PISMO RANKA PRIMORCA MIRI BAREŠIĆU 23.2.1981.

    11

    Donosim ovdje jedno pismo, jedan mali – ali povijesni – dio hrvatske iseljeničke povijesti u borbi za oslobođenje Hrvatske. Pismo je pisao Ranko Primorac (1946-2009) a objavio Hrvatski Tjednik iz Australije od 11.8.1981., strana 16., tada sa slobode hrvatskom uzniku Miri Barešiću. Kada je Ranko ovo pismo pisao, nije znao da će biti uhićenen sa još devetoricom (9) Hrvata četiri mjeseca i dva dana kasnije, tj. 25 lipnja 1981. godine. Ako se ukaže potreba neke stvari u pismu pojasniti, to ću učiniti.


    ranko primorac

    PISMO MIRI BAREŠIĆU

    23 veljače 1981.

    Dragi Miro!

    Pišem ti jer pripadam onom dijelu iseljene Hrvatske koja je uvijek stajala na državotvornoj liniji, pišem ti kao pripadniku HN “Otpora”, ogranka koji nosi ime heroja i mučenika koji je bio tvoj brat, suborac i otac. (Ovdje se radi o Stipi Mikuliću rođen 23.9.1941. u Širokom Brijegu, hrvatskome emigrantu, Glavnom Povjereniku i Pročelniku HNO za Skandinaviju, kojeg je u Švedskoj ubojica i agent Udbe Ifran Kuburaš, kodnog imena “SANA”, ubio 15 prosinca 1975. godine u 5 sati ujutro, kada je Stipe po običaju polazio na posao, i za to ubojstvo Udba ga platila 40 tisuća švedskih kruna, što je mnogo manja svota od cijene Ilije Stanića za ubojstvo generala Maksa Luburića. Stipe Mikulić je bio Mire Barešića odgojitelj i učitelj, na što svakako Ranko misli kada kaže: “…bio je tvoj brat, suborac i otac…”, mo. Otporaš.) Stipe je znao kako prići hrvatskom rodoljubu i što upotrijebiti protiv hrvatskog neprijatelja. Svi mi osjećamo tvoje patnje koje nevin podnosiš samo zato jer si iskreno ljubio porobljenu nam Hrvatsku.

    Moje zdravlje i moje životne mogućnosti ne dozvoljavaju mi da te posjetim, pa se zbog toga koristim načinom koji je moguć. (Ranko je bolovao od šećerne bolesti. Sam sebi je dva puta dnevno insulin davao. Bilo mu je ograničeno kretanje. Za posjetiti neke Hrvate u Ameriku, moralo se je s Rankom “švercati”. Nisam bio sam koji ga je u tom “švercanju” pomagao., mo.) Prvo bih htio napisati nekoliko riječi o samim poteškoćama koje nedozvoljavaju da osobno upoznam hrvatskog ratnika, borca, vojnika – heroja koji je Hrvatskoj potreban. Ostani onakav od kakvog Hrvatska može imati koristi, ostani fizički zdrav da bi mogao svoje znanje prenositi onima za koje si Ti postao mit i koji su voljni žrtvovati se za Hrvatsku. Više od šest godina nalazim se od domovine. Bolujem od šećerne bolesti zbog koje živim pod posebnim uvjetima. Svaki dan primam dvije injekcije i nekoliko tableta, a posebnu pažnju moram posvećivati hrani da bih se održao na životu. Nalazim se dvije govine na listu za izručenje. Nemam pravo na rad i opstanak u USA. Nalazim se pod kontrolom policije koja se neljudski odnosi prema meni. Sve zbog nekih izmišljenih priča koje dolaze od udbaških uhoda i prodanih duša. Pripisuje mi se ono što nikada nisam znao, čuo ni vidio.

    Još gore da sam se viđao s hrvatskim herojom Barešićem kojeg nikad nisam vidio ni upoznao. Jedino kada je onog velikog dana Beograd počeo napadati. Tada sam čuo za to ime, (ime Mire Barešića, mo) jer Domovina ga proglasi herojem.

    Vidim, ne želiš nevin podnositi kao Tvoja braća diljem svijeta i porobljene Hrvatske. Vojniče, činiš neprijatelju uslugu, neprijatelju koji te nije uspio suditi i ubiti u Beogradu.

    Ti štrajkaš glađu što izaziva poremećaj fizičke sposobnosti, izaziva bolest koja vodi u smrt. Hrvatska gubi čovjeka koji joj je potreban, ali, on joj treba fizički jak da u budućnosti povede hrvatske borce.

    Brate vojniče, prestani glađu i traži još više hrane da bi sačuvao zdravlje, poveo borce i opet rušio hrvatskog neprijatelja. (Da, istina je da je naša hrvatska legenda Miro Barešić došao odmah u početku Domovinskog rata 1991. godine u Hrvatsku, priključio se HOS-a RH u rušenju hrvatskog neprijatelja, ne misleći da će one iste strukture koje su čuvale Jugoslaviju na čelu šefa hrvatske Udbe Josipa Perkovića i njega ubiti u srpnju 1991., mo. Otporaš)

    Budi čvrst i snažan. Neki su izdržali Sibir, druge progone i nevine osuđuju, a mnoge je neprijatelj i pobio. Još ni jedan Hrvat nije želio takovu smrt. (kao ti glađu, mo.) Što su Česi imalo od svojeg heroja koji se polio benzinom i zapalio?!

    Napajaj se duhom našeg generala Drinjanina, našeg Poglavnika, Mikulića, Vučića, Bušića i ostalih koji se nisu predavali.

    Izdrži jer moraš, Hrvatskoj si potreban.

    Ne slušaj one koji dolaze sa suzama u očima, koji se okreću i mole, ili one što pjevaju uz gitare, oni se boje sami sebe.

    miro baresic i andjelko brajkovic kamenjarSlušaj borce diljem svijeta, oni su s Tobom i nikad Te neće napustit
    i. Samo borci su stvaraoci slobode. Moraš prestati s glađu. Danas Hrvatskoj trebaš više nego ikada prije.

    Znaj, i drugi pate, a Hrvatska treba zdrave i odvažne!

    Ja dobro znam kad ljudi obole, oči oslabe, tijelo ne može više, a duh hoće. Od tog hrvatskoj nema pomoći. Poslušaj, ne pravi gluposti, čuvaj zdravlje, oči, a duhom Ti si najjači.

    Miro, borci su stvaratelji slobode. Zato prestani s time da bi Hrvatskoj bilo lakiše. Ja vjerujem da ćeš prestati s gladovanjem. Moraš zbog svih noih koji dadoše živote za Hrvatsku.

    A ja, i pokraj zdrastvenih problema i u progonstvu, želio bih da se osobno upoznam s Tobom, da bih onima koji mi oduzimaju pravo na slobodu i zađtitu mogao reći da sam upoznao hrvatskog vojnika i heroja Barešića!

    Tvoj Ranko Primorac.

    (Eto, pročitali smo Ranka Primorca pismo upućeni Miri Barešiću u švedski zatvor dok je štrajka glađu protiv nezakonitog posrtupka prema njemu u zatvoru. Miro je štrajkao i bio prešao preko mjesec dana bez vode i ikakovog jela. Bio je sama kost i koža. Mnogi smo mu pisali, a mnogi su ga išli i posjetiti u zatvor, i po svoj prilici da je i ovo pismo Ranka Primorca mnogo djelovalo na Mira Barešića.

    Bio sam sa Rankom Primorcem na sudu u New York-u od 16 veljače do 15 svibnja 1982. godine, kada je US. državni tužitelj Stuart Baskin pritiskao pitanjima Ranka Primorca da je on bio suradnik Mire Barešića u “terorističkim” akcijama, našto je Ranko odgovorio Baskinu da on, Ranko Primorac nikada u životu nije imao priliku susresti niti vidjeti hrvatskog junaka i Viteza Miru Barešića, kojeg on smatra za hrvatskog JUNAKA isto onak kao što Amerikanci smatraju Audie Murphie. Audie Murphie (1925-1971) je jedan od najodlikovanijih američkih vojnika WW2. Za svoje vojničke hrabrosti odlikovan je svim mogućim vojničkim odlikovanjima. Zato je Ranko Primorac usporedio Miru Barešića s ovim najodlikovanijim američkim vojnikom, kojeg Amerikani smatraju VITEZOM SVIH VITEZOVA. Mo. Otporaš.)

    [divide]

    Ranko Primorac je rodjen godine 1946. u Metkovićima, Hrvatska. Otac Ivan bio je Branitelj Nezavisne Države Hrvatske, NDH, i kao takov bio mnogo proganjan od bivše Titine vlasti.

         Ranko je u svojo mladosti volio šport i pokazao se vrlo nadaren u nogometu. Igrao je za nekoliko momčadi kao profesionalac. Godine 1974. dolazi u Toronto, Canada, sa zagrebačkom momcadi igrati protiv METROS-CROATIA. Tada i tu je upoznao čestite i aktivne hrvatske aktiviste/rodoljube: Karla Soptu, Marin Soptu i druge. Nije Ranku trebalo mnogo vremena da uoči odlučnost ovih Hrvata u borbi za oslobodjenje Hrvatske. Odmah se je odlučio ne vratiti se nazad u Zagreb. Njegov trener i suigrači su ga odvraćali od toga, ali Ranko je ostao uporan u svojoj ideji da dezertira Jugoslaviju i da se priključi ovim aktivnim rodoljubima i Hrvatima u  njihovu radu za oslobodjenje Hrvatske. Tako je i bilo! Ranko Primorac Ostaje!

    Kanadske vlasti nisu mu htjeli izdati potrebne papire da može ostati u Kanadi. Godine 1976. Ranko dolazu u Los Angeles, Californija. Tu se odmah pridružuje hrvatskim nogometnim momčadima San Pedra i Los Angeles. Svojom športskom nadarenošću oživljiva obe momčadi do vrhunca. U tom radu na športskom polju razvija hrvatsko/državotvorno nacionalno gibanje. Osniva ogranak HRVATSKOG NARODNOG OTPORA, HNO, STIPE MIKULIĆ. (Potrebno je ovdje reci tko je bio Stipe Mikulić. Stipe Mikulić je rođen 1941. u Širokom Brijegu a u Švedskoj je bio Predsjednik HNO za Skandinaviju. Jugoslavenski konzul u Švedskoj, Blagoje Čerkez, organizira ubojstvo Stipe Mikulića u Švedskoj, kojeg jugoslavenski plaćenik i Udbin doušnik Ifran Kuburaš ubija 15 prosinca, dakle 10 dana prije Bozića 1975 godine., Otporaš.) Mnogi bivši Hrvati San Pedra i Los Angelesa jugoslavenske orijentacije i osjećaja  postaju sada čestiti i aktivni hrvatski rodoljubi, kako bi se to danas reklo DOMOLJUBI.

    Naravno da su jugoslavenske tajne i javne službe budno pratile rad svakog istaknutog Hrvata, posebice hrvatskog aktiviste, pa tako i Ranka Primorca. Tako i naš RANKO PRIMORAC upada u oči jugoslaveke konzularne službe u Los Angelesu, koja sve u ” rukavicama “ dojavljuje amerčkim vlastima, i to FBI. Po svojoj dužnosti FBI je budno pratila rad i kretanje Ranka Primorca.

    Godine 1981, dan poslije ukazivanja GOSPE u Medjugorju, 25 lipnja dolazi do hapšenja desetorice (10) istaknutih hrvatskih rodoljuba i članova HNO, medju njima i Ranko Priporac. Ovoj hrvatskoj desetorki sud u New Yorku počima 15 veljače 1982. a završava 15 svibnja iste godine. Porota je pronašla Ranka Primorca krivim i sud ga je osudio na 40 godina zatvora.

    Ranko Primorac je odležao svoju kaznu u američkim zatvorima medju najgorim kriminalcima i sa najvećim poniženjima. Pisac ovih redaka je bio Rankov prijatelj. Često puta me je zavio iz zatvora. Posjećivao sam ga mnogo puta u zatvoru. Godišnje doba se po prirodi mijenja, ali naš ČVRSTI RANKO PRIMORAC u svojim idejama u borbi za Hrvatsku Državu se ne mijenja i niti se je promijenio. Nije se dao lomiti! Njega je sada pokojni Mile Markić (1926-2007) nazvao VENTURA BALJAK. Tko je bio Ventura Baljak? To je jedan Branitelj Nezavisne Države Hrvatske, NDH, Ustaša, ako netko želi pobliže znati.

    Ranko Primorac je pušten iz američkog zatvora u veljači 2005. godine, i odmah otpremljen za Hrvatsku. Imao je visokog stupnja šećernu bolest, preko trideset godina. Mnogo je bolovao i patio. Posjetio sam ga u svibnju 2007. Mnogo smo razgovarali, o sveme, naravno najviše o Hrvatskoj i njezinoj aktualnoj politiki. Nikada neću zaboraviti njegove zvučne riječi, koje mi još uvijek zuje u ušima: ” Otporašu, nije ovo ona Hrvatska za koju smo se ti, ja i mi mnogi borili. Ovo je njihova, komunistička, država, a ne naša”.

    Uljudno bih zamolio one koji nešto znaju o ovom izvanrednom hrvatskom patniku i rodoljubu Ranku Primorcu, da iznesu u svojim komentarima. Jer, nezaboravimo jednu stvar, danas imamo Hrvatsku Državu, kakva je, takva je, naša je, zahvaljujući upravo RANKU PRIMORCU i sličnima njemu. Svi mi koji danas slavimo našu RH trebamo u našim mislima imati i one koji su diljem slobodnog svijeta svoju ljubav za Hrvatsku svjedočili u stranim zatvorima, pa tako i naš sada pokojni Ranko Primorac.

    DRAGI NAŠ RANKO,  POČIVAO U MIRU BOŽIJEM !!!
    Tvoj suborac, Otporaš Mile Boban.

    Kamenjar.com

    facebook komentari

    • Ime otca Ranka Primorca je Ante a ne Ivan, kako je, valjda zabunom napisano u opisu Pisma Ranka Primorca.
      Neka je Slava Ranku Primorcu!

      Kako su vojnici HOS-a NDH znali reći poginulom vojniku: S NAMA JE! Tako i ja ovdje kažem za Ranka Primorca:

      S NAMA JE!!!

      • Nisu to govorili samo za poginule? jeli to bio opći pozdrav!?;)

        • Još se uvijek sjećam kada je sada pok. Jozo Bajurin preko hrvatskog radio sata jedne subote poslije podne početkom sedamdesetih godina pošprdno govorio o ovoj hrvatskoj staroj izreki za poginulog vojnika. Pok. Jozo Bajurin nije bio toliko protiv ove stare hrvatske vojničke izreke za pogunulog vojnika, koliko je on bio protiv imana Ustaša, misleći da što više mrzi Ustašu, da je bolji i pametniji. Ja sam energično prosvjedovao kod glavnog i odgovornog urednika, sada i on pokojni, Ive Vučićevića protiv te pošprdne šale protiv ustaškog PIJETETA=DUBOKO POŠTOVANJE prema poginulom hrvatskom vojniku Ustaši. On mi je dao isto vrijeme da preko radia odgovorim, što sam iduće subote obrazložio hrvatskom slušateljstvu smisao riječi S NAMA JE!

          Ja sam odprilike rekao ovako: Činjenica je da se još uvijek kaže: Bog je s nama! Isus je s nama! Crkva je s nama!, što je za sigurno naše stare Hrvate potaklo da iz tih izreka izvuku smisao da je poginuli Hrvat, poginuli hrvatski vojnik uvijek S NAMA!, jer ga ni mrtva nećemo zaboraviti. Sjećam se još da sam nadodao da to samo Jugoslaveni svih boja žele zaboraviti žrtvu i samoprijegor hrvatskog vojnika, s tim da ga ne spominju, a onda kada ga ne spominješ, onda si ga i zaboravio.

          Dragi moj Lilith mislim da je taj pozdrav opći pozdrav na svih Hrvata, i, što se mene osobno tiče, ja bih taj pozdrav širio mešu nama Hrvatima i kod svakog poginulog Hrvata, pogunulog hrvatskog vojnika izgovarao riječ, uz Očenaš i molitvu i riječ S NAM JE!.

          • Sigurno da poginule i pookojne ne smijemo zaboraviti.. zato mi je drago da su jučer na 19 obljetnici Oluje pročitali imena svih poginulih!

    • Zahvaljujući upravo pok. Ranku Primorcu da je u Los Angeles-u postojao ogranak Hrvatskog Narodnog Otpora, HNO STIPE MIKULIĆ. Ranko Primorac je za ljubav, za žrtvu i samorijegor za Hravtsku Državu Stipe Mikulića, osnovao ovaj ogranak HNO u Los Angeles-u “STIPE MIKULIĆ”. Čak je Rakno dao producirati ploču GOVOR GENERALA DRINJANINA HRVATIMA ZA DESTI TRAVNJA 1968. Ima tu ploču i nekoliko pua sam dao izraditi vrpce generalova govora i poslao Hrvatima u domovinu da slušaju. To sam učinio i nedavno i poslao jednom istaknutom hrvatskom povjestničaru za njegove poviestne svrhe.

    • HRVATSKA I USTAŠTVO (112)

      VRLINE HRVATSKOG VOJNIKA

      Dali se je ikada ijedan Hrvat zapitao kakva bi naša Hrvatska bila bez vojnika? Odgovor: Kad god smo imali
      vojsku, imali smo i HRVATSKU DRŽAVU.

      Po mom mišljenju da svaki onaj Hrvat koji se odriče one Hrvatske koju on ne voli zbog odore ili zbog vojnika pod
      odorom sa hrvatskim nacionalnim obilježjima, nije dovoljno zdrav da bi mogao nositi teret hrvatstva, kao i ona rdjava ovca koja nije u stanju nositi svoje runo. Otporaš.

      Prenosim ovaj članak sa portala dragovoljac.

      KADA UMREM, ZADNJE MISLI POKLANJAM VAMA !

      Hrvatica Ponedjeljak, 01 Ožujak 2010

      KADA UMREM, ZADNJE MISLI POKLANJAM VAMA !

      Prijatelji da možemo zapjevati one stare pjesme,
      što nas prisjeti na ljubav iz ranih ratnih Devedesetih !
      Zapjevat ponosno, kao što smo ispod Barjaka ljuti Boj bili.

      Boli duša i pitam se dali nismo dovoljno za sve kažnjeni?
      Dali nismo dovoljno kažnjeni to što nemamo dio svoga tjela?
      Dali nismo dovoljno kažnjeni da nam brača kruh sutrašnji nemaju?

      Sa bolovima u ranjenim tjelima mi svakodnevno živimo.
      Sa boli u duši svakodnevno mi se nosimo,slomljeno srce svoje
      mi svakodnevno preispitamo dali vrijedi živjeti ,ovako?

      Zora svane ,suza na licu ,opet loši snovi ,opet lutao sam u snu!
      Malena ručica na grudima mi , suze obrišem da ih on ne vidi.
      Sine moj ,kčeri moje ,srce zaboli ,spoznaja da za vas živjet moram.

      Živim život da drugima ugodim, ali ja svoj život kao da ne živim.
      Moj život je odavno stao u prokletstvu rata ,gdje izgubio sam se.
      Danju živim da budete sretni Vi ,a noču osječam se sam ,suze poteknu.

      Možda nisam života vrijedan, ali Bog ima nešto samnom na umu.
      Htio bih ti reči ; da u život največa kazna je ljubav ,ona te do smrti prati!
      Zadnje ču misli pokloniti vama , u ladici desnoj ostavlajm ti pjesme ispisane.

      Jer kad umrem ,odnjet ču sasobom riječi koje ti za života nisam rekao.
      Sad da mogu ih izreči prekasno je , oprosti mi zbog praznine što nas djeli .
      Sva ljubav i sva vječnost je u mojim pjesmam ispisna, tebi,djeci i ratnicima mojim!

      Ivica Apatić – bene37+, bojovnik HOS-a

    • Otporaš

      Prenosim ove komentare gore sa FB. o Ranku Primorcu. Vrijedno za pročitati, pa i sve stale komentare.

      Marko Kravar · Stomatološki fakultet u Zagrebu

      Otac Ranka Primorca zove se Ante a ne Ivan. Ranko je rođen je u selu Bijaća pored Metkovića, ali živio je u Metkoviću. u Hecegovačkoj ulici br 63.

      Sviđa mi se · Odgovor · 5 · 16. prosinca 2014 11:00

      Marko Kravar · Stomatološki fakultet u Zagrebu

      Jednom smo sjedili u vrtu. I razgovarali. Pitao sam Ranka da li mu je teško sada pomisliti na lažne svjedoke, na osobe koje su lagale protiv njega u tom sudskom procesu u USA. Zbog čijih je laži završio u zatvoru. A on reče potpuno hladno, bez osvetoljubivosti, kao da je netko drugi odležao tolike godine: “Ma to su jadnici i slabići. Nisu bili jaki kao ja. Za razliku od njih ja sam bio i ostao slobodan.” Također, jednom drugom prilikom smo se dotaknuli pitanja slobode. On je tek stigao u Metković i vjerojatno je razgovarao s poznanicima iz mladosti. On i ja smo pričali o radu, svakodnevnim dužnostima a on je spomenu neke poznanike, njihove strahove za budućnost i nekakvu ovisnost njihovu o kamatama i kreditima, i onda reče: “Ovo su jadni ljudi, oni pojma nemaju što je sloboda. Nije sloboda bojati se ,niti je sloboda tumarati svijetom, a niti je nesloboda biti iza žice. Skoro pa ih žalim. Ja sam uvijek bio i ostao slobodan čovjek. A oni će umrijeti kao robovi. ” To je zanimljivo, jer on zatvor nije gledao kao odsustvo slobode. Slobodan se prestaje biti u srcu.

    • Otporaš

      Počivao tu u Miru Božijem, dragi naš Ranko.
      Prilažem ovdje četiri (4) linka a jedan od njih je i tvoj govor na sudu u New York-u od 30 lipnja 1982. Ovaj tvoj govor bi treblo usporediti s govorom nadbiskupa Stepinca kojeg je on rekao 3 listopada 1946. godine na suđenju u Zagrebu…

      http://otporas.com/pismo-dra-m

      http://otporas.com/tko-su-bili

      http://otporas.com/remek-djelo

      http://otporas.com/zapisnici-s

    • Harvosko_sarce

      Zanimljivo.