Osobe s posebnim potrebama. Invalidi. Hendikepirane osobe. Koliko ste samo puta u razgovoru koristili ove sintagme naprežući vlastite moždane vijuge do usijanja ne bi li iz skromnog fonda poznatih vam riječi skrpili neki termin koji smatrate korektnim, neuvredljivim i društveno prihvatljivim?

Ili retard. Eto, baš je tu pogrdnu “urbanu” riječ, omiljenu splitskim ulicama, nedavno u jednoj kolumni na izrazito uvredljiv način (is)koristio Ante Tomić. Usput, interesantno je da su takve riječi neodoljive baš onim osobama koje su i Split i urbano upoznale tek u zrelim godinama. Štoviše, upravo zbog te agresivne i neskrivene želje za urbaniziranjem, asimilacijom, ili posplićavanjem ako hoćete, riječ “(ala brale, koji je oni Tomić ) retard” ga Splićanima najbolje opisuje.

Ali odlutasmo… dakle, točni (UN) i korektni termini su “osobe s invaliditetom” i “djeca s teškoćama u razvoju”. Svi oni, ranije navedeni, su više ili manje uvredljivi. I u redu je, niste krivi… jasno da to niste mogli znati jer se premalo o tome u Hrvatskoj govori. Štoviše, ne znaju to čak i neke udruge koje pomažu ovoj populaciji. Ali je svakako morao znati državni tajnik u ministarstvu znanosti i obrazovanja Matko Glunčić koji je nedavno nekorektan termin “djeca s posebnim potrebama” upotrijebio opravdavajući loše rezultate PISA testiranja hrvatskih petnaestogodišnjaka. Dakle – dvostruka uvreda.

Ali nije svako zlo za zlo. Da se ovaj smušenjak naknadno nije pokušao opravdati kako je on u stvari stručnjak – a ne političar, ne bi se nikad rodila sintagma “političar s posebnim potrebama”. A baš ona najbolje opisuje svu tu gomilu “stručnjaka”, odnosno političkih uhljeba, ili trutova po Boži Petrovu, koji su najveći teret našoj državi, koji su preplavili državnu upravu, lokalnu i područnu samoupravu i sva javna poduzeća pa godinama stežu omču oko virtualnog vrata naše domovine. A, što je najtragičnije, ne guše je ni blizu toliko financijskim teretom vlastitih plaća i brojnih beneficija koliko štetom koju svojim “radom”, nesposobni kakvi jesu, naprave državi. Doista ih treba dodatno platiti samo da ne dolaze na posao, po onoj: “Hej, nemoj mi više pomagati, molim te!

Iako je razvidno iskreno Glunčićevo kajanje zbog izgovorenih riječi, jedini izlaz mu je – ostavka. Jer čak i uvažavajući to, vjerojatno iskreno, buđenje savjesti zbog vrijeđanja djece s teškoćama u razvoju – ali i nacionalnih manjina (također spomenutih u opravdavanju loših rezultata PISA testiranja), što je našu uvijek budnu “Mirko pazi ustaša!” oporbu diglo na zadnje noge, a onda cijelu priču i “regionaliziralo” – krajnje je vrijeme da političari s posebnim potrebama počnu davati ostavke. A on je političar s posebnim potrebama, definitivno jest.

Hajdemo malo preciznije odrediti taj termin. Dakle, riječ je o svima onima koji su zbog pripadnosti nekoj stranci politički instalirani kako bi obavljali posao za koji su potkvalificirani pa, slijedom toga, nesretni sustav koji ih je uhljebio ima od njihovog rada (često višekratno) veću štetu nego korist. I ne podrazumijevaju se pod tim terminom samo visokopozicionirane face.

Ne. Misli se tu i na onog “malog Matinog” kojem je izgorjela šuma dok ju je čuvao od požara, i na onu “malu Martinovu” koja je “bistra, ali neće knjigu u ruke” pa su joj, hajde, uvalili metlu u ruku s kojom je oko iskopala jednom maltezeru. Jer i metlu, gospodo, treba znati držati… Ali nema veze, zna zato “mala Martinova” držati olovku. Istinabog nije baš vješta s njom, ali dovoljno je dobro vozi za zaokruživanje pravog broja u jedan član-jedan glas prilikama, i dovoljno je predizborno lajava za uvjeravanje nekoliko kolegica kako je baš On najbolji za Hrvatsku. Kud ćeš više!?

Naravno da Glunčić nije ni prvi, a, nažalost, ni zadnji političar s posebnim potrebama. On je na neki način kumovao tom terminu, a davanjem ostavke bi pokazao moralnu veličinu i tako, mlad je još, otvorio sebi mogućnost za neku poziciju u sljedećem sastavu vlade. Naravno, uz uvjet da je spreman četiri godine intenzivno raditi na sebi. Usput, (kako je sve to vezano) da je ostavku dao na vrijeme ne bismo danas dovodili u pitanje političku težinu kandidata za splitskog gradonačelnika i predsjednika saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Andre Krstulovića Opare. Naime, na sjednici Odbora nije uspio obuzdati nekulturnu i agresivnu SDPovku Sabinu Glasovac u nastupu s kojim nas je podsjetila na neke proleterske diktatorice, iako su i poluge Poslovnika i argumenti bili na njegovoj strani. Kako će se onda snalaziti u splitskom grotlu?

Za argumentiranje činjenice u što političari s posebnim potrebama pretvaraju Hrvatsku dovoljno je proanalizirati političke događaje tijekom nekoliko tjedana. Bilo kojih nekoliko tjedana od samostalnosti naovamo, čak i onih tijekom “sezone kiselih krastavaca” (silly season, ljetni mjeseci bez zanimljivih političkih događanja). Evo dva recentna, brzopotezna primjera…

Ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić se nedavno šeretski smiješio s naslovnice Globusa tražeći kolektivnu ostavku sudaca Ustavnog suda, “najveće prijetnje nacionalnoj sigurnosti Hrvatske“. Iznenađuje da je za ovu “hrabru popu-pop” izjavu dobio podršku javnosti. Da stvar bude gora, i predsjednik Hrvatskog sabora Božo Petrov ga podržava obrazlažući kako su Orepićeve riječi izvučene iz konteksta! Ostaje nepoznato kako se to “najveća prijetnja nacionalnoj sigurnosti” izvlači iz konteksta!?

Gdje su tu posebne potrebe? Ne ulazeći ovdje u objektivne probleme sastava i procedure izbora sudaca Ustavnog suda, činjenica je da Orepić traži kolektivnu ostavku sudaca za koje su, za sedam od deset njih (ukupno ih je trinaest), 3. lipnja glasali i MOSTovci. A i da nisu, sudci su izabrani dvotrećinskom većinom(!) od istog onog saziva Hrvatskog sabora koji je baš toga Petrova i baš toga Orepića, odnosno vladu u kojoj su bili potpredsjednik i ministar unutarnjih poslova respektivno, potvrdio. I to “samo” natpolovičnom(!) većinom. Pa što je onda navedeni dvojac, ako ne role-model političara s posebnim potrebama. S tim da Vlaho “gdje je nestao čovjek” Orepić ne bi smio proći samo s jezikovom juhom predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića, nego podnijeti ostavku ili biti smijenjen. On je ipak izvršna vlast – znači očekuje se da radi nešto – dok je Petrov, nakon kratkog izleta u “radi nešto” shvatio kako to nije za njega i mudro se ufoteljio kao predsjednik “kokošinjca”, a s te pozicije može kokodakati što želi bez većih posljedica.

I drugi primjer… Do Sabine “proleterske diktatorice” Glasovac, titulu najnekulturnijeg i najagresivnijeg saborskog zastupnika je kratko, ali ponosno nosio Ivan Vrdoljak. On je nedavno na nabrajanje HNSovih uhljeba od strane Mare “trenutno MOSTovac, tražim šestu političku stranku” Kristića zapjenio s govornice spominjući Goebbelsa, fašiste, Srbe, prebrojavanje krvnih zrnaca, ubijanje ljudi po ulici… i što li već sve nije nadrobio.

Stavljajući na stranu pitanje: “Zašto MOST uopće proziva HNSove uhljebe kad će ih i tako legalno zamijeniti sa svojima?“, stavljajući na stranu i pitanje: “Što to tako jako mori Vrdoljaka da ga je osoba bez političkog kredibiliteta prisilila na nekontroliranu overreakciju?“, činjenica je da je Vrdoljak i u narednima danima nastavio napadati MOST. Odnosno, bar je on mislio da ih napada izjavom hladne glave(!) kako “sastavljaju Schindlerove liste“, vjerojatno uvjeren kako je Oskar Schindler ubijao Židove s liste! Pa za koji dan, opet hladne glave(!), priznaje da je “pizza majstora postavio na čelo HEPa“! Ukratko, vrlo je blago ovog gospodina, koji je vodio jedan od najvažnijih resora u Kukuriku vladi, nazvati samo političarem s posebnim potrebama…

Dakle, kad idući put čujete nebuloznu raspravu o raznoraznim uzrocima hrvatskog duga, kad čujete da za to često besramno dnevnopolitički optužuju mirovine branitelja, kad čujete da je neku jadnu obitelj izbacilo iz stana zbog mizerne ovrhe, kad vidite staricu kako kopa po kontejneru u potrazi za ostacima hrane i plastičnim bocama, kad se zapitate zašto se u Hrvatskom saboru bave s čokoladicama, i s “Jakove izdrži”, i s lososima, i sa šrafcigerima, i sa sličnim idiotarijama, znate tko je za to kriv – političari s posebnim potrebama. Onda!? Što čekate gospodo? Idemo – ostavke!

Boris.Traljic & Kamenjar.com

 

facebook komentari

  • kostresh

    lajkam ovo “politicari sa posebnim potrebama”. treba njima kurbla, mozda zapale…

  • Sivooki

    Tko će ih prisiliti, kad su isti ili slični? Takvi “isplivaju”, kao neka stvar, na površinu…nemojmo se zavaravati, radi se o višestruko bolesnom i zapuštenom društvu u kojemu piranhe uživaju, love i tove se. Jer, mi se ne bi šteli mešati….
    Glunčić je upozorio na jednu stvar, a to je, da u nekim drugim zemljama EU Romi i djeca s teškoćama u razvoju ne pristupaju ovom testu… Možemo biti korektni koliko želimo,ali čovjek s invaliditetom natječe se na posebnoj Olimpijadi, a ne trči s Usainom Boltom. I kod Glunčića i kod Opare radi se o istoj stvari…nespremni su za borbu s piranhama koje NEMAJU druge stručnosti osim one koju prezentiraju Vrdoljak i Glasnovčeva – lagati bezočno i smjelo, agresivno i trijumfalistički. Između Jokića i Glunčića, između Pametno i Opare nemam dvojbe, bez obzira što potonji nisu (još!!) svladali tehniku “smirivanja” udbojugoslavenske klateži….

    • Boris Traljić

      Kako ja to vidim…

      Glunčić je na N1 došao neinformiran i nepripremljen, odnosno niti je znao pravila PISA testiranja, niti, očito, zna službenu terminologiju – “djeca s teškoćama u razvoju”.
      To je njegov “grijeh” kao državnog tajnika i zato treba dati ostavku, a ne zbog raznoraznih pritisaka… SDPovci imaju ohoho čistiti ispred vlastitih vrata.

      Opara se sve više ukopava, odnosno ne pokazuje leadership. Sada nije uspio obuzdati SDPovu udarnicu, a prije tjedan dva je dao intervju Jutarnjem u kojem se jasno predizborno ograđuje od Tuđmana!? Poslao sam mu poruku, otprilike: “Hoćemo začas, dok ne prođu izbori, skinuti i Tuđmanov spomenik? Nekad je bolje časno izgubit!”

      • Sivooki

        Katastrofa… Sad ja uletjeh poput Glunčića.

        • Saga

          Ništa ti nisi pogriješio. Prof. Glunčić možda je, ali tražiti zbog toga njegovu ostavku i stavljati ga u isti kontekst s zastavnikom, držim neprimjerenim.
          Možda da se vrati jokić?

          • Boris Traljić

            Nije mi namjera izjednačavati odgovornosti, ovdje je navedeno nekoliko izuzetno različitih primjera sa samo jednom zajedničkom značajkom – osobe žele obavljati dužnost na koju su politikom instalirane, a za nju nisu sposobne.

            Ne shvaćam kakve veze ima Šuvar, pardon, Jokić? Pa nitko valjda ne dovodi u pitanje angažman g. Glunčića u kurikularnoj reformi i STEM području. Ali on je na N1 nastupio kao političar – državni tajnik, a onda vlastitom neinformiranošću i nepripremljenošću stvorio probleme vlastitom ministru, ministarstvu, stranci, ljudima koji su ga podržali…

            Meni je to bitno i jasno je da se ne moramo slagati po tom pitanju.

          • bakran

            Osobno poznam dr. Glunčića, i podosta sam s njim razgovarao vezano uz CKR. Time želim reći da mi se slobodno može predbaciti ‘subjektivnost’. Isto tako, nisam gledao konkretan nastup na toj N1 tv., ali sam pročitao na nekom portalu za tu, ajmo reć, nespretnu izjavu. (Usput, ne razumijem, ako uopće i jest, zašto je išao ‘braniti’ rezultate 15-godišnjaka na PISA testovima.) No, ono što želim reći je da ste po meni potpuno neprimjereno formulirali tvrdnju ”Naravno da Glunčić nije ni prvi, a, nažalost, ni zadnji političar s posebnim potrebama.” Naime, Glunčić je prvenstveno znanstvenik, a u politiku se ‘dao uvući’ s dobrim namjerama učiniti nešto vezano uz obrazovanje u RH. I kako ste sami dobro rekli u zadnjoj rečenici Vašeg komentara, znam da se ne ćemo složiti; ali ja sam uvjeren da ste apsolutno prestrogi s traženjem njegove ostavke. Jer npr, njegov slučaj’ nema ali baš nikakve ‘težinske usporedbe’ s onim min. Orepića.

          • Boris Traljić

            Potpisao bih cijeli vaš post, osim dijela: “Naime, Glunčić je prvenstveno znanstvenik, a u politiku se ‘dao uvući’ s dobrim namjerama učiniti nešto vezano uz obrazovanje u RH.”

            U tome je problem našeg društva i poanta ovog članka. Prvo, stručnjak “mora ući u politiku” kako bi realizirao svoje ideje. I drugo, ako se već “dao uvući” onda je i trebao poraditi na sebi, odnosno pohvatati pravila igre. Nažalost nije.

            Zato je normalan put trebao biti: ostavka pa zapošljavanje u struci, A nakon toga, ako želi ponovo u politiku, raditi (politički) na sebi.

          • bakran

            Ako bismo čekali na političare kakve Vi ‘zagovarate’, onda čekanju nema kraja. Moglo bi se i citirati Isusa pa reći: ‘Tko je ispravan, neka baci kamen.’ Pa ‘versus’ ljudi tipa Glunčić imate npr. Jokića, Budaka, Jovanovića. Što je pak trebalo s istima činiti dok su bili na pozicijama. Hoćete onog smiješnog Bauka, mog bivšeg studenta? Nabrajanju nikad kraja! Ponavljam i Vaše riječi; obojica hvala Bogu imamo pravo na svoja mišljenja, ali u ovome se očito nije moguće složiti. Srdačan pozdrav.

          • Boris Traljić

            Članak i jest utopijski. Od samog naslova (tko realan očekuje takvo stanje svijesti i ostavke) pa nadalje.
            Ovo je samo ukazivanje na još jedan problem našeg društva. To mi je jedina motivacija za pisanje članaka s političkom tematikom.

            Usput, Isusa niste citirali nego parafrazirali, a ja prvi nisam “bez grijeha”. Čovjek sam…

            Nadalje nema “versus”. Svatko odgovara za sebe i ne može se pravdati višestruko lošijima (moje mišljenje o Jokiću, Budaku, Jovanoviću).

          • bakran

            Imate potpuno pravo za ‘citat Isusa’; to sam primijetio odmah nakon što sam ‘kliknuo’ na ‘post’ komentara, no nisam onda išao promijeniti u ‘parafrazirati citat’. Smisao je više-manje nepromijenjen. A ako Vam je članak, kako kažete, utopijski; onda neka bude.

  • prepri43

    “Koliko ste samo puta u razgovoru koristili ove sintagme naprežući
    vlastite moždane vijuge do usijanja ne bi li iz skromnog fonda poznatih
    vam riječi skrpili neki termin koji smatrate korektnim, neuvredljivim i
    društveno prihvatljivim?”
    —————————————————————————-
    Kad se već netko poziva na hrvatski jezik neka se koristi s “užarenim”, a ne s “usijanim” pojmovima.Eto tako ovaj lik hoda po užarenom uglju!

    https://uploads.disquscdn.com/images/0dcf37070f3a452ca7b41e89816041647584ff26abd5e67ae4b72604548ce7df.jpg

    • Boris Traljić

      Mislim da sam vam jednom prilikom već odgovorio da pažljivo biram riječi kako bi rečenica dobila na dinamici. Zato “jezičnim čistuncima” ponekad zasmeta neka uporabljena riječ, a koja se udomaćila u svakodnevnom narodnom izričaju, ali (ima ali) to u navedenom primjeru nije slučaj. Pa kad već želite raspravljati (Možda bi “polemizirati” bolje odgovaralo? Sigurno da bi…):

      1. Nigdje se nisam pozvao na hrvatski jezik
      2. U prvom pisanju je stajalo “poznatih vam hrvatskih riječi”, ali sam izbacio “hrvatskih”
      3. Zašto? Pa kako se mogu pozivati na hrvatske riječi u rečenici u kojoj koristim “sintagma” umjesto “surečenica”, “termin” umjesto “izraz” i “korektan” umjesto “ispravan”.
      4. Među brojnim tuđicama u rečenici vama zasmeta hrvatska riječ “usijanje”!? http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=f19gWxB9
      5. Nadalje, riječ “usijanje”, osim što je istoznačnica s “užarenost”, koristi se kod izazivanja dojma napetosti, dok termin “bijelo usijanje” u proizvodnji označava stanje najviše zažarenosti
      itd.

      Mislim da je jasno… O svakoj riječi ili rečenici koju sam napisao (a hvala Bogu napisao sam ih ohoho) znam zašto sam je baš tako napisao, gotovo svim riječima znam etimologiju (izvor, iskon) i nadam se da će vas ovo destimulirati (obeshrabriti) za daljnje trošenje i vašeg i mog vremena.

      Hvala na komentaru (primjedbi)… i pozdrav.

      • prepri43

        Postoji mnoštvo vrsta »dinamika« (razgibanosti), koje su se u hrvatskom jeziku udomaćile »pohrvatile«. Isto tako iz razloga boljeg opisa nekog stanja neki koriste glagol »rasturiti«. Pritom se ne zadovoljavaju samo s tim u
        nastojanju da bi čitatelju bolje dočarali događaj nego nastave rasturati (razbijati) i to u paramparčad, da se čitatelja dovede u stanje beskrajnog divljenja (»ekstazu« ili tako nekako).Nekima nije dovoljno da je nešto sumljivo već mora biti suspektno.I tako malo po malo mi gubimo dobre stare domaće riječi, jer nam više nisu dobre. A to nije dobro, jer u nekim kulturnijim i bogatijim zemljama se trude zaustaviti prodor tuđica u njihov jezik!Naši ljudi koji se već u golemom broju nalaze u inozemstvu nemaju od koga učiti nego od hrvatskih novinara.Zato oni moraju strogo paziti na svaku riječ, koju napišu u svojim tekstovima.Jer to je njihovo osnovno oruđe kao što je onoj vesni izvijač (»šrafciger«)! Tekstovi nekih suradnike HKL su izgleda završili tečaj detuđmanizacije!(Miklenić)! Vjerujem da ste nešto pametno napisali ali ja ne čitam dalje kad vidim neku riječ koja mi se ne sviđa.Šteta, ali si ne mogu pomoći postao sam takav čitajući napise na jeziku kojeg više ne »poznam«.Mnogi su napisani ispod razine olovnih šezdesetih. To je ta nebriga oko olakog prihvaćanja tuđica, koju pokazuju mnogi na ovim stranicama.Ova upozorenja koje ja i još poneki upućuju već daju rezultate i to u sredstvima javnog priopćavanja (VL,SD,NL,JL,….)koja smatramo,a i jesu nenarodna.Ima nekih dobrih novinara koje izbjegavam samo zato da se ne bi zbog njihovih “stavova”,”vinovnika”,”zvaničnog”,…i t.d.nervirao, jer imam srčane probleme.A sad kad ste se javili ću pročitati vaš tekst u cjelosti!
        Pa nazdravite s tom lijepom damom i ne zamjerite!

        https://uploads.disquscdn.com/images/52a38ad531fc6c907883016bf7f7f5dbce5aaed79efae49e503005e6fbac925f.gif

        • Boris Traljić

          Ma kakva zamjerka!? Zašto?
          Meni je ovo vrlo ugodna razmjena razmišljanja.
          Jezik je živ, a velika je mudrost naći mjeru otvorenosti (ili zatvorenosti ako hoćete).
          Nadam se da u tome uspijevam… vi, naravno, imate vlastito mišljenje o tome. Očito obojica duboko razmišljamo o jeziku i baš sam zato uvjeren kako ovim dopisivanjem nećemo puno postići 🙂

  • EMINƎM

    kakav je to političar (slučajni odabir), Orepić,
    (engleske tablice kombija a vozači bugari ) potrebiti ministar milicije