Pratite nas

Kultura

Pokojnome branitelju Darku Pajčiću Žrtvi ljudske surovosti. Počivao u miru!

Objavljeno

na

Pokojnome branitelju Darku Pajčiću

Žrtvi ljudske surovosti. Počivao u miru!  

[gap height=”20″]

Bijah mladić na pragu života

Vukovarom kad no vatra planu,

Kad mir rodu pomuti strahota

Onih, što se klanjaju Balkanu.

Hrlio sam u rat za Dom spreman

Gledeć smrti sto puta u oči,

Nikakva me ne uplaši neman,

Vrag il’ dušman – noga hrabro kroči.

S braćom milom prođoh kroz pakao,

Zlo i dobro podijelismo skupa.

Do zadnjega časa nisam dao

Da nas dušman s temelja iščupa.

Osvanula žuđena sloboda,

Ah, sloboda, reć bi na papiru.

Kruta sudba hrvatskog naroda

Da vijek sanja o pravdi i miru.

Nema mira gdje no komunjari

Kroje zakon bivših crvenjaša,

Nit je mira gdje no živi ”stari”

U dušama krvničkih udbaša.

Zemlja nam je suzom natopljena

Nepravdama gorkim razapeta.

Branitelja krvca prolivena

Zar je više vladarima sveta?

Kome služi ljevičarska svita,

Koja brani tuđeg roda pismo?

Dok postoji Trg krvničkog Tita,

Dotle braćo slobodnjaci nismo.

Jednog dana žica mi je pukla,

Ćirilicu vidjeh ispred MUPA.

Na oči mi tama se navukla,

Ode ploča – osta cijena skupa.

Uništi me onaj koji laže

Da je čuvar naših domoljuba.

Pismo tuđe od mene mu draže –

Kaznula me njeg’va ruka gruba.

Bez po glave ostao sam braćo,

Muke gore no u vrijeme rata.

Ogorčeno pitanju se vrać’o –

Zar svoj svoga, zar Hrvat, Hrvata?

Jao bilo izdajici roda,

Ni Bog s Neba neće ga požalit.

Onaj tko se Luciferu poda,

Oči brata mržnjom će ga palit.

Na rastanku, skromna mi je želja:

Neka nitko zbog mene ne grca.

Spomen’te se časnog branitelja –

S pola glave – velikoga srca.

Jest, imo sam samo glave pola,

Al’ Hrvatsku svoju ljubit znadoh.

Mladost, zdravlje, istina je gola –

Za voljenu Domovinu dadoh.

I još jednu molbu imam žarku –

Mir u grobu žuđeni mi dajte:

U sjećanje branitelju Darku

Dvojezične ploče razbijajte.

Zar je zalud naša krvca tekla

One kobne devedeset prve?

Lažnu pravdu država nam rekla…

Ih, vole nas isto ko i crve!

Ne budete l’ spunili mi želju,

Tuga će me i u raju gušit.

Na hrvatsku čast se kunem velju –

S Neba sić’ ću i sve ploče rušit.

Marija Dubravac Brisbane

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

HERCEGOVCI

Objavljeno

na

Objavio

Hercegovina zemlja svjetlosti

Kada pružiš pogled u daljinu
Ili gore prema nebu u visinu
Stavi svoju ruku na srce
I pozdravi drage Hercegovce

To su oni koji čekaju te
Kada pređeš granicu iz tuđine
Oni koji vole te,bez obzira
Od čije si loze

Oj moji dragi Hercegovci
Jeste li još uvijek veliki radnici
Ima li još duhana i smilja
Nije li zar stara loza presušila

Ima li još lijepih djevojaka
I poštenih,mladih momaka
Ili se to sve u grad skrilo
Da slučajno na selu ne bi bilo

Je li živa stara majka
Dal’ još svoga sina traži
Je li otac mi posjedio
I sa svojim bratom pomirio

Sviću li još najljepše zore tu
U mom dragom rodnom kraju
Grije li još zlatno sunce
Miluje li moje drage Hercegovce

Ponekad se svega ovog sjetim
Naviru suze i uspomene
Nema sreće u ovoj tuđini
U Hercegovini je pola mene
Duša mi za domom vene

Stihovi: Marija Glavinić

(Hercegovina zemlja svjetlosti)

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

PISMO VUKOVARU

Objavljeno

na

Objavio

Ti si grade moj heroj. Tvoji sinovi i kćerke moji su heroji. Često ti dolazim, još češće te se sjetim. Iako sam tužan jer svaki puta kada ti dođem, sve manje ljudi vidim, sretan sam kada vidim svu tvoju ljepotu.

Na samom ulasku u grad, srce počinje čudno kucati. Svaka rupa od gelera, granata i metaka koje se i dalje vide bude u meni bijes i očaj. I svaki puta si postavim pitanje, tko je to mogao napraviti tako lijepom i mirnom gradu?

Ali nakon bijesa u meni, pojavi se ponos i ljubav. Još i dan danas mi zvuči nestvarno da su te branili heroji koji su stali pred višestruko veću i puno jaču vojsku. Bilo je dana kada je znalo pasti i 11 000 granata na tebe grade, ali tvoji heroji, te ljudine se nisu povlačile do zadnje sekunde borbe.

Moja generacija svoje idole većinom traži u poznatim sportašima, pjevačima glumcima. Moji idoli su mali ljudi koji su možda i znali da se neće izvući živi, ali o povlačenju nikad nisu razmišljali. Moji idoli su ljudi kojih nažalost više nema, koje ne mogu upoznati ili im napisati poruku da se s njima jako ponosim. Ali ako čuju moje molitve, siguran sam da to već znaju.
Ja se nikada neću složiti da si ti pao, da si pokoren.

Kada te napada oko 12 000 ljudi sa puno većom i jačom opremom, a samo 2000 ljudi im pruža otpor puna 3 mjeseca….to nije pad. To je lekcija i to je velika pobjeda.

Za mene ćeš uvijek biti pobjednik.
Za mene ćeš uvijek biti moj heroj.

Volim te Vukovare.

Mislav Kontić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati