Pobjeda za oslobađanje!

0

Da su vodeći političari odgovorni samo za aktualnu gospodarsku krizu, nezaposlenost, odlazak mladih iz Hrvatske, bilo bi dovoljno da ih se opozove s njihovih pozicija, no stvarnost je još puno teža jer su upravo vodeći političari odgovorni, uz ostalo, i za izumiranje i osiromašivanje hrvatske nacije, za ograničavanje slobode i demokracije i za razvodnjavanje važnosti članstva Hrvatske u Europskoj uniji i NATO-u.

Koliko su nekorektni postupci glavnih kreatora javnoga mnijenja u Hrvatskoj možda se jasnije nego ikada očitovalo ovih dana po tome koliko je i kakve pozornosti posvećeno realnoj inicijativi za promjenu izbornoga sustava Građanske inicijative »U ime obitelji« i njezinu prikupljanju potpisa pod geslom »Birajmo zastupnike imenom i prezimenom« s jedne strane, a koliko inicijativi koju je u subotu 18. listopada prezentirao Predsjednik Republike s druge strane, s tim da to nije realna inicijativa, nego tek potencijalna jer ovisi o tome hoće li aktualni Predsjednik na izborima dobiti još jedan mandat. Postupak glavnih kreatora javnoga mnijenja prema inicijativi i prema potencijalnoj inicijativi razotkriva kako moćna manjina drži gotovo sve konce hrvatskoga društva u svojim rukama, a osobito snažnije medije, i kako nemilosrdno i bezočno manipulira ne samo javnim mnijenjem, nego i suvremenim hrvatskim društvom, što otkriva koliko je hrvatsko društvo neslobodno i politički vođeno protivno stvarnomu općemu dobru svih hrvatskih građana.Udruga »U ime obitelji« objavila je da je prikupila više od 380 tisuća potpisa i da ih u srijedu 22. listopada predaje Hrvatskom saboru na daljnje postupanje. Ta informacija prenesena je hrvatskoj javnosti tek usput i minorno premda je činjenica da je prikupljenih više od 10 posto potpisa birača u Hrvatskoj za ciljanu promjenu izbornoga sustava jedan od najvećih i najvažnijih političkih događaja u Hrvatskoj od 2000. godine, pogotovo ako se uzmu u obzir okolnosti i politički otpori u kojima su ti potpisi prikupljeni. Dok je uspjeli referendum o ustavnoj zaštiti pojma braka kao životne zajednice žene i muškarca bio pokazatelj svjetonazorskoga razilaženja većine hrvatskih građana s jedne i vladajućih političara i njihovih medija, uključujući nažalost i javni servis HRT, s druge strane, stvarnu političku težinu, čak veću od parlamentarnih ili predsjedničkih izbora, ima sam zahtjev 380 tisuća građana da se u Hrvatskoj promijeni izborni sustav i da se o tome izjasne svi birači na referendumu. Politika vodećih političara, kako onih na vlasti tako i onih u opoziciji, samom činjenicom da je prikupljen dovoljan broj glasova za raspisivanje referenduma doživjela je veliki poraz, koji se, posebice gledano iz perspektive željenoga boljitka hrvatskoga društva, dramatično povećava ako se uzmu u obzir sva njihova javna i tajna nastojanja, koja ipak nisu urodila za njih željenim plodom. Naime, javnosti je poznat tek dio nastojanja političara i njihovih medijskih i drugih produženih ruku, poput ograničavanja broja dopuštenih mjesta za prikupljanje potpisa u važnim gradovima ili smišljenoga sustavnoga medijskoga skrivanja istine o stvarnim prijedlozima i ciljevima te referendumske inicijative (mediji uglavnom nisu objavili ni cjeloviti tekst referendumskoga pitanja), kao i diskreditiranja dr. Željke Markić koje je išlo sve do pokušaja ograničavanja njezinih građanskih prava, a sve je to bilo uzalud – inicijativa ima dovoljan broj potpisa za raspisivanje referenduma. Taj poraz aktualnih političara može poprimiti još teže dimenzije bude li prevladalo politikantstvo te se ustavni i zakonski navod »deset posto od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj« službeno protumači kao »deset posto ukupnog biračkog popisa koji uključuje i birače izvan Republike Hrvatske«, jer to bi očitovalo da bi tzv. političke elite svoj povlašteni položaj bile spremne braniti i nečasnim sredstvima.

Političari, htjeli to ili ne, suočeni su s pojavom sve snažnijega otpora velikoga dijela građana koji je već prerastao u novu društvenu snagu koja im je već sada strgnula mnoge maske, a bit će sposobna i demontirati protudemokratske okvire koji teško sputavaju i paraliziraju ne samo političke stranke, osobito zdrave članove, i državotvornu politiku, nego i cijelo društvo i ostvarivanje općega dobra. Tu novu društvenu snagu, koja se i ne mora institucionalizirati, ne će moći zaustaviti sve manipulacije i diskreditacije ni političara i njihovih postupaka ni medijskih uradaka. Da su vodeći političari odgovorni samo za aktualnu gospodarsku krizu, nezaposlenost, odlazak mladih iz Hrvatske, bilo bi dovoljno da ih se opozove s njihovih pozicija, no stvarnost je još puno teža jer su upravo vodeći političari odgovorni, uz ostalo, i za izumiranje i osiromašivanje hrvatske nacije, za ograničavanje slobode i demokracije i za razvodnjavanje važnosti članstva Hrvatske u Europskoj uniji i NATO-u.

Teško je povjerovati da važni političari i mediji koje oni kriomice kontroliraju i zlorabe mogu biti u tolikom sukobu sa zdravom logikom i s legalnim i legitimnim ciljevima i interesima hrvatske nacije, tj. svih hrvatskih građana, kao što je to slučaj danas u Hrvatskoj. Nije li u najmanju ruku smiješno i neukusno anonimnu anketu provedenu na uzorku od tisuću i nešto osoba favorizirati u odnosnu na 380 tisuća potpisa s imenom i prezimenom i s OIB-om? Dobro je što je pritom izostala medijska diskreditacija inicijatora te ankete, premda i to jasno očituje koliko su pod kontrolom i koliko su disciplinirani važni mediji, pa bučno najavljuju »Drugu Republiku«. Mediji prenose npr. i Predsjednikov izričaj: »Postoje ogromni otpori društvenim promjenama društvenih skupina koje drže političke, socijalne i ekonomske monopole«, koji je duboko istinit, ali je zapravo samo floskula, jer ga ni jedan potez u više od četiri i pol godine mandata nije potvrdio. Nameće se stoga pitanje: nije li i to samo pokušaj amortiziranja razarajućega poraza koji su prikupljenim potpisima za promjenu izbornoga sustava doživjeli svi važni političari i funkcionari?

Ivan Miklenić/dnevno.hr

facebook komentari