Pratite nas

Istaknuto

POD HITNO OBUSTAVITI SVE DOTACIJE PUPOVČEVIM NOVOSTIMA

Objavljeno

na

Lažima i ucjenama sabornik Pupovac pokušava destabilizirati državu Hrvatsku predstavljajući nam se kao humanist i borac za ljudska prva. Kako njegova egzistencija ovisi o državi Hrvatskoj, bilo bi normalno da radi za boljitak svih državljana RH jer o državi Hrvatskoj ovisi egzistencija mnogih koje on navodno zastupa.

[ad id=”93788″]

Međutim, njegove posjete Beogradu i njegove izjave  otkrivaju nam prikrivenog i okorjelog velikosrbina iliti četnika. Sve ovo nam otkriva namjere njegovog političkog djelovanja,  a to je blaćenje RH i hrvatskog naroda, te smišljeno oživljavanje i promicanje novog sna o Velikoj Srbiji.

Sam Pusić/Kamenjar.com

Sramotni grafiti o Srbima u hrvatskim gradovima za njega su govor mržnje, ali što se događa i što se događalo u Beogardu, te agresija na Hrvatsku su govor ljubavi. Zar te vulgarne grafite nisu mogli napisati i velikosrbi iz Hrvatske? Zar zbog nametanja krivnje Hrvatima nije minirano židovsko groblje u Zagrebu? Na koncu  se ipak ustanovilo da su to učinili Srbi i KOS.  Sjetimo se samo tko je devedestih godina napravio kirurške rezove  po tijelu Srbina Mlinara u Benkovcu, a to su velikosrbi svojoj javnosti predstavili kao početak ustaškog klanja. Za vrijeme rata pravednik Pupovac je optužio Hrvatsku uza pokrštavanje srbske djece, što je bila još jedna u nizu njegovih notornih laži.

Nepristojno navijanje pojednih hrvatskih huligana na sportskim utakmicama Pupovac poistovjećuje sa ustaštvom i fašizmom, a na paljenje hrvatske zastave u Beogradu i na ponašanje srbijanskih huligana, on uopće ne reagira. Zar talijanski fašisti nisu bili saveznici Srba? Zašto nije prijavio ponašnje tenisača Đokovića na jednoj sportskoj priredbi sa hrvatskim klubom, a prijavio je Uefi hrvatskog nogometnog repreznativca  Šimunića?

Pupovac traži nacionalna prava za Srbe, što je samo odraz komunističke i velikosrpske svijesti, jer u demokratskim državama se poštuju samo etnička prava. Hrvati bi u budućnost mogli platiti visoku cijenu zbog nacionalnih umjesto etničkih manjina. Nije li onda njegova glavna zadaća da istim žarom traži nacionalna prava za Hrvate u Srbiji? Međutim, njima se u Srbiji ne daju nikakva prava. Imaju li Hrvati u Srbiji svoje zastupnike u srbijanskoj Skupštini i dobivaju li novac od srbijanske Vlade? Pupovca ovo, očito, ne zanima. Zar se Pupovac ne ponaša nacistički i imperijalistički? Što se tek događa sa Hrvatima u BiH koji su navodno konstituivni narod?

Osobno ne vjerujem u manjinska nacionala prava, ali vjerujem u etnička prava, ako su iskonska. Što se tiče etničkog porijekla Srba u Hrvatskoj i BiH mislim da je krivotvoreno isto kao u Crnoj Gori jer je utemeljeno na lažima velikosrba i SPC. Zbog toga i o tome treba progovoriti javno. Zašto Pupovac o progonima Hrvata u Srbiji šuti, a progone Srba u Hrvatskoj izmišlja i uveličava? Zar očekuje da hrvatska mladež neće reagirati na njegove laži i podvale? Zar njegove izjave samo podstiču takve reakcije. Žalosno je što na te njegove laži i podvale ne reagiraju hrvatski političari, a još je žalosnije zašto ga se zbog laži ne procesuira po zakonu u čijem donošenju je sudjelovao? Što je zapravo mržnja u govoru? Zar je on ne pokazuje iz dana u dan? On je opasniji po Hrvate i njihovu državu od Šešelja! Nije li govor mržnje početak nametanja komunističke dikature? Zašto nikada nije osudio Šešelja, Karadžića, Martića i Miloševića, Mladića, Kadijejevića, Adžića  i mnoge druge srbske zločince, ako je humanist i borac za ljudska prava?

Gdje se izgubila odgovornost prema istini mada znam da je Pupovac iskonski i neizlječivi lažljivac?

Njegovo ponašanje nam otkriva nemoralnog oportunistu, jer svojim ponašnjem truje odnose katolika i pravoslavaca, a zbog toga ga treba javno osuditi jer stvara probleme tamo gdje ih ne bi smjelo biti. Zar pravoslavac ne može biti etnički Hrvat dok, sa druge strane, katolik može biti etnički Srbin jer velikosrbi i danas tvrde da su Hrvati pokatoličeni  Srbi. No, Srbi još nisu shvatili da religija ne definira etničnost jer svi pravoslavci na Balkanu nisu Srbi niti su svi katolici Hrvati. Pravoslavne Crkve samo definiraju državu kojoj pripadaju i ne smiju djelovati izvan granica te države. Zbog toga RH mora osnovati HPC i zabraniti djelovanje SPC u Hrvatskoj.

Međutim, Hrvati su se preokupirali haškim Sudom i presudama  dok Hrvatskom “šara“  velikosrbin puno opasniji od Šešelja. Taj notorni Kotarac ima sve odlike bukovačkog čobana, uvijek spremnog na podvale i laži. On vidi i ono što drugi ne mogu ni sanjati. On nikada nije osudio agresiju na Hrvatsku, ali zato u Hrvatskoj promiče velikosrbstvo od početka četničke agresije na Hrvatsku i BiH. Možda je čak i sudjelovao u njezinoj pripremi, dakle, u naoružavanju srbskih civila u Hrvatskoj i BiH.

Nažalost, to velikosrbstvo u Hrvatskoj promiče  i Partija – SDP na čelu koje stoji Milanović. Da u u toj Partiji ima barem nekoliko domoljuba i slobodno obrazovanih ljudi, pokušali bi osnovati hrvatsku liberalnu političku stranku jer današnji hrvatski liberali ne znaju što je zadaća liberala u demokraciji. Takvih osoba, nažalost, nema u Partiji pa možemo reći da je SDP leglo velikosrba i orjunaša. Ona nije više ni komunistička mada se proglasila nasljednikom SKH zbog imovine, što je još jedno licemjerje njezinih sljedbenika, a metode javnog djelovanja te Partije su ostale boljševičke, komunističke i orjunaške.

Kako vidimo, intelektualac se ne postaje diplomom nego djelima. Pravi intelektualac je pošten i istinoljubiv, a to nije odlika gospodina Pupovca. To nije odlika ni jednog jedinog komunističkog aparatčika. Koliko laži Pupovac je izrekao u posljednjih 26 godina, a laž je po Dobrici Ćosiću jedan vid srbijanskog patriotizma i potvrda njihove urođene inteligencije, dakle, lukavosti. Laž o ugroženosti Srba u RH, pored Pupovca, promiče i SPC, kojoj bi po pravoslavnom Kanonu morali zabraniti djelovanje u državi Hrvatskoj, jer, kako sam naveo ranije, SPC može  djelovati samo u granicama države Srbije. Naime, hrvatski političari se ne usuđuju registrirati HPC, pa se pitam: Tko nas zastupa u hrvatskom Saboru?

milorad-pupovac-aleksandar-vucicŠtoviše, Pupovac svojim ponašanjem samo potvrđuje da je vojnik velike Srbije i okorjeli licemjer u humanističkom i intelektualnom smislu. Umjesto da se bori za boljitak svih državljana RH, on često ide u Beograd po instrukcije i lažno optužuje  Hrvatsku. Nakon što je Hrvatska blokirala pregovore između Srbije i EU, Pupovac prijeti Hrvatskoj otrcanim srbijanskim podvalama i to u dosluhu sa četničkom Vladom. Jedna od tih podvala je da Hrvatska bjeguljama uskraćuje pravo na povratak u Hrvatsku, ali nikad ne govori o njihovim zločinima i povratku Hrvata u Posavinu koji su prisilno istjerani sa njihovih ognjišta.

Srbske bjegulje su planirano i po zadatku bježale u Srbiju da bi se optužilo Hrvatsku za etničko čišćenje i prikrilo njihove zločine. Čast iznimkama koji su bežali u Srbiju pod prisilom srbske vojske, ali oni su se vratili u svoju domovinu Hrvatsku bez ikavih problema. U Hrvatsku su se, nažalost, vratili i mnogi srbski zločinci koji još nisu odgovarali za svoje zločine. To je licemjerje zbog kojeg nastaje ovaj tekst jer želim ukazati na sve laži primitivnog i imperijalističkog pravoslavlja pod egidom SPC. Postoji moderno i tolerantno pravoslavlje u Europi, ali to nije odlika srbijanskog pravoslavlja. Srbijansko pravoslavlje je izvor svakojakog zla na prostoru bivše Jugoslavije.

Danas Srbijanci cijelom svijetu lažu o svojem etničkom porijeklu i jeziku, a hrvatski akademija na to uopće ne reagira, jer se, navodno, radi o glupostima. Međutim, ako itko želi doznati išta o Srbima, ide na internet i prihvaća laži kao istinu, jer ih nitko nije opovrgnuo. Pogledajte Wikipediju. Tako se danas stvara istina o svemu, a samo naivni Hrvati to ne razumiju. Tko danas uopće zna da je najveći dio današnje Srbije bio pod franačkom  vlašću i da je pučanstvo bilo katoličko?

Činjenice pak pokazuju da su pravoslavci  na prostore sjeverno od Dunava došli tek nakon pobune protiv Osmanlija u Bugarskoj i Grčkoj početkom 19. stoljeća  bježeći pred Turcima. Među pravoslavcima je najviše bilo Bugara. Činjenica jest da je Austro-Ugarska osnovala prvu pravoslavnu Episkopiju u sremskim Karlovcima. Tada Crkve nisu bile državne nego su se nazivale po gradu u kojem su se nalazile. Tek 1879. autokefalnost dobiva beogradska Arhiepiskopija, a tek 1920. godine osniva se autokefalna ujedinjena Spska Pravoslavna Crkva u kraljestvu Srba, Hrvata i Slovenaca. Ovim činom autokefalna SPC dobiva pravo da se širi preko cijelog državnog prostora tek osnovanog kraljestva. Tek tada se SPC počinje širiti u Vojvodinu, Makedoniju, Crnu Goru, Bosnu i Hrvatsku, a pomalo također u Sloveniju. Slično su danas Srbijanci donijeli zakon po kojem imaju jurisdikciju nad ratnim zločinima na cijelom prostoru bivše države, ali na to nije reagirala ni Jadranka Kosor ni Zoran Milanović niti Josipović jer svi su djeca Kumrovca.

Danas hrvatskom sviješću upravlja oko stotinu neobrazovanih dogmatičara – orjunaša i četnika, te potomaka udbaša i kosovaca – preko medija koje finaciraju hrvatski porezni obveznici. Stoga pod hitno treba ukinuti sve dotacije Pupovčevim Novostima i mnogim drugim tiskovinama i portalima jer rade protiv hrvatskih interesa. Njih treba procesuirati kao u svakoj demokrastkoj državi jer djeluju izdajnički. Isto tako treba jasno definirati civilne udruge jer on ne mogu i ne smiju egzistirati na grbači poreznih obveznika. Država ne bi smjela finacirati ni jednu civilnu udrugu. Ako država financira civilne udruge, onda one nisu civilne nego državne, a to nam pokazuje da i dalje živimo u komunističkom sustavu.

Sam Pusić/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Događaji

Ukrcajte se na ‘Vlak slobode’: ‘Sjećamo se dana kada je 100.000 ljudi na Rivi pokazalo što je hrvatsko jedinstvo’

Objavljeno

na

Objavio

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom

“Vlak slobode” Split-Knin-Split, u spomen na istoimeni vlak koji je vozio na današnji dan 1995. od Zagreba do Splita i kojim je označen završetak oslobodilačke vojno-redarstvene operacije “Oluje,” krenuo je u subotu sa splitskog Željezničkog kolodvora, organiziran na poticaj splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom. Tada se na splitskoj Rivi okupilo više od 100 tisuća građana, podsjetio je gradonačelnik Krstulović Opara.

“Mi u Splitu smo jako ponosni na taj događaj i tadašnji doček ‘Vlaka slobode’ kojim je označeno hrvatsko nacionalno jedinstvo i kraj ‘Oluje’. U povijesti Splita i Republike Hrvatske ostat će sjećanje na tadašnji upit predsjednika Tuđmana okupljenima na splitskoj  Rivi – ‘što im još može obećati’, a oni su svi jednoglasno glasno odgovorili ‘Vukovar’, ‘Vukovar’ ” , naglasio je u izjavi novinarima splitski gradonačelnik.

Direktor HŽ Putnički prrijevoz Željko Ukić, koji se pridružio današnjem “Vlaku slobode” Split-Knin-Split, izjavio je kako su Hrvatske željeznice podržale prijedlog grada Splita za obilježavanje spomena na “Vlak slobode” koji je prije 22 godine  putem od Zagreba do Splita povezao do data razdijeljenu Hrvatsku zbog velikosrpske oružane agresije.

“‘Vlak slobode’ prije 22 godine važan je i za Hrvatske željeznice jer je njime povezan Zagreb i Split,” rekao je Ukić.

U današnjem “Vlaku slobode” su brojni uzvanici među kojima i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Na putovanju do Knina ovaj vlak staje na mjesnim gradskim i općinskim željezničkim postajama gdje u njega ulaze gradonačelnici i načelnici mjesta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

25. kolovoza 1991. – početak bitke za Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Današnji dan 25.08.1991. smatra se početkom bitke za Vukovar. Borbe u gradu i oko grada, sa poginulim i ranjenim, vodile su se od svibnja 1991., ali tog dana grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem “JNA”, uključujući avione.

Naime tog dana “Jugoslavenska narodna armija” koja je sve vrijeme uoči napada glumila suzdržanost i neutralnost kao ” tampon zona sukobljenih strana” otvoreno se svrstala na stranu agresora u trenucima kad je bilo vidljivo da regularne hrvatske policijske snage polako preuzimaju nadmoć na terenu nad srpskim teroristima i paravojnim formacijama.

Vidjevši da bi se ratna sreća mogla okrenuti na hrvatsku stranu, “JNA” je sve svoje potencijale, naoružanje i kompletnu ratnu mašineriju stavila na raspolaganje paravojnim srpskim snagama i pridružila se u sveopćem napadu na Vukovar.

To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane “Jugoslavenske narodne armije”, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata.

Bitka je završena porazom Zbora narodne garde i jedinica MUP-a, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.

Grad je naposljetku potpuno uništen i okupiran 18. studenoga 1991.

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih boraca na hrvatskoj strani, gardista i policajaca, procjenjuje se na oko 2.500.
Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina srpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).
Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Još uvijek se traži gotovo 500 nestalih Vukovaraca.

Prema istom specijaliziranom elektroničkom portalu ukupan broj stradalih vojnika “JNA” i četničkih snaga na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova, oklopnih i transportnih vozila (JNA priznaje 110) , te oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera (“JNA” priznaje dva).

Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada (tzv. famozno „prekomjerno granatiranje“), rušenje bolnice, kulturocid, logore u Srbiji i drugo još nitko nije odgovarao.

facebook komentari

Nastavi čitati