markač), novembar 2012.) i ulaska hrvatske u Europsku uniju (2013.) zaustavljen je napredak u ostvarivanju izgubljenih i neostvarenih prava Srba u Hrvatskoj.

Prvi prioritetno pitanje – međunarodni sporazum:   Republika Hrvatska potpisnica je više međunarodnih sporazuma koji se u cijelosti ili u  svojim dijelovima tiču bilo položaja Srba u hrvatskoj bilo ostvarenja njihovi prava;

Drugo prioritetno pitanje – historijski revizionizam i etničko-vjerski nacionalizam: … u Hrvatskoj je obnovljen historijski revizionizam i etničko-vjerski nacionalizam čiji se sadržaj manifestira u različitim vidovima – od otvorene netolerancije i mržnje prema Srbima, preko isključivanja  iz hrvatske historije do negacije zločina počinjenih prema Srbima, naročito historiskog genocida počinjenog za vrijeme NDH… HOS-ova ploča s ustaškim pozdravom ‘Za dom spremni’ simbolični je povrataka ustaštva u Jasenovac;

Treće prioritetno pitanje – obrazovna i jezična ravnopravnost: Trostruk je obrazovni problem Srba u Hrvatskoj. Prvo, izrazita je kroatocentrističnost nastavnih sadržaja u kojima su izbrisani tragovi zajedničke historije i zajedničkog stvaralaštva, a što onemogućava svijest i kod hrvatske i kod srpske djece o historijskoj perspektivi današnjeg i sutrašnjeg  zajedničkog života;

Četvrto prioritetno pitanje – razvoj povratničkih sredina: U ratu devastirane srpske sredine u Hrvatskoj, kao i dobar dio ostalih manjinskih sredina, ozbiljno su pa do sistematski zapostavljene. Naročito od 2003. te ponovo 2012. sve do danas. Vodovodi koje su lokalne zajednice gradile samodoprinosima se ne održavaju i ne obnavljaju, a one koje ju devastirani nakon rata pljačkom i namjernim uništavanjem također se teško obnavljaju;

Peto prioritetno pitanje – revizija antiasimilacijske politike: S obzirom na izrazitu i više-manje trajnu antimanjinsku, naročito antisrpsku kampanju, koja se s više ili manje intenziteta vodi, s obzirom na razmjere i učestalost govora mržnje i različitih oblika diskriminacije i netolerancije pripadnici srpske zajednice žive s osjećajem nedovoljne sigurnosti i nedovoljne slobode, te sa više ili manje izraženim strahom.”

Šesto, prioritetna poruka Pupovca – Upoznaj sebe samoga (Nosce te ipsum)!

Ako predsjednik Vlade RH Andrej Plenković ukloni ili odmakne spomen ploču poginulima HOS-ovcima u Jasenovcu, to će biti Plenkovićevo priznanje da de facto Pupovac vlada u Hrvatskoj.

Ako u takvoj Vladi ostanu zastupnici HDZ-a i drugi zastupnici iz hrvatskih stranaka,  onda je prestava završena (Acta est fabula!). Stoga je nužno potrebno u RH provesti referendum za izmjenu Ustava , iz kojeg treba izbaciti ”status” nacionalnih manjina i osnažiti zakon: svi stanovnici koji imaju hrvatsko državljnstvo imaju ista prava i iste dužnosti, samo tako možemo imati integralnu slobodu u demokratski uređenoj Republici Hrvatskoj, bez privilegiranih manjinaca, a iz Hrvatske treba protjerati domaće neprijatelje – petokolonaše u njima omiljenu susjednu državu.

Dr. Zlatko Hasanbegović, zastupnik u Hrvatskom (državnom) saboru i Gradskom vijeću u Zagrebu osnažio je hrvatsku domoljubnu pisanu riječ: izbačen je vidljivi spomen na lešinara Tita iz Zagreba. Hasanbegović je također bio upitan za problem ploče u Jasenovcu:

”Ne znam koje će biti rješenje, iz ovog što možemo čuti čini se da  je gospodin Andrej Plenković podlegao političkih pritiscima svoji  koalicijskih partnera, HNS-a i Milorada Pupovca…Inače, po mom mišljenju, jedno moguće rješenje je da ova ploča ostane, da se slične ploče i spomen obilježja pripadnicima HOS-a bez ikakvih ograničenja podižu diljem Hrvatske, jer je potpuno neprihvatljivo da zakoniti simbol jedne zakonite ratne  postrojbe bude  predmet kakvih preispitivanja i dovođenja u pitanje.” kazao je Hasanbegović.

Dok gospodin Hasanbegović zastupa hrvatske državotvorne interese, u Hrvatskom saboru sjede ”zastupnici” u majicama na kojima su provokativni i antihrvatski slogani. Sramota. Hrvatski državotvorni sabor bio je hram hrvatstva i rasadnik državotvorne ideja,  ne samo što su srbokomunisti unakazili Hrvatski (bez- državni) sabor nego su osmislili  krčmarnicu gdje teško dolazi do izražaja hrvatska državotvorna riječ!

”Jedino Rusi i Hrvati od svih slavenskih naroda imaju neprikidan kontinuitet državotvornosti od ranog srednjeg vijeka do 20. stoljeća” – tvrdi vodeći ruski slavist dr. sc Denis Jevgenjevič Alimov, koji je doktorirao na temi ”Hrvatsko društvo u epohi pokrštavanja (VII. – IX. stoljeća)”, a nedavno je objavio knjigu ”Etnogenoza za Hrvata – formiranje hrvatske etnopolitičke zajednice u VII. – IX. stoljeću”. (hrsvijet.net)

Zaključna misao

Bivši ministar branitelja Predrag  Matić poznat je za progone branitelja i objavu popis hrvatskih branitelja čime je izložio mnoge progonima i tužbama, a tisuće su oduzeli sebi živote, jer nisu mogli prihvatiti krutu realnost, da ih progoni država koju su oslobodili od JNA, Srbije i domaćih četnika. Ministar Matić nakon što je izgubio položaj i doživio sramotu od hrvatskih branitelja i poraz na izborima, odlučio je napustiti Hrvatsku i za njegov odlazak krivi Hasanbegovića i Glasnovića, koji su ”postali moralna vertikala”, a za sve je kriv Tomislav Karamarko. (!?)

Nije šteta što odlazi Matić, dapače, ali njegov odlazak daje poticaj drugima, da i oni sele iz Hrvatske, ne toliko zbog ”moralne vertikale” koliko zbog činjenice da u ovoj zemlji nema rada za bivšeg ministra, pa kako će onda biti za one koji su tek završili školu ili koji su dorasli za radne odnose? Ovo je drugi veleizdajnički čin Predraga Matića: (1) izdao je hrvatske branitelje, (2) sada potiče ljude da sele iz Hrvatske. Porco.

Tisak u Hrvatskoj također potiče na iseljavanje s objavljivanjem ”uspješnih” iseljenika koji su se za kratko vrijeme obogatili i nikad se više ne bi vratili u Hrvatsku. To su manje-više namještene priče, jer ljudi ne dobivaju lutriju čim iziđu iz Hrvatske, nego moraju raditi, često i teške poslove koje nikada ne bi htjeli raditi u domovini, da osuguraju egzistenciju, ”kruh naš svagdanji..” Hrvati u dijaspori, koje je sudbina osudila da ostanemo u tuđini, nije napustila želja da se vratimo, makar i na vječni počinak. Većina nas političkih emigranata u dijaspori, nismo pobjegli iz Hrvatske sa hrvatskim putovnicama, nego iz Jugoslavije zbog političkih progona.

”Uglavnom zahvaljujući domaćim političkim strukturama, iseljenički je potencijal uglavnom izostao u fazi izgradnje. Umjesto masovnog povratka, uslijedio je novi zastrašujući val iseljavanja koji se zadnjih godina intezivira. Irska, novootkrivena ‘obećana zemlja’ mogla bi nam poslužiti za primjer jer su baš Irci dobrim dijelom oslanjajući se na iseljenički kapital ostvarili ekonomski  prosperitet. U tom smislu u nas još uvijek ne postoji nikakav konkretan plan ili djelotvorna ideja… Slavljeno, jednim filmom ovječeno postuđmansko ‘novo,novo doba’, među ostalim, obilježeno snažnim oživljavanjem stereotipa o emigraciji, koja iznova postaje neprijateljska, ustaška.” piše Josip Jović (slobodnadalmacija.hr)

Snaga hratskog naroda treba biti još znakovitija u pisanoj riječi, jer imamo veliki broj razumnih i obrazovanih ljudi, vrsnih pera i vrhunsku grafiku, čim ćemo osnažiti državotvornu ideju i viziju slobode u Lijepoj našoj, gdje bi i Bog poželio živjeti!

Piše: Rudi Tomić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Gost Kolumne

Nefunkcionalno pravosuđe – hrana komunističkog zloćudnog tumora

Objavljeno

na

Objavio

Da su ljevičari zloćudni tumor koji sebe hrani užasnim stanjem u hrvatskom pravosuđu (među ostalim disfunkcionalnim vladinim odjelima), koje u proteklih četvrt stoljeća i od odcjepljenja od komunističke Jugoslavije nije napredovalo u svojoj praksi prema dobro funkcionirjućem procesu koji donosi pravodobne i neovisne od političkih utjecaja rezultate, mučno je vidljivo i u Twitter reakciji bivšeg ministra pravosuđa Orsat Miljenića na govor Generala Željka Glasnovića u Hrvatskom saboru u petak, 22. rujna, piše Ina Vukić.

Obraćajući se dubokim i uznemirujućim problemima unutar hrvatskog pravosuđa, koji u suštini predstavlja nastavak istog morala koji je i ugušio normalan život u komunističkoj Jugoslaviji, Glasnović je ukazao na činjenicu da ne postoje nacionalni standardi produktivnosti kojih bi se suci i pravosuđe trebali pridržavati – kako bi pravosudni sustav donio pravdu za sve.

Glasnović je ukazao na neprihvatljivu stvarnost u kojoj neki suci donose odluke samo za dva slučaja godišnje, a drugi za stotinu, a ipak se svi tretiraju jednako ili smatraju jednako produktivnim članovima pravosuđa! Orsat Miljenić – koji je, kao bivši ministar pravosuđa imao savršenu priliku unaprijediti hrvatsko pravosuđe u funkcionalnu jedinicu pravde u Hrvatskoj, ali nije, kritizira Glasnovića te sugerira kako ga treba ušutkati!

Podsjeća li nas Miljenićeva reakcija na komunistički totalitarni režim? Sigurno da!

Hrvatska politička ljevica, odnosno bivši komunisti koji se još uvijek drže te mračne baštine, zapravo nisu zainteresirani za raspravu o onome što je ispravno ili pogrešno za Hrvatsku. Njih zanima raspravljati o vama samima, prijeteći vam – baš kao što se nekad dogođalo u Jugoslaviji. Zainteresirani su da vas ukoravaju kao neko nenormalno ljudsko biće jer promičete pozitivne promjene zbog kojih bi se tlo ispod njohovih nogu treslo i otvorilo. To je ono što čini ljevičare ljevičarima: nezaslužen osjećaj moralne superiornosti nad vama. A ako mogu prenijeti taj osjećaj moralne superiosti na druge kako bi vas ukazali lošim, oni će to i učiniti.

Tužna i uznemirujuća stvarnost unutar hrvatskog pravosuđa, koja poziva na hitne promjene kako bi se uskladilo s funkcionalnom demokracijom, leži u dugotrajnim postupcima i iznimno ogronmom zaostatku u rješavanju sudskih slučajeva. Nerazumljiva kašnjenja u sudskim postupcima (koja mogu trajati više od deset godina!) u stvari krše pravo na pravično suđenje u razumnom roku, a koje je ljudsko pravo zaštićeno člankom 6. Europske konvencije o ljudskim pravima, te je stoga vrlo važno obraćati se na ta pitanja. Činjenica da susrećemo ljude poput Miljenića koji prijeti i kritizira Glasnovića zbog njegovog cilja stvaranja stabilnijeg i učinkovitijeg pravosudnog okruženja, stvar je koja zahtijeva primjenu lustracije usmjerene na osobe poput Miljenića.

Međunarodna svjesnost o neučinkovitom i ponekad nepredvidljivom pravnom sustavu jedan je od najvećih izazova s ​​kojima se suočavaju tvrtke koje žele ulagati u Hrvatsku; i Glasnović je aludirao na tu činjenicu u svom parlamentarnom govoru u Petak 22. rujna. Međutim, Miljenić, zamotan u vlastitom stavu protiv napretka, propustio je u svojoj reakciji toj stvarnosti pružiti bilo koju važnost! No, upravo ta stvarnost koči ulaganja. Rješavanje čak i jednostavnih sudskih slučajeva prečesto i prema demokratskim standardima traje nezamislivo dugo vremena; zaostaci u rješavanju sudskih slučajeva već dugo se broje na nekoliko stotina tisuća slučajeva. Reforme su apsolutna nužnost za povećanje transparentnosti i odgovornosti unutar sudskog sustava. Standardi produktivnosti, koje je u svom govoru spominjao Glasnović, upravo su ti potrebni mehanizmi transparentnosti i odgovornosti – ali ne i u Hrvatskoj! Nije potrebno pitati zašto – svi znaju da se radi o političkoj kaljuži koju treba očistiti.

I dalje dopuštajući političarima i ljudima u društvenoj ili političkoj moći, poput Miljenića, da ignoriraju hrvatske obveze o ljudskim pravima, kao što je to pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Hrvatska stječe svoj ugled “talk-festa” i ne donaša potrebne i stvarne društvene promjene upravo zbog sebi nametnutog načina rada neometanja, prenijetih iz pola stoljeća življenja pod komunizmom. Iako se može nadati da će Hrvatska kroz retorička nastojanja uvjeravanja desnice i neovisnih biti uspješna u ostvarivanju značajnih i trajnih promjena, upitno je da će takve inicijative za ljudska prava biti uspješne sve dok se ne riješi temeljno pitanje političke nejednakosti između njezinih demokratskih i ljevičarskih nedemokratskih članova; tj. sve dok se lustracija ne zagrije i počisti prostor za funkcionalno djelovanje demokracije.

Ina Vukić, Sydney, Australija

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Da nije bilo ponosne Hrvatske Republike Herceg-Bosne, danas ne bi bilo Hrvata u BiH

Objavljeno

na

Objavio

HVO - Borbe u Mostaru: Foto: Jon Jones

Bošnjačka proizvodnja laži, a time i mržnje, buduči da svaka laž izvire iz mržnje, več ćetvrt stoljeća koliko životari daytonska dvoentitetska a tronacionalna tvorevina BiH, ne da se smanjuje k cilju izgradnje nacionalne i vjerske snošljivosti, već se sve više širi po svim slojevima bošnjačkog društva.

I to širenje laži, koje je najagresivnije prema beha Hrvatima, ali i Hrvatima u cjelini, pokazatelj je da se građansko-konfesionalni beha rat za teritorij i dalje vodi.

Uz to, ta bošnjačka svakim danom sve razornija, agresivnija laž pred kojom nestaje sve više Hrvata, je učinkovito oružje etničkog čiščenja federalnog beha dijela. I još više od svega toga ta laž koja naprosto nema granica, uspješno je bošnjačko skrivanje muslimanski ratni zločina progona i etničkog čiščenja, s dimenzijama genocida – Lašvanska dolina – Hrvata tijekom muslimanske agresije na hrvatski narod i hrvatske prostore u BiH.

No, zasigurno da nema te laži, da nema tog broja Bošnjaka u BiH, kojim sve više prijete Hrvatima, ali i svim drugim kršćanima, s kojom će, i s kojima će sakriti svoje genocidne zločine kako tijekom agresije na Hrvate tako isto i ubijanjem hrvatskih povratnika. Od one otrcane, i nikom nikad prihvatljive laži o milijunskom ubojstvu Muslimana u beha ratu, od strane Srba i Hrvata, koju svijet nikad nije prihvatio kao istinu, do one koju i danas koriste i svijetu podastiru, kao razlog prepolovljenja hrvatskog naroda u nekadašnjoj BiH. Ta laž je klon one velikosrpske što je Srbi desetljećima koristili u opravdano raspadnutoj jutvorevini, kao oružje porobljavanja, ušutkavanja i obespravljivanja Hrvata i drugi naroda u juzajednici.

Tako danas nekadašnji Muslimani a danas Bošnjaci ubod noža u leđa Hrvatima kojim su ih prognali oko 250 tisuća i etnički očistili sve hrvatske prostore kroz koje je prošla njihova zločinačka Armija, zajedno sa mudžahedinima i talibanima, taj zločin genocida pripisuju samim žrtvama, Hrvatima. I to toliko ponižavajuće da svijetom šire laž kako su Hrvati izvršili suicid. Sami su se poubijali i sami bez ikakva, ili velikosrpskog ili velikomuslimanskog pritiska i progona napustili svoje kuće, domove, ognjišta, njive i teritorij.

Tolika laž nadmašuje i laži Hitlerove Njemačke, Erdoğanove Turske, Staljinove Rusije. To je laž sa kakvom se kroz cijelu povijest služili, i služe okupatori, i uvijek je u uporabi u federalno ustrojenim zajednicama koju koristi brojniji narod. Hrvati su sami sebe prognali, tutnje današnji Bošnjaci po etnički očišćenoj BiH, te zbog toga ih eto sada ubijaju kada se vrate na svoja spaljena ognjišta, od kojih su mnoga duboko islamizirana. Po bošnjačkoj teoriji suicida beha Hrvata tijekom muslimanske agresije na njih, vjerojatno je i 2 milijuna Armenaca izvršilo suicid tijekom turskog genocida izvršenog nad njima. I tako u svim islamskim zemljama svijeta, kroz povijest širenja islama mačem i ognjom, svi okupirani narodi su izvršili suicid.

Zbog toga su danas sve islamske zemlje sto posto vjerski čiste muslimanske, i u njima kršćani ne mogu egzistirati jer odmah izvršavaju suicid. I takva muslimanska teorija suicida kršćana u islamskim zemljama dijelom je i napravljena od pojedinaca, onih koji iz straha nisu dozvolili da ih muslimani uhite nabijaju na kolac, žive potkivaju kao konje, i živima kožu gule. Istina je da su mnoge kršćanke u vrijeme turske okupacije BiH zaista izvršile suicid kako ne bi upale u ruke turskih zlikovaca koji su se nad njima seksualno iživljavali, isto onako kako to danas čine isilovci nad kršćankama Bliskog Istoka, u kojem je gotovo nestalo i kršćanstva i kršćana.

Nažalost radikalizacijom i isilizacijom današnjih Bošnjaka sudbina kršćana, Hrvata katolika je ista onih kršćana u Iraku, Afganistanu, Turskoj… Bošnjačka propagandna agresija na Hrvate, posebno je brutalna i puna neviđene mržnje u vrijeme hrvatskog obilježavanja nekih povijesnih, tijekom beha rata uređenih, republičkih, političkih i vojnih asocijacija koje su jedino zaslužne za ostanak i opstanak i tog malog broja Hrvata u BiH. Tu povijesnu zaslugu koja zauvijek opravdava njihovo utemeljenje i egzistiranje, a time i obvezuje hrvatski narod na njihovo oćuvanje, i kroz obilježavanje obljetnica osnutka, Bošnjaci preokreću u razlog nestanka hrvatskog naroda. A da nije bilo HVO-a i Hrvatske Republike Herceg Bosne, obrambenih komponenti danas ne bi bilo niti jednog Hrvata u BiH, ali ne bi bilo i velikog broja Muslimana, onih koji su utočište i sigurnost ispred srpskog genocida našli i dobili tamo gdje je bio HVO i u granicama Hrvatske Republike Herceg Bosna, na koju se danas iz bošnjačkih centara isilovski agresira.

Umjesto hvala, pa čak i sudjelovanja u obilježavanju obljetnice Hrvatske Republike Herceg-Bosna, Bošnjaci agresiraju na sve one koji sa zahvalnošću memoiraju njen Dan stvaranja, i na njen teritorij, klevetom kako su na tom, u Dayton unesenom, teritoriju Hrvati izvršili suicid. u daleko crnjem obliku nastoje prikazati Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu i njene utemeljitelje, negoli genocidnu Republiku srpsku. Također je ocrnjuju, pripisujući joj nezaslužne predznake, više i od mudžahedinsko vehabijskog entiteta koji i danas egzistiraju na beha teritoriju. Ne smetaju im ni ti vjerski, islamskim zidom okovani, mudžahedinski entiteti u kojem ne važe zakoni Bosne i Hercegovine. No smeta im postojanje i današnje spomeniranje Hrvatske Republike Herceg-Bosna, smeta im zapravo sve što nije muslimansko.

Koliko god današnjim Bošnjacima smetala Hrvatska Republika Herceg-Bosna, daleko više Hrvatima smeta današnja unitarizirana i uveliko osmanizirana Bosna i Hercegovina. Iako je i jedna žrtva prevelika i zaslužuje najoštriju kaznu zločincu, ipak daleko više zločina je počinila muslimanska strana u ime ove islamizirane i turcizirane Bosne i Hercegovine, u kojoj je turski predsjednik Erdoğan bošnjački član beha Predsjedništva, negoli je to učinila hrvatska strana u ime europske demokratske Hrvatske Republike Herceg-Bosna. Na temelju čega to Hrvati imaju manje pravo na Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu, od bošnjačkog prava na unitariziranu, islamiziranu i radikalno vehabiziranu Bosnu i Hercegovinu.

U takvim suprotonostima koji se naprosto isključuju, islamizirana i radikalizirana, unitarizirana i arapizirana Bosna i Hercegovina na jednoj, europeizirana i kroatizirana, demokratizirana i bosnizirana Hrvatska Republika Herceg Bosna na drugoj strani, nema nikakvih pretpostavki za izgradnju neke zajedničke zemlje. Zbog toga više i nema one prijeratne Bosne i Hercegovine, za kojom kako se vidi iz triju sadašnjih njenih komada, ni jedan narod i ne žali za njom. Očito da su beha narodi zadovoljniji svaki u svom entitetu, Srbi u Republici srpskoj, Bošnjaci Muslimani u teritorijalnom beha dijelu kojeg su unijeli u daytonske pregovore, i Hrvati u granicama Hrvatske Republike Herceg-Bosna, koja im je potvrdila i zajamčila suverenost i konstitutivnost, jednakost i ravnopravnost sa beha pregovaračima u Daytonu.

Vinko Đotlo

facebook komentari

Nastavi čitati