Pismo Djedu Božićnjaku

    4

    Najprije, da se razumijemo. Nismo ovdje da raspravljamo kaže li se Djed Božićnjak, Božić Bata ili Djed Mraz. Ovdje moja malenkost piše pismo debelom, sijedom, bradatom djedici u toploj crvenoj pidžamici s krznastim porubima. Dakle…

    Dragi Djede,

    Pišem ti pismo jer sam cijelu ovu godinu bio dobar. Najprije, nisam gledao Dnevnik. Kad sam god bio u prilici zaobići središnju informativnu emisiju, zaobišao bih to jer svaki put kad bih gledao, postao bih nervozan najprije koliko je ovaj narod glup pa dosad nikom nije odlučio razbiti glavu.

    Počeo bih govoriti riječi koje se stidim napisati, pojačao bih izričaj za nekoliko desetaka decibela, a samo bi me mrvica dijelila od bacanja stvari u ekran. Srećom, danas više ne prave televizore s katodnom cijevi pa znam da bi me žena izbacila na ulicu one minute kad bi mi daljinski ili šalica ili žlica ili ne daj Bože, nož za kruh proletjeli kroz LCD. Pa od toga odustanem. Doduše, pomaže i činjenica da otkako je ova kriza manje jedem slatkiše pa nisam toliko nabrijan, padne mi šećer pa sam napola katatoničan, a napola samo letargičan.

    Dalje, nisam krao. Nisam varao ljude, nisam ih ni ogovarao. Nisam se čak ni s kim osobito ni družio ove godine. Znaš, zaključio sam da je visjeti tri sata na Facebooku mnogo jeftinije od visenja s tim istim ljudima u birtiji. Pa smo nakon kratkog izbacivanja stvari na papir sveli račun u korist virtualnog druženja.

    Bio sam dobar, sad daj poklone

    Znaš onog klinca što ti je poslao link sa Amazona šta želi za Božić ove godine?! U mene nije link pa ću ti objasniti.

    Najprije, želim da ponovno uvedeš vize za bh. državljane u Europi. Jer, budimo iskreni, obični siroti svijet ovdje nema ni gdje ni čime otići. A i nitko ga ne želi primati, jer gdje bi god Bosanac ili Hercegovac odlučio otići, bio bi nekome na teret.

    Drugo, želim da potpuno ukineš mirovine, invalidnine i slično. To je izgleda jedini način da u narodu popularno prozvana “minhenska bojna” prestane primati mjesečne akontacije zato što su u ratu jadni morali živjeti u Njemačkoj, a ne iskrenom svojom željom i životom braniti domovinu na prvoj crti bojišnice. Dok istodobno brojni muževi, očevi, čak i pokoja majka liječe PTSP radnom terapijom na baušteli, fizikanerstvu, konobarenjem… radeći, radeći i radeći bez, primjerice, zdravstvenog i mirovinskog jer ionako neće stići ni doživjeti dugu starost obilježenu bolešću. Samo se jednu zoru neće pojaviti na nadničarenju i svi će znati da su riknuli.

    Treće, zamolio bih da ove godine ne bude nikakvih vremenskih oscilacija. Samo savršena vlažnost, savršen omjer osunčanosti i oblačnosti, bez daška vjetra (osim na mikrolokacijama gdje su vjetrenjače). To je napokon jedini način da ove godine ne slušamo kako su projekti, pogotovo oni poljoprivredni (i gradske administracije u Mostaru), propali zbog nevremena, velikoga snijega za kojeg nitko nije pripremljen u siječnju i veljači, poplava i visokih vodostaja koji nas iznenade u proljeće, velike suše i požara koji nas zateknu ljeti i opet drugog ciklusa plavljenja koji nas preduhitri svake jeseni.

    I posljednje, ali najvažnije, kad budeš uvodio te vize za nas što ionako nemamo kuda jer vjerojatno gore mjesto od ovog ne postoji, osim poslije kakvog uragana, a i to samo na kratko, da nađeš napokon neku destinaciju koja je po volji naših političara, jednu gdje će poželjeti ostati. Jer očito je da su Budimpeštu i Prag neki od njih vidjeli dok su u srednjoj školi išli na ekskurziju, a Bruxelles im se jednostavno ne sviđa. Nađi im neko lijepo mjesto, primjerice, evo dogodine u Rio de Janeiro neka odu dogovarati Sejdića i Fincija i onda tamo Copacabana, Maracana, karnevali, lijepe preplanule putene žene… i neka se onda i ne vraćaju više natrag. Jer znaš, taj Sejdić-Finci je meni oduvijek i zvučalo kao neka turistička agencija. Ono, mogli su se zvati Sejdić i sin ili Finci i Finci, ali su se agencije udružile u eri klasterizacije radi bolje ponude i veće konkurentnosti. I sad su Sejdić-Finci turistička agencija.

    P.S. (post scriptum)

    Eh, pardon, zaboravio sam još nešto. Ako bi mogao da svakom članu predsjedništva dvaju HDZ-ova kupiš po jedne lego kockice, neki turbo ultra mega paket, da nas prestanu više pilat sa svojim pripajanjem i razdruživanjem. A lego-kockice nalegnu i ovako i pod 90.

    I ako može Dodiku provjera šećera u krvi i jedne tablete za očni tlak, da mu se više ne priviđaju Arapi, milijuni za medije, Šarovići i ostali bijeli miševi. Gubi izbore, pobogu, pa šta, što nije ranije radio plinovode pa ga ne bi bila trta. I bošnjačkoj političkoj eliti, ili kako već vole da ih se zove, da kupiš neku političku enciklopediju, po mogućnosti sa slikama, ono tipa 1000 zašto, 1000 zato, da napokon odluče koji model Bosne i Hercegovine žele. Jer ovako mi se čini da jedino međunarodnoj zajednici ne trebaš donositi ništa za Božić. Oni k’o Tito, sve imaju. O našem trošku.

    Eto, nisam čak nešto posebno ni tražio za sebe, vidiš kako sam dobar. Možeš mi nekog medu il’ zeku, bicikl il’ romobil.

    Igor Božović

    facebook komentari

    • Srbi bi rekli: Deda Mraz, Bošnjaci: Djed Hidžr

      • A Hrvati Nikolinj dan.

        Zahjvaljujući onim okolnostima koje drugi narodi nemaju, mi Hrvati smo najuljudniji narod na svijetu. Govorimo nekoliko stranih jezika: Naravno hrvatski, zatim srpski, sada je naknadno “uskrsnuo” hibridno bosanski jezik, ubrzo će i crnogorski, i Bog dragi znao koliko će ih još u doglednoj budućnosti “uskrsnuti”, samo zato što se Hrvati ne protive da se drugi, tj. stranci služe našim hrvatskim jezikom. Doduše treba priznati da su i naši susjedi Srbi velikodušni pa se ne bune što i njihovi susjedi se služe njihovomi jezikom. I eto, ni mi Hrvati, kao ni Srbi se ne bunimo što ti stranci nemaju dovoljno uljudnosti pa priznati čijim jezikom se služe i govore, da govore i da se služe “srpskohrvatskim jezikom, kao na primjer Amerikanci kažu da govore engleski, sva latinska Amerika kaže da govori španjolski, Brazilci s ponosom kažu da govore portugalski, Švicarci također s ponosom kažu da se služe francuskim, njemačkim i talijanskim jezikom, kao i Austraijanci s ljubavlju kažu da govore njemački, itd.itd. itd.

    • Srbi bi rekli: Deda Mraz, Bošnjaci: Djed Hidžr

      • A Hrvati Nikolinj dan.

        Zahjvaljujući onim okolnostima koje drugi narodi nemaju, mi Hrvati smo najuljudniji narod na svijetu. Govorimo nekoliko stranih jezika: Naravno hrvatski, zatim srpski, sada je naknadno “uskrsnuo” hibridno bosanski jezik, ubrzo će i crnogorski, i Bog dragi znao koliko će ih još u doglednoj budućnosti “uskrsnuti”, samo zato što se Hrvati ne protive da se drugi, tj. stranci služe našim hrvatskim jezikom. Doduše treba priznati da su i naši susjedi Srbi velikodušni pa se ne bune što i njihovi susjedi se služe njihovomi jezikom. I eto, ni mi Hrvati, kao ni Srbi se ne bunimo što ti stranci nemaju dovoljno uljudnosti pa priznati čijim jezikom se služe i govore, da govore i da se služe “srpskohrvatskim jezikom, kao na primjer Amerikanci kažu da govore engleski, sva latinska Amerika kaže da govori španjolski, Brazilci s ponosom kažu da govore portugalski, Švicarci također s ponosom kažu da se služe francuskim, njemačkim i talijanskim jezikom, kao i Austraijanci s ljubavlju kažu da govore njemački, itd.itd. itd.