Pratite nas

Povijesnice

Počelo je 01. Ožujka 1991 godine u Pakracu (video)

Objavljeno

na

Razoružavanje hrvatskih policajaca u policijskoj postaji Pakrac

Skupština općine Pakrac izglasala je pripojenje općine Pakrac SAO Krajini.

Istog dana načelnik Policijske postaje, Jovo Vezmar, izdaje zapovijed o mobilizaciji „rezervnog sastava milicije“ zbog, kako se navodi, vježbe i provjere mobilnosti i osposobljenosti.

Također, od istog tog datuma, naoružane grupice srpskih civila kretale su se gradom pokušavajući time stvoriti dojam da je Pakrac stvarno u SAO Krajini. Dana 28. veljače 1991. Ustavni sud RH poništava odluku Skupštine općine Pakrac o pripajanju SAO Krajini, a načelnik postaje Vezmar poziva pričuvne policajce da predaju oružje.

Ovaj naizgled mirotvoran čin, imao je sasvim drugu svrhu. Namjera je bila razoružati samo hrvatske policajce, dok je srpskim bilo naređeno okupljanje na nogometnom igralištu u selu Šeovica, naseljenim pretežno srpskim stanovništvom. Isti dan navečer je na prostorijama općinskog SDS-a, u centru grada, pokraj stranačke zastave izvješena i srpska zastava. Sastanak svih policajaca u policijskoj postaji zakazan je za 10,00 h 01. ožujka 1991., ali počeo je tek oko podneva.

Na tom sastanku razoružano je 16 policajaca nesrpske nacionalnosti, te je načelnik Vezmar uz pomoć policajaca srpske nacionalnosti preuzeo postaju u svoje ruke. Ipak, treba napomenuti da su neki policajci srpske nacionalnosti nisu podržali pobunu, dok se neki nesrpske nacionalnosti uspjeli iznijeti oružje iz postaje te ga sakriti. Nakon stavljanja postaje pod kontrolu, Vezmar je zajedno s članovima lokalnog SDS-a, posebice predsjednikom Veljkom Džakulom, organizirao raspoređivanje policajaca i naoružanih civila oko zgrade postaje i općine, a navečer su na ulazima u grad postavljene barikade.

Zanimljiva činjenica je da je JNA već isti dan oko 23,30 h, puno prije dolaska hrvatskih specijalaca, ušla u Pakrac, raspoređujući se po raznim mjestima u gradu, iako se u njihovom službenom izvještaju navodi da je njihova intervencija bila u svrhu sprječavanja daljnjeg sukoba.

Također, vojna karta koja predviđa akciju motorizirane brigade JNA od Bjelovara do Lipika kao vrijeme početka navodi 01.03.1991. u 13,00 h. Gotovo isto vrijeme kad se dogodila pobuna u Policijskoj postaji Pakrac!

Svi ovi naoko sitni detalji govore u prilog tome da se u Pakracu pokušali provesti ono što je na kraju napravljeno 19. kolovoza 1991. – osvajanje grada vojnom silom.

[ad id=”40551″]

Autor teksta – Ivan Zvonimir Ivančić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

19. listopada 1991. – Bitka za Novi Farkašić

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1991. godine odigrala se konačna bitka za Novi Farkašić, malo mjesto na desnoj obali Kupe.

Novi Farkašić, selo na lijevoj strani rijeke Kupe, potkraj listopada 1991. bilo je poprište velike bitke kombinirane tenkovsko-pješačke postrojbe agresorske JNA te pobunjenih Srba s malobrojnim gardistima Prve satnije 2. brigade ZNG-a, legendarnih Crnih mambi.

Sudeći prema zapovijedima JNA, konačni cilj napadača bio je prodor preko Kupe i spajanje s postrojbama JNA kod Velike Gorice, ne bi li u predviđenim deblokadama vojarni JNA bili izravna prijetnja gradu Zagrebu. No u Novi Farkašić samo nekoliko dana prije stiglo je 20-ak pripadnika Crnih mambi koji su brzo uočili njegovu stratešku važnost kao jedinog pravca kojim se agresorska vojska morala kretati, piše HRT

Uz pomoć nekoliko domaćih branitelja pripremili su kružnu obranu, iskopali rovove na rubovima sela koje su osigurali protutenkovskim minama. 18. listopada, nakon zračnog i topničkog bombardiranja, slijedio je kombinirani tenkovsko-pješački napad mnogo nadmoćnijeg neprijatelja iz dva smjera, Vratečkog i Donjih Mokrica. Trajao je cijeli dan, a završio je potpunim porazom agresora kojemu je onesposobljeno više tenkova i borbenih vozila te je iz stroja izbačen velik broj pješaka.

Nakon ostvarene pobjede, branitelji su izvidjeli rezervni položaj neprijatelja koji se pripremao za novi napad. Ustanovili su da unatoč tome što je dodatno ojačan ljudstvom i tehnikom, zbog velikih gubitaka u redovima protivnika vlada rasulo i zbunjenost.

Stoga su rano izjutra, 19. listopada 1991. izveli iznenađujući napad koji je nadmoćnog neprijatelja demoralizirao i natjerao u panično povlačenje. Ojačana satnija Crnih mambi krenula je u progon te nekoliko dana poslije doprla skroz do Glinske poljane gdje se neprijatelj napokon uspio reorganizirati.

Sam uspjeh motivirao je zapovjedništvo u Sisku za daljnje protunapade i oslobađanje niza okolnih sela. Pobjeda Davida nad Golijatom kod Novog Farkašića omogućila je prvo oslobađanje okupiranog teritorija Hrvatske 1991. godine i stoga se s pravom obilježava kao Dan branitelja Sisačko moslavačke županije.

Premijerno prikazan “Boj za Novi Farkašić”

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

18. listopada 1991. – Masakr u Lovasu

Objavljeno

na

Objavio

Nismo znali kamo idemo i na što nas tjeraju. Kada smo došli na minsko polje natjerali su nas da se primimo za ruke, raširimo i da pješice krenemo kroz polje. Ubrzo smo naletjeli na mine. Znali smo da smo osuđeni na smrt.

Tako je strašni 18. listopada 1991. opisala jedna od žrtava masakra nad civilima koji se dogodio u minskom polju nedaleko od sela Lovas u Vukovarsko srijemskoj županiji.

Srpske postrojbe natjerale su 51 Hrvata u polje djeteline puno mina. Kada je pod tijelom jednog od mještana eksplodirala ubojita naprava, vojnici su istodobno otvorili vatru na nesretnu skupinu ljudi.

Ubili su 21 čovjeka a 14 ranili. Crne brojke bile bi još crnje da u međuvremenu na mjesto zločina nije došao jedan časnik JNA i zaustavio akciju paravojnih snaga JNA i tako spasio preostalih 30 života.

Lovas je privremeno okupiran tjedan dana prije brutalnog masakra, a povod je bila dezinformacija da se u selu nalazi između 300 i 400 pripadnika Zbora narodne garde.

Čim su četničke postrojbe Dušan Silni i Beli Orlovi ušli u Lovas odmah su ubili 23 mještana. Radi raspoznavanja naredili su Hrvatima da na ruci nose bijele vrpce a na kuće da izvjese bijele plahte.

Dok je trajala okupacija, zvjerski su pendrecima, šipkama, kabelima i raznim spravama mučili one koje su zatekli. Uništavali su i pljačkali imovinu Hrvata i nesrba. Katoličku crkvu svetog Mihaela zapalili su i potpuno uništili, kao i kapelicu na mjesnom groblju. Sudbinu Lovasa dijelio je i obližnji Opatovac.

Kada su se za vrijeme mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja ljudi onamo počeli vraćati, iz masovne grobnice ekshumirano je 68 tijela i još 10 iz pojedinačnih grobnih mjesta.

U Beogradu su 2012. nakon višegodišnjeg suđenja za zločine u Lovasu optuženima izrečene presude od 4 do 20 godina zatvora.

facebook komentari

Nastavi čitati