Politička elita u Hrvatskoj strepi kao nikad dosad – otkriveni novi detalji o Perkoviću!

    0

    Ovdje se ne radi o običnim kriminalcima iz crnih kronika koji se skrivaju u “podzemlju” i bježe pred policijom i pravosuđem, nego se radi o organiziranom kriminalu unutar sloja formalno najuglednijih građana koji upravljaju državnim i društvenim institucijama u Hrvatskoj.

    Zašto nitko pa ni Franjo Tuđman nije uspio obuzdati moć Perkovića i njegove službe? Zašto Perkovića ne smiju izručiti ili ga moraju trajno ušutkati? Kako je Perković sa 750 djelatnika zloglasne Udbe, između dva izborna kruga 1990., preuzeo cjelokupni sustav državne sigurnosti u samostalnoj Hrvatskoj? Zašto dramatično drugo poluvrijeme slučaja Perković započinje 1. siječnja 2014.? Tko je opljačkao Plivu i Inu? Sve su ovo pitanja na koja povjesničar prof. dr. sc. Josip Jurčević daje odgovor u svojoj novoj knjizi Slučaj Perković: Spašavanje zločinačke budućnosti.

    Većina sadržaja knjige predstavlja ono što se nije moglo čuti u hrvatskoj javnosti. Najveći dio knjige bavi se razdobljem nakon 1990., o kojem se malo govori. Jurčević obrađuje politička ubojstva i druge vrste najtežeg kriminala koji su se nakon 1990. događali u Hrvatskoj i BiH. A zanimanje čitatelja mogla bi izazvati brojna imena političara, intelektualaca, poduzetnika te različitih skupina, organizacija, tvrtki, poduzeća, vjerskih, medijskih i ostalih ustanova, koji su bili praćeni, prisluškivani ili na drugi način obrađivani od strane tajnih službi.

    – Smatram da će unutar toga biti najzanimljiviji izvorni podatci o vrstama i kategorijama tzv. unutarnjih neprijatelja s kojima se od 1980. do 1990. vrlo temeljito i sustavno bavila Služba državne sigurnosti u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Tu se nalazi veliki broj imena koja su imala najistaknutiju ili vrlo istaknutu ulogu i u razdoblju od 1990. do danas – rekao je Josip Jurčević. Dodaje kako je jednako zanimljiv i zapanjujuće dugačak popis legalnih institucija (kulturnih, izdavačkih, medijskih, gospodarskih, vjerskih, sveučilišnih, studentskih itd.) koje su bile režimu sumnjive po različitim “iščašenim osnovama” te su bile tajno ozvučene, nadzirane i bile predmetom različitih tajnopolicijskih obrada, akcija i operacija. Posebna vrijednost tih podataka je i u tome što ih je napisao osobno Josip Perković (i još jedan djelatnik SDS-a).

    Predstavljanje knjige Slučaj Perković: Spašavanje zločinačke budućnosti bit će u srijedu, 6. studenog u 19 sati u Europskom domu u Zagrebu (Jurišićeva 2). O knjizi će govoriti prof. dr. sc. Zvonimir Šeparović, Zvonimir Hodak, Bosiljko Mišetić te autor. U međuvremenu pročitajte najzanimljivije odlomke iz knjige Josipa Jurčevića


    Kako je Perković sa 750 djelatnika zloglasne Udbe, između dva izborna kruga 1990., preuzeo cjelokupni sutav državne sigurnosti u samostalnoj Hrvatskoj?

    “Krajem 1989. u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj bila su zaposlena 854 djelatnika Službe državne sigurnosti. Nakon uspostave samostalne hrvatske države nova struktura vlasti izabrana na prvim višestranačkim izborima ostavila je u u Službi i nadalje zaposlenih 750 djelatnika “bivšeg” SDS-a.
    To znači da je približno 90 % djelatnika Službe iz jugoslavenskog komunističkog razdoblja ostalo na svojim položajima u Hrvatskoj i nakon sloma komunizma i Jugoslavije te uspostave samostalne i demokratske hrvatske države. Preostalih 10-ak posto, tj. 94 djelatnika SDS SRH umirovljeno je između 1. siječnja 1990. i 30. svibnja 1990. godine, uglavnom na vlastiti zahtjev.
    Praktično, to znači da su djelatnici i struktura državne sigurnosti iz jugoslavenskog komunističkog razdoblja u cijelosti preuzeli sustav državne sigurnosti u samostalnoj i pluralno-demokratskoj državi Republici Hrvatskoj. Ova činjenica u svakom pogledu predstavlja povijesni presedan i paradoks, ali i ishodište odgovora na gotovo sve mnogobrojne presedane i paradokse koji se već četvrt stoljeća događaju u RH…
    …Munjevita tranzicija Službe je posebno zanimljiva i do sada veoma zagonetna, kad se zna da je ta služba od 1944. bila glavni čuvar komunističkog sustava i Jugoslavije, te najveći protivnik hrvatske državnosti i pluralne demokracije, s kojima se SDS desetljećima najsurovije obračunavao diljem Jugoslavije i inozemstva.
    Gledajući stvarnu moć u Hrvatskoj nakon 1990. može se zaključiti da se – za Perkovića, SDS i i većinu stare komunističke strukture moći – nije ništa bitnoga promijenilo nestankom komunizma i Jugoslavije te nastankom samostalne hrvatske države i uspostavom pluralne građanske demokracije.”

    Zašto dramatično drugo poluvrijeme slučaja Perković započinje 1. siječnja 2014.?

    “Bit će iznimno zanimljivo pratiti što će se u Hrvatskoj događati nakon 1. siječnja 2014. kada se hrvatske vlasti nađu pred praktičnom provedbom izručenja Perkovića, Mustača i ostalih udbaša njemačkom pravosuđu…
    ..Naime, ne treba se uopće iznenaditi ako se i nakon 1. siječnja 2014. nastavi s izbjegavanjem provedbe izručenja Perkovića, Mustača i ostalih. Razlozi njihovog daljnjeg spašavanja i upropaštavanja hrvatske budućnosti moći će se provoditi na različite načine; od korištenja niza pravnih smicalica i pokušaja postizanja prljavog deala s Njemačkom, do sklanjanja Perkovića, Mustača i ostalih u neku njima prijateljsku zemlju, ili će ih se struktura koja upravlja Hrvatskom trajno riješiti naneki od uobičajenih tvrdih udbaških načina…
    …Perković i njegove tajne službe raspolažu s teškim podacima koji su pogubni za golemi dio upravljačke strukture koja je svoju moć preselila iz jugoslavenskog komunizma u demokratsku Hrvatsku… Radi se o staroj zločinačkoj strukturi koja je sa svojom zločinačkom ćudi preplavila i novu hrvatsku državu. Stoga se bitka za spašavanje Perkovića i kompanije prvenstveno vodi kako bi i nadalje ostali prikriveni mnogobrojni zločini koje struktura moći čini već četvrt stoljeća i u samostalnoj Hrvatskoj.
    Slučaj Đureković i druga ubojstva hrvatskih iseljenika samo su trag koji vodi do saznanja o mračnoj pozadini svega što se u Hrvatskoj događalo i prije i poslije 1990. godine a namjerava se nastaviti i u budućnosti.”

    Zašto je politika najunosniji posao u Hrvatskoj?

    Prema podacima CIA-e iz 2012. godine iz Hrvatske je u proteklih samo dvadesetak godina opljačkano čak 23,2 milijarde dolara. Realna količina opljačkanoga novca iz Hrvatske je znatno veća jer su specijalizirane američke agencije za sada ušle u trag samo dijelu opljačkanih vrijednosti…
    …Nikakva utjeha hrvatskim građanima ne može biti činjenica da su i prije 1990. na isti način iz Hrvatske iznošene goleme količine novca koji je opljačkan od njenih stanovnika…
    …Iza odgovora na pitanja tko je koga i zbog čega u Hrvatskoj ubio (ili spasio) gotovo se redovito kriju veoma opipljivi kriminalni materijalni interesi. Tako i najčvršći odgovor na pitanje tko je i zašto ubio Đurekovića ili tko i zašto spašava Perkovića ne treba tražiti u području ideologije i politike, nego prvenstveno u području materijalnih interesa.
    Pritom je važno znati kako se ovdje ne radi o običnim kriminalcima iz crnih kronika koji se skrivaju u “podzemlju” i bježe pred policijom i pravosuđem, nego se radi o organiziranom kriminalu unutar sloja formalno najuglednijih građana koji upravljaju državnim i društvenim institucijama u Hrvatskoj.
    Veoma kvalitetne sustavne podatke o toj vrsti kriminala prije 1990. prikupljale su jugoslavenske tajne službe, a to su isto nastavile raditi i nakon 1990. godine. No nakon 1990. – zbog specifičnih okolnosti raspada Jugoslavije i sloma komunizma te rata i tranzicijskih procesa – došlo je do svojevrsne simbioze novih-starih upravljačkih elita, kriminala i običnih kriminalaca. Tajne su službe u tim novim okolnostima postale jedan od glavnih moderatora sprege između strukture političke i društvene moći i svih vrsta organiziranog kriminala.
    To zamršeno kriminalno klupko nabujalo je u Hrvatskoj tijekom protekla dva desetljeća do nepodnošljive razine koja je hrvatsku državu dovela do ruba propasti, a hrvatsko društvo do ruba socijalnog kaosa. Donošenje i grčevito održavanje Lexa Perković ponajprije je rezultat ravnoteže straha između, s jedne strane Perkovića i njegovih te, s druge strane kriminalizirane upravljačke strukture u Hrvatskoj. Upravljačka struktura strepi od mogućnosti da Perković i njegovi progovore na neutralnom terenu o kriminalu moćnika u Hrvatskoj. A Perković i njegovi strepe od različitih mogućnosti pomoću kojih bi ih struktura mogla neutralizirati…

    …Politika je postupno postala najunosniji posao u Hrvatskoj. Za političke uspjehe i bogaćenje političara u Hrvatskoj nisu potrebni uobičajeni kriteriji kao što su sposobnost, moralnost, znanje, stručnost, pouzdanost i nadasve odgovornost. Dostatno je na bilo koji korupcijsko-nepotistički način doći na neki državni ili lokalni politički položaj i s time se otvaraju neslućene mogućnosti pustošenja javnog novca i druge imovine te grabljenja golemih povlastica i različitih prava.
    Čast iznimkama, ali političari u Hrvatskoj su organizirani pljačkaši. Oni samo donose odluke bez odgovornosti, a temeljem tih odluka upropaštava se javno dobro u najširem smislu; od imovine do identiteta.

    Stoga, razloge ovisnosti strukture vlasti o Perkoviću i njegovima treba prvenstveno tražiti u materijalnom području, jer kad bi samo o tome progovorio Perković i njegovi nastao bi opći upravljački pomor strukture koja sada vlada Hrvatskom i praktično u svom posjedu ima raščerupanu Hrvatsku.

    dnevno.hr

    facebook komentari