Polovina proračuna Bosne i Hercegovine ne troši se transparentno

    0

    Izvješća Ureda za reviziju institucija BiH nekada su se doživljavala tek kao opomena vlastima kako su okončale proteklu godinu. S vremenom su izvješća revizije postala materijali koji prvo čuvaju tužiteljstva, parlamentarna povjerenstva. Glavni revizor Milenko Šego za Večernji list ističe da revizija nije svrha sama sebi te je izrazio zadovoljstvo suradnjom s Parlamentarnom skupštinom BiH.

    revizijaVL: Što karakterizira ovogodišnja izvješća o revizijama? 

    Ured za reviziju je uspješno, sukladno Zakonu o reviziji, planu revizije i revizijskim standardima, završio ciklus revizija za 2013. godinu.Revidirane su sve 73 institucije koje se financiraju iz proračuna, što je ukupno 884,152.230 KM. Ako to promatramo kroz izražena revizijska mišljenja, a što je u stvari svojevrsna ocjena, dijagnoza utroška javnih sredstava, onda možemo reći da je dano 7 mišljenja s rezervom, što ukupno iznosi 54,42% proračuna; 43 institucije su dobile pozitivno mišljenje sa skretanjem pozornosti, što je 34,29% proračuna; 22 institucije čisto pozitivno mišljenje, što je 7,48% proračuna, i jedno suzdržano mišljenje, što iznosi 3,81% ukupnog proračuna.

    VL: Što kaže iskustvo, jesu li institucije discipliniranije?

    Može se, ipak, kazati da postoji blagi trend povećanja financijske discipline na državnoj razini, međutim to ipak još uvijek nije zadovoljavajuće stanje. Negdje između 50 i 60% naših se preporuka realizira, a u svijetu je taj trend iznad 90%. Dakle, još uvijek ima dosta prostora za djelovanje svih institucija sustava na poboljšanju učinkovitosti rada institucija i transparentnosti i zakonitosti trošenja javnog novca. Ako promatramo strukturu tih nalaza, da se zaključiti da je još uvijek prisutna slabost sustava internih kontrola koji bi preventivno otklonio, ili u razumnoj mjeri spriječio propuste i nedostatke, prijevare i korupciju u javnom sektoru. Jednako tako, primjena Zakona o javnim nabavama i procedure koje trebaju biti upražnjene su dosta šarolike od institucije do institucije, a znamo da su upravo i najveće mogućnosti za koruptivne radnje upravo u oblasti javnih nabava, potom pitanje ugovora o djelu, ugovora o privremenim i povremenim poslovima gdje zahtijevamo da se ovi poslovi sklapaju na transparentan način i traže se učinci tih sklopljenih ugovora. Ono što je posebno značajno je da institucije nisu imale adekvatne planove borbe protiv korupcije i tek sada po našim preporukama iste usvajaju, kao ni vlastite planove razvoja ili viziju razvoja.

    VL: Razmatra li Parlamentarna skupština (PS) izvješća?

    Naravno. Revizija nije sama sebi svrha. Nakon završetka revizije, sva izvješća o izvršenim revizijama se dostavljaju PS BiH kao najvišem zakonodavnom tijelu. PS preko svojih povjerenstava oba doma razmatra ta izvješća po procedurama koje je posebno donio za revizijska izvješća. Moram kazati kao pozitivan primjer da je PS BiH jedan od rijetkih koji ima vlastite procedure razmatranja izvješća što olakšava dalje postupanje. Tom prilikom vrši se i saslušanje onih institucija koje su od Ureda za reviziju dobile mišljenje s kvalifikacijom, dakle, tamo gdje postoje određeni propusti i nedostaci. Tom prilikom se usvoje određeni zaključci koji su uvijek na fonu naših nalaza i preporuka, i to bi trebalo obvezivati institucije i izvršnu vlast.

    VL: Kažete, trebalo bi obvezivati, ima li otpora prema izvršenju zaključaka PS?

    Problema sigurno ima jer PS uvijek donese dobre zaključke, međutim, provedba je prilično traljava. Smatram da bez pokretanja pitanja odgovornosti, i to svih oblika odgovornosti, počev od javne, moralne, političke, disciplinske do kaznene, teško da može biti značajnijeg iskoraka u povećanju ne samo financijske discipline nego i veće učinkovitosti, efektivnosti i ekonomičnosti u ‘gazdovanju’ javnim sredstvima. Nažalost, javnost nije zadovoljna pokretanjem ovih pitanja odgovornosti i na potezu su institucije sustava predvođene PS BiH.

    VL: Ove godine su istražna tijela posebno zainteresirana za vaša izvješća. Što vam to govori?

    Osim toga što su izvješća javni dokumenti, što PS svojim zaključcima zahtijeva provedbu preporuka revizora, Ured za reviziju obavještava, sukladno Zakonu o reviziji, tijela za provedbu zakona o primijećenim indikacijama za kršenje zakona. Tako je postupio i u ovogodišnjim izvješćima, dakle sve je opisano u izvješćima i dostavljeno svima sukladno Zakonu o reviziji. Na potezu su institucije sustava.

    VL: Što se podrazumijeva pod mišljenjem revizora i kako to da se pojavljuje izdvojeno mišljenje?

    Mišljenje revizora je profesionalna prosudba, ako bi liječničkim rječnikom govorili, to je dijagnoza i ono podrazumijeva mišljenje institucije, Ureda za reviziju. Sukladno Zakonu o reviziji, Etičkom kodeksu i revizijskim standardima, Ured ima razvijene procedure i svako izvješće, gdje je mišljenje revizora sastavni dio, je rezultat i plod cijelog Ureda i njegovih službi. Izdvojeno mišljenje ni u teoriji ni u praksi nigdje u svijetu ne postoji, i to je izmišljotina koja se zloupotrebljava u razne svrhe. To je potpuni moralni i profesionalni fijasko i izaziva podsmijeh profesionalaca u reviziji.

    Zoran Krešić/Večernji List

    facebook komentari