Pratite nas

Povijesnice

Pokolj u Gračanima

Objavljeno

na

Dana 8. svibnja 1945. godine snage Jugoslavenske armije ušle su u nebranjenu prijestolnicu Nezavisne Države Hrvatske – Zagreb. Iako su Zagrepčani očekivali kako će u grad prvi ući pripadnici X. zagrebačkog korpusa, „Slava oslobođenja“ pripala je dojučerašnjim četnicima Koste Nađa, Peke Dapčevića i Koče Popovića.

gracaniVećina je na glavama nosila šajkače i šubare, a nisu bili rijetki oni koji još nisu stigli ni zakačiti zvijezdu petokraku. Nakon ulaska u Zagreb započinju jezoviti zločini nad Zagrepčanima, ali i svim ostalim neistomišljenicima komunističke ideologije.

Zagrebačke bolnice, prije svega Rebro, postale su posljednje postaje života za stotine golobradih hrvatskih mladića, koji su izbačeni iz svojih ležajeva, prebačeni u kamione i odvezeni na stratišta gdje su pogubljeni.

Mnoštvo Zagrepčana zatvoreno je u logorima na Kanalu (današnji autobusni kolodvor) i Prečkom. Gotovo da nije bilo zagrebačke obitelji iz koje nije bilo odvedenih u logor ili ztavor. Mnogobrojne su familije strepile što će biti s njihovim najmilijima koji su otišli prema zapadu, u nepoznato, spašavajući život.

Najmasovniji zločini na području Zagreba dogodili su se na njegovim rubnim dijelovima, ispod Zagrebačke gore, kraja poznatog pod nazivom Zagrebačko Prigorje. Gračani, Šestine, Markuševec sela su u kojima su pripadnici Jugoslavenske armije izvršili mnogobrojne zločine. Osobito su stradali Gračani, kao selo koje cijelo vrijeme rata bilo lojalno prema vlastima Nezavisne Države Hrvatske.

Zločine je počinila VI. lička proleterska divizija „Nikola Tesla“ pod zapovjedništvom generala Đoke Jovanića. Sam Jovanić početkom rata bio je jedan od vođa četničke pobune na području Boričevca u Lici, da bi se kasnije pridružio partizanskom pokretu.

Đoki Jovaniću nadređen je bio general Koča Popović, zapovjednik II. Armije u čijem se sastavu nalazila VI. lička proleterska divizija. Iako su ubojstva hrvatskih vojnika i civila započela već ulaskom Jugoslavenske armije u Gračane, masovna su pogubljenja započela 19. svibnja, nakon što je Aleksandar Ranković uputio čuvenu depešu zagrebačkom ogranku OZN-e u kojoj ih kori zbog sporosti u „čišćenju“ Zagreba. Dokument je datiran 17. svibnja.

Prema do danas sačuvanom dokumentu, koji je po cijenu života sačuvao tadašnji stanovnik Gračana i ljekarnik – Miroslav Haramija, na gračanskim je stratištima pobijeno i pokopano 779 ljudi, što se otprilike poklapa s Ljetopisom škole Gračani u kojem učitelj Mato Ivanušić navodi 771 žrtvu. Žrtve su uglavnom bili hrvatski vojnici, no bilo je i njemačkih, kao i civila. Ovom broju treba pridodati i 23 stanovnika Gračana, a koji su pokopani na mjesnom groblju.

Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

19. listopada 1991. – Konvoj liječnika bez granica

Objavljeno

na

Objavio

Konvoj humanitarne organizacije „Liječnici bez granica“ tek je 19. listopada 1991. napokon propušten u opkoljeni Vukovar.

Jedan od pokušaja ulaska 11. listopada zaustavljen je zato što je u kolima Hitne pomoći navodno pronađena ručna bomba.

U međuvremenu, 13. listopada zadnji veliki pokušaj proboja prema Vukovaru nije uspio, a hrvatske snage zaustavljene su, uz velike gubitke, na ulasku u Marince.

Unatoč svemu Europska zajednica zatražila je prekid operacija JNA kako bi humanitarni konvoj ušao u grad.

Nakon što su uz brojne prijetnje i opstrukcije ipak uspjeli ući, „Liječnici bez granica“ izvukli su iz vukovarske bolnice 112 ranjenika. No s druge strane ulazak konvoja u Vukovar srpske postrojbe zapravo su iskoristile da poprave i učvrste napadačke položaje, piše HRT

Kada je 19. listopada konvoj oko 11 sati krenuo prema Nuštru preko Bogdanovaca i Marinaca, započela je pucnjava te je  kolona zaustavljena. Do 15 sati konvoj s ranjenicima još uvijek je bio u Bogdanovcima, a napadi teškog topništva JNA na Nuštar nisu prestajali.

Konvoj je stoga nastavio put prema Srbiji, ali je jedan  kamion naletio na minu pri čemu su ranjene dvije medicinske sestre iz Švicarke i Luksemburga.

Konvoj je ipak nastavio prema Šidu, a na povratku, kod Lipovca, preuzeli su ga hrvatski redarstvenici. Tako je, nakon više od 12 sati lutanja, konvoj stigao u sigurne ruke. Zbog svih opasnosti kojima su bili izloženi medicinski djelatnici i ranjenici, odustalo se od daljnjih pokretanja humanitarnih akcija izvlačenja ranjenika.

Mali dio ranjenika nekako je ipak uspio naći put do slobode izvlačeći se početkom studenog. No najveći dio pacijenata vukovarske bolnice, naočigled europskih promatrača, po okupaciji odveden je na Ovčaru i likvidiran, što će ostati upamćeno kao najprimitivniji oblik neljudskosti velikosrpskog agresora.

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

19. listopada 1991. – Bitka za Novi Farkašić

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1991. godine odigrala se konačna bitka za Novi Farkašić, malo mjesto na desnoj obali Kupe.

Novi Farkašić, selo na lijevoj strani rijeke Kupe, potkraj listopada 1991. bilo je poprište velike bitke kombinirane tenkovsko-pješačke postrojbe agresorske JNA te pobunjenih Srba s malobrojnim gardistima Prve satnije 2. brigade ZNG-a, legendarnih Crnih mambi.

Sudeći prema zapovijedima JNA, konačni cilj napadača bio je prodor preko Kupe i spajanje s postrojbama JNA kod Velike Gorice, ne bi li u predviđenim deblokadama vojarni JNA bili izravna prijetnja gradu Zagrebu. No u Novi Farkašić samo nekoliko dana prije stiglo je 20-ak pripadnika Crnih mambi koji su brzo uočili njegovu stratešku važnost kao jedinog pravca kojim se agresorska vojska morala kretati, piše HRT

Uz pomoć nekoliko domaćih branitelja pripremili su kružnu obranu, iskopali rovove na rubovima sela koje su osigurali protutenkovskim minama. 18. listopada, nakon zračnog i topničkog bombardiranja, slijedio je kombinirani tenkovsko-pješački napad mnogo nadmoćnijeg neprijatelja iz dva smjera, Vratečkog i Donjih Mokrica. Trajao je cijeli dan, a završio je potpunim porazom agresora kojemu je onesposobljeno više tenkova i borbenih vozila te je iz stroja izbačen velik broj pješaka.

Nakon ostvarene pobjede, branitelji su izvidjeli rezervni položaj neprijatelja koji se pripremao za novi napad. Ustanovili su da unatoč tome što je dodatno ojačan ljudstvom i tehnikom, zbog velikih gubitaka u redovima protivnika vlada rasulo i zbunjenost.

Stoga su rano izjutra, 19. listopada 1991. izveli iznenađujući napad koji je nadmoćnog neprijatelja demoralizirao i natjerao u panično povlačenje. Ojačana satnija Crnih mambi krenula je u progon te nekoliko dana poslije doprla skroz do Glinske poljane gdje se neprijatelj napokon uspio reorganizirati.

Sam uspjeh motivirao je zapovjedništvo u Sisku za daljnje protunapade i oslobađanje niza okolnih sela. Pobjeda Davida nad Golijatom kod Novog Farkašića omogućila je prvo oslobađanje okupiranog teritorija Hrvatske 1991. godine i stoga se s pravom obilježava kao Dan branitelja Sisačko moslavačke županije.

Premijerno prikazan “Boj za Novi Farkašić”

facebook komentari

Nastavi čitati