Connect with us

Politička elita u Hrvatskoj strepi kao nikad dosad – otkriveni novi detalji o Perkoviću!

Published

on

Ovdje se ne radi o običnim kriminalcima iz crnih kronika koji se skrivaju u “podzemlju” i bježe pred policijom i pravosuđem, nego se radi o organiziranom kriminalu unutar sloja formalno najuglednijih građana koji upravljaju državnim i društvenim institucijama u Hrvatskoj.

Zašto nitko pa ni Franjo Tuđman nije uspio obuzdati moć Perkovića i njegove službe? Zašto Perkovića ne smiju izručiti ili ga moraju trajno ušutkati? Kako je Perković sa 750 djelatnika zloglasne Udbe, između dva izborna kruga 1990., preuzeo cjelokupni sustav državne sigurnosti u samostalnoj Hrvatskoj? Zašto dramatično drugo poluvrijeme slučaja Perković započinje 1. siječnja 2014.? Tko je opljačkao Plivu i Inu? Sve su ovo pitanja na koja povjesničar prof. dr. sc. Josip Jurčević daje odgovor u svojoj novoj knjizi Slučaj Perković: Spašavanje zločinačke budućnosti.

Većina sadržaja knjige predstavlja ono što se nije moglo čuti u hrvatskoj javnosti. Najveći dio knjige bavi se razdobljem nakon 1990., o kojem se malo govori. Jurčević obrađuje politička ubojstva i druge vrste najtežeg kriminala koji su se nakon 1990. događali u Hrvatskoj i BiH. A zanimanje čitatelja mogla bi izazvati brojna imena političara, intelektualaca, poduzetnika te različitih skupina, organizacija, tvrtki, poduzeća, vjerskih, medijskih i ostalih ustanova, koji su bili praćeni, prisluškivani ili na drugi način obrađivani od strane tajnih službi.

– Smatram da će unutar toga biti najzanimljiviji izvorni podatci o vrstama i kategorijama tzv. unutarnjih neprijatelja s kojima se od 1980. do 1990. vrlo temeljito i sustavno bavila Služba državne sigurnosti u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Tu se nalazi veliki broj imena koja su imala najistaknutiju ili vrlo istaknutu ulogu i u razdoblju od 1990. do danas – rekao je Josip Jurčević. Dodaje kako je jednako zanimljiv i zapanjujuće dugačak popis legalnih institucija (kulturnih, izdavačkih, medijskih, gospodarskih, vjerskih, sveučilišnih, studentskih itd.) koje su bile režimu sumnjive po različitim “iščašenim osnovama” te su bile tajno ozvučene, nadzirane i bile predmetom različitih tajnopolicijskih obrada, akcija i operacija. Posebna vrijednost tih podataka je i u tome što ih je napisao osobno Josip Perković (i još jedan djelatnik SDS-a).

Predstavljanje knjige Slučaj Perković: Spašavanje zločinačke budućnosti bit će u srijedu, 6. studenog u 19 sati u Europskom domu u Zagrebu (Jurišićeva 2). O knjizi će govoriti prof. dr. sc. Zvonimir Šeparović, Zvonimir Hodak, Bosiljko Mišetić te autor. U međuvremenu pročitajte najzanimljivije odlomke iz knjige Josipa Jurčevića


Kako je Perković sa 750 djelatnika zloglasne Udbe, između dva izborna kruga 1990., preuzeo cjelokupni sutav državne sigurnosti u samostalnoj Hrvatskoj?

“Krajem 1989. u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj bila su zaposlena 854 djelatnika Službe državne sigurnosti. Nakon uspostave samostalne hrvatske države nova struktura vlasti izabrana na prvim višestranačkim izborima ostavila je u u Službi i nadalje zaposlenih 750 djelatnika “bivšeg” SDS-a.
To znači da je približno 90 % djelatnika Službe iz jugoslavenskog komunističkog razdoblja ostalo na svojim položajima u Hrvatskoj i nakon sloma komunizma i Jugoslavije te uspostave samostalne i demokratske hrvatske države. Preostalih 10-ak posto, tj. 94 djelatnika SDS SRH umirovljeno je između 1. siječnja 1990. i 30. svibnja 1990. godine, uglavnom na vlastiti zahtjev.
Praktično, to znači da su djelatnici i struktura državne sigurnosti iz jugoslavenskog komunističkog razdoblja u cijelosti preuzeli sustav državne sigurnosti u samostalnoj i pluralno-demokratskoj državi Republici Hrvatskoj. Ova činjenica u svakom pogledu predstavlja povijesni presedan i paradoks, ali i ishodište odgovora na gotovo sve mnogobrojne presedane i paradokse koji se već četvrt stoljeća događaju u RH…
…Munjevita tranzicija Službe je posebno zanimljiva i do sada veoma zagonetna, kad se zna da je ta služba od 1944. bila glavni čuvar komunističkog sustava i Jugoslavije, te najveći protivnik hrvatske državnosti i pluralne demokracije, s kojima se SDS desetljećima najsurovije obračunavao diljem Jugoslavije i inozemstva.
Gledajući stvarnu moć u Hrvatskoj nakon 1990. može se zaključiti da se – za Perkovića, SDS i i većinu stare komunističke strukture moći – nije ništa bitnoga promijenilo nestankom komunizma i Jugoslavije te nastankom samostalne hrvatske države i uspostavom pluralne građanske demokracije.”

Zašto dramatično drugo poluvrijeme slučaja Perković započinje 1. siječnja 2014.?

“Bit će iznimno zanimljivo pratiti što će se u Hrvatskoj događati nakon 1. siječnja 2014. kada se hrvatske vlasti nađu pred praktičnom provedbom izručenja Perkovića, Mustača i ostalih udbaša njemačkom pravosuđu…
..Naime, ne treba se uopće iznenaditi ako se i nakon 1. siječnja 2014. nastavi s izbjegavanjem provedbe izručenja Perkovića, Mustača i ostalih. Razlozi njihovog daljnjeg spašavanja i upropaštavanja hrvatske budućnosti moći će se provoditi na različite načine; od korištenja niza pravnih smicalica i pokušaja postizanja prljavog deala s Njemačkom, do sklanjanja Perkovića, Mustača i ostalih u neku njima prijateljsku zemlju, ili će ih se struktura koja upravlja Hrvatskom trajno riješiti naneki od uobičajenih tvrdih udbaških načina…
…Perković i njegove tajne službe raspolažu s teškim podacima koji su pogubni za golemi dio upravljačke strukture koja je svoju moć preselila iz jugoslavenskog komunizma u demokratsku Hrvatsku… Radi se o staroj zločinačkoj strukturi koja je sa svojom zločinačkom ćudi preplavila i novu hrvatsku državu. Stoga se bitka za spašavanje Perkovića i kompanije prvenstveno vodi kako bi i nadalje ostali prikriveni mnogobrojni zločini koje struktura moći čini već četvrt stoljeća i u samostalnoj Hrvatskoj.
Slučaj Đureković i druga ubojstva hrvatskih iseljenika samo su trag koji vodi do saznanja o mračnoj pozadini svega što se u Hrvatskoj događalo i prije i poslije 1990. godine a namjerava se nastaviti i u budućnosti.”

Zašto je politika najunosniji posao u Hrvatskoj?

Prema podacima CIA-e iz 2012. godine iz Hrvatske je u proteklih samo dvadesetak godina opljačkano čak 23,2 milijarde dolara. Realna količina opljačkanoga novca iz Hrvatske je znatno veća jer su specijalizirane američke agencije za sada ušle u trag samo dijelu opljačkanih vrijednosti…
…Nikakva utjeha hrvatskim građanima ne može biti činjenica da su i prije 1990. na isti način iz Hrvatske iznošene goleme količine novca koji je opljačkan od njenih stanovnika…
…Iza odgovora na pitanja tko je koga i zbog čega u Hrvatskoj ubio (ili spasio) gotovo se redovito kriju veoma opipljivi kriminalni materijalni interesi. Tako i najčvršći odgovor na pitanje tko je i zašto ubio Đurekovića ili tko i zašto spašava Perkovića ne treba tražiti u području ideologije i politike, nego prvenstveno u području materijalnih interesa.
Pritom je važno znati kako se ovdje ne radi o običnim kriminalcima iz crnih kronika koji se skrivaju u “podzemlju” i bježe pred policijom i pravosuđem, nego se radi o organiziranom kriminalu unutar sloja formalno najuglednijih građana koji upravljaju državnim i društvenim institucijama u Hrvatskoj.
Veoma kvalitetne sustavne podatke o toj vrsti kriminala prije 1990. prikupljale su jugoslavenske tajne službe, a to su isto nastavile raditi i nakon 1990. godine. No nakon 1990. – zbog specifičnih okolnosti raspada Jugoslavije i sloma komunizma te rata i tranzicijskih procesa – došlo je do svojevrsne simbioze novih-starih upravljačkih elita, kriminala i običnih kriminalaca. Tajne su službe u tim novim okolnostima postale jedan od glavnih moderatora sprege između strukture političke i društvene moći i svih vrsta organiziranog kriminala.
To zamršeno kriminalno klupko nabujalo je u Hrvatskoj tijekom protekla dva desetljeća do nepodnošljive razine koja je hrvatsku državu dovela do ruba propasti, a hrvatsko društvo do ruba socijalnog kaosa. Donošenje i grčevito održavanje Lexa Perković ponajprije je rezultat ravnoteže straha između, s jedne strane Perkovića i njegovih te, s druge strane kriminalizirane upravljačke strukture u Hrvatskoj. Upravljačka struktura strepi od mogućnosti da Perković i njegovi progovore na neutralnom terenu o kriminalu moćnika u Hrvatskoj. A Perković i njegovi strepe od različitih mogućnosti pomoću kojih bi ih struktura mogla neutralizirati…

…Politika je postupno postala najunosniji posao u Hrvatskoj. Za političke uspjehe i bogaćenje političara u Hrvatskoj nisu potrebni uobičajeni kriteriji kao što su sposobnost, moralnost, znanje, stručnost, pouzdanost i nadasve odgovornost. Dostatno je na bilo koji korupcijsko-nepotistički način doći na neki državni ili lokalni politički položaj i s time se otvaraju neslućene mogućnosti pustošenja javnog novca i druge imovine te grabljenja golemih povlastica i različitih prava.
Čast iznimkama, ali političari u Hrvatskoj su organizirani pljačkaši. Oni samo donose odluke bez odgovornosti, a temeljem tih odluka upropaštava se javno dobro u najširem smislu; od imovine do identiteta.

Stoga, razloge ovisnosti strukture vlasti o Perkoviću i njegovima treba prvenstveno tražiti u materijalnom području, jer kad bi samo o tome progovorio Perković i njegovi nastao bi opći upravljački pomor strukture koja sada vlada Hrvatskom i praktično u svom posjedu ima raščerupanu Hrvatsku.

dnevno.hr

facebook komentari

Continue Reading
Advertisement
Comments

Komentar

Bitno mi je oko BiH da postoji čvrsta potpora suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti BiH

Published

on

By

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović izjavila je u petak da neće nuditi rješenja za posrnuli hrvatski koncern Agrokor, čiji su veliki vjerovnici ruske banke, nego pomoći u povezivanju ljudi iz Hrvatske i Rusije kako bi se uklonila “buka u komunikacijskom kanalu”.

Boraveći ovaj tjedan u posjetu Rusiji, Grabar-Kitarović je izjavila kako ne bi željela da Agrokor opterećuje odnose Hrvatske i Rusije te da je spremna posredovati između Sberbanke i hrvatskih institucija koje rješavaju pitanje tog koncerna.

“Ja se ne zavaravam da ja osobno mogu nešto riješiti. Međutim, vidim da postoji buka u komunikacijskom kanalu, da neke stvari nisu jasne ni s ruske ni s hrvatske strane i zato sam se ponudila da spojim ljude koji to rješavaju”, izjavila je predsjednica Grabar-Kitarović u razgovoru za HRT.

“Neću nuditi rješenja jer za to nisam ni ovlaštena niti kompetentna, ali mogu povezivanjem ljudi, prenošenjem poruka ako je to potrebno pomoći u rješavanju ovog pitanja”, dodala je.

Čelnik Sberbanke Herman Gref izjavio je u četvrtak da ponašanje hrvatske vlade u slučaju Agrokora, insolventnog koncerna koji je navodno sedam godina falsificirao svoje financijske izvještaje, narušava prava kreditora i kazao da je o Agrokorovom dugu prema Sberbanci razgovarao i s Grabar-Kitarović.

Gref je istaknuo da Sberbanka s hrvatskom vladom želi postići puno međusobno razumijevanje o Agrokorovu dugu, ali da mjere koje je dosad poduzela hrvatska vlada vrlo ozbiljno ugrožavaju prava kreditora, uključujući Sberbanku.

Grabar-Kitarović je u intervjuu ponovila da Inicijativa triju mora, koju je u Moskvi predstavila ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, nije uperena protiv Rusije.

“Htjela sam to raščistiti, a najbolji način je da nekom date projekte da se iz njih vidi o kakvoj je inicijativi riječ – izgradnji prometne, energetske i digitalne infrastrukture”, rekla je predsjednica govoreći o neformalnoj platformi dvanaest, uglavnom istočnih članica EU-a, koju podupire SAD.

Upitana dijele li njezin stav SAD, baltičke zemlje i Poljska koje su u lošim odnosima s Rusijom, istaknula je da se ne radi o “striktnoj inicijativi” u kojoj članice moraju usuglašavati nekakvu politiku.

“Ako nekim državama ne odgovara suradnja s Rusijom u smislu ulaganja kapitala, na javnim natječajima ne moraju se birati ruski izvođači”, rekla je Grabar-Kitarović.

Ističe da Hrvatska dijeli politiku EU-a i NATO-a, ali ne može zanemariti ulogu Rusije na jugoistoku Europe, posebno u BiH i Srbiji.

“Vrlo mi je važno da postoji čvrsta potpora suverenitetu, teritorijalnoj cjelovitosti i konstitutivnoj ravnopravnosti sva tri naroda u BiH te da Rusija potiče da se Hrvatska i Srbija približe rješavanju otvorenih pitanja”, istaknula je Grabar-Kitarović.

facebook komentari

Continue Reading

Hrvatska

SDP: Nećemo dići ruke za Zakon o braniteljima

Published

on

By

Premda je saborski Odbor za ratne veterane prije mjesec dana jednoglasno podržao prijedlog Zakona o hrvatskim braniteljima, zastupnici iz redova SDP-a za njega neće glasovati.

U najvećoj opozicijskoj stranci proteklih su mjeseci radili na stručnoj analizi zakona te su, kako kažu, uočili cijeli niz nelogičnosti, pa i nepravilnosti vezano uz brojne odredbe budućeg zakona koji bi se idućeg tjedna trebao naći u saborskim klupama na drugom čitanju, uskoro i na izglasavanju. Osnovne zamjerke, sažete u nekoliko ključnih kritičnih točaka, za Večernji list iznosi Franko Vidović, jedan od istaknutijih hrvatskih branitelja iz redova SDP-a.

Koliko je nezaposlenih?

S obzirom na to da su se nakon izvjesnog vremena promijenile potrebe, pa i starosna dob populacije, dobro je da se počelo s izradom zakona, premda mislim da se to moglo regulirati i izmjenama i dopunama postojećeg. No, kada je već pred nama, treba reći da se prijedlogom zakona broj branitelja povećava, dok se istodobno Registar branitelja zatvara. Evo, 25 godina nakon rata mi nalazimo nove branitelje i to će povećati populaciju za 100, možda i 150 tisuća ljudi. Sada ih je 505 tisuća, a na ovaj način taj će broj otići u nebesa, što će se negativno odraziti i na državni proračun RH – upozorava Franko Vidović.

Nadalje, podsjeća na riječi ministra Medveda kojima je najavio naknade za oko 82 tisuće nezaposlenih hrvatskih branitelja.

– Ako svi ti branitelji prime naknadu za nezaposlene kao što je predviđeno, u tu ćemo svrhu potrošiti milijardu i pol do dvije milijarde kuna više nego što to ministar prezentira u javnosti. Međutim, prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, imamo “samo” 19 tisuća nezaposlenih hrvatskih branitelja! Doista ne znam odakle ministru tolika brojka, očito veliča lik i djelo te želi napuhati sposobnosti Plenkovićeve Vlade – kaže Franko Vidović.

Potom je istaknuo da pozdravlja mogućnost da branitelji mogu raditi nakon što odu u mirovinu jer u stvarnosti dobar dio njih i radi “na razne načine pa je u redu da se to na koncu i legalizira”.

U rangu nacionalne izdaje

No, ne pozdravljam uvjete pod kojima ovaj prijedlog zakona to nudi: bez odbijanja i jedne kune od mirovine, branitelj će primati i mirovinu i plaću. Nijedan drugi građanin nema takvu mogućnost i zato bi bilo pošteno da se skine određeni postotak od mirovine, deset posto, što bi bilo primjerenije u odnosu na druge građane, osobito umirovljenike iz sektora rada – kaže.

Ostvare li se ovakve prognoze, iz SDP-a upozoravaju na uzročno-posljedični pad mirovinskog sustava, što bi ugrozilo milijun građana a to je onda, poručuju, u rangu nacionalne izdaje.

Renata Rašović/večernji.hr

facebook komentari

Continue Reading