Pratite nas

Komentar

PLJUSKE, ŠAMARI I UVREDE, A ODGOVORA NEMA  

Objavljeno

na

 

U časopisu „Hrvatska Sloboda“, broju. 294. od 21. XII 1908. Anton Gustav Matoš objavio je tekst u kojem s tugom konstatira teški položaj Hrvatske. U tekstu kaže:“…, a kad izađeš u polnoć, otpjevavši sa narodom „Narodil se kralj nebeski«, pogledaj na nebo i ugledaš li jednu zvijezdu, tihu, samotnu, visoku kao uzor i sjajnu kao sloboda, sjeti se na našu Hrvatsku, kojoj se još ne nade Spasitelj, premda joj se našla Kalvarija sa svojim mučnim putima i križevima.“

Nažalost,  domoljubni Hrvati će i ovog adventa tužno gledati u nebo i očekivati Spasitelja razočarani političkim elitama i uhljebima koji štiteći interese tuđina i svoje osobne interese guraju Hrvatsku sve više u ponor. Premda su mnogi od njih odavno zaslužili odlazak u ropotarnicu povijesti, grčevito se drže na svojim položajima i po ne znam koji puta varaju politički needucirano građanstvo. Njihov je moto „što više sinekura uz što manje rada“ te maksima „bilo s kime samo da mi to donese osobnu korist“. Potezi koje vuku samo olako bi se mogli okarakterizirati kao politička nesposobnost no iza njih stoje dobro pripremljene strategije. Dubljom analizom može se lako doći do zaključka kako te strategije ne donose pozitivne rezultate za puk već za strane sile i domaće političke elite. Blago rečeno to se zove prodaja vlastitih interesa, a u stvari predstavlja veleizdaju.

Pljuske, šamari i urede na račun Hrvatske sa svih strana no pravog odgovora čuti nije. Kada one dolaze iz zemlje koja je bila agresor na Republiku hrvatsku i bila vojno poražena, zemlje koja je rehabilitirala Dražu Mihajlovića i četništvo, a na čelu su joj bivši lideri četničkog pokreta, onda je to i za očekivati. No kada te uvrede i blaćenja dolaze iz vlastite države a nisu sankcionirane onda je to užasavajuće. Upravo te uvrede i blaćenja predstavljaju temelj na kojem se kreiraju svi vanjski napadi. Tko i zašto inicira takve situacije?   Nažalost takve optužbe dolaze dijelom iz političkih stranaka koje misle na taj način doći na vlast ne razmišljajući o posljedicama svojih istupa. Predstavnici etničkih manjina, koje su u Ustavu pravno neutemeljeno definirane kao nacionalne manjine, također svojim istupima stvaraju animozitete i produbljuju već i tako duboku podijeljenost društva. Neki od njih su saborski zastupnici koji su se danom prisegom obvezali djelovati na dobrobit Republike Hrvatske. Značajnu ulogu u stvaranju općeg kaosa, stvaranja podjela i produbljenja  već narušenih odnosa imaju i neke nevladine udruge financirane od stranog kapitala. Je li to stvarno tako prosudite sami.

Gospodin Milorad Pupovac odlazi na politički skup u zemlju koja je bila agresor na Republiku Hrvatsku na kojem se grubo vrijeđa sve što je hrvatsko i za to ne snosi nikakvu odgovornost. Ne zaboravite on je član Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav i predsjednik jedne političke stranke,. Predstavlja li on tamo Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav ili svoju stranku? Misli li cijela stranka isto što i on? Vjerojatno da jer se ni jednom riječju nije ogradila od te političke i ljudske sramote. Odbor čiji je on član nije reagirao, a ni drugi saborski Odbori.  Protiv gospodina Pupovca je navodno podneseno pet kaznenih prijava no niti jedna od njih nije ugledala svjetlost dana. Na hrvatsku žalost u Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav sjedi više osoba koje su svojim istupima blatile Hrvatsku, a neki od njih bi se zbog njihovih istupa mogli okarakterizirati i kao ekstremni ljevičari. Gledajući rad tog Odbora pri raspravi o spomen ploči HOS-a postavljenoj u Jasenovcu svakom istinskom Hrvatu nameće se jedno jedino pitanje – do kada tako?

1909. G. Matoš u svojoj pjesmi 1909. u prvim stihovima pjesme vrlo izražajno opisuje stanje u Hrvatskoj. Matoš kaže:

 

Na vješalima. Suha kao prut.

Na uzničkome zidu. Zidu srama.

Pod njome crna zločinačka jama,

Ubijstva mjesto, tamno kao blud.

Njegovo viđenje Hrvatske se nažalost vrlo malo izmijenilo sve do danas. Stoljetna Hrvatska tragedija započela je 1918. ulaskom u Jugoslaviju,  a kulminaciju doživljava kroz II Svjetski rat i  poslijeratna masovna pogubljenja Hrvata. Pored nedužnih civila, djece, žena i staraca ubijena je sva katolička inteligencija čiji se nedostatak i tek kako i danas osjeća. Od 1945. do 1990. ubijani su Hrvati u emigraciji. Svatko tko je javno izražavao svoje domoljublje bio je neprijatelj i morao je nestati s lica zemlje. Partija je svojim djelovanjem potpomagala velikosrpski hegemonizam i zatirala svaku hrvatsku misao. I danas sljedbenici te partije svakom domoljublju prišivaju razne stravične etikete: ustaštvo, nacizam, fašizam itd. Na isti način vrijeđa se i katolička crkva jer je upravo ona bila garant hrvatske opstojnosti. Rušeći nju kao zadnju moralnu vertikalu našeg društva oni žele ubiti obitelj koja je temelj društva i tako razoriti zadnju hrvatsku misao i hrvatski nacionalni identitet. Pogledajte samo preambulu Ustava iz koje se ne može razlučiti tko smo i kako smo nastali. To kukavičje jaje trebalo bi se zamijeniti jednom jedinom rečenicom: „Voljom svemogućeg Boga i odlukom Hrvatskog naroda na višestranačkim izborima 1990. te na pravednom obrambenom  Domovinskom ratu stvorena je Hrvatska država“.

 

Od vremena kada su Hrvati bili  Antemurale Christianitatis pa sve do danas naš teški usud čvrsto je konsolidirao hrvatsko nacionalno biće i izražen je upravo u pozdravu „za dom spremni“. Stoljećima su Hrvati s tim pozdravom na ustima ginuli braneći svoj teritorij, a time u Europu, od provala osvajačkih hordi. Ovaj pozdrav promijenio je i koristio i ustaški pokret dodajući u njega riječ poglavnik pa je tako glasio; „Za dom i poglavnika – spremni“. Upravo taj pozdrav ne treba koristiti jer su pod njim počinjeni zločini. Postrojbe HOS-a uzele su onaj  stari, pravi hrvatski pozdrav kao svoj i nalazi se u njihovom službenom znaku koji legaliziran a time i legitiman. Pod tim znakom postrojbe HOS-a časno su se borile u Domovinskom ratu, a mnogi njihovi pripadnici ugradili su svoje živote u temelje Hrvatske države. Iako je taj njihov znak legitiman 25 godina nakon Domovinskog rata on odjednom nekima smeta. Kako to da nakon legalizacije grba HOS-a nitko nije reagirao, a sada se odjednom pravi smiješni igrokaz i traži zabrana tog znaka? Oni koji to zahtijevaju shvatili su kako je njihova ideologija pred potpunim slomom, a time i njihova politička egzistencija i sinekure koje iz nje proizlaze. Kao i uvijek do sada pokušavaju primijeniti dobro oprobanu ideološku formulu ustrojenu na lažnoj povijesti koju je fabricirala partija kako bi mogli ubiti sve što je hrvatsko.  Njih nije smetalo izvikivanje pozdrava „smrt fašizmu sloboda narodu“ u Hrvatskom saboru, pozdrava pod kojim izvršen genocid nad hrvatskim narodom. Umjesto da je ta osoba politički osuđena ona je predložena i nažalost ušla u sastav sudaca Ustavnog suda. Totalitarni sustav čiji je to bio ubilački poklič osudila je međunarodna zajednica i to Rezolucijom Vijeća Europe 1481/2006. te to isto tražila od svih postkomunističkih zemalja koje su imale te režime. Tko i zašto je kod nas zaustavio taj proces?

A kako mi reagiramo na te njihove floskule najbolje možemo vidjeti iz događanja vezanih za Vukovar. Petogodišnji moratorij na učenje novije hrvatske povijesti za učenike srpske nacionalnosti u hrvatskom Podunavlju, koji je započeo 1997. i trebao je prestati 2003. godine, nažalost ni danas nije prestao. On ne samo da nije trebao biti uveden već je donio još veće podjele na tom području. Agresoru koji je u XX stoljeću razorio grad Vukovar i učinio ga hrvatskom Hirošimom ne samo da nije suđeno za strahotu počinjenog zločina već je zaštićen i ne smije mu se reći kako je agresor i zločinac. Ploče s ćiriličnim pismom, pismom koje je korišteno gdje god je to bilo moguće kao oblik ponižavanja hrvatskog naroda, postavljane su pod okriljem noći premda to vrijeđa žrtvu koju su podnijeli stanovnici Vukovara a i cijele Hrvatske. To očito nije zasmetalo gospodinu Pupovcu i „pravednoj“ ljevici.

Unatoč ekstremnom ponašanju jastrebova ljevice ovih dana formirana je Nova ljevica. Dragan Markovina, jedan od osnivača te političke stranke pred televizijskim kamerama šalje poruku kako se mora djelovati radikalnije i to dvaput naglašava. Što bi to trebalo značiti? Hoće li opet radikalni Jugoslaveni popuniti zatvore Hrvatima domoljubima ili ne daj Bože napuniti još koju jamu Hrvatima. Mislim da bi takvim radikalnim osobama trebalo zabraniti sudjelovanje u edukacijskim procesima. Što li uče našu djecu? Pogledajte samo tko su članovi inicijativnog odbora i tko im je dao podršku. Svi su oni dobro poznati po istupima u kojima se blati Hrvatska i zatire hrvatski nacionalni identitet.

U sveopće blaćenje i šamaranje uključile su se i razne javne osobe. Srbijanski mediji prenijeli su izjavu gospodina Rade Šerbeđije u kojoj hrvatske heroje i branitelje naziva kriminalcima i relativizira Domovinski rat izjednačavajući agresora i žrtvu. I o tome Državno odvjetništvo šuti. Na pitanje TV voditelja tko je bio agresor a tko žrtva ne samo da nije htio odgovoriti već ga je to vidno razljutilo.

Ne mogu a ne spomenuti TV voditeljicu gospođu Ivanu Parađiković koja je na primanju nagrade u Osijeku izjavila kako tu nagradu posvećuje Aleksandri Zec. Ne sporeći da je to bio strašan zločin i osuđujući ga ne mogu a ne sjetiti se kako se od početka emitiranja te emisije, za koju je nagrađena,  nije se sjetila istražiti zločine na Ovčari, Škabrnji, Lovasu, Aljmašu, Četekovcima, i drugim mjestima Hrvatske. Kako to nije učinila zbog žena i djevojaka silovanih od agresora diljem Hrvatske premda se ti počinitelji slobodno i nekažnjeno šeću u gradovima u kojima su počinili zloćine. Sjetite se gospođo Vašeg prognanstva zajedno s 40 tisuća Hrvata iz Vojvodine i 17 selidbi. Ne vjerujem da ste zaboravili tu tešku traumu iz djetinjstva i pitam se zašto to niste rasvijetlili. Mislim gospođo Parađiković da iza te posvete stoji ipak nešto sasvim drugo.

Žalosno je to što bi se ovakvih slučajeva moglo nabrojiti još jako puno. Primjer kako se boriti protiv njih daje nam opet najveći hrvatski pjesnik A.G. Matoš u svojoj poruci:

“Mir vama, Hrvati, koji stradate, koji patite, i za ljubavlju i slobodom ljudskom čeznete u sjeni Njegovog žuljevitog, krvavog križa! Vjerujte, vjerujte, spasit će vas vjera, a pošto je vjera i hrvatska sloboda, vjerujte u slobodu i radite za nju kao dvanaest neukih apoštola koji snagom vjere i svetog uvjerenja osvojiše svijet.”

Dakle drage Hrvatice i Hrvati vjerujte, molite i djelujte časno za i pošteno za svoj dom i obitelj i nijedna sotonska sila neće vas nadvladati. Praštajte no ne zaboravljate. U miru i veselju dočekajte dolazak Isusa i slijedite njegov put.

Čestit Božić i sretna Nova 2017. godina.

Zoran Čapalija Čaplja/KAMENJAR.COM

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Slaven Letica: Vesna Pusić u koži – ili kožuhu – slovenskog premijera Mira Cerara

Objavljeno

na

Objavio

Vesna-Pusic-UN

VESNA PUSIĆ U KOŽI – ILI KOŽUHU – SLOVENSKOG PREMIJERA MIRA CERARA

Dio govora predsjednika VRH-a Andreja Plenkovića na Općoj skupštini Ujedinjenih nacija ili Sjedinjenih nacija (tako bi se na hrvatskom trebala zvati „svjetska organizacija“: jer su njene članice nacije, države, a ne narodi) bio je razlog zbog kojeg je slovenski predsjednik vlade Miro Cerar otkazao posjet Zagrebu, a bio je i povod nizu diletanskih „liberalnih“ i „dobrosusjedskih“ kritika u hrvatskoj političkoj i političko-komentatorskoj javnosti:

Evo tog dijela: “Kompromitacija nepristranosti ili neovisnosti međunarodnih arbitraža i sudova, kao što je bio slučaj u arbitražnom postupku između Hrvatske i Slovenije, čini njihove odluke pravno nevažećima i nije Hrvatskoj ostavila drugog izbora osim da se povuče iz arbitražnog procesa. Smatramo da ovaj primjer nepoštivanja vladavine prava obeshrabruje države da sporove rješavaju pred nekom trećom stranom.”

Najjasniju kritiku uputila mu je nesuđena glavna tajnica UN-a i bivša ministrica vanjskih i europskih poslova dr. Vesna Pusić koja mu je namijenila riječi pune spoznajne samosvijesti i gorkog „diplomatskog“ prijekora: “Mislim da je govor premijera Plenkovića pred Općom skupštinom UN-a bio apsolutno kontraproduktivan, nediplomatski, krivo i pogrešno intoniran. Smanjio nam je šanse da na jedan civiliziran način riješimo prijepor sa Slovenijom. Mislim da šansi ima, ali ovaj govor je bio apsolutno štetan. Opća skupština UN-a nije mjesto gdje se takve stvari rade, postoji tiha diplomacija. Ovime su nam šanse smanjene, jako sam razočarana i iznenađena.”

Dok je govor vlastitog predsjednika VRH-a ocijenila „apsolutno kontraproduktivnim“, „nediplomatskim“, „krivo i pogrešno intoniranim“ i „štetnima“, ne nalazeći u njemu ničega dobrog i mudrog, članica nove stranke „GLAS“, pokazala je potpuno razumijevanje i odobravanje za odluku slovenskog premijera da otkaže posjet Zagrebu. Tu je odluku nazvala „dobrim potezom slovenskog premijera“.

Svoju je ocjenu o „dobrom potezu“ ovako objasnila: “Pokušajte se staviti u Cerarovu kožu. Teško je mogao nakon takvog nastupa inzistirati unutar slovenske političke situacije i išta drugo napraviti. Njega pritišću unutar Slovenije. Ja razumijem njegov potez. Cerar je očito bio spreman izdržati pritisak i sudjelovati u tim razgovorima, ali ovo je definitivno korak unazad.”

Nasuprot dr. Vesni Pusić, osobno, kao bivši savjetnik Ujedinjenih nacija (njene agencije Svjetska zdravstvena organizacija), u potpunosti odobravam odluku Andreja Plenkovića da na Općoj skupštini progovori o pokušaju slovenske „kompromitacija nepristranosti ili neovisnosti međunarodnih arbitraža i sudova“, posebice zbog toga što hrvatskom premijeru nije nimalo lako u njegovoj „koži“.

Naime, nakon nečuvenog pokušaja prevare i korumpiranja arbitražnog postupka, slovenski političari – manje Miro Cerar, a više ministar vanjskih poslova Karl Viktor Erjavec – ne biraju ni mjesto, ni forum, ni organizaciju, ni vrijeme da pred političarima i institucijama Europske unije ULTIMATIVNO ZAHTJEVAJU da Hrvatska primjeni odluke arbitraže.

Lobiraju i Hrvatsku ogovaraju svukud i kod svakoga: Berlinu, Briselu, Vašingtonu, Pekingu, Moskvi i drugdje.

Jedan od posljednjih pokušaja prisiljavanja Andreja Plenkovića i njegove vlade da primjeni arbitražne odluke zbio se nedavno na Bledu na dvodnevnoj međunarodnoj konferenciji održanoj pod geslom “Nova realnost”. Nakon sastanka s s potpredsjednikom Europske komisije Fransom Timmermansom, slovenski premijer je izjavio: “Dobio sam potvrdu da Komisija smatra kako je poštivanje međunarodnih ugovora obveza, te da se to odnosi i na arbitražni sud. Timmermans je naglasio da je arbitraža bila jedna od obveza Hrvatske u njezinim pristupnim pregovorima s Europskom unijom.”

Pokušaj prinude Hrvatske na prihvaćanje arbitražne presude osnažen je održavanjem izvanredne sjednice Odbora za obranu slovenskog Državnog zbora pod predsjedavanjem mladog Janšinog jastreba Žana Mahniča na temu Pripremljenost slovenskih oružanih snaga za implementaciju arbitražnog sporazuma.

U situaciji kad slovenski političari stvaraju klimu kako Hrvatska naprosto MORA prihvatiti i primijeniti odluke arbitraže dok to SAMA NE ĆINI – mogla se je i morala već povući sa Svete Gere i time pokazati da poštuje, prihvaća i primjenjuje arbitražne odluke – Andrej Plenković DRŽAVNIČKI LOGIĆNO I POMALO DRSKO odlučio je problem simbolički podići s kontinentalne (EU) na svjetsku (UN) razinu.

Javna ocjena Vesne Pusić kako je ta odluka, između ostaloga, „nediplomatična“ potpuno je promašena zbog toga što na Općoj skupštini GOVORE DRŽAVNICI – ŠEFOVI DRŽAVA ILI VLADA – A NE DIPLOMATI I DIPLOMATSKI TEKLIĆI.

Anderju Plenkoviću bile su dostatne 54 njujorške riječi (342 slova-glasa) da slovenskog premijera izvede na čistac: njegov posjet Zagrebu bilo bi izgubljeno vrijeme za sve – jer Slovenija naprosto ne želi i neće priznati da je ONA I SAMO ONA ODGOVORNA za to što HRVATSKA NEĆE I NE MOŽE PRIHVATITI ARBITRAŽU.

Da slovenski POLITIČARI – ne građani i ne slovenski narod – nisu bili pohlepni i glupi, hrvatska bi država naprosto morala prihvatiti odluku arbitraže. Koja je, usput budi rečeno, također bila rezultat “dobrosusjedske” ucjene, komentirao je Slaven Letica

Kao stari profesor-ocjenjivač i onaj koji Andreju Plenkoviću često upućuje javne kritike za skupljanje (kao hrčak) problema, a ne njihovo rješavanje, ovog puta mu javno poručujem:

„Andrej, sjedni u UN klupu, odličan 5!“

Cerar sazvao novi sastanak državnog vrha nakon Plenkovićeva govora u UN-u

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Stevo Culej o Pupovčevim i Milakovićevim Srbima: Terorist križanci četnika

Objavljeno

na

Objavio

Saborski zastupnik HDZ-a Stevo Culej na društvenoj mreži podijelio je tekst iz novina, a koji se odnosi na, kako tamo piše, izvješće CIA-e.

Terorist križanci četnika, kratko je prokomentirao Culej.

 

facebook komentari

Nastavi čitati