Pokolj u Gračanima

0

Dana 8. svibnja 1945. godine snage Jugoslavenske armije ušle su u nebranjenu prijestolnicu Nezavisne Države Hrvatske – Zagreb. Iako su Zagrepčani očekivali kako će u grad prvi ući pripadnici X. zagrebačkog korpusa, „Slava oslobođenja“ pripala je dojučerašnjim četnicima Koste Nađa, Peke Dapčevića i Koče Popovića.

gracaniVećina je na glavama nosila šajkače i šubare, a nisu bili rijetki oni koji još nisu stigli ni zakačiti zvijezdu petokraku. Nakon ulaska u Zagreb započinju jezoviti zločini nad Zagrepčanima, ali i svim ostalim neistomišljenicima komunističke ideologije.

Zagrebačke bolnice, prije svega Rebro, postale su posljednje postaje života za stotine golobradih hrvatskih mladića, koji su izbačeni iz svojih ležajeva, prebačeni u kamione i odvezeni na stratišta gdje su pogubljeni. Mnoštvo Zagrepčana zatvoreno je u logorima na Kanalu (današnji autobusni kolodvor) i Prečkom. Gotovo da nije bilo zagrebačke obitelji iz koje nije bilo odvedenih u logor ili ztavor. Mnogobrojne su familije strepile što će biti s njihovim najmilijima koji su otišli prema zapadu, u nepoznato, spašavajući život.

Najmasovniji zločini na području Zagreba dogodili su se na njegovim rubnim dijelovima, ispod Zagrebačke gore, kraja poznatog pod nazivom Zagrebačko Prigorje. Gračani, Šestine, Markuševec sela su u kojima su pripadnici Jugoslavenske armije izvršili mnogobrojne zločine. Osobito su stradali Gračani, kao selo koje cijelo vrijeme rata bilo lojalno prema vlastima Nezavisne Države Hrvatske.

Zločine je počinila VI. lička proleterska divizija „Nikola Tesla“ pod zapovjedništvom generala Đoke Jovanića. Sam Jovanić početkom rata bio je jedan od vođa četničke pobune na području Boričevca u Lici, da bi se kasnije pridružio partizanskom pokretu. Đoki Jovaniću nadređen je bio general Koča Popović, zapovjednik II. Armije u čijem se sastavu nalazila VI. lička proleterska divizija. Iako su ubojstva hrvatskih vojnika i civila započela već ulaskom Jugoslavenske armije u Gračane, masovna su pogubljenja započela 19. svibnja, nakon što je Aleksandar Ranković uputio čuvenu depešu zagrebačkom ogranku OZN-e u kojoj ih kori zbog sporosti u „čišćenju“ Zagreba. Dokument je datiran 17. svibnja.

Prema do danas sačuvanom dokumentu, koji je po cijenu života sačuvao tadašnji stanovnik Gračana i ljekarnik – Miroslav Haramija, na gračanskim je stratištima pobijeno i pokopano 779 ljudi, što se otprilike poklapa s Ljetopisom škole Gračani u kojem učitelj Mato Ivanušić navodi 771 žrtvu. Žrtve su uglavnom bili hrvatski vojnici, no bilo je i njemačkih, kao i civila. Ovom broju treba pridodati i 23 stanovnika Gračana, a koji su pokopani na mjesnom groblju.

(Željko Stanić)

facebook komentari