Pratite nas

Kultura

Pjesmu “Kad si bila četiri svoja sina” Branka Mlinar posvetila Kati Šoljić

Objavljeno

na

Omiška pjesnikinja Branka Mlinar pjesmu “Kad si bila četiri svoja sina”, posvećenu Kati Šoljić, rođenoj na današnji dan, njezinoj boli i patnji, uvrstila je u svoju najnoviju, tek tiskanu zbirku “Vukovar istini pripada”

Vukovarska majka hrabrosti, Kata Šoljić, bila je simbol patnje i hrabrosti hrvatske majke u Domovinskom ratu. Rodila je šestero djece: Niku, Ivu, Miju i Matu, te kćeri Mariju i Anu. U Domovinskom je ratu izgubila četvoricu sinova: Niku, Ivu, Miju i Matu. Ova junakinja Domovinskog rata rođena je na današnji dan, 23. veljače 1922. godine u Vukšiću Donjem kod Brčkog, a preminula je u Zagrebu, 8. srpnja 2008. godine, te je zaslužila da je se još jednom prisjetimo, kao i na svu žrtvu i patnju koju je prošla.Najstariji sin Niko ubijen je u Srijemskoj Mitrovici, za njim ostala tri sina sa svojim obiteljima. Mijo je ubijen u kukuruzištu, u Srijemskim Čakovcima. Ivo, zapovjednik Mitnice, nestao je u proboju u Dunavu. Za njim je ostalo je troje malodobne djece. Mato je ubijen u napadu na vojarnu. U ratu su bili i kći Marija i zet Stjepan Barišić, zet Ivan Vukojević, unuci Zoran, Franjo, Anto i Toni. Kći Marija sa svojom obitelji prošla je teško zatočeništvo Srijemske Mitrovice. Drugog zeta zahvatila je smrt u proboju. Kći Ana ostala je sama s dva sina.

– Ni jednog tijela, ni jednog groba nad kojim bih zaplakala. No, moji sinovi svoje živote nisu dali uzalud. Ostali su da brane svoj grad, takvi su bili moji sinovi – govorila je Kata Šoljić.

Kati Šoljić trebalo je dvanaest godina da pronađe i pokopa  svu četvoricu sinova. Najstariji sin Niko (pronađen je gotovo slučajno na groblju u Srijemskoj Mitrovici) bio je posljednji kojeg su ekshumirali.

Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman odlikovao ju je redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za osobite zasluge u promicanju moralnih društvenih vrijednosti. Godine 2004. godine primila je nagradu Junakinja hrvatskog Domovinskog rata koju je dodjelila Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata.

O Kati Šoljić pjesmu je napisala omiška pjesnikinja Branka Mlinar, pod nazivom “Kad si bila četiri svoja sina”. Ova pjesma je lani u konkurenciji 118 autora ušla među 10 najboljih na 6. susretu hrvatskoga duhovnog književnog stvaralaštva “Stjepan Kranjčić”.

Autorica više zbirki pjesama, Branka Mlinar pjesmu “Kad si bila četiri svoja sina” uvrstila je u svoju posljednju, nedavno tiskanu zbirku pjesama pod nazivom “Vukovar istini pripada”, koja će uskoro biti promovirana.

Ovom pjesmom odlučili smo obilježiti datum rođenja i sjećanje na hrvatsku majku hrabrosti Katu Šoljić.

Kad si bila četiri svoja sina

       / Kati  Šoljić /

Kad si bila

četiri svoja sina,

zrcalo zemlje,

majka hrabrosti.

Imala si krila

veća od svih ptica,

ponos i nadu,

blago u njedrima.

 

Kad si bila

četiri svoja sina,

kruh i vino,

himna sveta, molitva.

Imala si ruke

čvršće od planina,

četiri zlata oko vrata,

biser sjajni, more ljubavi.

 

Kad si bila

Vlak slobode, Vodotoranj,

Bljesak, koloplet munja,

sokolica nebeska,

svjetlo koje spaja

sve izvore sebedarja.

Imala  si pjesmu,

cijeli svijet na dlanu,

četiri sunca, četiri rijeke bistre

što u srce kao ljubav stanu.

 

Kad si bila

četiri svoja sina,

četiri zvona, četiri svitanja.

Niko. Mijo. Mato. Ivo.

Četiri cvijeta, četiri svemira.

Imala si snagu heroja,

imala si lice pobjednika.

 

Kad si bila

četiri svoja sina,

četiri hrasta, četiri vihora.

Slavila si život, sve oprostila,

četiri križa blagoslovila,

s krunicom cvala

i nosila nadu, znamen Božji

tamo gdje je zvala  domovina.

Kad si bila, sve si bila.

Sve si bila, kad si bila.

Sve si bila i ostala.

Uzorita žena jaka,

zrcalo zemlje,

odsjaj ljubavi svete.

Hrvatska majka hrabrosti!

 Branka  Mlinar

120px-Pleter52.svg

[ad id=”40551″]

JOŠKO DADIĆ/Dalmacijanews

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

HERCEGOVCI

Objavljeno

na

Objavio

Hercegovina zemlja svjetlosti

Kada pružiš pogled u daljinu
Ili gore prema nebu u visinu
Stavi svoju ruku na srce
I pozdravi drage Hercegovce

To su oni koji čekaju te
Kada pređeš granicu iz tuđine
Oni koji vole te,bez obzira
Od čije si loze

Oj moji dragi Hercegovci
Jeste li još uvijek veliki radnici
Ima li još duhana i smilja
Nije li zar stara loza presušila

Ima li još lijepih djevojaka
I poštenih,mladih momaka
Ili se to sve u grad skrilo
Da slučajno na selu ne bi bilo

Je li živa stara majka
Dal’ još svoga sina traži
Je li otac mi posjedio
I sa svojim bratom pomirio

Sviću li još najljepše zore tu
U mom dragom rodnom kraju
Grije li još zlatno sunce
Miluje li moje drage Hercegovce

Ponekad se svega ovog sjetim
Naviru suze i uspomene
Nema sreće u ovoj tuđini
U Hercegovini je pola mene
Duša mi za domom vene

Stihovi: Marija Glavinić

(Hercegovina zemlja svjetlosti)

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

PISMO VUKOVARU

Objavljeno

na

Objavio

Ti si grade moj heroj. Tvoji sinovi i kćerke moji su heroji. Često ti dolazim, još češće te se sjetim. Iako sam tužan jer svaki puta kada ti dođem, sve manje ljudi vidim, sretan sam kada vidim svu tvoju ljepotu.

Na samom ulasku u grad, srce počinje čudno kucati. Svaka rupa od gelera, granata i metaka koje se i dalje vide bude u meni bijes i očaj. I svaki puta si postavim pitanje, tko je to mogao napraviti tako lijepom i mirnom gradu?

Ali nakon bijesa u meni, pojavi se ponos i ljubav. Još i dan danas mi zvuči nestvarno da su te branili heroji koji su stali pred višestruko veću i puno jaču vojsku. Bilo je dana kada je znalo pasti i 11 000 granata na tebe grade, ali tvoji heroji, te ljudine se nisu povlačile do zadnje sekunde borbe.

Moja generacija svoje idole većinom traži u poznatim sportašima, pjevačima glumcima. Moji idoli su mali ljudi koji su možda i znali da se neće izvući živi, ali o povlačenju nikad nisu razmišljali. Moji idoli su ljudi kojih nažalost više nema, koje ne mogu upoznati ili im napisati poruku da se s njima jako ponosim. Ali ako čuju moje molitve, siguran sam da to već znaju.
Ja se nikada neću složiti da si ti pao, da si pokoren.

Kada te napada oko 12 000 ljudi sa puno većom i jačom opremom, a samo 2000 ljudi im pruža otpor puna 3 mjeseca….to nije pad. To je lekcija i to je velika pobjeda.

Za mene ćeš uvijek biti pobjednik.
Za mene ćeš uvijek biti moj heroj.

Volim te Vukovare.

Mislav Kontić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati