Podgrijana priča o ‘trećem entitetu’ u svrhu predizborne kampanje!?

    9

    Moguća uspostava trećeg entiteta u Bosni i Hercegovini, što je kao jednu od preporuka u svom posljednjem izvješću o stanju navela i Međunarodna krizna skupina (ICG), tema je koja je izazvala rijetke reakcije u bosanskohercegovačkoj javnosti, no predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku poslužila je kao povod za ponovno dovođenje u pitanje opstanka BiH kao države što je, po svemu sudeći, u funkciji predizborne kampanje za izbore u listopadu.

    da za treći“Nema ničeg nužno pogrešnoga u vezi s hrvatskim entitetom u BiH. On bi mogao riješiti brojne probleme”, stoji uz brojne druge naznake i ocjene u posljednjem izvješću ICG-a o BiH objavljenom ranije ovog mjeseca.

    Ova nevladina organizacija sa sjedištem u Bruxellesu u tom je dokumentu zapravo težište dala konstataciji da “BiH postupno klizi ka dezintegraciji”, uz procjenu kako je njeno ubrzano približavanje Europskoj uniji najbolji način da se zaustave i promijene takvi negativni trendovi.

    “Suprostavljeni ciljevi i interesi tri (etničke) zajednice stalno su izvorište krize”, stoji u dokumentu uz ocjenu kako su “šizofrene” odredbe Daytonskog sporazuma pravo izvorište dugogodišnje krize.

    Iako je riječ o dokumentu objavljenom još 10. srpnja, dio lokalnih medija u BiH pozornost mu je posvetio tek ovog tjedna uglavnom zanemarujući cijeli niz bitnih ocjena i preporuka a koncentrirajući se na gotovo usputnu napomenu kojom je “podgrijana” stara priča o uspostavi hrvatskog entiteta u BiH.

    “Napetosti koje kreira ustavna šizofrenija guraju BiH ka prekretnici. Potreban je novi ustroj: normalna federacija koja neće biti teritorijalno definirana i davati posebne uloge konstitutivnim narodima, već će biti usmjerena na to kako odgovoriti interesima tri etničke zajednice, ali i svih drugih građana”, smatraju u ICG-u, uz preporuku da BiH ponovo izgradi svoju političku strukturu “od dna do vrha”.

    “Napetosti koje kreira ustavna šizofrenija guraju BiH ka prekretnici. Potreban je novi ustroj: normalna federacija koja neće biti teritorijalno definirana i davati posebne uloge konstitutivnim narodima, već će biti usmjerena na to kako odgovoriti interesima tri etničke zajednice, ali i svih drugih građana”, smatraju u ICG-u, uz preporuku da BiH ponovo izgradi svoju političku strukturu “od dna do vrha”.


    Vlastima u BiH na svim razinama upućena je preporuka da odmah započnu pregovore o temeljitim reformama, što bi uključivalo i ukidanje sadašnjih deset županja unutar Federacije BiH odnosno uspostavu regija koje će imati gospodarsku, prometnu i drugu utemeljenost.

    “Mi ćemo podržati Hrvate da imaju svoj entitet”, bio je komentar Milorada Dodika na dokument ICG-a.

    Dodik je međutim za Televiziju RS (RTRS) istodobno istaknuo kako on i predsjednik HDZ BiH imaju jasan dogovor da pri tom “nitko ne dodiruje ni za milimetar RS”.

    “I to je nama važno, ništa drugo nije važno”, kazao je Dodik dodajući da bilo kakav drugi preustroj BiH ne dolazi u obzir.

    Konstatirao je i kako ga uopće ne zanimaju druge preporuke ICG-a poput one da bi BiH trebalo preustrojiti u klasičnu federaciju i tako od nje načiniti funkcionalnu državu.

    “BiH može samo biti unija nezavisnih država”, konstatirao je Dodik založivši se da i ono malo ovlasti što ih BiH ima na državnoj razini bude potpuno reducirano te da, primjerice, država ima tek predsjedatelja Vijeća ministara i dva ministra. To je, drži Dodik, “izvorni Dayton” kojemu se valja vratiti.

    Glavni tajnik Centra za strateške studije iz Sarajeva Denis Hadžović ocijenio je kako ono što piše u izvješću ICG-a nije ništa novo, a takve su i reakcije poput Dodikove.

    “Ono što mi, na žalost, imamo u BiH jest otvoreno zagovaranje trećeg entiteta, zagovaranje neupitnosti RS i nemogućnost političara da nađu zajedničku viziju budućnosti BiH”, kazao je Hadžović “Dnevnom avazu”.

    Komentare ICG-ja o trećem entitetu korisnim smatra tek ukoliko će to bez zagovaranja rušenja ustavnog uređenja BiH ipak dovesti do otvaranja stvarnih pregovora o tome kako riješiti sadašnju krizu u zemlji i otkloniti postojeće blokade.

    Sociolog i sveučilišni profesor iz Banje Luke Ivan Šijaković u aktualiziranju priče o hrvatskom entitetu u BiH vidi tek istu matricu po kojoj se takve priče lansiraju u sklopu priprema za izbore koji BiH očekuju 12. listopada. Isti su akteri i ista je argumentacija zagovaratelja i protivnika te ideje i to je sasvim potrošena priča, ocjenjuje Šijaković.

    “Metodologija je to skretanja pozornosti sa slike socijalnog stanja u BiH, devastiranog gospodarstva, siromaštva, besperspektivnosti mladih i činjenice da je Bih doslovno na začelju Europe”, kazao je Šijaković.  (Hina)

    facebook komentari

    • MNOGO SE JE PISAO O MAKSU LUBURIĆU A VRLO MALO O NJEGOVOJ DJECI.

      Maks
      Luburić je bio oženjen Španjolkom Isabel Hernaiz 19 studenog 1953.
      Vjenčao ih je Fra. Branko Marić a vjenčani kum im je bio dr. Andrija
      Ilić. Imali su četvero djeca: Domagoj 1954., Drina 1956., Vjekoslav
      1957. i Mirica 1958. Kako se je general Luburić stalno bavio
      prikupljanjem razbacanih starih hrvatski boraca i pronalazak novih, u
      tome teškom i nesebičnom radu nije naišao na potporu tada mnogih
      istaknutih hrvatskih prvaka Ustaškog Pokreta, pa ni samog Poglavnika.
      Kroz to vrijeme sustavnog rada u okupljanju Hrvata pod jedan stijeg,
      dolazi do nesuglasica između supruge Isabele i generala Luburića. Te
      nesuglasice su konačno rezultirale rastavom braka, nisam točno siguran
      kada, mislim 1960. godine. Kroz knjigu PISMA VJEKOSLAVA LUBURIĆA koja ubrzo izlazi iz tiska, moći će se mnogo više o tome saznati iz prve ruke, tj. iz ruke generala Drinjanina.

      Ne
      ulazeći u razloge rastave braka, sud je dodijelo djecu Ocu, tj. Maksu
      Luburiću, koji se je Otčevom i roditeljskom ljubavlju brigao za djecu.
      To svjedoče brojna pisma koja se mogu pronaći u spomenutoj knjigi. O
      tome malo i Padre Oltra smpominje u ovom pismu, dolje priloženom. O tome
      je i pukovnik HOS-a Štef Crnički pisao Ratki Gagri odmah poslije
      pogibije generala Drinjanina, kako je imao problema sa bivšom gospođom
      Luburić.

      Prva stranica pisma fra. Miguel
      Oltra kojeg je pisao Ratimiru Gagri u Toronto 16 ožujka 1970. Kopija
      ovog pisma napravljena je iz originala, kojeg pisac ovih redaka
      posjeduje. Pismo je sa španjoslkog preveo prof. Ivan Prcela 30 travnja
      1970., te poslao Ratki Gagri. Ja ću, prije nego pređem na sadržaj
      prevedenog pisma, dati jedan mali rezume, osvrt na Fra. Miguel Oltra i
      na djecu Maksa Luburića, koja su, hošeš nećeš – a najmanje našom
      hrvatskom krivnjom – potpuno zaboravljena i rekao bih otuđena.

      Fra.
      Miguel Oltra Hernandez (1911-1982) je najviše poznat među Hrvatima kao
      “Fra. Padre Oltra”. Padre Oltra je rođen u jednom malom mjestu Benifallo
      de Valdigna, blizu Valencije. Iako je pastoralno djelovao u raznim
      mjestima, među kojima je i Carcaixent, tj. Carcagente, gdje je i general
      Drinjanin živio, iako je svojeg plodnog života najviše sproveo u
      povijestnom samostanu Francisco El Grande u Madridu, gdje se je često
      general navraćao.

      Padre Oltra je uživao veliki ugled među
      španjolskim misliocima, političkim i vojnim uglednicima, a posebno je
      bio vrlo cijenjen kog generala Francisca Franca.

      Padre Oltra je
      preko Ev. Dra. Ivana Šarića i fra. Branka Marića upoznao i generala
      Vjekoslava Luburića početkom pedesetih godina. Kada ja Padre Oltra
      saznao svu istinu i tko je general Luburić, dao mu je ime Vicente Perez Garcia koje je general zadržao sve do dvoje smrti u Carcagente 20 travnja 1969.

      Sada prilažem pismo Padre Miguel Oltra Hernandez-a. Stavit ću ga “italique”, tj. kosim slovima. Pismo počima:

      “16. ožujka 1970.
      gg. Ratimiru Gagro i Paul Tokich.

      Moji dobri i vrijedni prijatelji:

      Za
      Božić sam primio Vašu čestitku s čekom na 400 dollara od Montreal Bank
      (br. 1190.0385) na ime Domagoja Luburića, starijeg sina našeg
      nezaboravnog prijatelja. Vraćam Vam ček i savjetujem Vam da našete
      riješenje, e da novac koji šaljete bude zaista za djecu. Imajući na umu,
      kako se je udovica Luburić vladala za života i još se vlada nakon smrti
      mojega prijatelja, mislim da bi bilo zbog toga što sam Maksov prijatelj
      i brat, ta gospođa mene ni u sliki ne može vidjeti. Čestitam Vam i
      zahvaljujem Vam se na zanimanju , koje hrvatski Odpor pokazuje za
      Luburćevu djecu i molim Vas da ih ne zapustite u poteškoćama, za sada,
      ne držim da se majka prema njima slabo vlada, ali u budućnosti ne znamo,
      slučaju da se majci nešto desi. U vidu ovoga, o čemu sa i sa Stjepana
      Crničkog obavijestio, možete učiniti slijedeće:

      1.)
      Može se otvoriti tekući račun u Torontu ili ovdje u madridu, gdje će se
      polagati novci koje hrvatska emigracija bude slala za djecu. Naprave se
      papiri, ovjerovljeni po javnom bilježniku, s osiguranjem da se u novac
      ne smije dirati dok djeca ne postanu punoljetna. U dokument se može
      uključiti i posebna stavka, da u slučaju potrebe novac mogu pridigniti
      one osobe, koje Vi opunomoćite, ali samo u korist djece.

      2.) Ako
      se odlučite za tekući račun u Španjolskoj i želite da Vam ja to uredim,
      morali biste dostavite čekove na moje ime i ja bih kod javnog
      bilježnika izradio papire i povremeno bih Vam javljao stanje Bankovnog
      Računa. Ako se odlušite račun otvoriti tamo u Canadi, smatram da je i to
      u redu.

      Pokušavao sam vidjeti djecu nakon smrti njihova otca,
      ali mi nije uspjelo. Djeca me jako vole a i ja njih isto tako. Pokušat
      ću naći načina da ih vidim u školi, gdje se, kako doznajem, nalaze kao
      nutarnji đaci.

      Djeca Vam se, zbog držanja majke, neće moći
      zahvaliti. Kad se pruži prilika i ako bude moguće, pokušat ću im dati
      Vašu adresu, da neka Vam se zahvale. Mnogo me veseli da ovu dječicu ne
      zaboravite.

      Oprostite mi na ovom što Vam velim! Maksova
      smrt je mene vrlo jako pogodila. U onim danima (ima tome godina dana)
      bio sam jako bolestan i vijest mi je skoro smrt prouzrokovala. Možete
      biti uvjereni, da će Maksova smrt donijeti Blagoslova Mučeničkoj
      Hrvatskoj. U Carcagente-u je ostavio divno ime i divan primjer. Malo se
      može naći ljudi kao Luburić, a narodi koji imaju čast ubrajati ih među
      svoje Heroje mogu biti ponosni da neće propasti, uzprkos poteškoćama.

      U
      posebnom omotu Vam šaljem letke u spomen njegove smrti, s mojim
      nadpisom i s nadpisom Luis Antonio iz Barcelone. U kratkom opisu
      (Epitafiju) pokuđao sam ocrtati njegovu dušu. Ujedno Vam šaljem jednu
      novinicu, koju izdajem u ime svjetskog Svećeničkog Pokreta kojemu sam
      predsjednik. Ima nas 13.000 (trinaest tisuća) svećenika. Tek
      započinjemo! Molim Vas uručite Vijesnik hrvatskim svećenicima, nebi li
      nam kojim darom pomogli. Zbog delikatne situacije i krize unutar svete
      Božije Crkve, podiga sam kristov barjak, da se suprostavimo tolikoj
      izdaji i apostaziji. Bog nas blagosivlje. U dolini palih (Valle de los
      Caidos) (Tu u toj VALLE DE LOS CAIDOS =
      DOLINA PALIH, general Franco je dao izraditi zajednički spomenik svim
      onim Španjolcima koji su se borili za Španjolsku u redovima crvenih
      međunarodnih brigada, tj. komunista, gdje je bilo i Titovih kamarada u
      borbi protiv Španjolske, kao i onima koji su se borili protiv
      međunarodnog komunizma a za dobrobit španjolskog naroda. Tu se vidi
      velika razlika između španjolskih rodoljuba za spas Španjolske Države, i
      hrvatskih “rodoljuba Mesića, Josipovića i njihovih DERNEKAŠA” za spas
      Hrvatske Države; da se, recimo, na vrh Velebita napravi zajednički
      spomenik i onima koji su se borili u redovima Bojnih, kao i onima koji
      su se borili u redovima Brigada, tako da se i tu, već jedno, stavi točka na to poglavlje. Otporaš.) održao
      sam Međunarodni Kongres s predstavnicima Delegacija od 10 naroda. Ovo
      je bila manifestacija posvemašnje vjere, odlučnosti i junaštva protiv
      neprijateljima oduvijek. (Ja bih ovo preveo kao: …protiv vječiti neprijatelja, mo. Otporaš)
      Zadovoljan sam i od prijatelja tražim da mi pomognu u ovom podhvatu od
      važnosti za sve katolike u svijetu. Bog Vam unaprijed platio!

      Izručite
      moje tople pozdrave dobrim prijateljima i svećenicima Velike Hrvatske
      nacije, koju ćemo vidjeti visoko uzdignutu i punu života, jer je vjeru
      sačuvala i mučeništvom ju popratila.

      OVO ZAUVIJEK VRIJEDI!

      Računajte uvijek s dobrim prijateljima Hrvatske!

      Fra. Miguel Oltra.”

    • peppermintt

      biž dodo nos te baja nekom važno što ćeš ti reć
      Promjene su tu na pomolu i nikakva tvoja histerična a kofolna prijateljska dreka ne će to prominit.
      pogledajte sanadera di je..nadajte se barem tomu

      • Alan B’Stard

        Dodik je teški šupljak

        • peppermintt

          nije meni što je on šupljak neka je, nego naši papci koji glancaju njegovu šupljačinu meni krv piju na slamku.

          • Alan B’Stard

            ne samo tebi.. znam samo da se promjene moraju učiniti

            • Ne budal

              Ne budalite.Mile je jedini koji vam može dati entitet.On je alfa i omega dešavanja ne samo u BiH već u regionu.

            • Laktashenko Shumski Shtrumph

              imali neko da to spreči?

            • O čemu ti?

            • dobar si nick sebi dao: ne budali!