Pratite nas

Herceg Bosna

Pismo jajačkog branitelja – Zbog čega Bošnjaci u Jajcu slave „dan oslobođenja“ 12. rujna?

Objavljeno

na

Koje opravdanje danas možemo naći za bošnjačko slavlje oslobođenja hrvatskog kraljevskog grada Jajca?! Niti su sudjelovali u toj bitci za oslobođenje, niti su dali bilo kakav doprinos za njen uspjeh, ali ipak slave!

[ad id=”68099″]

Svi smo oduvijek bili skloni narugati se Srbima, a osobito Bošnjaci – muslimani, zbog slavljenja bitke na Kosovu polju u kojoj su Srbi izgubili od nadmoćnijeg Osmanskog carstva. Iz današnje perspektive, možemo donekle razumijeti Srbe jer njihovo „slavljenje“ izgubljene bitke može biti povezano s njihovim velikim žrtvama i svemu onome lošem što ih je snašlo pod osmanskom čizmom. Prisjećaju se te bitke, makar i izgubljene, jer su u njoj sudjelovali i borili se za očuvanje svoje domovine.

Ali, koje opravdanje danas možemo naći za bošnjačko slavlje oslobođenja hrvatskog kraljevskog grada Jajca?! Niti su sudjelovali u toj bitci za oslobođenje, niti su dali bilo kakav doprinos za njen uspjeh, ali ipak slave! I to, kako se može zaključiti iz ponašanja općinskog načelnika, oni slave na način koji šalje javnosti jasnu, i opasnu, poruku da su spremni iskoristiti trenutno stanje u Jajcu kako bi krivotvorili povijest koje se svi još tako živo sjećamo.

Da podsjetimo, Jajce je oslobođeno 13. rujna 1995. u vojno-redarstvenoj operaciji Hrvatskih snaga (Hrvatsko vijeće obrane, Specijalna policija MUP-a HR HB, Hrvatska vojska i Specijalna policija MUP-a RH) koja se zvala „Maestral“. To je činjenica poznata cijelom svijetu i ne može se nikakvim besmislenim pokušajima krivotvorenja osporiti.

Zbog čega onda Bošnjaci u Jajcu slave „dan oslobođenja“ 12. rujna? Gdje su njihove „oslobodilačke“ postrojbe bile toga 12. rujna? Svima je poznato da su snage Armije BiH ušle u Donji Vakuf 14. rujna 1995. i to nakon što su grad napustile srpske postrojbe i povukle se prema Jajcu i Kneževu. Dakle, ni Donji Vakuf nisu oslobodili već su ušli bez borbe i to poglavito zahvaljujući tomu što su Hrvatske snage razbile srpsku obranu na širem području i Srbi su iz Donjeg Vakufa pobjegli zato što su ostali bez sigurnog zaleđa.

Ako je Donji Vakuf oslobođen 14. rujna, što su onda jajački Bošnjaci oslobodili dva dana prije toga? Kojim su to oni pravcem napadali i kako su preskočili Donji Vakuf, tada još uvijek pod srpskom okupacijom? Pitanje je to koje treba postaviti mladom jajačkom Načelniku, koji je ove godine predsjednik organizacijskog odbora manifestacije koju nazivaju „Dani oslobođenja Jajca“. „Dani“ zvuči malo pretjerano, jer je Jajce oslobođeno u jednom danu!

Ponašanja Načelnika jajačke općine, te bošnjačke svite oko njega, provokativni je čin usmjeren prema Hrvatima općine Jajce, kao i prema svim Hrvatima koji su sudjelovali u oslobađanju Jajca. Jedino je nepoznanica kakvu to oni reakciju jajačkih Hrvata, posebice branitelja, pokušavaju isprovocirati.

Sve je počelo u mandatu bivšeg načelnika, Nisveta Hrnjića, mrzitelja Hrvata i svega što je hrvatsko. On nije mogao podnijeti da se na zidinama Starog grada vijori hrvatski barjak, pa makar i samo tijekom obilježavanja obljetnica oslobođenja, te je dao nalog komunalnom poduzeću da se uklone jarboli sa Staroga grada. Kako time nije spriječeno spuštanje hrvatske trobojnice sa zidina za Dan oslobođenja, niti je uspio izazvati incident (koji je očito priželjkivao), bošnjačke boračke udruge su izvjesile ratnu zastavu Armije BiH na tvrđavi, tik do Hrvatske. Hrvati su prešli i preko toga, jer im je bilo stalo da se Dan oslobođenja obilježi dostojanstveno i bez bilo kakvih političkih ili nacionalnih prijepora. Međutim, godinama poslije toga postalo je važno tko će prvi istaknuti zastavu na tvrđavi. To je svima već postalo smiješno (Hrvatima), ali bošnjački jastrebovi očito imaju jasan cilj i svake godine će biti drskiji u svojim nastojanjima krivotvorenja bliske nam povijesti, a sve po mjeri budućnosti kakvu su oni zamislili za Jajce i Jajčane.

Dne 12. rujna 2015. g. Načelnik će primiti ratne komandante i nositelje najviših ratnih odlikovanja iz redova Armije BiH. U tome ne bi bilo ništa loše, da se dotični gospodin udostojio organizirati i prijem za ratne zapovjednike postrojbi koje su doista oslobodile Jajce i zahvaliti im se u ime svih građana Jajca za žrtvu koju su podnijeli. Načelnik bi im se mogao i osobno zahvaliti, jer bez njihovih ratnih uspjeha i zasluga on danas ne bi bio na toj dužnosti i tko zna gdje bi ga odveo prognanički život.

Ima li smisla organizirati „svečanu akademiju“ 12. rujna, kada će narednog dana, na Dan oslobođenja biti upriličena Svečana akademija na kojoj će nazočiti najviši državni vrh BiH i R. Hrvatske? Zar to nije i ruganje Predsjedatelju Predsjedništva BiH, koji je ove godine pokrovitelj 20. obljetnice oslobođenja Jajca?

Zašto nitko ne prozove Načelnika zbog neodgovornog i nepotrebnog trošenja proračunskih sredstava? Da stvar bude još gora, on proračunska sredstva ubrana velikim dijelom od hrvatskih poreskih obveznika troši smišljeno s ciljem provociranja Hrvata!

Taj isti Načelnik će sjediti u prvom redu na Svečanoj akademiji 13. rujna, pozdravljati se s visokim uzvanicama i glumiti finog domaćina. Krajnje licemjerno! Samim svojim dolaskom na Svečanu akademiju 13. rujna, on, kao i njegov prethodnik Hrnjić, daju legitimitet toj svečanosti (premda to od njih nitko niti ne traži) i priznaju kada je Jajce oslobođeno i tko ga je oslobodio! I onda se normalan čovjek mora zapitati čemu onda sva ta nepotrebna i ničim utemeljena želja da se organizira paralelna svečanost oslobođenja. Zavist, zavist i samo zavist!

Hrvatski branitelj

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Govor generala zbora Stanka Sopte na 22. obljetnici vojno-redarstvene operacije Maestral

Objavljeno

na

Objavio

Obilježena 22. obljetnica vojno-redarstvene operacije Maestral

U srijedu 13. rujna 2017. obilježena je 22. obljetnica oslobođenja hrvatskoga kraljevskog grada Jajca kada su združene snage Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske u vojno-redarstvenoj akciji “Maestral” oslobodile Jajce nakon trogodišnje okupacije.

Dan je to kada se tisuće Hrvata iz BiH i RH uz mještane Jajca i okolnih krajeva sa svojim obiteljima, rodbinom, gostima i prijateljima okupe kako bi iskazali zahvalnost hrabrim braniteljima i osloboditeljima i prisjetili se vremena slave i ponosa, ali i kalvarije kroz koju su svi skupa prolazili ratnih 90-ih godina.

Središnja svečanost obilježavanja 22. obljetnice oslobođenja Jajca počela je mimohodom veterana i ratnih zastava postrojbi Hrvatskih snaga od Vodopada, preko središta grada do Crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, uz pratnju Prvog benda vojnog orkestra Oružanih snaga BiH.

Sv. misu za poginule predvodio je fra Jure Tokalić koji je u nadahnutoj propovijedi naglasio važnost ovoga dana kada je prije 22. godine hrvatski narod Jajca ponovno obasjalo sunce te je dočekao biti svoj na svome. Poruka je to, kako je rekao, i današnjim naraštajima da ne napuštaju rodne grude za koje su toliki hrabri branitelji dali svoje živote.

U Domu kulture održana je svečanom akademija na kojoj su govorili brojni uzvanici,  a svima se zahvalio Ante Brtana ispred braniteljske udruge „13.rujan“ koja je bila organizator  svečanosti.

Govor generala zbora Stanka Sopte, zapovjednika glavnih snaga za oslobađanje Jajca

POŠTOVANI PRIJATELJI, DRAGI HRVATI, DRAGI JAJČANI, SVI VI IZ DALEKA,VI KOJI STE DIONICI SLOBODE, ČESTITAM VAM NA VAŠOJ PLEMENITOSTI S KOJOM ISKOVAŠTE SLOBODU HRVATSKOM KRALJEVSKOM GRADU JAJCU!

Od 1996.godine, od prve obljetnice, sve ove godine okupljamo se 13.rujna, kako bi izrazili zahvalnost za svaku kap krvi koja je prolivena za slobodu Hrvatskog naroda, za svaki čin plemenitosti koji je u nju utkan, a osobito se spominjemo svih života koji su položeni kako bi sloboda bila nova kolijevka rađanja.

Trinaestog  rujna 1995. godine, nakon višemjesečnih oslobodilačkih operacija, Cincar, Zima 94, Skok 95, Vrilo 95, Ljeto 95, Oluja te Maestral, koje su provodile Hrvatske snage, preko Kupresa, Glamoča, Grahova, Knina, oslobođen je Hrvatski kraljevski grad Jajce cijelo Pougarje s Dobretićima i Podmilačje sv.Ive.

Prisjetimo se  postrojbi Hrvatskih snaga sastavljenih od HVO-a i HV-a, koje su činile okosnicu u operaciji Maestral na pravcu oslobađanja Jajca. To su: 2.gbr HVO, SP MUP-a HRHB, bojna HVO Jajce, ppnHVO Gavran-2, 81.gb HV, 1.gbr HVO, 60.dgb HVO, 22.do HVO, sts GS HV, 4.gbr HV, 7.gbr HV, 1.hgz HV, 3.gbr HVO, snage u potpori ZP HVO Tomislavgrad, ZP HVO Mostar i ZP HVO Vitez.

Trinaestog rujna 1995. godine u jutarnjim satima na tvrđavi Hrvoja Vukčića Hrvatinića  zavijorila je Hrvatska zastava, podigoše je hrabri bojovnici nakon teških borbi i velikih žrtava, te tim činom napaćenom puku obznaniše slobodu.

I evo nas opet tu na zidinama našeg hrvatskog i kraljevskog grada Jajca 22. godine nakon oslobođenja od srbočetničkog agresora i JNA. Osjećaj nam nadima grudi, i ispunja nas ponosom, ali i tugom i boli. Jer mnogi su naši prijatelji suborci, mnogi su naši vitezovi za slobodu Jajca darovali svoje živote.

Njihovi su životi u temeljima slobode hrvatskog kraljevskog grada Jajca. To na žalost uvijek i ponovno moramo naglašavati jer mnoge na čudan način opija zaborav, a mnogi ne žele povijest čitati onako kako je ispisana i kako je nastala. A ovdje je, kao i na tolikim drugim mjestima u našoj Domovini, ispisana krvlju najboljih hrvatskih sinova.

Zato, kad mnogi danas uzmu u ruku pero da se dnevnopolitički predstavljaju, moraju znati temeljni postulat. Svi, pa i dnevnopolitički poslovi moraju počivati na istini. A istina je hrvatskog kraljevskog grada Jajca da su ga oslobodile postrojbe Hrvatskih snaga. Svjedočim to, kao što i vi svjedočite, a mi smo dionici tih slavnih bitaka i danas to na 22. obljetnicu ponovno potvrđujemo.

Kako rekosmo, postulat istine je postulat slobode, i on nas obvezuje govoriti po istini, a istina je da su nas u vremenima borbe za slobodu i opstojnost Hrvatskog naroda vodili dični ljudi, na čelu s dr. Franjom Tuđmanom, ministrom obrane Gojkom Šuškom, Matom Bobanom, generalom Antom Gotovinom i mnogi drugi koji za svoj obol ne dobiše zasluženi spomen, već na žalost, upravo lažnim svjedočenjima na montiranim procesima nastaviše svoju osobnu patnju i žrtvu, koja Hrvatski narod prati stoljećima do današnjih dana.

Podignimo ponosno glave, to smo dužni našim ratnim prijateljima koji danas nisu ovdje s nama!

Neka je hrvatskom kraljevskom gradu Jajcu čestita 22. obljetnica. Neka je mir vječnosti i laka gruda zemlje Hrvatske našim poginulima. Neka je iskrena sućut njihovoj djeci, obiteljima i roditeljima. Neka nam je svima u svijesti i u pameti, činjenica da je ovaj grad slobodan jer su to htjele i učinile i svoju krv za to prolile postrojbe Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske.

Živjeli!             

Kamenjar.com                

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

STARA SELJAČKA KUĆA U HERCEGOVINI

Objavljeno

na

Objavio

Ozidana suhoziđinom, slamnim krovom pokrivena, nalazila se stalno u opasnosti: da je voda ne poruši i odnese, da je vatra ne zapali i da je vjetri ne obore. Vijekovima nad njom bjesniše munje i gromovi. Stalno bijaše u buri i oluji.

Pa ipak, usprkos svemu tomu, ona je stoljećima odolijevala tim prirodnim opasnostima, nije se dala ni da je zub vremena sruši, nego je ostajala uvijek na uzgoru. Pravo je čudo božije da je ništa taiko slabu i čađavu nije moglo uništiti.

A kako je nekad izgledala ta naša starinska seljačka kuća i kakav je bio obiteljski život u njoj, najbolje se može saznati iz jednog pisma našega poznatog pjesnika fra Grge Maontića. To njegovo pismo, koje je pisao iz kreševskoga samostana jednom svom prijatelju, glasi ovako:

»Dragi prijatelju! slike ovoga samostana nema, jerbo još nije osim polovinu dovršen, a ako bi se pak rad imati sliku moje kućice rođenice ne trebuje Ti ići na Posušje jer je podaleko, nego uzmi alat pak sam sobom ozidaj zid od nekresanih stiena u: duljinu pet metara ili šest aršina naših, a u širinu četeri podpuna metra, a u visinu pak ozidaj od prilike dva metra jedna spram drugim, potom na vienčanici digni u visinu rogove preko kojih razradi i ponamješćaj letve drvenim klanima (utvrđenim pak onda lozom povezane snopiće ražove ševari pokititi po letvama, eto Ti krova za po ljudskog vieka durećna.

Na sriedi kuće nabij ognjište, stava priikladanj od gvožđa na što ćeš drva naslagati, objesi zemljanu kotlušu na komaštre o gredu, uspi koju šaku brašna, podjari drva da kotluša ključa, kad se provari, imat ćeš kašu koja će se varenikom zabielit. Postavi siniju ravno, na kojoj razmetni kašike i uza svaku po komad kruha kakva je Bog dao, onda po kašikama i po komadovima poredaj čeljad oko sinije, prekrsti se i izmolivši Oče naš srči s njima, a zovnut će Te, nego čuvaj se da se srčući ne ožežeš. Po tome berićetu čeljad će oko vatre svako na svoje mjesto sjesti, a Rade će skinuti gusle s klina pa sjednuvši u uglu zacvieliti gudalom i pjevajući junačku davoriju razgovarati svoju domaćicu i uz nju dvoje njezine djece, a i petero pokojnog Grge dječice manje i odrasle. Tu bi mogao opaziti da od ono petero siročadi jedan muškić ponajživlje pilji u strica i jagmi predivo pjesme kao da će je sutradan kod kozlića raspredati.

Rade će guslama o klin, pa i on i ciela čeljad po redu pod biljce vunene naporedo kao klađići i pospu kao poklani. Ako li im u dobar, čas bura zazviždi, a vatra se . uduhne, tada pod biljcama nastaje bobonjanje:« bo, bo, bo! od studeni sve da zub o zub zveči. Rano skoče pak za ,poslima kud koji. Urani i Ti prijatelju! Pak iz tog dvora davorova pođi s Bogom!«

Eto iako je naš fra Grga pjesnički slikovito opisao svoju rodinu, kuću u selu Raslovači potkraj Posušja, a takva je doista i bila naša starinska ‘seljačka’ kuća i život u njoj.

Blidinje.NET

facebook komentari

Nastavi čitati