Pratite nas

Političku oporbu u Hrvatskoj u ovom trenutku izgleda više motivira oportunizam nego istinsko domoljublje i odgovornost prema Hrvatskoj

Objavljeno

na

Političku oporbu u Hrvatskoj u ovom trenutku izgleda više motivira oportunizam nego istinsko domoljublje i odgovornost prema Hrvatskoj  

Politicku-oporbu-u-Hrvatskoj-u-ovom-trenutku-izgleda-vise-motivira-oportunizam-nego-istinsko-domoljublje-i-odgovornost-prema-Hrvatskoj_articleU trenutku kad nastanu velike unutarnje političke krize tj. kad vlast postane neprihvatljiva glasačima, koji su joj u najboljoj vjeri dali povjerenje na demokratskim izborima,  u normalnim zemljama i uređenim demokratskim društvima na scenu stupa oporba tj. oporbene političke stranke, koje tada poduzimaju sve što je moguće kako bi se političku krizu u državi riješilo najbržim mogućim i legalnim putem. U takvim situacijama oporbene stranke pokreću proces velikog javnog političkog pritiska na vlast i mobiliziraju javnost da se u što većem broju uključi u demokratski proces skidanja s vlasti nedjelotvornog premijera i njegove vlade. Na primjer, u Australiji, u kojoj vlada britanski politički sustav, to se se čini na dva načina.

Zbog neizdrživog i sveprisutnog pritiska oporbe i javnosti, a i više nego izgledne prijetnje gubitka vlasti na slijedećim izborima i odlazak s vlasti u oporbu na razdoblje od najmanje dva ili više izborna ciklusa, vladajuća stranka unutar sebe pokreće proces nemislosrdnog ali i djelotvornog smjenjivanja premijera Vlade tj. prvog čovjeka vladajuće stranke. Proces je vrlo jednostavan. Vodeći se prvenstveno dugoročnim interesima države i stranke, ali i njihovim političkim karijerama,  najutjecajnili ljudi  u vladajućoj stranci (često se ta metoda koristi i kod smjene vođe oporbe) suoče premijera Vlade s dva izbora: ili da on svojevoljno dade ostavku na mjesto prvog čovjeka u Vladi tj. državi, ili će ga stranka sama smijeniti, izglasavajući mu nepovjerenje kroz stranačka tijela. Naravno, prije nego što do toga dođe, čelni ljudi u stranci sve unaprijed dogovore, uključujući i suglasnost tko će biti novi premijer, bez da se ide na nove parlamentarne izbore. U nekoliko vrlo rijetkih slučajeva u povijesti Australije,  premijer koji nije prihvatio unaprijed dogovoren ultimatun njegovih stranačkih kolega uvijek bi izgubio rat u stranačkim tijelima i bio bi bez imalo milosti maknut s čelne dužnosti.

U demokratskim društvima ne postoji kategorija slijepe vjernosti premijeru Vlade

Logika takvog razmišljanja i postupanja je u tome da niti njegovi najbliži suradnici u Vladi i stranci, a još manje građani zemlje tj. glasači koji su mu dali povjerenje, ne osjećaju nikakavu obavezu da nastave biti lojalni osobi, pa makar on bio i premijer, koja državu i građane vodi u gospodarsku i financijsku propast. Treba naglasiti kako bi se lojalnost premijeru koji bi državu vodio u političku propast ili nestanak, kao što je to slučaj u Hrvatskoj, istopila u nakraćem mogućem vremenu.

Tako se ponašaju politički zrela i uređena društva. Sjetimo se samo primjera u Engleskoj, gdje je Konzervativna stranka na čelu s Winstonom Churchillom, koji je spasio Veliku Britaniju u Drugom svjetskom ratu, izgubila izbore samo dva mjeseca nakon završetka tog rata 1945. godine. Mudri su Englezi tada došli do zaključka da je Churchill bio izvrstan vođa u ratu, ali da nema potrebne sposobnosti i vještine voditi Englesku u postratnom razdoblju, za koje su potrebni nepotrošeni političari s jasnom vizijom i strategijom za budućnost.

Što se danas događa u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj danas gotovo da nema niti jedne punoljetne osobe koja nije duboko svjesna kako se hrvatska država nalazi u gotovo bezizlaznoj duhovnoj, moralnoj, političkoj i gospodarskoj krizi. Svi nas ozbiljni svjetski analitičari upozoravaju kako smo samo jedan korak do dužničkog ropstva. Naravno, izuzetno ozbiljnog i opasnog stanja u kojem se Hrvatska nalazi svjesni su i oni koji su u ovom trenutku najodgovorniji za dovođenje Hrvatske u tu poziciju – premijer Zoran Milanović i predsjednik države Ivo Josipović. Prvi je ogovoran zato što nas je, zbog svojeg neznanja i nesposobnosti, kao državu i društvo u zadnje dvije i pol godine još dublje uvalio u stanje za koje su, od 2004. do 2011. godine vrlo savjesno, i protiv interesa hrvatskog naroda, teren priredile vođe Hrvatske demokratske zajednice, Ivo Sanader i Jadranka Kosor.

josipovic_milanovicPredsjednik države Ivo Josipović bi možda, u ulozi premijera Vlade bio nešto sposobniji od Milanovića. No, i on je pune četiri godine uživao u njegovom položaju predsjednika Republike Hrvatske, putovao po svijetu, držao predavanja po raznim svjetskim institutima u kojima je više upozoravao na nepostojećeg unutarnjeg i ideološkog neprijatelja nego na gospodarske potencijale Hrvatske, a usput je riješavao i probleme «regiona». Međutim opće je poznato da predsjednik Josipović nije niti jedanput u četiri godine javno lupio po prstima premijera Zorana Milanovića zbog katastrofalne gospodarske politike i upozorio javnost kako Milanovićeva totalno nesposobna i neodgovorna vlada vodi Hrvatsku u sigurnu propast. Josipović je to sve dobro znao i mirno promatrao. I sada taj čovjek očekuje da mu mi glasači damo povjerenje za još jedan mandat na Pantovčaku, kako bi mogao nastaviti s izgradnjom nove regionalne političke tj. bratske  zapadno-balkanske političke arhitekture. Samo narod koji se pomirio s neminovnošću propasti svoje države i vlastitog nestanka može ponoviti takav čin samoubojstva.

 Gdje je i što radi politička oporba u Hrvatskoj?

Za mnoge hrvatske domoljube u Domovini i diljem svijeta veću zabrinutost od ponašanja sadašnjih najodgovornih vladajućih političara u Hrvatskoj izaziva ponašanje i totalno nesnalaženje političke oporbe, kako one koja je okupljena oko HDZ-a tako i onog manjeg i slabijeg dijela oporbenih stranaka koje nastoje zajednički nastupati u okviru Saveza za Hrvatsku. U rijetko kojoj demokratskoj državi na svijetu postoje tako zreli uvjeti za promjenu vlasti kao što je to slučaj u Hrvatskoj. Vlast u Hrvatskoj valja se po ulici, ali, barem tako izgleda, nitko ju ne želi uzeti, jer je taj krumpir previše vruč. Stjeće se dojam kako se oporba  ponaša kao da je u strahu od preuzimanja vlasti u Hrvatskoj. Pomisao kako se pak zapravo radi o nekom dogovoru između vlasti i oporbe, bila bi previše za progutati i za naše hrvatske prilike.

Doduše, sve je moguće u  zemlji u kojoj nikoga ne zabrinjava izjava premijera Vlade kako on živi u «slučajnoj državi». A što reći o zemlji u kojoj ima sve više ljudi koji su duboko uvjereni da su za stvaranje samostalne hrvatske države zaslužniji pripadnici jugoslavenskih obavještajnih službi nego hrvatski branitelji? Svima je također dobro poznato i to da se predsjednik Republike Hrvatske nikada ne obraća hrvatskom narodu s njegovim imenom, nego nekakvom «našem narodu i građanima ove zemlje», a da ga nitko od vodećih medija ne prozove za takvo neprimjereno ponašanje jednog predsjednika države.  Ipak, moram odbiti svaku pomisao, koja me ponekad progoni, da bi mogao postojati  nekakav prešutni dogovor između vlasti i oporbe da ova naša agonija potraje što je moguće duže kako, nakon propasti Hrvatske, nitko ne bi morao odgovarati za taj zastrašujući scenarij. Naime, kad propadne država oni koji su radili na njezinoj propasti sigurno neće suditi onima koji su im, namjerno ili zbog svoje nesposobnosti, pomagali da izgubimo današnju hrvatsku državnu samostalnost.

Je su li Pavelić i Tito važniji od budućnosti i opstanka hrvatske države?

Ipak, ako usporedim iskustvo koje sam stekao živeći dugo godina u sređenoj demokratskoj državi, kao što je Australija, s ovim što se događa u Hrvatskoj, ne mogu samo tako odbaciti mogućnost kako politička oporba u Hrvatskoj u ovom trenutku, svjesno ili nesvjesno, sudjeluje u rastakanju hrvatske države. Nažalost, na hrvatskoj političkoj pozornici danas se vode žestoke borbe o prošlosti. Naravno, što treba naglasiti, nisu te borbe nelegitimne. Ali, moramo si postaviti pitanje – zar je u trenutku kad se Hrvatska nalazi u položaju Titanika nakon sudara sa santom leda, uistinu najvažnija stvar za Hrvatsku kada je počeo tzv. ustanak u Drugom svjetskom ratu i čija je politika u metežu Drugog svjetskog rata i nakon tog rata, najzaslužnija što danas imamo samostalnu hrvatsku državu»?

Zar su za naš vidno ugrožen narodni i državni opstanak danas važniji Tito i Pavelić, od, recimo to vrlo jasno, konkretnog gospodarskog programa koji će vratiti samopouzdanje hrvatskom narodu. Samopuzdanju koje će nam vratiti nadu, koje će nas osloboditi teške depresije i koje će ići u prilog opstanka a ne propasti samostalne hrvatske države. Danas nam je od svega najvažnije stvoriti ozračje nade i optimizma za sve građane, a posebno nam je potrebno ozračje optimizma s kojim će se identificirati mladi i obrazovani Hrvati i Hrvatice. Hrvatskoj je danas najvažnije što prije zaustaviti iseljevanje mladih ljudi i u što kraćem vremenu uvjeriti te mlade ljude da se njihova egzistencijalna i emotivna budućnost nalazi u najljepšoj zemlji na svijetu, u Hravtskoj, a ne u Kanadi na temperaturama ispod 50 celzijusa ili u Australiji na temperaturama preko 50 celzijusa?

branko_grcicSvaki puta kad gledan nastupe oporbe u Saboru Republike Hrvatske i u medijima pitam se što je u njihovim glavama, što zapravo motivira te ljude? U njihovim nastupima nema niti malo politički potrebne i opravdane agresivnosti, nema pozitivnih i optimističkih poruka, nema teških udaraca po nesposobnoj vlasti, nema strategije, nema vizije i gotovo da nema i želje za preuzimanje vlasti. Teško se je oteti dojmu kako se oporba i oporbeni političari u Hrvatskoj više vode sebičnim tj. oportunističkim ciljevima a puno manje istinskim domoljubljem tj. odgovornošću i spoznajom da su oni ti koji u ovom trenutku moraju na svoja leđa i u svoje ruke preuzeti glavnu i najveću odgovornost za spas Hrvatske.

U očima neupućenih stranaca Hrvatska izgleda kao zemlja najzadovoljnijih i najsretnijih ljudi na svijetu

Neupućeni stranac koji u ovo turističko vrijeme dođe u Hrvatsku, a stanje nije niti malo drugačije prije ili poslije zavaravajuće turističke sezone, mora zaključiti kako u Hrvatskoj teče med i mlijeko i kako su Hrvati najsretniji i najzadovoljniji ljudi na svijetu. Nigdje na vidiku nema političke oporbe. Nema legitimnih građanskih i radničkih prosvjeda ili pobuna. Seljaci kao da su digli ruke od sebe. Za studente se uopće ne čuje, kao da žive u zemlji gdje ih uistinu nakon fakulteta čeka siguran posao i egzistencija koju inače osiguravaju gospodarski uspješna i društveno stabilna društva. Studenti su se jednostavno pomirili s činjenicom da nihova budućnost ne leži u zemlji u kojoj su rođeni, za čiju slobodu su njihovi, očevi, djedovi i pradjedovi davali svoje živote. Moramo biti brutalno iskreni. Njima to ništa ne znači. Oni, zajedno s njihovim roditeljima, jednostavno s nestrpljenjem čekaju da u svoje ruke dobiju diplomu i sjednu na prvi zrakoplov za Kanadu, Australiju ili neku europsku zemlju.

Isti mentalni sklop

U hrvatskog čovjeka diljem svijeta i hrvatski narod u Hrvatskoj sve se više uvlači teška sumnja kako između političara na vlasti i onih u oporbi zapravo nema baš puno razlike. Isti je to mentalni sklop koji je desetljećima sustavno građen u komunizmu i na «tekovinama bratstva i jedinstva». Nema tu puno razlike kad je riječ o gospodarstvu i odgovornosti prema državnom vlasništvu. U politiku se ide ne zato da se stvaraju nove vrijednosti i nova bogatstva. Ne ide se zbog odgovornosti za sadašnjost i budućnost vlastite države. U politiku se ide, prema dosadašnjim iskustvima,  samo da se uzme, što se uzeti može, za sebe i svoju obitelj.

O sadašnjoj hrvatskoj vlasti ne trebamo više trošiti riječi ili snagu u dokazivanju, tko su, što su, što zastupaju i kakvu opasnost za Hrvatsku predstavljaju. Sve naše brige i svi naši napori, od danas do predsjedničkih i parlamentarnih izbora, moraju biti usmjereni prema političkoj tzv. domoljubnoj oporbi oko Hrvatske demokratske zajednice i Saveza za Hrvatsku. Hrvatski narod, građani ove zemlje, svi oni koji će glasovati, moraju poslati vrlo jasnu poruku oporbenim strankama da se hrvatski narod nakon slijedećih izbora neće više zadovoljiti samo mogućnošću i slobodi da može bez, progona i straha da će izgubiti posao, vikati – Živila Hrvatska i živo Dr. Franjo Tuđman, a da se istovremeno, pod plaštem te slobode, nastavi do kraja pljačkati i uništavati u Domovinskom ratu i zajedništvom domovinske i iseljene Hrvatske teško stečena i obranjena samostalna hrvatska država. U vrijeme duboke gospodarske i političke krize unutar Hrvatske, te u svijetu u kojem se već vodi sve otvorenija borba, pa i ratovi, za budući svjetski poredak, hrvatske oporbene političke stranke našle su se u situaciji koja im je nametnula najveću odgovornost za sudbinu Hrvatske i hrvatskog naroda.

Vodeći oporbeni politčari i oporbene stranke, kako one velike tako i one male, moraju staviti na stranu njihove osobne i oportunističke ciljeve i međusobnu nesnošljivost. Iskreno domoljubni oporbeni političari u Hrvatskoj moraju u ovim presudnim trenutcima naše povijesti pokazati da su sposobni izgraditi nužan politički i programski konsenzus, koji će im osigurati ne samo pobjedu na dolazećim predsjedničkim i parlamentarnim izborima, nego koji će ponuditi i zadnju slamku spasa za našu domovinu Hrvatsku, koja se nalazi u ozbiljnoj opasnosti.

Antun Babić, bivši generalni konzul RH u Australiji

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Predsjednica: Apsolutno nema nikakve kampanje protiv BiH, nego upravo suprotno

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović smatra kako je Slovenija kompromitiravši arbitražni postupak zapravo ugrozila  međunarodno pravo, piše Hina, koja se poziva na subotnje izdanje Jutarnjeg lista.

Dodaje da “dok se Slovenija sada poziva upravo na poštivanje međunarodnog prava pokušavajući natjerati Hrvatsku da provede arbitražnu presudu o međusobnoj granici”.

Govoreći o pogoršanju odnosa sa Slovenijom u kontekstu arbitraže o graničnom prijeporu, Grabar-Kitarović je rekla kako su Hrvatska i Slovenija dvije prijateljske zemlje, te da “ovo jedno pitanje ne treba stavljati u središte naših odnosa”.

Naglasila je kako oko arbitraže postoji nacionalni konsenzus, da je ona nepovratno kompromitirana i da za hrvatski politički vrh ona ne postoji.

“Slažem se s onim što je premijer Plenković u svom govoru u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda naglasio, jer, legalizira li se protupravno postupanje kroz postupak arbitraže, to daje dobar povod bilo kome drugome da se ponaša na isti način, da se instrumenti međunarodnog prava, koji se koriste za uspostavu međusobnog povjerenja, iskoriste za ostvarivanje vlastitih interesa”, rekla je Grabar-Kitarović.

Premijer Plenković je rekao u četvrtak u govoru pred Općom skupštinom UN-a da je Hrvatska morala izaći iz arbitraže o granici sa Slovenijom koju je Slovenija kompromitirala i upozorio da takvo “nepoštivanje međunarodnog prava” obeshrabruje ostale države da sporove rješavaju uz pomoć treće strane.

Grabar-Kitarović je istaknula kako je Hrvatska spremna rješavati granično pitanje sa Slovenijom bilateralno.

Odnosi s drugim susjedima

Grabar-Kitarović je odbacila tvrdnje da vodi kampanju protiv Bosne i Hercegovine, istaknuvši kako nema osobe koja više zastupa članstvo te države, ali i drugih zemalja u hrvatskom susjedstvu, u euroatlantske saveze, te kako ju za to optužuju oni koji su protiv takvih integracija

Poglavar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein Kavazović u ponedjeljak je uputio hrvatskoj predsjednici pismo u kojemu je ustvrdio kako ona i još neki hrvatski dužnosnici zlonamjerno pokušavaju diskreditirati Bošnjake povezujući ih s terorizmom.

Hrvatska čelnica je naglasila kako nikad nije poistovjećivala prijetnju međunarodnog ekstremizma i terorizma s Bošnjacima niti s učenjem islama, što joj se nameće.

“Apsolutno nema nikakve kampanje protiv BiH, nego upravo suprotno”, istaknula je Grabar-Kitarović u Jutarnjem listu.

“Nema te osobe i nema te države koje zastupaju članstvo BiH i ostalih naših susjeda u EU kao što sam to ja osobno i hrvatska vlada”, naglasila je predsjednica.

Ona smatra kako se problemi zapadnog Balkana neće riješiti samo pristupanjem tom savezu, no da ono predstavlja “ozbiljnu matricu za sveobuhvatne procese reformi u državama”.

Članstvo svih hrvatskih susjeda u EU-u preduvjet je za trajni mir, stabilnost i prosperitet, smatra Grabar-Kitarović i dodaje kako dosadašnje inicijative međunarodne zajednice oko pristupanja euroatlantskim savezima nisu bile dovoljno snažne, te kako na tome treba jače raditi s BiH koju vidi kao suverenu državu jednakopravnih konstitutivnih naroda.

Predsjednica je za Jutarnji rekla kako se ne može oteti dojmu da je ona osobno, ali i Hrvatska pod orkestriranim napadima onih koji ne žele ulazak BiH u EU i NATO.

Dodala je i kako je protivljenje bošnjačkih dužnosnika Pelješkom mostu bespredmetno, te da će se taj most graditi u skladu sa svim međunarodnim standardima, uključujući i Konvenciju o pravu mora.

Grabar-Kitarović je u razgovoru izrazila mišljenje da se još uvijek ne može govoriti o prijateljstvu između Hrvatske i Srbije, no da je nepobitno da postoji dobra volja i s njene, ali i sa strane predsjednika Aleksandra Vučića, s kojim je potpisala Deklaraciju o unaprjeđenju odnosa i rješavanu otvorenih pitanja, da se konačno krene u poboljšanje odnosa.

To pokazuju i simbolički koraci poput izgradnje infrastrukture za Hrvate u Vojvodini i dogovor o obnovi rodne kuće bana Josipa Jelačića, smatra predsjednica.

Potez Mađarske i Slovenije da blokiraju hrvatsko članstvo u Organizaciji za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) ne smatra dobrim za bilateralne odnose s tim državama.

Otkrila je da je tijekom svog nedavnog posjeta toj državi Mađarima naglasila da blokiranje Hrvatske nije dobar potez, istaknuvši i kako je taj posjet bio dogovoren prije odluke Budimpešte, zbog čega joj “nije bilo ugodno” tamo otići.

Naglasila je da kao predsjednica nema ovlasti ni namjeru pregovarati o pitanju Ina-MOL jer je to u domeni vlade, kao i pitanje statusa šefa MOL-a Zsolta Hernadija.

“Kako su mi kazali mađarski premijer i predsjednik, za Mađare je slučaj Ina-MOL gospodarsko-tehničko-pravno pitanje koje oni ne žele politizirati”, rekla je predsjednica za Jutarnji list.

Odnosi sa svjetskim silama

Predsjednicu je sredinom rujna posjetio posebni izaslanik kineskog predsjednika Meng Jianzhu, pa je u subotnjem intervjuu otkrila da je s njim razgovarala o gospodarskoj suradnji, odnosno o mogućnostima realizacije projekata koje su predstavili u okviru inicijative Triju mora, vrijednih gotovo 50 milijardi eura.

Razgovarali su o suradnji hrvatskih i kineskih luka u izvozu kineskih roba na srednjoeuropsko, ali i zapadnoeuropsko tržište, što je lakše preko Hrvatske nego preko sjevernoatlantske rute, a u tom kontekstu je spomenuta i luka u Vukovaru.

Govoreći o nadolazećem posjetu Rusiji u kojoj će se sastati s predsjednikom Vladimirom Putinom, Grabar-Kitarović je izrazila očekivanje da će se “postaviti novi okvir odnosa koji su dugo bili zanemarivani”.

“Ne očekujem da ćemo ovim posjetom premostiti sve razlike koje postoje, ali očekujem da ćemo dati zamah našim odnosima, a posebice gospodarskima”, rekla je predsjednica, dodavši kako se javio velik broj tvrtki koje će tijekom posjeta sudjelovati na gospodarskom forumu.

Rusija je svjesna hrvatskog članstva u EU-u i NATO savezu, istaknula je predsjednica, naglasivši kako vjeruje u ponovnu uspostavu povjerenja između te dvije države jer između njih ne postoji nikakvo neprijateljstvo.

Rusija je i jedna od članica Vijeća za provedbu mira u Bosni i Hercegovini, pa je time bitan čimbenik u razgovorima o budućnosti jugoistočne Europe, podsjetila je Grabar-Kitarović.

U Moskvi će se razgovarati i o inicijativi Triju mora za koju je Grabar-Kitarović ponovila da nije usmjerena protiv Rusije, nego na brisanje granica između istoka i zapada Europe.

Britanski časopis The Economist je sredinom srpnja u tekstu naslovljenom “Njemačka strahuje da će Trump razjediniti Europu” osvrnuo na podršku američkog predsjednika Donalda Trumpa toj inicijativi koju su pokrenule Hrvatska i Poljska i o kojoj je tijekom svog posjeta Varšavi on razgovarao s hrvatskom predsjednicom.

Predsjednica je stoga u subotnjem razgovoru za Jutarnji ponovila i da ta inicijativa nije usmjerena protiv Njemačke, te da službeni Berlin na nju nema prigovore, o čemu je nedavno na Malti razgovarala s predsjednikom Frankom-Walterom Steinemierom.

“Berlin sa zanimanjem promatra što se događa u okviru Inicijative, ali držim da su zablude da je ona usmjerena protiv nekoga raspršene. To je inicijativa za, a ne protiv”, rekla je Grabar-Kitarović.

Kazala je i kako je spomenutim sastankom u Varšavi uspostavljena nova dimenzija u odnosima Hrvatske i Sjedinjenih Država, kao i veći interes Trumpa za prostor srednje i jugoistočne Europe.

Najavila je nastavak inzistiranja na potpisivanju Sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja jer je to preduvjet za ozbiljnija američka ulaganja u Hrvatsku, ali i općeniti rast trgovinske razmjene.

Sa Sjedinjenim Državama ćemo raditi i na argumentiranju euroatlantskog puta susjednih država, a uloga Washingotna je na ovim prostorima uvijek bila bitna kad je trebalo posredovati u rješavanju otvorenih pitanja, rekla je predsjednica.

“Fokusiranjem SAD-a na ovaj prostor želimo postići ubrzanje procesa kako bismo nadišli zastoj u pristupu EU i NATO-u koji stvara opasan vakuum koji može ispuniti netko treći”, zaključila je Grabar-Kitarović u Jutarnjem listu.

Kolinda Grabar Kitarović: Dosudi li Haag udruženi poduhvat, gubi svaki kredibilitet

facebook komentari

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Cerar sazvao novi sastanak državnog vrha nakon Plenkovićeva govora u UN-u

Objavljeno

na

Objavio

Slovenski političari i mediji u petak se većinom solidariziraju s odlukom premijera Mire Cerara da otkaže sastanak u Zagrebu s hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem zbog njegova odbacivanja arbitraže pred međunarodnim auditorijem, a neki navode da je Plenkovićev govor u UN-u u kojemu je arbitražni sporazum nazvao ništetnim bio šok za slovensku stranu.

S Cerarom se solidarizirao se i predsjednik države Borut Pahor koji je u petak, uoči otvaranja predizborne kampanje za svoj drugi mandat pred izbore 22. listopada, kazao da je otkazivanje sastanka izazvala “tvrdoglavost” hrvatske politike koja inzistira na kontaminiranosti arbitražnog postupka.

“Tvrdoglavo inzistiranje na nepoštovanju obveza iz arbitražnog sporazuma je neprihvatljivo, no uvjeren sam da će dijalog na koncu omogućiti  mirnu provedbu arbitraže”, kazao je Pahor koji je kao predsjednik vlade 2009. u ime Slovenije potpisao dogovor o arbitraži, čime je Ljubljana uvjetovala ulazak Hrvatske u EU.

“Mi sada na svojoj strani imamo međunarodno pravo i međunarodnu zajednicu, zato moramo nastojati da tu potporu ne izgubimo”, ustvrdio je Pahor u Bovecu na zapadu države.

Premijer Plenković je rekao u četvrtak u govoru pred Općom skupštinom UN-a da je Hrvatska morala izaći iz arbitraže o granici sa Slovenijom jer ju je Slovenija kompromitirala i upozorio da takvo “nepoštivanje međunarodnog prava” obeshrabruje ostale države da sporove rješavaju uz pomoć treće strane.

Ljubljansko “Delo” piše da je Plenkovićev govor u UN-u svojom “nediplomatskom” otvorenošću izazvao pravi “šok”, kao i odluka Cerara da posjet zbog toga otkaže.

“Prema našim informacija, Cerar se s Plenkovićem za posjet Zagrebu bio odlučio iako dnevni red sastanka nije bio usklađen niti dogovoren”, navodi “Delo” koji prijašnji dogovor o sastanku tumači kao Cerarovu nepotrebnu koncesiju hrvatskom premijeru.

Cerar je naime otkazivanje susreta protumačio Plenkovićevim “kršenjem” dogovora po kojemu se u Zagrebu trebalo razgovarati o primjeni arbitražnog sporazuma.

U razgovoru za slovenske medije, Cerar je naknadno, nakon otkazivanja sastanka, kazao da je sada preduvjet za nastavak dijaloga da Hrvatska prizna arbitražni sporazum kao važeći međunarodni ugovor, te da se na idućem sastanku, ako i kada do njega dođe, razgovara o suradnji dviju država na njegovoj provedbi.

Da je takav susret u bliskoj budućnosti malo vjerojatan, govore oštre izjave Cerarova suradnika, predsjednika parlamenta Milana Brgleza, koji je kazao da je Plenkovićevo ponašanje u UN-u bilo ismijavanje međunarodnog prava, zloupotreba govora u svjetskoj organizaciji, da Cerar i nije imao druge mogućnosti nego da sastanak otkaže i da  je jasno kako u atmosferi tako nastalog nepovjerenja s Hrvatskom o provedbi nije moguće govoriti, prenose slovenski mediji.

“Sada je loptica u sporu prebačena na hrvatski dio igrališta”, kazao je Brglez, član Stranke modernog centra (SMC) koju vodi premijer Cerar.

Mediji najavljuju da će se u nastaloj situaciji Cerar ponovno odlučiti da odnose s Hrvatskom i arbitražni spor stavi na dnevni red sastanka političkog vrha, neformalnog susreta na kojemu se obično traži politička homogenizacija oko najvažnijih nacionalnih pitanja, te da će istog dana na istu temu biti sazvan i parlamentarni odbor za vanjske poslove.

Predsjednik tog odbora, Jožef Horvat, zastupnik oporbenih kršćanskih demokrata iz Nove Slovenije (NSI), kakzao je u petak da ga je nastup hrvatskog premijera za govornicom UN-a jako zabrinuo.

Plenkovićeve poruke Sloveniji su po njegovim riječima kontradiktorne jer on s jedne strane ističe privrženost Hrvatske vladavini prava, a s druge strane ne priznaje arbitražnu presudu govoreći da je arbitražni postupak kontaminiran i tako se “sam postavlja u ulogu suca”, kazao je Horvat.

Stier: Potez Cerara pokazuje da Slovenija nije spremna za dijalog

facebook komentari

Nastavi čitati