Pratite nas

Kolumne

Pogledaj dom svoj, anđele

Objavljeno

na

Jučer je Katolička crkva slavila blagdan tri arkanđela naša zaštitnika, zaštitnika svemira, svetog  Mihovila, Gabriela i Rafaela. Ako su nam ikada bili potrebni da nam dođu pomoći, to su ova vremena. Sotona ili pali anđeo Lucifer se razmahao i maše repom u obliku zmaja po svim dijelovima planeta Zemlje. A posebno su ugroženi oni dijelovi gdje je nekada bila totalitarna komunistička vlast, čak i one zemlje s većinskim islamskim pučanstvom, koje su osjetile utjecaj namjenske industrije zlikovca Josipa Broza Tita, kao što su Libija, Sirija i  Irak. Osamdesete su godine bile jako zanimljive i svi su umjetnici bili jako nadahnuti, predviđali su propast tog sotonskog društvenog uređenja kao što je komunizam. Možda je najbolji prorok bila pjesma Riblje čorbe „Pogledaj dom svoj, anđele“. Na najbolji način je opisala tu Luciferovu djecu, kad su oni to napisali mislili su na već umrlog Josipa Broza Tita. Odnosno o onome što je ostavio u nasljeđe i dolaskom demokracije kakav će biti rasplet na ovim prostorima. Prošlo je skoro 30 godina i pjesma je dobro predvidjela rasplet, ali stanje je još gore nego što se moglo zamisliti.

Arkanđeli Mihovile, Gabriele i Rafaele, pomognite narod Božji

Samo ćemo uzeti primjer tri zemlje koje su ostale s prostora bivše Jugoslavije, a to su Hrvatska, Srbija i Bosna i Hercegovina. Trenutačno je Srbija razapeta između licemjernog Zapada i ponovno oživljenog moćnog Istoka ili Rusije. Umjesto da srpskom narodu koji je propatio prošlo stoljeće ožive ono što je iskonsko, što je njegov identitet pravoslavlje i svetoslavlje, oni ga opterećuju raznim glupostima. Bitno je hoće li se održati gay parada u Beogradu i tu dolazi do komičnih scena. Zamislite kako je premijeru Aleksandru Vučiću, jedan dan mora držati gay pride, a sedam dana kasnije mu dolazi Putin gdje mora praviti veliku vojnu paradu. Što tu jedna mala Srbija može učiniti. Ja znam da ta moćna tajna služba u Srba, ali mislim da i oni to ne mogu tako organizirati, tu mora biti i drugih stvari. Uzmite samo da se u milijunskom gradu održava gay pride i demonstracije i da samo strada brat od premijera Srbije Andrej Vučić i dobije po glavi brat od gradonačelnika Beograda Predrag Mali. To je ružno i smiješno vidjeti, to nije odraz volje srpskog naroda, to je jedan hir licemjernog iskvarenog Zapada. Kako će pomoći srpskom narodu što će 500 homoseksualaca i lezbijki prošetati Beogradom. Znači ubija se nacionalno biće malih naroda, Srba, Hrvata i Bošnjaka, i kao nekada komunisti pokvareni Zapad s liberalnim kapitalizmom i ideološkim relativizmom ne da im da im se razvije vjerski identitet, i da se ponovno počnu klanjati Bogu, a ne zlatnom teletu ili novcu. Tragikomično.

Novinari u funkciji sotone zavodnika

Prekjučer je bio Međunarodni dan novinara. Ako je ijedna profesija zakazala u ova olovna vremena, to je profesija novinara u cijelom svijetu, posebno na Balkanu. Svi znamo da se Biblija i Novi zavjet ne mogu mijenjati, ali da Papa u šali razmišlja o promjeni Novog zavjeta tako da u onom dijelu kako u raj neće ući carinici, farizeji i književnici, i da doda novinare s prostora bivše Jugoslavije. Jer tako su u službi sotone i zmaja da je to nevjerojatno, a najbolji je primjer Marina Čilića. Njemu bi zato preporučio da mu Goran Ivanišević ne bude samo trener, nego i glasnogovornik za srpsko-hrvatsko ili hrvatsko-srpsko područje. Kad god neki novinar upita na tom jeziku, neka samo kaže Goran će vam odgovoriti. Žuti tabloid Kurir veličanstven uspjeh Marina Čilića želi vezati uz fašizam, znači sve u funkciji sotoniziranja katoličanstva i hrvatstva. Marin je fino međugorsko dijete i nema te pokvarene škole i njima će Goran najbolje odgovoriti jednostavnom rečenicom „Ma mrš tamo, što ćeš ti sa mnom pričati“. Kako ću se ja veseliti, kako ću ja pjevat. Idi mrzni ribu“.

Gledam ovu jadnu Bosnu i Hercegovinu. Isti taj Zapad i svjetski moćnici su forsirali gašenje nacionalnog bića u hrvatskom katoličkom narodu i što su dobili, dobili su bazu za radikalni islam. Od naših muslimana koji su bili totalno europski sa svim svjetonazorima koji postoje u Europi, oni su svojom politikom napravili da prije par dana slušamo o ratu u Siriji i Iraku, glavni borci pričaju bosanski jezik. Doveli su do te poslovice „Govori bre bosanski da te celi svet razumije“. Toj gluposti nema kraja.

U posljednjih 30 godina od europskih orijentiranih muslimana napravili su da se kunu u zločinca Titu i 20 godina nakon rata u Jugoslaviji ginu po Siriji i Iraku za islamsku državu, a gdje su samo prije 30-40 godina njihovi očevi išli raditi i širiti namjensku vojnu industriju tog komunističkog zlikovca. Apsurdno, nevjerojatno, nezamislivo kako sotona zavodnik djeluje.

Anđele čuvaru mili

Vratimo se ovoj našoj Republici Hrvatskoj koja je čekala devet stoljeća slobodu i uspjela se obraniti i ponovno postala predziđe katoličanstva. Kompletno je uništen identitet hrvatskog bića i napokon je Crkva, pogotovo njezin poglavar kardinal Bozanić, reagirala. Njihovo stado je uništeno, sve što je kršćansko se ponižava i ismijava i njegov govor na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Mariji Bistrici, 15. kolovoza je veličanstven. On je govorio da se ne smije slijediti zmaja, da je zmaj ušao u sve hrvatske institucije. Sad on u propovijedi u Krešimirovom gradu Šibeniku govori kako su demoni ušli u hrvatski narod, preuzeli sve relevantne funkcije i institucije i uništavaju hrvatsko nacionalno biće. Mi smo već došli u fazu da se moraju zazivati arkanđeli u pomoć, egzorcisti bi morali djelovati svaki dan jer ni u jednu instituciju u Republici Hrvatskoj više ne može ući bez „svete vode“. Znači ne imenuje se više neprijatelja kao političku stranku i ideologiju, nego su ovdje došla biblijska vremena,  rat arkanđela protiv palog anđela Lucifera. On to govori u gradu Šibeniku, gdje stoluje veliki biskup Ante Ivas, a Šibenik je jedini veliki grad u Hrvatskoj čiji su osnivači i utemeljitelji bili Hrvati, i onda su za svog zaštitnika uzeli arkanđela Mihaela koji na hebrejskom znači „Tko je kao Bog“, i uvijek su Hrvati za idola imali samo Boga i njegova sina Isusa Krista. I zato su uvijek ratovali protiv zemaljskih moćnika koji sebe hoće predstaviti da su oni bogovi na zemlji. Svijet je definitivno poludio i nije nam ništa ostalo nego krunicu u ruke i moliti se Gospi, dragom Bogu i zazivati arkanđele da spase ovo što se može spasiti. Ja sam uvijek mislio da je molitva Anđele čuvaru dječja molitva, isto kao što sam mislio kao mlad da je Uskrs dječji blagdan, a on je najvažniji blagdan u Katoličkoj crkvi i ovo ništa ne bi vrijedilo da Isus nije uskrsnuo od mrtvih. A zazivanje arkanđela je jako ozbiljna molitva za djecu i za odrasle. Ja bih je preporučio malo više odraslima, da ne bih puno pametovao samo ćemo izmoliti.

„Anđele čuvaru mili, svojom snagom me zakrili, prema Božjem obećanju, čuvaj mene noću i danju. Osobito pak me brani da mi dušu grijeh ne rani. A kad s ovog svijeta pođem, sretno da u nebo dođem. I da se s tobom onda mogu vječno klanjat dragom Bogu. Amen! Hvaljen Isus i Marija.

Piše: Marin Topić /pogled.ba/

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Nino Raspudić: Pad dvorca Todorovih i prvi poučci

Objavljeno

na

Objavio

U ponedjeljak, malo prije šest ujutro, policija je ušla u Kulmerove dvore. Istog dana uhićeno je dvanaest ljudi iz vodstva Agrokora, dok su Ivica, Ante i Ivan Todorić bili nedostupni. Dok pišem ovaj tekst novinari čuče na zagrebačkom aerodromu i motre letova iz Londona očekujući hoće li se netko od muških Todorića pojaviti ili će i dalje u Domovini na braniku imanja ostati samo žene, starci i zet.

Oktobarska revolucija 1917. kulminirala je zauzimanjem carskog Zimskog dvorca. Je li ovog listopada u Hrvatskoj, ulaskom policije u donedavno nedodirljiv Todorićev dvorac, simbolički započela naša “revolucija” u smislu korjenite preobrazbe hrvatske politike, pravosuđa, gospodarstva i medija, ostaje vidjeti. Kao i uvijek u prijelomnim danima, tako je i u ponedjeljak vrijedilo pozorno pratiti medije i sve izjave aktera, jer dok je još sve vruće nešto istine uvijek izađe na površinu. Već sljedeći dan se priče ispeglaju i usklade, pozicije zauzmu, interpretacije ustale.

Što nam ovotjedna fenomenologija događanja oko Agrokora govori o našem društvu? Prije svega, opet potvrđuje kako ono ima vrlo malo senzibiliteta za zakon i institucije pravne države, a puno sklonosti demagogiji i trenutnom iskaljivanju strasti, pa makar se sutra, s novim igračima, sve nastavilo po starom. Todorić ne treba pasti zato što je bogat i bahat, zato što ima dvorac i helikoptere, već zato što je, ako mu se to dokaže, kršio zakone. A oni koji su mu omogućavali da time oštećuje javni interes i riskira državni novac, bilo da su to premijeri i ministri, HBOR, HNB, Hanfa, Porezna uprava ili bilo tko drugi, moraju biti pozvani na odgovornost i ne smiju biti zaboravljeni u sjeni ritualnog iskaljivanja na najvećem, ali ne i jedinom krivcu.

Saborsko povjerenstvo, kakvo god da jest, moralo bi nastaviti svoj rad u onim segmentima koji neće biti obuhvaćeni istragom, a koji su dugoročno za državu još važniji, a to je prije svega loše postavljen sustav koji se, u problematičnim dijelovima, mora razmontirati i presložiti. Možda bi ga trebalo nanovo formirati pod drugim imenom, poput “Saborsko povjerenstvo za istraživanje i sanaciju manjkavosti sustava koje su se pokazale u slučaju Agrokor”. Pa onda češljati u javnom ispitivanju sve one koji su činili propuste. Isti mediji koju su do jučer titrali Gazdi kao dobrotvoru i genijalcu bez kojeg u Hrvatskoj nitko ništa ne bi znao posijati i posaditi, sada pumpaju raju na linč prikazujući raskoš Agrokorova plemstva. Izazivaju time najniže porive zavisti i mržnje, ali ne i želje za pravdom i poštivanjem sustava i zakona, uz neumoljivo sankcioniranje onih koji ih krše. Puno je ljudi koji danas u Hrvatskoj žive u egzistencijalnoj tjeskobi, ovršeni, blokirani, u kroničnom minusu do grla i stalnom strahu od otvaranja kaslića s računima.

Teško je od njih očekivati empatiju za trenutne traume osoba uhićenih pa puštenih na slobodu u aferi Agrokor. Oni koji su prošli to iskustvo svjedoče da jedna noć u zatvoru zauvijek promijeni čovjeka. Spoznaja da si zatvoren, da ne možeš ići gdje hoćeš, odraslom čovjeku teško pada i to utoliko teže što je bio moćniji (u praksi znači i slobodniji) prije “ćorke”. Vjerujem im i da je teško gledati kako ti sve ono što si godinama dijelom stvorio, dijelom nagrabio, sada razvlače. No još je tjeskobniji i teži svakodnevni život stotinama tisuća ljudi u Hrvatskoj, koji pale pripadnike oligarhije, s pravom ili ne, smatraju sukrivcima za svoj položaj. Nema sumnje da bi se, da je kojim slučajem krenulo nasilno osvajanje dvorca, pojavio i puk s vilama, kukama i motikama, i počeo razvlačiti pokućstvo i hranu. Nakon upada policije pred dvorcem se ukazao i uvaženi saborski zastupnik Pernar, koji takve situacije nanjuši nepogrešivo kao Šimleša žensku nevolju. Nije jasno što je tu mogao pripomoći, osim što se naslikavao i njuškao oko najpoznatije ograde u Hrvatskoj.

Dok su se muške glave strateški povukle u Londonu, jedina osoba koja je imala petlju izaći pred javnost bila je Jadranka Todorić, Gazdina sestra. Svaki dan ispred dvorca raspravlja s novinarima, brani brata, drži im lekcije. Ne radi se o licemjerju ili bahatosti, već tu ima nešto od etičkog stava koji je iznad svih zakona i razuma, a to je ljubav sestre prema bratu, o kojoj piše i Hegel u Fenomenologiji duha kao o najčišćoj i etičkih najutemeljenijoj. Svatko tko ima sestru zna o kojem bogatstvu i blagodati govorim. Sestra će te uvijek stajati, i protiv zakona i protiv države, to je tako oduvijek, od Antigone o kojoj piše i Hegel pa do Nevenke Kerum i Jadranke Todorić kao dvije najeksponiranije jake sestre u Hrvatskoj.

Možemo misliti sve najgore o Ivici Todoriću i o Jadranki Todorić kao pojedincima, ali u relaciji sestra-brat uvijek svjedočimo najčišćoj ljubavi, iskonski čistom porivu i kada najgora sestra brani najgoreg brata. Nije slučajno to da je najrjeđe ubojstvo među srodnicima, gotovo nečuven događaj, da sestra ubije brata. Od svih u Famigli za sada je Jadranka Todorić pokazala najviše muda. Izlazi hrabro pred čopor novinara u busiji pred ogradom dvorca, iz istih onih medija koji su Todorićima do jučer titrali, i poklapa ih, iako nema nikakvih suvislih argumenata, snagom koju izvlači iz sestrinske ljubavi. U vrijeme prevrata i kod nas se fura skromnost i minimalizam. Todorićeva sestra vozi neugledan sivi Seat, a glavna zvijezda među odvjetnicima, Čedo Prodanović dolazi u dvorac u Smartu, koji mu, kad stane pored njega, više izgleda kao kaciga nego kao osobni automobil.

Osiromašenu raju iritira luksuz pa mediji koji su se okrenuli protiv Gazde snažno igraju na tu kartu. Jutarnji vladin bilten u rubrici “impozantne nekretnine bivših vodećih ljudi Agrokora” donosi i perjanicu od foto-reportaže pod naslovom: “Policija u grandioznoj vili moćne Todorićeve suradnice: pogledajte kako izgleda impozantni dom Piruške Canjuge u elitnom dijelu Zagreba”, u kojoj se vidi tamna ograda, malo travnjaka i nekakav trijem. Zanimljivo je kako su jednako impozantne domove stekli i pojedini novinari sa završenom srednjom školom koji su se napajali na istom koritu u zlatna vremena. Čitani portal vječno nabrijanog gazdice, pravomoćno osuđenog za utaju poreza, koji najviše propagira lažni moralizam i pumpa najniže strasti intelektualno i duhovno opustošene publike, kao glavnu vijest donosi fotografiju kućne pomoćnice obitelji Canjuga. Iz “impozantnog doma” izvirila je starija žena odjevena kao ropska kućna posluga na američkom Jugu ili kao ona čistačica u crtiću o Tomu i Jerryju. Dežurni pumpači i administratori narodnoga gnjeva povezuju to s Canjuginim trabunjanjem o “stališima”.

Meni je, pak, u svemu tome zanimljiva potreba da se, unatoč ostvarenom materijalnom i društvenom statusu, trebaš dodatno uvjeriti da si visoki “stališ” i time da ti posluga nosi takvu stereotipnu odoru. Ne zna se tko je tu žalosniji. Oni koji to čine ili oni koji ih zbog toga mrze i zavide im, umjesto da ih žale. Mediji se upliću u slučaj puštajući u javnost nepotvrđene “informacije” o pokajništvu. Pa samo tako imali priliku čuti i čitati da je “Mislav Galić predao dokumente kojima tereti Todorića”, kako je Ivan Crnjac prvi pokajnik i slično. Javnost se lako lovi na te nepotvrđene vijesti jer u njih žele vjerovati, što je razumljivo.

Nakon što su imali šest mjeseci da počiste sve tragove teško je povjerovati da je itko od njih držao bilo kakvu spornu dokumentaciju u “impozantnom domu” u Zagrebu ili “grandioznoj” vikendici na Rabu. Financijska forenzika traje predugo i pitanje je imaju li naši istražni organi kapaciteta obaviti je kako spada. Dakle, kao najbrži i najsigurniji put za privođenje procesa kraju ostaje pokajništvo i međusobno terećenje. Ako je u slučaju Agrokorove vrhuške bilo zajedničkog protuzakonitog djelovanja, teško je vjerovati da će do kraja ostati jedni uz druge. U takvim skupinama ljude veže samo interes oko plijena, a ne zajednički ideali, međusobna ljubav i solidarnost.

Zašto bi relativno mlad čovjek odgulio dugogodišnju robiju za glavu koji je u Londonu? Nadalje, ako se i vrati i preda, zašto bi Gazda bio žrtveni jarac za sve, a oni koji su, od politike preko nadležnih institucija do medija, od njega cijelo vrijeme imali koristi, prošli lišo? Spektakl oko upada u dvorac i druge “impozantne domove” samo je početak. Ako priča ostane na iskaljivanju najnižih strasti na jednoj žrtvenoj jarčini ili nekoliko jaraca, jarčića, koza i kozlića, a ostane netaknut sistem koji je omogućio nastanak i dugogodišnje prikrivanje financijske rupe o kojoj i Putin razgovara s Predsjednicom u Moskvi, ništa se nije napravilo.

No ako se priča krene rasplitati dalje i dublje, a tu su Gazdina famozna bilježnica i eventualno pokajništvo najdragocjeniji, afera Agrokor bit će izraz Božje providnosti, nešto najbolje što se za ozdravljenje Hrvatske moglo dogoditi u novijoj povijesti. Čekajući rješenje te dileme, ostaje nam samo pratiti letove iz Londona i svjedočiti još jednom koliko je sestrinska ljubav jaka, a partnerska labava.

Nino Raspudić / Večernji.hr

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Novinarske trice i kučine

Objavljeno

na

Objavio

Poznato je kako tiskani mediji u nas i u svijetu proživljavaju svojevrsnu krizu koja se ponajviše ogleda u padu naklada.

Glavni je tome razlog pojava inernetskog novinstva, ali, barem kad je riječ o domaćoj medijskoj sceni, nije samo to u pitanju.

Dnevni, središnji, tzv. ozbiljni politički listovi trivijalizacijom tema i događaja kao da oponašaju baš te portale te time sebi oduzimaju specifični prostor djelovanja.

Evo jedne male antologije urnebesnih naslova: Milijan Brkić napušta politiku zbog Ane Rucner, Ella Dvornik ima novu frizuru, Renata u Splićaninu našla sve što joj treba, gola žena čisti stanove muškaraca, Ava Karabatić se seksala u zatvoru, Nives Celzijus objavila razgolićenu fotografiju, preseksi Milica zapalila Split, Pažanin vikao na Špičeka i otrkio gdje će provesti vikend, Ivana Plehinger otkrila zašto nema migrenu, Melania Trump očajna i nesretna, Suzana Mančić mami seksipilom i u šezdesetoj, Borna Rajić umišlja da je plemkinja, Soraja pokazala previše, Ž. je očajna jer ju je muž prevario s prijateljicom, Severina zapjevala s novim svekrom koji zna svirati harmoniku, a s Igorom šalje poljupce iz Venecije, Ecija Ojdanić nikad bolje nije izgledala, Jelena Rozga istakla prebujni dekolte, a fanovi oduševljeni njezinim šeširom, Danijela Martinović drastično promijenila izgled, Neven Ciganović se podvrgao estetskoj kirurgiji, Monika tulumari dok joj se muž priprema za novi brak,Aca L. brutalno pretukao bivšu ženu, Madonina kći obrijala dlake pod pazuhom, Lana Jurčević u donjem rublju raspametila obožavatelje…

Ovakva trivijalizacija sigurno neće pomoći uspješnosti medija koji žele biti ozbiljni i koji žele imati ozbiljne čitatelje. Neki teoretičari komunikacija drže kako je trivijalizacija u funkciji zaglupljivanja masa i odvlačenja pažnje od stvarnih problema društva, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Objektivno, ona je u funkciji promocije posve beznačajnih osoba i njihovih zanimanja. No, uz opći pad elementarne pismenosti, pretjeranu uporabu anglizama i vulgarnosti u izrazima, koje se poput crnih filmova nameću kao moderan stil, kakve pristojni ljudi ne koriste niti u krugu prijatelja kamoli pred tisućama čitatelja, postoji još jedan veliki problem, a zove se kolumnisti.

Umjesto objektivnih komentara i analiza, kakvih srećom još uvijek ima, dominiraju otvorena politička pristranost, vrijeđanje neistomišljenika pa i publike, egocentrična „ja pa ja“ forma, brkanje vlastitih opsesija, uvjerenja, vjerovanja i želja sa stvarnošću.

Na primjer, ne vidi se izvor terorizma ako to narušava ideju multikulturalnosti. Brojnim je komentatorima tako važnije ono što se događa u njihovoj glavi, nego u svijetu oko njih.

Selektivno, od slučaja do slučaja, tretiranje događaja i ljudi, diskreditiranje nepoćudnih, ili otvorena laž dio su svakodnevnice. To je sve možda u interesu nekih moćnih stranaka, skupina i pojedinaca, ali zacijelo nije u interesu medija.

facebook komentari

Nastavi čitati