Politika međunarodnoga kaosa  

0
Foto: OSRH/ S. Brigljević

Osim obnove naoružanja Oružanih snaga Republike Hrvatske i nabave borbenih zrakoplova, uvođenje ročnoga služenja Hrvatske vojske, koje u početku može biti dragovoljne naravi, na duže vrijeme ipak treba se ozbiljno pripremiti  za obvezno uvođenje vojnoga roka. Tek uz ove pothvate moguće je sačuvati onda i konstitutivnost hrvatskoga naroda u BiH.

Postojeći razvoj međunarodnih odnosa mogao bi se nazvati svojevrsnim kaosom, u kojem se još uvijek ne naziru stabilni budući odnosi, ali se zato, osim jačanja međusobnih protimba velikih sila, sve jasnije kristaliziraju područja njihova interesa.

I dok se po određenim silnicama mogu nazirati politička djelovanja, u pojedinim velesilama, koje su naglo okrenule smjer svoje politike, još uvijek zbog aparata djeluju  paralelno i stare silnice, što dodatno pojačava međunarodni kaos, a manje narode drži na jednoj vrsti žeravice.

Zbog svega toga, sretnije su danas države, čije vlade u svojim parlamentima imaju snažan legitimitet pa odluke u interesu svojih naroda mogu donositi velikom većinom ruku, za razliku od raskoljenih naroda, podređenih interesima pojedinih velikih sila, koje zbog spleta različitih okolnosti, sad više na ostvarenju svojih probitake i ne moraju gledati na interese manjih naroda.

Nakon izbora američkoga predsjednika Donalda Trumpa većina se europskih zemalja na čelu s Njemačkom pokušava otarasiti američkoga utjecaja i od Europske unije stvoriti učinkovitu silu, koja bi mogla igrati znatno zapaženiju ulogu u međunarodnom poretku.

Nu kako se s Trumpovim izborom poklopio i izlazak Velike Britanije iz Europske unije, Europa se na određen način počela odmicati od zapadnih pobjednica Drugoga svjetskog rata.
Nasuprot tomu, bez obzira na održavanje sankcija Moskvi, izgradnja t. zv. Sjevernoga toka između Rusije i EU te stalni pokušaji da se ublaže ili ukinu sankcije Rusiji, ilustrira životnost jedne od trajnih silnica na europskom kopnu, a riječ je o svojevrsnom savezu Berlina, Pariza i Moskve koji se svojedobno očitovao i kao pakt Ribbentrop – Molotov.

Sudar tih silnica ili pak samo njihovo približavanje vidljiv je na dva nama bliza krizna područja – Bliski istok, koji osim nestabilnosti sa sobom donosi i dosad nerješive probleme terorizma te nestabilno balkansko područje koje graniči s Hrvatskom.

Čini se kako savez Berlina i Moskve ima svoj potpis i na tom balkanskom području. Bez obzira što srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić svoje političke operacije pokriva imenovanjem američke igračice Ane Brnabić za predsjednicu vlade, njemačka inicijativa za osnivanjem zajedničkoga tržišta, navodno i carinske unije balkanskih zemalja, nije ništa drugo nego učvršćivanje prostora za širenjem ruskoga utjecaja u neposrednom zaleđu Jadranskoga mora.

Sad već aktualna uporaba Srbije kao poligona za posredovanje njemačkim tvrtkama u izvozu njemačkih roba na rusko tržište, učvrstila bi i značenje Berlina u tom području.
Nu osim dva ključna europska igrača – Moskve i Berlina na Balkanu svoje interese ima i jedna azijska sila, koja na temelju neoosmanske politike pokušava oživotvoriti svoj utjecaj na prostoru što ga je nekad imalo Osmanko Carstvo u Europi.

Žrtve ovih triju političkih strategija su ponajprije Hrvati u Herceg-Bosni, a posredno i Republika Hrvatska, koja je dugom granicom sa BiH i Srbijom na izravnom udaru tih strategija i njihovih političkih taktika, koje mogu razorno djelovati ne samo na stabilnost hrvatske države nego i na njezinu cjelovitost.

Uza svu međusobnu podijeljenost hrvatskoga nacionalnog korpusa, izlaz ili pak obrana od nastupajućih strategija jest samo u povezivanju Hrvatske sa svojim srednjoeuropskim partenrima od Baltika do Jadrana.

Naime, izgradnjom Sjevrnoga toka II. Berlin i Moskva pokušavaju uzdramti katoličku Poljsku jednako kao što i izgradnjom t. zv. balkanske unije nastoje urušiti njezino južno, jadransko, mediteransko uporište – Hrvatsku.

Povezivanje država na potezu od Baltika do Jadrana ne ostvaruje se samo političkim izjavama i proklamacijama, premda su one potrebne, nego ponaprije izgradnjom potrebne infrastrukture kako bi taj partnerski savez država mogao funkcionirati.

Naime, zato je ponaprije potrebno, osim izgradnje LNG terminala na Krku, ozbiljne trgovačke luke Rijeka te nizinske pruge prema Mađarskoj, i izgradnja sigurnosnoga sustava, koji može ne samo čuvati, nego i jamčiti sigurnost jadranske kockice u mozaiku srednjoeuropskih država.

To pak znači, osim obnove naoružanja Oružanih snaga Republike Hrvatske i nabave borbenih zrakoplova, uvođenje ročnoga služenja Hrvatske vojske, koje u početku može biti dragovoljne naravi. Nu na duže vrijeme treba se ipak ozbiljno pripremiti  za obvezno uvođenje vojnoga roka.

Dakle, uz navedene pothvate onda je moguće sačuvati i konstitutivnost hrvatskoga naroda u BiH. To su preduvjeti da Hrvatska iz sadašnjega kaosa međunarodnih odnošaja, uz određena oštećenja ipak iziđe kao cjelovita država, a hrvatski narod, uz stanovita odricanja da održi razinu vlastite suverenosti u okolnostima koje će nastupiti nakon sređivanja kaosa.

Ivan Svićušić

facebook komentari