Pratite nas

Platon – Mit o pećini

Objavljeno

na

Zvonko Bušić je ostavio dva oproštajna pisma u kojima moli za oprost zbog onoga što je učinio jutros jer više nije mogao izdržati. Dražen  Budiša koji se obratio novinarima u ime obitelji  prenio je kako na jednom mjestu u pismu Bušić napisao da više “nije mogao živjeti u Platonovoj pećini”.

U VII. knjizi Države, u dijalogu između Sokrata i Glaukona, Platon kroz usta svog učitelja Sokrata sintetizira mnoga od svojih učenja u arhetipskoj priči o pećini:

–Iza toga, dakle – rekoh – usporedi našu narav prema tome je li ili nije obrazovana sa sljedećim stanjem. Predoči, naime, sebi da ljudi žive u podzemnoj špilji koja ima dug ulaz, otvoren prema svjetlu; da su ljudi u njoj odmalena s okovima na nogama i vratu, tako da ostaju na istom mjestu i da gledaju samo preda se, te glavu radi okova ne mogu naokolo okretati, a svjetlo im ognja gori odozgo i izdaleka njima za leđima; među ognjem i sužnjevima zamisli put gore, a uza nj zid, kao što čarobnjaci stoje pred gledateljima iza ograde, preko koje pokazuju svoje sljeparije.

– Predočujem si.

– Predoči si, dakle, uz taj zid ljude koji nose svakakve sprave što iznad zida izviruju, kipove, druge životinje kamene, drvene i svakojako izrađene; i kako je prirodno da jedni nositelji govore, a drugi da šute.

– Čudnu sliku veliš i čudne sužnjeve.

– Nalik na nas! Jer misliš li najprije da bi sužnji od sebe samih i jedan od drugoga što drugo vidjeli osim sjenâ što bi od ognja padale na stijenu pećine pred njima?

– Ta kako, ako bi prisiljeni bili cijeli život držati glavu nepomično?

– A što bi vidjeli od predmeta koji bi se mimo nosili? Zar ne bi isto?

– Dašto.

– Ako bi se, dakle, mogli među sobom razgovarati, misliš da sjene koje bi vidjeli ne bi običavali zvati jednako kao i prave predmete?

– Bez sumnje.

– Što dalje, ako bi u tamnici od suprotne strane odjekivalo, kad bi koji od prolaznika progovorio, misliš, da bi oni držali da netko drugi govori, a ne sjena koja bi mirno prolazila?

– Zeusa mi, ne mislim.

– Sasvim bi, dakle, takvi ljudi držali da ništa drugo nije istina nego sjene predmetâ?

– Veoma nužno.

Platon opisuje stanje neznanja u čovjeku, uspoređujući “svijet što se preko vida ukazuje” sa “stanom u tamnici”.

“Svijet što se preko vida ukazuje” je pojavni svijet, svijet oblika i objekata, manifestirani svijet čiji je uzrok bitak, nevidljivi život svih vidljivih pojava. Svijet kojeg čovjek neposredno vidi je odraz, sjena istinske stvarnosti koju fizičke oči ne mogu vidjeti. One primaju svjetlo vatre koja gori “odozgo i izdaleka” u pećini, svjetlo fizičkog Sunca, čineći tako ono čemu ih je priroda namijenila.

Ono što za Platona predstavlja neznanje ili “stan u tamnici” odnos je čovjeka prema pojavnom svijetu, vezanost isključivo za ono što prenose osjetila. Ljudi koji okovani vide jedino sjene, odraze na zidu pećine, oni su koji primaju jedino ono što im prenosi “oko” – simbol fizičkih osjetila, površinskog promatranja stvari. Njihova je stvarnost tada ograničena, a oni sami robovi su vlastitog stava uzrokovanog neznanjem: “ono što vidim, čujem, dodirujem, to i priznajem”… Čovjek ne ostaje nepokretni zatvorenik pećine zato jer se nalazi u manifestiranom svijetu, nego zato što misli da je to sve, zato što ne zna za drugo.

Ali Platon kaže da iz pećine postoji izlaz, a između sužnjeva i pećinskog zida postoji put koji vodi gore…

– Gledaj, dakle, što bi im se dogodilo kad bi se toga izbavili, odbacili okove i izliječili ludosti, ako bi im se prirodno ovako to događalo. Kad bi koji bio odvezan i prisiljen iznenada ustati, okretati vrat, stupati i gledati gore prema svjetlu, osjećao bi kod svega toga bol i radi blistanja svjetla ne bi mogao spoznati ono od čega je do tada vidio sjenu – Što bi, misliš, rekao, ako bi mu tko govorio da je tada gledao tlapnje, a sad da bolje vidi, budući nešto bliže bitku i okrenut prema predmetima u kojima je više bitka, i ako bi mu onda sve što bi mimo prolazilo pokazivao i pitanjima silio da odgovara, što je? Misliš da ne bi bio u zabuni i mislio da je istinskije ono što je dotada vidio nego ono što mu se sada pokazuje?

– Dakako.

– Što ne, i ako bi ga se sililo da gleda u samo svjetlo, boljele bi ga oči, bježao bi i okretao se prema onome što može gledati i mislio bi da je to zaista jasnije od onog što bi mu se pokazivalo?

– Da, tako.

– A ako bi ga vukao tko silom odanle neravnim i strmim uzlaskom i ne bi pustio, prije nego bi ga izvukao do sunčanoga svjetla, zar se ne bi kod tog namučio i ljutio, što ga se vuče i kad bi već došao na svjetlo, zabliještenim očima ne bi mogao vidjeti ništa od onoga čemu sada velimo da je istinito?

– Ta ne bi, kad bi to bilo iznenada.

– Dakle bi mu, mislim, trebalo priučiti se, ako bi htio vidjeti predmete gore. I najprije bi najlakše opažao sjene, zatim, u vodi slike ljudske i ostale, poslije pak same predmete. Iza toga bi lakše promotrio noću stvari na nebu i samo nebo, pogledajući u svjetlo zvijezda i mjeseca, negoli danju sunce i sunčano svjetlo.

– Kako ne!

Platon simbolički prikazuje traganje za spoznajom. Nekadašnji zatvorenik postaje putnik koji mora proći kroz teškoće puta u nepoznato: strmi uspon, nedoumice i sumnje, svjetlo na koje se mora postepeno i strpljivo privikavati.

Tek nakon puno truda putnik može vidjeti drugačiju stvarnost:

– Napokon bi, dakle, mislim, mogao vidjeti i ogledati sunce kakvo je, ne slike njegove u vodi i na tuđem mjestu, nego sunce samo po sebi i na svojem mjestu u punoj stvarnosti.

– Nužno.

– I zatim bi već o njemu zaključivao da ono daje godišta i godine, da sve upravlja na vidljivom svijetu i da je na neki način uzrok svemu onome što je vidljivo.

– Očito bi poslije onoga na to došao.

– Što onda, kad bi se sjećao staroga stana, mudrosti ondje i tadašnjih supatnika, misliš da ne bi sebe držao sretnim radi te promjene, a one žalio?

– I te kako.

– A ako je tamo imao kakve časti i pohvale od drugih i počasti onaj koji je najoštrije vidio sjene koje su mimo prolazile i koji je najbolje pamtio, što je običavalo prolaziti prije, kasnije i zajedno, te bi onda iz toga najvrsnije pogađao ono što će se dogoditi, misliš, da bi željan bio toga i zavidan radi časti i vlasti među onima? Ili bi mu se dogodilo prema Homerovim riječima te bi živo volio “kao težak služiti drugome čovjeku siromašnu” i bilo štogod radije podnio nego da bi onako morao misliti i živjeti?

– Ja mislim tako da bi volio sve podnositi nego onako živjeti.

Za razliku od pećine, vidljivog i manifestiranog svijeta, istinska stvarnost nalazi se u nadosjetilnom svijetu, svijetu ideja. To je svijet koji se približava bitku, svijet prauzora, uzroka svega što je vidljivo. Putnik koji se priviknuo na njegovo svjetlo počinje shvaćati razliku između znanja i neznanja, razliku između slobode koju pruža znanje i života okovanih zatvorenika pećine. No, Platon namjenjuje svome putniku novo putovanje: silazak natrag, u pećinu. Njegova je dužnost otkriti svojim nekadašnjim supatnicima ono što je spoznao. Ali, put silaska opet predstavlja novi proces nadvladavanja poteškoća, a zatvorenici pećine ne prihvaćaju onoga tko ih želi uznemiriti u njihovoj nepomičnosti:

–I ovo, dakle, uzmi na um. Ako bi takav opet sišao i na isto mjesto sjedao, zar mu ne bi oči bile pune mraka, došavši iznenada sa sunca?

– I te kako.

– A ako bi mu onda opet trebalo prepirući se s onim vječnim sužnjevima prosuđivati one sjene, dok je još zabliješten, prije nego se oči ustale – a to vrijeme privikavanja ne bi bilo baš kratko – zar mu se ne bi smijali, i zar se ne bi o njemu govorilo da se gore uspeo samo zato da se vrati s pokvarenim očima, te da nije vrijedno ni kušati gore ići? I ako bi kako mogli dobiti u ruke onoga koji bi ih htio otkivati i gore voditi, zar ga ne bi i ubili!

– Zaista bi.

Usprkos tome, smatra Platon, oni koji znaju dužni su oslobađati od okova one koji ne znaju, najvažnijom od svih spoznaja: spoznajom dobra.

Opisujući svijet izvan pećine, svijet ideja, Platon kaže da u njemu vlada Sunce koje daje život svemu – ideja dobra. Ona je “… uzrok svemu što je ispravno i lijepo u svijetu; u vidljivom svijetu rađa svjetlo i gospodara njegova, a u misaonom svijetu sama kao gospodar daje istinu i um; … nju treba vidjeti onaj koji želi razumno raditi bilo u posebničkom bilo u javnom životu.”

Spoznaja dobra ne znači jednostavno prezirati sjene. Ono što moraju naučiti zatvorenici pećine jest prepoznati istinu u svim njezinim odrazima. Prepoznati ono što se manifestira kao Lijepo, Dobro i Pravedno u svim stvarima: ideju dobra.

Tom spoznajom uče se prepoznavati i razlikovati sjene od stvarnosti, ispravno vrednovati stvari, stvarati forme i život koji će biti potpuniji odraz dobrog, lijepog i pravednog. To je i smisao skidanja okova.

Ali, čime zatvorenici mogu spoznati istinu ako im oči prenose tek nepotpunu stvarnost, što je oruđe u skidanju okova?

Platon kaže: “… ta moć, kao i sredstvo kojim svatko uči, nalazi se u svačijoj duši. Ali kako se oko ne bi moglo drugačije nego s cijelim tijelom okretati prema svjetlu iz mraka, tako se upravo mora ta moć okretati s cijelom dušom iz područja postojanja, dok ne postane sposobna gledati i uzdići se do bitka i najsvjetlije točke bitka, a to je velimo, dobrota.”

Za razliku od osjetila koja prenose tek karakteristike odraza stvarnosti, sposobnost potpune spoznaje nalazi se u duši: “Onome što je većma božansko u nama, što nikada ne gubi svoju moć.” Duša, nevidljiva, a prisutna, može uzdignuti čovjeka u “misaoni kraj”, nevidljivu stvarnost kojoj i ona sama pripada. Ona je veza pomoću koje čovjek može ostvariti harmoniju između vlastitog bića i svijeta u kojem živi: kad duša vidi istinu, ruke je prenose kroz djela i čovjek je tada, jednostavno, živi.

I kako, dakle, potaknuti dušu?

Odgojem, kaže Platon. Ali duši ne treba “usađivati vid”. Duša vidi. Odgoj je umijeće okretanja očiju duše na pravu stranu…

nova-akropola.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Događaji

Obilježena 26. obljetnica osnivanja GS Oružanih snaga RH

Objavljeno

na

Objavio

Foto: MORH/ J. Kopi

Svečana akademija povodom obilježavanja 26. obljetnice ustrojavanja Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske (GS OS RH) održana je u velikoj dvorani Doma HV-a “Zvonimir” u Zagrebu, u utorak, 26. rujna 2017. godine.

Središnjoj svečanosti nazočili su izaslanik predsjednice i vrhovne zapovjednice OS RH Kolinde Grabar Kitarović, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, načelnik GS OSRH general zbora Mirko Šundov, predstavnici ustrojbenih cjelina MORH-a i OSRH te brojni gosti i uzvanici, među kojima i bivši načelnici GSOS-a.

Potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH Damir Krstičević ovom se prilikom zahvalio svim dosadašnjim načelnicima Glavnog stožera i rekao kako je svaki od načelnika u svom vremenu dao zajedno sa svojim timom doprinos u razvoju pobjedničke Hrvatske vojske. “Podizanje kvalitete života i rada naših ljudi naša je trajna zadaća.

Još značajnije bilo je napuštanje koncepta putujuće vojske. Hrvatska vojska mora biti u hrvatskim gradovima, među svojim narodom. Vratili smo Hrvatsku vojsku u Sinj, vraćamo je za manje od mjesec dana u herojski Vukovar.

Nastavljamo s vraćanjem vojske u Ploče, ali i naših Puma u njihov Varaždin”, poručio je Krstičević, zaključivši: “Biti vojnik danas je sve popularnije! Ovih dana primili smo treći uput dragovoljnih ročnika ove godine, i to po prvi put od uvođenja ovog oblika osposobljavanja 2008. godine.

U našim redovima ponosno čuvamo vrijednosti Domovinskog rata, kao trajan podsjetnik na povijesna dostignuća i junake koji su stvarali Hrvatsku. Posebno me raduje kada vidim naše vojnike koji u Hrvatskoj i u inozemstvu pokazuju vrhunsku sposobnost, motiviranost i stručnost u provedbi širokog spektra zahtjevnih zadaća”.

I ovom prigodom ministar Krstičević naglasio je važnost suradnje Ministarstva obrana i Oružanih snaga RH: “Sinergija koju smo ostvarili učvršćuje me u uvjerenju kako ćemo i naredne projekte kojima je cilj jačanje sigurnosti naše Hrvatske provesti na racionalan i efikasan način.

Zato vas pozivam da, kao i svi prethodnici u Glavnom stožeru kroz Domovinski rat do danas, nastavite istom energijom i motivom doprinositi snazi jedine nam domovine Hrvatske!”

Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general zbora Mirko Šundov u svom je obraćanju zahvalio potpredsjedniku Vlade i ministru obrane Damiru Krstičeviću na iznimnom trudu i podršci, prilikom izrade i donošenja strateških dokumenata, ali i na ukupnoj potpori koju pruža Oružanim snagama. “Biti na čelu Hrvatske vojske koju smo zajednički stvarali u borbi za opstojnost hrvatskoga naroda iznimna je čast i odgovornost. Ponosan sam što sam i ja imenovanjem stao u red dosadašnjih načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske i Oružanih snaga, koji su svaki u svome vremenu dali veliki doprinos razvoju Hrvatske vojske i Oružanih snaga RH.

Oružane snage Republike Hrvatske izrasle su u respektabilnu vojnu silu koja uspješno izvršava sve svoje zadaće, kako u zemlji tako i širom svijeta”.

U izjavi za medije ministar Krstičević se osvrnuo na postignuća MORH-a u prvoj godini mandata te je istaknuo kako je ova Vlada napravila veliki iskorak u pogledu obrane i sigurnosti budućih naraštaja. “Mislim da smo zajedno, timski i u sinergiji, mnogo toga ostvarili i postigli. Nakon šest godina uzastopnog pada, sada imamo povećanje proračuna za  devet posto.

Dakle, u ovoj je godini za Oružane snage izdvojeno 350 milijuna kuna više, a za 2018. godinu očekuje se još 450 milijuna kuna”.

Napominjući da je u prvoj godini mandata ove Vlade, nakon petnaest godina, donijeta i Strategija nacionalne sigurnosti kao temeljni strateški dokument koji je potreban Hrvatskoj,  dodao je i da je započeta uspostava sustava domovinske sigurnost. “Ova je godina posebno posvećena vojniku, dočasniku i časniku. Mnogo je projekata u funkciji kvalitete života”, poručio je Krstičević, istaknuvši pritom važnost očuvanja vrijednosti Domovinskog rata koje Ministarstvo obrane i Oružane snage provode na razne načine kao što su imenovanje dvorana prema zaslužnim pojedincima i proslavljenim gardijskim brigadama te povratak vojske u Sinj, Vukovar, Varaždin i Ploče.

Posebno je istaknuo ulogu i doprinos Oružanih snaga u pomoći civilnom stanovništvu, napose u borbi protiv požara i poplava, zaključivši kako je hrvatski vojnik uvijek bio i bit će uz svoj narod, spreman brzo reagirati i pomoći kad god to zatreba.

Središnji događaj Svečane akademije bilo je uručenje odlikovanja, promaknuća,  pohvala i nagrada pripadnicima OS RH. Predsjednica RH i vrhovna zapovjednica OS RH Kolinda Grabar-Kitarović promaknula je u viši čin ukupno 137 časnica i časnika iz Ministarstva obrane i Oružanih snaga te pohvalila šest djelatnica i djelatnika.

Načelnik Glavnog stožera OSRH promaknuo je 136 dočasnica i dočasnika, a pohvalio i nagradio 31 djelatnicu i djelatnika. Zamjenik načelnika Glavnog stožera nagradio je i pohvalio deset, dok je direktor Glavnog stožera pohvalio i nagradio dvoje pripadnika Oružanih snaga. Ministar obrane ukupno je pohvalio i nagradio osam djelatnica i djelatnika.

Povodom obilježavanja 26. obljetnice GS OS RH u jutarnjim je satima izaslanstvo MORH-a i OSRH-a predvođeno zamjenikom načelnika Glavnog stožera general-pukovnikom Dragom Matanovićem položilo vijenac na grobu preminulog bivšeg načelnika GS OS RH stožernog generala Janka Bobetka na gradskom groblju u Sisku.

Na zagrebačkom groblju Mirogoj izaslanstvo MORH-a i OSRH-a, koje je predvodio načelnik GS OS-a general zbora Mirko Šundov, položilo je vijence na grobovima preminulih bivših načelnika GS OS RH, stožernog generala Martina Špegelja i stožernog generala Zvonimira Červenka.

Uoči Svečane akademije u kapelici “Sv. Ivana Pavla II” služena je sveta misa, koju je predvodio vojni kapelan Marko Medo, a u sklopu svečanosti održan je i prigodan glazbeni program u kojem su nastupili Orkestar OS RH i Klapa Hrvatske ratne mornarice “Sveti Juraj” te solistica Barbara Suhodolčan.

facebook komentari

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Ustavni sud poništio zakon o katalonskom referendumu

Objavljeno

na

Objavio

Španjolski ustavni sud proglasio je neustavnim pa poništio zakon o referendumu izglasan u katalonskom parlamentu, kojeg je još prošli mjesec preventivno suspendirao, rekao je u utorak glasnogovornik Visokog suda u Madridu.

Dvanaest sudaca jednoglasno je donijelo tu odluku koja pravno ne dopušta katalonskoj vladi proglašenje neovisnosti na temelju rezultata referenduma održanog 1. listopada.

Katalonski parlament je u rujnu većinom glasova donio zakon, a prošli tjedan je predsjednik katalonske vlade Carles Puigdemont poslao rezultate referenduma u parlament kako bi ondje zastupnici donijeli deklaraciju o nezavisnosti.

No nakon toga je Puigdemont suspendirao proglašenje nezavisnosti ponudivši španjolskoj vladi dva mjeseca za pregovore.

Na referendum je izašlo 2,3 milijuna od ukupno 5,3 milijuna birača od kojih se 90 posto izjasnilo za samostalnost, podatak je katalonske vlade.

Španjolska vlada dala je Puigdemontu rok do četvrtka da “jasno” i “kratko” kaže je li proglasio nezavnisnost kada je prošli tjedan u parlamentu rekao da preuzima mandat za proglašenje nezavisnosti sukladno rezultatu referenduma.

“U četvrtak nećemo reći ništa drugačije od onog što smo rekli u ponedjeljak”, izjavio je u utorak glasnogovornik katalonske vlade Jordi Turull. “Mi se i dalje zalažemo za dijalog. Želite li sjesti i razgovarati?”, dodao je.

U ponedjeljak ujutro, kada je istjecao prvi rok za odgovor Madridu, Puigdemont se u pismu poslanom premijeru Marianu Rajoyu nije izjasnio ni sa “Da” ni sa “Ne” već je ponudio dvomjesečno razdoblje za pregovore o nezavisnosti. Rajoy je u svom pismu takav odgovor odbio i rekao da će Puigdemont “biti jedini odgovoran za primjenu ustava” ako u četvrtak ne pošalje jasan odgovor na upit.

Turull je u utorak izašao na konferenciju za medije u Barceloni nakon što su u ponedjeljak navečer uhićena dvojica katalonskih dužnosnika optužena za organiziranje referenduma protivnog ustavu. Španjolski sud je optužio za “zasjedu” i “linč” u ime španjolske države protiv zagovornika nezavisnosti Katalonije.

“Predaja nije uključena niti u jedan scenarij ove vlade”, naglasio je Turull. U utorak su održani mirni prosvjedi u Kataloniji protiv zatvorenih dužnosnika Katalonske nacionalne skupštine (Asemblea Nacional Catalana) i Omniuma, dviju organizacija koje traže odcjepljenje od Španjolske.

Turull je pozvao na mirna okupljanja. “Nemojte podleći provokacijama države (Španjolske), poručio je s konferencije za medije. Ispred zgrade katalonske vlade prosvjednici su tražili puštanje Jordija Sáncheza i Jordija Cuixarta.

Oni su optuženi da su organizirali i mobilizirali masovne prosvjede prkoseći španjolskim vlastima pred katalonski referendum i nakon njega. Sutkinja je utvrdila kako su njih dvojica koristila internetske stranice i društvene mreže kako bi organizirali prosvjede kao dio “složene strategije” prema neovisnosti Katalonije. Sutkinja im je odredila pritvor dok traje istraga.

Katalonska vlada i prosvjednici zovu ih “političkim zatvorenicima” dok je španjolski ministar pravosuđa Rafael Catalá rekao kako ti aktivisti nisu politički zatvorenici.

“Pritvor im je određen zbog sumnje u kazneno djelo sprečavanja rada snaga sigurnosti”, rekao je Catalá.

Katalonska policija odbila je izvršiti sudski nalog te je mirno promatrala kako stanovnici ulaze na biračka mjesta 1.listopada. Nakon toga je reagirala španjolska civilna garda i nacionalna policija, ozlijedivši stotine osoba koje su mirno tijelima blokirale ulaze na birališta s kojih je policija odnosila glasačke kutije.

U ponedjeljak je na sudu u Madridu odgovarao šef katalonske policije Josep Lluis Trapero kojem je oduzeta putovnica dok traje istraga no nije mu određen pritvor.

Croacia avui, demá Catalunya iliti Hrvatska danas, Katalonija sutra!

facebook komentari

Nastavi čitati