„Plači, voljena Croatio! Plači, voljena zemljo!“

4

Davno je već napisan roman južnoafričkog književnika Alana Patona Plači, voljena zemljo (Cry, the Beloved Country).Preričem taj naslov romana u ovo moje kratko javljanje koje naslovljujem „Plači, voljena Croatio“ Skupi se ponekad grumen bola u grlu i nezaustavljivo izaziva plač, stvarne suze, jer se dodiruje nešto što je sveto, uzvišeno, dragocijeno. Pokojni zagrebački pomoćni biskup, isusovac, znameniti propovjednik i pisac Pater Mijo Škvorc rado je govorio da svatko od nas ima četiri majke: rođenu majku koja ga je rodila i na svijet donijela, potom majku domovinu ili zemlju, ozemlje gdje je rođen i u kojem je rođen, koje ga hrani i okružuje, zatim majku Crkvu koja ga je po krštenju i ostalim svetim sakramentima preporodila za kršćanski, kristovski život, te konačno nebesku majku Mariju, Isusovu majku i majku crkve. I ove se četiri majke vole i ljube svim srcem i dušom, one su nešto najsvetije i najuzvišenije u našim životima. Lijepo je to pjesnik sročio i pretočio u stihove a klapa „Intrade“ na tisuće puta otpjevala „Croatio ka mater te volim,umorna si, samo mi ne placi“.

Ali nažalost mora se ponoviti, piše Fra Nikola Mate Roščić:

• „Plači, voljena Croatio! Plači, voljena zemljo!“ jer si u sebi razdijeljena, jer su brojni tvoji sinovi koji te ne vole i ne prihvaćaju, koji preziru Tvoje ime, Tvoj jezik, Tvoju povijest, tvoju prošlost, tvoje sklopljene kršćanske ruke, tvoje crkve i tvoje zvonike, tvoje znane i neznane grobove.

• „Plači, voljena Croatio! Plači, voljena zemljo!“ jer danas nemaš vrsnih državnika, stamenih i čestitih političara, nepotkupljivih upravitelja i gospodarstvenika.

• „Plači, voljena Croatio! Plači, voljena zemljo!“ jer mnogi tvoji sinovi postupaju s tobom i odnose se prema tebi ne kao prema majci nego kao prema maćehi koju žele samo iskoristiti, orobiti, pa i rasprodati, samo da njima bude lagodnije živjeti.

• „Plači, voljena Croatio! Plači, voljena zemljo!“ jer se mnogi tvoji sinovi odmetnuše od Boga, preziru svetu majku Crkvu, ne poštuju ni vlastito hrvatsko ime, pogrđuju rod iz kojeg su pročedili, i suludo se hvale da su ateisti, agnostici, apatridi, suludo napuštaju djedovska ognjišta, sulodo gladni zarade, zabave.

• „Plači, voljena Croatio! Plači, voljena zemljo!“ jer nestaje tvoje djece, gase se naša obiteljska ognjišta, korov i drača posvuda preuzima maha, nestaje zemlje i naroda Hrvatâ.

• „Plači, voljena Croatio! Plači, voljena zemljo!“ jer prede svim nedaćama političkog života, kulturnog urušavanja, gospodarskog osiromašenja, uljudbenog sunovrata, svi se mi, sa tobožnjim našim intelektualcima, klerom i biskupima, kukavički pretvaramo u „hrvatsku šutljivu većinu“ koja oko sebe besciljno zuri i zvirka te nemušto ponavlja „kuda plovi ovaj brod?“

• „Plači, voljena Croatio! Plači, voljena zemljo!“ Gorak je okus sadašnjeg političkog, gospodarskog, kulturološkog, moralnog i uljudbenog trenutka, pa ipak unatoč i usprkos svemu, nasuprot tjeskobi i tuzi koja nas u grlu steže, mi nekom ludom ljubavlju još uvijek postajao vjerujemo u „Zvonimirovu lađu“ koja je nasukana, „al’ još tu je“ i u raspjevanoj radosti zanosno pjevamo: „Croatio iz duše te ljubim, ja te volim ka i mati dite. Još se sićam onih riči što mi uvik priča ćaća, nemoj sine nikud ići, tvoj je kamen, maslina i draća. Nek te rani kora kruva, kapja vina, zrno soli, nek ti kušin bude stina, al’ Hrvatsku sine voli!“

Fra Nikola Mate Roščić

facebook komentari

  • Istina

    Da. Na žalost, upravo je tako.

    • sjena

      Al se trebamo oteti sjeti i tuzi,njima nasuprot,usprkos.
      za dom !

      • Istina

        Da. Slažem se.

  • Dusko Besenic

    ISTINA je ponekad bolna i teška, a ovo je NAŠA ISTINA!