Pobjeda kralja Tomislava nad Bugarima 27.05.927. godine

0

Kralj Tomislav 927. priuštio je Bugarima jedini zabilježeni poraz pod njihovim carom Simeonom koji je zamalo uspio srušiti Bizantsko carstvo.

Hrvatsko-Bugarska bitka (27. svibnja 927. godine) se dogodila u neimenovanom neprohodnom području u kojoj je hrvatska vojska porazila bugarsku vojsku pod vodstvom kneza Alogobotura.

Godine 924. Bugari su napali Srbiju i porazili župana Zahariju, koji je potom pronašao sklonište u Hrvatskoj. Ovo je bio povod napadu kojeg je bugarski car Simeon izvršio na Hrvatsku poslavši jednog od svojih knezova.

J. Horvat M. Kralj Tomislav na prijestoljuPrema Konstantinu Porfirogenetu, Hrvatska je u to doba mogla podići kopnenu vojsku od 100.000 pješaka i 60.000 konjanika i ratnu mornaricu od 80 velikih i 100 manjih galija. Jedan od mogućih razloga za ovako veliku vojsku (jednu od najvećih europskih srednjovjekovnih vojski) možda je Tomislavova želja da, nakon što je odlučujuće porazio Simeona, povede veliki vojni pohod na Bizant i osvoji sam Carigrad, kako bi Hrvatsku učinio nasljednicom Bizantskog carstva.

Jedan od najglasovitijih trenutaka hrvatske povijesti famozna je pobjeda kralja Tomislava nad bugarskom vojskom. Prema tradicionalnoj historiografiji bitka se odvila negdje u Bosni 27. svibnja 927. godine.

Hrvatska se tada miješala u politiku bugarske vojske, tada pod glasovitim carom Simeonom te je pružila utočište srpskom županu Zahariji. Srbija je u to vrijeme bila slaba država jer je bila ukliještena između velikih sila – Bizanta, Bugara i Ugara pa su se okolne države često miješale u njenu politiku.

Rezultat toga bilo je slanje bugarske vojske pod knezom Alogoboturom, no nepoznato je koja je bila njena snaga. Naime, Simeon se morao koncentrirati na važniji sukob s Bizantom koji je tada bio velika sila. Simeon je namjeravao svrgnuti tadašnjem bizantskog cara i preuzeti kontrolu na carstvom. Bizant je stoga nudio savez Hrvatskoj, Srbiji i drugim narodima kako bi oslabio Bugare. U sklopu toga dalmatinski temat je oslobođen tereta plaćanja poreza Bizantu odnosno trebala je plaćati ih Tomislavu.

Unutarnje borbe srpskih vladara rezultirale su izdajom tih planova Simeonu koji je zato osvojio Srbiju 924. godine, a župan Zaharija Pribislavljević izbjegao je u Hrvatsku. Alobogotur je progonio srpske izbjeglice i time ih prisilio da izbjegnu u Hrvatsku što je predstavljalo preveliku obvezu Hrvatskoj.

Prema oskudnim informacijama Hrvati su porazili vojsku u “neprohodnoj” regiji. Zanimljivo je da je to jedini zabilježeni poraz Bugara pod Simeonom. Prije nego što su Bugari poslali novu i snažniju ekspediciju Simeon je preminuo što je rezultiralo oportunističkim napadima svih lokalnih država. Naime, Simenov nasljednik Petar suočio se s pobunama svoje braće Mihaila i Ivana što je učinilo Bugare ranjivim.

Postoje brojni problemi s informacijama o toj pobjedi jer postoji malo izvora koji često koriste informacije jednih iz drugih. Tako neki govore o 942. godini, a neki o 927. godini. Gotovo je sigurno da postojeći datum nije točan, ali je dovoljno blizu da otprilike označi vrijeme bitke.

Najbolji izvor za to, Konstantin Porfirogenet poznat je po tendencioznosti. Primjerice tvrdio je za Hrvate da su imali vojsku od 100 000 pješaka i 60 000 konjanika što je nemoguće jer bi Hrvatima dalo vojnu snagu poput Franačkog Carstva na vrhuncu s daleko manjim područjem. Omjer 1:0,6 između pješaka i konjanika nelogičan je za sastav vojske (prirodniji bi bio 10:1 ili manje), a Hrvati bi s takvom vojskom bez problema osvojili barem pola Europe, uključujući Sveto Rimskom Carstvo ili Bizantsko.

Ova bitka nije označila kraj hrvatsko-bugarskih sukoba pa su poznati prodori cara Samuila u južnoj Dalmaciji (998 do 999) vezana djelomično uz pitanja crkvenog autoriteta. wikipedia/dnevno

facebook komentari