Političke posljedice progona Milana Bandića

1

Sumnju u politički progon pojačavaju i najave Ive Josipovića, kako će na predsjedničkim izborima pobijediti svoje protukandidate već u prvom. Takva samouvjerenost bila bi možda moguća da je Bandić pozvao svoje pristaše da glasuju za Josipovića.

Nu kako to u javnosti nije poznato, očito se nije ni dogodilo, pa je strah od mogućnost da se nepredvidivi Bandić u zadnji trenutak kandidira za predsjednika države mogla potaknuti i odluku da ga se „ukloni“ s puta.

Više je elemenata za opravdanu sumnju kako u pozadini redarstvenoga progona zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića stoje politički razlozi. Za mnoge pravne stručnjake ovako širok i masovan progon različitih dužnosnika zagrebačkoga gradskog poglavarstva, na čelu s Bandićem, je samo bahata demonstracija osvetoljubiva režima, čije redarstvo nije imalo argumente za kazneni progon pa spektakularnim stvaranjem psihoze i straha u javnosti opravdava svoj prijeporni postupak.

Tim više, što su uhidbe izvedene u nedjelju popodne, kako bi se u javnosti stvorio dojam dramatičnih događaja. Nu nevolja ove uhidbene nedjelje ne svodi se samo na njezin blagdanski karakter, nego je ona i dan prije početka suđenja dvojici bivših obavještajaca komunističke Jugoslavije, koje njemački sud u Muenchenu tereti za ubojstvo hrvatskih političkih emigranata.

 uhicen milan bandić

Upravo na slučaju oko primjene Europskoga uhidbenog naloga u Hrvatskoj i zahtjeva za izručenjem bivših komunističkih obavještajaca Njemačkoj, sadašnji je režim na čelu s predsjednikom države Ivom Josipovićem samo dan uoči ulaska Hrvatske u Europsku uniju pokušao promijeniti Ustav kako bi spriječio primjenu Europskoga uhidbenog naloga.

Nedavno je i sudac Ivan Turudić, inače predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, koji je donio presudu o izručenju, izjavio kako doznaje da na predsjedničkim izborima više ne će biti predsjednik Županijskog izbornog povjerenstva. Tu najavu povezao je sa svojom presudom o izručenju Josipa Perkovića, što ne treba čuditi, jer su u više navrata predsjednik države Josipović i t. zv. visoki izvor iz vlade provodili pritisak na sud upravo zbog odluke o izručenju.

SDP je i nakon izručenja, kao slijednik bivšega SKH, priječio dostupnost arhivskoj građi bivše Komunističke partije, čiji su šefovi donosili odluke o likvidacijama političkih protivnika. Kad se već zbog europskoga pritiska nisu mogli oduprijeti izručenjima bivših „udbaša“, a na kraju niti spriječiti dostavu arhivskih dokumenta sudu, nije čudno što znatan dio pravnika u aktualnom progonu zagrebačkoga gradonačelnika gleda pokušaj sadašnjega režima da progonom političkih protivnika, zbog navodnih „kriminalnih“ i koruptvinih“ radnji, barem prikrije snažniji dotok informacija iz Muenchena, kako bi se napokon hrvatska javnost, očito stisnuta u još uvijek žilavu ideološku hobotnicu nedavne prošlosti, mogla suočiti sa svojim krvavim komunističkim nasljeđem.

Sumnju u politički progon Milana Bandića pojačavaju i najave predsjedničkoga kandidata SDP-a Ive Josipovića, kako će na skorim predsjedničkim izborima pobijediti svoje protukandidate već u prvom izbornom krugu. Takva samouvjerenost bila bi možda moguća pod uvjetom da je zagrebački gradonačelnik pozvao svoje pristaše da glasuju za Josipovića. Nu kako to u javnosti nije poznato, očito se nije ni dogodilo, pa je straha od mogućnost da se nepredvidivi Bandić u zadnji trenutak kandidira za predsjednika države mogla potaknuti i odluku da ga se „ukloni“ s puta.

Uz to je i cijeli niz vladinih dužnosnika opetovao Josipovićevu samouvjerenost, što onda daje dodatnu težinu predstavljanju ankete o predsjednikovu prijedlogu ustavnih promjena, koju je (u subotu) predstavio javnosti, poručivši kako „istraživanje pokazuje da 95 posto ispitanika podupire suspenziju dužnosnika čim se protiv njih pokrene kazneni progon“, što je očito mogla biti i najava nedjeljnoga progona Milana Bandića.

U toj poruci sadržan je obostrani interes – Josipoviću olakšan put za osvajanje Pantovčaka, a SDP-u osvajanje zlatne koke, grada Zagreba, kako je to dan nakon masovnih uhidbi najavljivljivano iz SDP-a.

Zbog već poznatih slabosti hrvatskoga pravosuđa – nemogućnost, nesposobnost ili pak nedostatak želje za progonom srpskih ratnih zločinaca, izbjegavanje progona jugoslavenskih komunističkih zločina te selektivan pristup gospodarskom kriminalu rezultirali su i europskim nepovjerenjem pa je, upravo zato Njemačka tražila izručenje bivših jugoslavenskih komunističkih obavještajaca.

Bilo kako bilo, sumnjivi progon zagrebačkoga gradonačelnika mogao bi ostaviti duboki trag u hrvatskoj politici. Zasad je od njegova uhićenja ponajviše profitirao Ivo Josipović, koji bi u slučaju ponovnoga osvajanja predsjedničkoga mandata nastavio provoditi radikalnu jugoslavensku politiku svoga bivšeg savjetnika Dejana Jovića. To pak na europskoj razini znači politiku ovisnosti o Londonu, koji je svakim danom sve više u sukobu s Europskom unijom. Nedostatak europskoga zajedništva osjetio bi se i u odnošajima sa Sjedinjenim Državama, što bi Hrvatsku učinilo potpuno ranjivom prema velikosrbijanskim i drugim susjednim strategijama.

Takav pak rezultat omogućio bi održavanje pogona i organizacijske infrastrukture koju personificira bivši jugokomunistički političar Budimir Lončar, odnosno još uvijek moćne političke skupine, koje su vodile i organizirale progon hrvatskih studenata i intelektualaca nakon 1971. godine.

Operacijom Bandićeva uhićenja zadovoljene su i antiklerikalne, odnosno militantne protucrkvene skupine, što je svojevrsna poruka buduće neokomunističke politike i Kaptolu, jer je zagrebački gradonačelnik raspodjelom novca pojedinim kulturnim, dobrotvornim i civilnim udrugama kršćanskoga karaktera omogućavao život istinskoga pluralnoga civilnog društva, nasuprot različitim jednostrano ideologiziranim udrugama sumnjiva dobrotvornoga značaja.

Urušavanje pravne sigurnosti, ako se pokažu točnim ocjene o političkom progonu Milana Bandića, moglo bi imati i svoju financijsku dimenziju jer je grad Zagreb nositelj hrvatske gospodarske moći, a možebitni dolazak SDP-a ponovno na vlast mogao bi urušiti i ostatke ostataka zagrebačkoga gospodarstva.

 Mate Kovačević/HRSvijet.net

facebook komentari

  • Gabro Vuskic

    Moj Bandiću, moj dragi Bandiću. S dobra si mjesta, s onog mjesta gdje se bosim nogama po poskocima hoda, dakle, s pravog mjesta!

    Ali šta se je s tobom desilo, nisi ni prvi ni zadnji, bio si okružen himbenim prijatelji. I tvoj susjed, jer je bliži tebi nego meni, hrvatski general i zadnji Zapovjednik Hrvatskih Oružanih Snaga najljepše u povijesti Hrvata NDH, Vjekoslav Maks Luburić, general Drinjanin, je bio okružen himbenim prijateljima, i još uz to kumom, pa ne da ga je izdao, nego ga je krvnički ubio, točno onako kako ga je učio onaj čovjek kojeg si ti BADŽ imao na jakni uoči noći samoubojstva najvećih Hrvata naše drage Bosne i Hercegovine, Zvonka Bušića.

    Možda ćete ovi himbeni prijatelji otrijezniti do te mjere da ćeš “PROPJEVATI” i svu istinu iznijeti što si čuo, što si doživio iu što znaš o nima sa kojima si godinama šurovao, a to su SDP-eovci. Pametnom dosta.