POGLAVNIK NIJE PRODAO DALMACIJU

    2

    Talijanska pretpovijest i njeni probitci

    Italija je bila članicom Trojnog saveza, ali je 1914. proglasila neutralnost, ne uključivši se u Prvi svjetski rat. Italija je otprije željela teritorije Austro-Ugarske i njemačke kolonije u Africi te je pregovarala s izaslanicima Antante. Kraljevini Italiji je bio obećan Južni Tirol, dijelovi istočne jadranske obale, te neki njemački i turski posjedi izvan Europe.

    Londonski ugovor: Tekst ugovora

    U cilju pridobivanja Italije za ulazak u rat protiv Njemačke i Austro-Ugarske Monarhije, zemlje Antante su Italiji ponudili velike dijelove monarhije, npr. Trentino, Južnu Tirol, Trst, Goricu, Gradišku, dio Koruške i jugozapadnu Kranjsku, te velike teritorijalne ustupke na račun povijesnih hrvatskih pokrajina: Istra, otoci Cres i Lošinj, a u sjevernoj Dalmacijipodručje od Lisarice i Tribnja na sjeveru do rta Ploča (između Šibenika i Splita) sa Šibenikom i Zadrom, te područja u zaleđu tih gradova. Italiji su obećani i svi dalmatinski otoci od Premude do Mljeta. Italija je dobila i južnu Albaniju te pravo da u međunarodnoj politici zastupa buduću albansku muslimansku državnu tvorevinu u srednjoj Albaniji s izlazom na more u Draču. Italiji je priznata i aneksija Libije, koja je pod talijanskom okupacijom bila od 1912. Pri podjeli Male Azije, Italija je trebala dobiti i dijelove Osmanskog Carstva u jugozapadnoj Turskoj.
    Iste godine, Italija je objavila rat Austro-Ugarskoj, zabivši joj “nož u leđa” u najgorem trenutku, jer je Austro-Ugarskoj prijetio raspad na galicijskom bojištu. Nakon što je okončan Prvi svjetski rat, dio obećanja iz tog sporazuma je ispunjen – Italija je dobila Južni Tirol, poluotok Istru, Tršćansko primorje, dio sjevernojadranskih otoka, grad Zadar, otoke Lastovo i Palagružu.
    Ugovor je držan u tajnosti, ali je u studenom 1917., nakon Oktobarske revolucije, objavljen u ruskom dnevnikuIzvjestijima (rus. Известия). Dio obećanja je ostao neispunjen, podosta zahvaljujući i radu hrv. političara uJugoslavenskom klubu, koji su i raskrinkali Londonski sporazum. Primjerice, zaslugom Ante Trumbića, spriječeno je da i otok Vis, koji je imao simbolično značenje (Viška bitka 1866.), dopadne u ruke Talijanima. Ante Trumbić je bio svojevremeno zastupnik za otok Vis.
    Obećanja drugim saveznicima

    Ugovor je također obećavao Kraljevini Srbiji stvaranje Velike Srbije. Saveznici su Srbiji nudili Bosnu i Hercegovinu, Slavoniju, Srijem, Bačku, južnu Dalmaciju i sjevernu Albaniju, ali bez Makedonije i dijela Banata. Za ulazak u rat i izdaju Središnjih sila saveznici su Italiji ponudili Istru i veći dio Dalmacije (što je kasnije rezultiralo 1920. Ugovorom u Rapallu, 1924. i 1941. Rimskim Ugovorom), Rumunjskoj Banat, a Bugarskoj Makedoniju. Srbija je odbacila ugovor budući da se nije bila spremna odreći Makedonije.
    Tijekom pregovora i srbijanska vlada dobila je obećanje da nakon pobjede može računati na teritorijalne ustupke u BiH i Hrvatskoj, a posebice u Dalmaciji. Naime, Rusija, Francuska i Velika Britanija nastojale su na svoju stranu privući dotad neutralnu Bugarsku, a ne ugroziti tek sklopljeni savez s Italijom i zadovoljiti Srbiju, pa su Bugarskoj ponudili Makedoniju, a Srbija je za kompenzaciju trebala dobiti BiH i dio hrvatskih teritorija.
    Prema informacijama, koje je Frano Supilo dobio za boravka u britanskom Foreign Officeu, Srbiji je ponuđena južnaDalmacija, BiH, Srijem, dio Bačke i Slavonija sve do Pakraca te vjerojatno i pomoć saveznika u pitanju ujedinjenja Srbije s Hrvatskom. Supilo je tako mogao procijeniti namjere Srbije i saveznika, jer je već u travnju 1915., kad je boravio u ruskom Ministarstvu vanjskih poslova u Petrogradu, saznao i za Londonski ugovor te o tome izvijestioJugoslavenski odbor. Nakon otkrivanja sadržaja sporazuma, došlo je do žestokog otpora hrvatskog i slovenskog naroda, što je onemogućilo njegovo provođenje u cijelosti nakon završetka I. svjetskog rata.

    Otporaš/Kamenjar.info

    facebook komentari

    • Poštovani Kamenjar.info zamolio bih vas ako možete uz ovo: Poglavnik nije prodao Dalmaciju da iznesete Tajni Londonski ugovor iz 1915 godine na kojemu se je darovala Dalmacija Italiji.

    • Ugovor je također obećavao Kraljevini Srbiji stvaranje Velike Srbije.
      Saveznici su Srbiji nudili Bosnu i
      Hercegovinu, Slavoniju, Srijem, Bačku, južnu Dalmaciju i sjevernu
      Albaniju, ali bez Makedonije i dijela Banata. Za ulazak u rat i
      izdaju Središnjih sila saveznici su Italiji ponudili Istru i veći
      dio Dalmacije (što je kasnije rezultiralo 1920. Ugovorom u Rapallu,
      1924. i 1941. Rimskim Ugovorom), Rumunjskoj Banat,
      a Bugarskoj Makedoniju. Srbija je odbacila ugovor budući da se nije bila
      spremna odreći Makedonije.

      Tijekom pregovora i srbijanska vlada dobila je obećanje da nakon pobjede
      može računati na teritorijalne ustupke u BiH i Hrvatskoj, a posebice u
      Dalmaciji. Naime, Rusija, Francuska i Velika Britanija nastojale su na
      svoju stranu privući dotad neutralnu Bugarsku, a ne ugroziti tek
      sklopljeni savez s Italijom i zadovoljiti Srbiju, pa su Bugarskoj
      ponudili Makedoniju, a Srbija je za kompenzaciju trebala dobiti BiH i
      dio hrvatskih teritorija.

      Prema informacijama, koje je Frano Supilo dobio za boravka u britanskom Foreign Officeu,
      Srbiji je ponuđena južnaDalmacija, BiH, Srijem, dio Bačke
      i Slavonija sve do Pakraca te vjerojatno i pomoć saveznika u pitanju
      ujedinjenja Srbije s Hrvatskom. Supilo je tako mogao procijeniti namjere
      Srbije i saveznika, jer je već u travnju 1915., kad je boravio u ruskom
      Ministarstvu vanjskih poslova u Petrogradu, saznao i za Londonski
      ugovor te o tome izvijestioJugoslavenski odbor. Nakon otkrivanja
      sadržaja sporazuma, došlo je do žestokog otpora hrvatskog i slovenskog
      naroda, što je onemogućilo njegovo provođenje u cijelosti nakon
      završetka I. svjetskog rata.