Politička podobnost najveća je kočnica državne efikasnosti

0

Ako je mjeriti količinom medijskog interesa, učestalošću izjašnjavanja političara, uključujući i izravnu intervenciju predsjednika Vlade, slučaj pomoćnika ministra financija Branka Šegona privukao je više pozornosti nego način zadovoljavanje procedure prekomjernog deficita.

[dropcap]N[/dropcap]avodno je i ministar ponudio ostavku. Znakovito, jer kad je lani deficit umjesto jedanaestdosegnuo rekordnih sedamnaest milijardi kuna, ostavku nitko nije spominjao. Ima od toga važnijih stvari. Istina, a to su one koje su pravi izvor problema i koje u aktualnoj raspravi ponovno nitko i ne spominje.

Razina pomoćnika ministra visoka je rukovodeća razina državnih službenika – onih koji bi trebali najviše i najkvalitetnije pridonijeti upravljanju državnim poslovima. U Hrvatskoj se ta mjesta popunjavaju političkim imenovanjem, pa su tako i implikacije zbivanja oko gospodina Šegona na prvi pogled političke.

Pogubna politička imenovanja

Međutim, problem je mnogo dublji i širi. Djelotvorno funkcioniranje države zahtijeva da poslove rukovodećih državnih službenika obavljaju ljudi koji za to imaju stručne kompetencije. U slučaju pomoćnika ministra financija to zahtijeva ljude čiji životopis, znanje i iskustvo jamče da mogu kvalitetno obavljati ili nadzirati poslove vezane uz, naprimjer, izdavanje državnih obveznica na svjetskom tržištu, financijsko upravljanje sredstvima europskih fondova, planiranje fiskalne politike i proračuna, izvršavanje proračuna, pregovore s Europskom komisijom o proceduri prekomjernog deficita i o sudjelovanju u Europskom semestru, izradu nacionalnog programa reformi, pregovore i razgovore s rejtinškim agencijama, MMF-om, Svjetskom bankom. Za sve to, ili bar ponešto, pomoćnici ministra financija trebali bi biti kompetentni.

Međutim, političko imenovanje nema nijedno obilježje koje bi jamčilo podudarnost između kompetencija imenovanih i poslova koje trebaju obavljati. Štoviše, može se navesti mnogo primjera koji pokazuju da politička podobnost, koja po definiciji prevladava nad znanjem, stručnošću i objektivnim zahtjevima posla, pogubno utječe na funkcioniranje države.
I ne treba se onda čuditi ekonomskoj politici koja je mislila da se rast potiče povećanjem poreza i prozivanjem poduzetnika, koja priprema četvrti rebalans u nepune dvije godine, koja odlučuje na temelju zakona koji ne vrijede (kao što je radna obveza u zdravstvu)… Ne treba se čuditi ni količini zakonskih odredaba koje je poništio Ustavni sud ni tome da je Hrvatska doslovno izbrisana iz planova bilo kojih ulagača. Duboko zadiranje politike u hijerarhiju državne administracije povećalo je manjak kompetencija do razine nepodnošljivosti i nedopustivosti za članicu EU.

Nepodnošljiva lakoća nestručnosti

Zbivanja oko gospodina Šegona stoga još jedanput zorno oslikavaju razloge zbog kojih Hrvatska neće moći naprijed bez depolitizacije državne uprave i ugrađivanja načela stručnosti, odgovornosti i rezultata rada u sve pore vrednovanja rada državne i javne uprave. Bez kompetentne administracije Hrvatska neće moći poboljšati ni poslovnu klimu ni privući ulagače, a iskorištavanje prednosti članstva u EU ostat će samo san.

I zato je temeljita reforma državne i javne uprave nuždan preduvjet i ekonomskog oporavka i poboljšanja poslovne klime te privlačenja ulagača. Ali ne kozmetički zahvat (kao što je slučaj s Državnim inspektoratom), nego stvarna reforma koja mijenja temeljna pravila i odnose prema radu te rezultatima rada u državnoj i javnoj službi. To znači depolitizaciju i smanjenje broja politički imenovanih hijerarhijskih razina, to znači odabir ljudi i njihovo napredovanje u skladu s kompetencijama, to znači plaće povezane s rezultatima rada, to znači otkaz za one koji neće ili ne žele postizati kvalitetu rada potrebnu u državi koja je članica EU.

Načini na koje se to postiže poznati su i primjenjuju se u mnogim državama. Međutim, uspjeh u toj reformi, kao i svakoj drugoj, zahtijeva političku volju, koja u prvi plan stavlja interes države i odlučna je uporno i dosljedno provoditi reformu te objašnjavati njezine posljedice. A to nas onda vraća na proceduru prekomjernog deficita. Sve što je Vlada predložila u vezi s tim pokazuje i dokazuje da nema nikakve političke volje za stvarnim reformama – čak ni kad za to postoji vanjski pritisak. Ideje o porezima recikliraju se na sto načina, ministri koji bi trebali prednjačiti u reformskim prijedlozima prave se kao da to nije njihov problem, a ekonomski oporavak u 2014. više nitko i ne spominje. Ali zato na površinu izlaze novi politički skandali pa prvenstvo gospodina Šegona preuzima gospođa Merzel. Dokad?

liderpress.hr

facebook komentari