Pratite nas

BiH

Popis sa čokoladnim preljevom

Objavljeno

na

Nedavno provedeni popis stanovništva u BiH jasno kao dan je pokazao kako stvari stoje u ovoj zemlji-politički, ekonomski, sociokulturološki. Moglo se to vrlo dobro naslutiti još i prije nego što je prvi popisivač pozvonio na nečija vrata sa onom torbicom punom formulara. Čitav grad je izlijepljen plakatima na kojima se građanima detaljno objašnjavalo kako se trebaju izjasniti na popisu u tri najvažnije kategorije: nacija, religija i materinski jezik. Tretirajući građane kao debile koji sami za sebe ne bi znali odlučiti tko su i što su, nacionalne stranke su dobile upravo ono što su i zaslužile: revolt ljudi koji su se masovno na popisu etnički izjašnjavali kao eskimi, Jedi vitezovi, razne vrste voća, itd.Ista priča se uglavnom vodi i među ljudima samim kad god je riječ o popisu: koga je više, „nas“ ili „njih“. Drugim riječima, cijeli ovaj cirkus sveo se na djetinje nadmetanje nacionalista u stilu moj-tata-je-jači-od-tvog. Obradovalo me to što očito još postoje ljudi koji se usude misliti svojom glavom, čak i ako to znači izjasniti se kao pripadnik viteškog reda iz Lucasove trilogije Star Wars.

 

Mirko Božić l poskok.info

 

Zbog nečega tako rutinskog kao što je redovna statistička procedura čiji je zadatak utvrditi brojčano stanje u zemlji i njen kvalitativni sastav-dakle, koliko nas ima sa VSS-om, koliko nas je aktivno u poljoprivredi, koliki je prosječan stan i kućanstvo-nemali broj istih tih kućanstava doveden je na rub raskola. Pitate se zašto? Odgovor je jednostavan. Naime, malograđanština u kojoj živimo podrazumijeva gadan običaj da se miješate u stvari koje vas se baš toliko i ne tiču, a to je nečije izjašnjavanje na popisu. Pa se onda brat ljutio na brata što se ovaj izjasnio drukčije od njega, kao da je to njegova stvar. Naši ukućani tek trebaju naučiti da postoji jedan niz stvari koje spadaju pod domenu nečije privatnosti: s kime spavate, s kim se družite, kojem se bogu molite i na što trošite svoj novac.

Da ne govorim o tome da se tijekom samog popisa fušalo gdje se god stiglo, pa su popisivači u stanovima od tridesetak kvadrata znali popisati po trideset prijavljenih stanara kojima nigdje nije bilo ni traga. U nekim dijelovima zemlje popisivalo se nasumce u kafićima, preko graničnih prijelaza su iz smjera Srbije stizale pune kutije formulara, samo kako bi „naši“ bili brojniji od „njihovih“. Ponedgdje su vam popisivači nudili samo tri etničke kategorije za izjašnjavanje, bez onih famoznih „ostalih“, što zornije od slučaja Sejdić-Finci govori kako izgledaju prava onih ljudi u ovoj zemlji koji se ne uklapaju u dominantni etnički trokutić. Koji je, usput budi rečeno, sve samo ne istokračan. Iako su popisivači kao papagaji ponavljali da vam „ne smiju ništa sugerirati“, to nije niti bilo potrebno. Za sve „ostale“ u Bosni i Hercegovini, očito, nema mjesta.

Već sada je sasvim jasno da od ove statističke lakrdije možemo eventualno očekivati dobar vic, ali ne i vjerodostojnu sliku stanja u Bosni i Hercegovini. Između ostalog i zato što svi potežu pitanja etničkog izjašnjavanja. Politici ovo, naravno, savršeno odgovara, jer dok god se poteže ovo pitanje, neće se spominjati ono jedino bitno za današnju situaciju u zemlji: pitanje koliki je realni broj nezaposlenih, a koliki prijavljenih. Kada bi se diskusija vrtila oko ovog pitanja, vjerujem da bi i njen ishod bio bitno drugačiji. No, nacionalistički imaginarij je neiscrpan jer svaku priliku vidi kao šansu za sukob sa drugim i drugačijim. Nezaposleni su u tom kontekstu neupotrebljivi, jer slično kao i žrtve rata, svi potpadaju pod jednu zajedničku etiketu. To je baš ono što zavojevači žele izbjeći iz prostog razloga što vam za sukob treba dvoje, tj. minimalno dvije različite etikete. Upravo zbog ovakvih stvari grad na Neretvi postao je case-study nacionalističkog marketinškog aparata, zbog čega i danas jedan od najljepših gradova u BiH nosi etiketu grada slučaja.

Ono što vam isti taj marketinški aparat neće priznati ni na najvećim mukama je činjenica da se u Mostaru stvari ipak mijenjaju na bolje. Riječ je o detaljima, sitnicama koje su doduše veliki pomak jer su do prije deset godina bile nezamislive. Tako je Karlovačko pivo, dakle hrvatska pivovara, sponzorirala nastup lokalnih komičara na čijem je plakatu, odmah ispod naziva pivovare bilo istaknuto ime najveće zvijezde mostarske stand-up scene, koja se, igrom slučaja, zove Omer Hodžić. Nije na odmet naglasiti da se nastup održao u OKC Abraševiću koji je lociran praktički na famoznoj prvoj liniji, u Šantićevoj ulici, kao i to da je sala bila dupkom puna.  Ako se samo sjetimo da to isto Karlovačko u hektolitrima piju navijački huligani koji se mlate po gradskom derbiju, ovaj plakat dobija još više na važnosti. Drugi primjer je viđen u trgovačkom centru Mepas Mall, gdje je nedavno u kinu prikazan srpski film čija je reklama bila na ćirilici i koja je, unatoč tome što se nalazi na tzv. „desnoj obali“ ostala stajati na svom mjestu bez ikakvih problema. Ovo je važno stoga što upravo u ovom trenutku u susjednoj državi, članici EU-a, plamti sve samo ne nenasilna rasprava oko uvođenja ćirilice u Vukovaru.

Par koraka dalje od navedene reklame, u McDonaldsu, često u redu ispred kase možete vidjeti kako zajedno, potpuno mirno, stoje i čekaju cure iz čitavog grada, kako one u minjacima tako i one u hidžabima. I nitko nikoga ne gleda preko oka, jer svi bleje u ekran sa hamburgerima, cheeseburgerima i sladoledima.I to na mjestu gdje bi prije kojih deset godina ta ista djevojka sa hidžabom po svoj prilici dobila kamen u glavu. Nije tako loše za jedan grad slučaj, zar ne? Tu su onda i obnovljeni trotoari koji više nisu opasni po život, Lenjinovo šetalište kojeg se više ne moramo stidjeti, gradski park koji se ne mora više zaobilaziti kad padne mrak, povoljne taksi službe, itd. No pod paravanom političkog marketinga sve ovo se lako previdi jer ne ide u prilog njegovoj doktrini podjele. Mnogi će reći da je riječ tek o površinskim, kozmetičkim poboljšanjima. No ona su uvijek tek početak. Pomirba i napredak mogu se pronaći na najnevjerojatnijim mjestima kao što je, recimo, tanjur slasnog čokoladnog soufflea u jednom mostarskom restoranu, toliko dobar da bi čak i najtvrđi nacionalist u njegovoj vreloj čokoladnoj kremi rastopio svoje predrasude. Ne vjerujete? Samo zato što ga još niste probali. Uostalom, normalan život je poput prašine. Koliko god se trudili da je uništite, ona se uvijek iznova probije na površinu.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Božo Ljubić: Belgijski model, kojeg za BiH predlaže Asdown i sam sam bezbroj puta zagovarao

Objavljeno

na

Objavio

Božo Ljubić: Belgijski model, kojeg za BiH predlaže Asdown i sam sam bezbroj puta zagovarao

Ovakva Bosna i Hercegovina je najveći problem svojim građanima bez obzira kojoj naciji pripadaju

Predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog Narodnog Sabora BiH i zastupnik u Hrvatskom saboru dr. Božo Ljubić smatra izuzetno važnim što je u tako važnoj zemlji, kao što je Ujedinjeno kraljevstvo i u tako važnoj instituciji, kao što je Dom lordova raspravljano o BiH, pri čemu je bivši visoki predstavnik u BiH lord Paddy Ashdown kazao upravo ono na što već godinama upozoravaju hrvatski političari u BiH, da je Bosna i Hercegovina disfukcionalna država i da će se raspasti bez ustavnog preuređenja. Uz to, lord Ashdown kao riješenje za BiH predložio je belgijski model, kojeg godinama predlažu upravo Hrvati.

-Ovakva Bosna i Hercegovina je najveći problem svojim građanima bez obzira kojoj naciji pripadaju ali kao što vidimo iz zbivanja u BiH i oko BiH zadnjih godina pa i zadnjih dana, da spomenem samo aferu nezakonitog prisluškivanja vlastitih i susjednih dužnosnika, ona sve više postaje problem za susjedstvo a time i za Europu, kaže dr. Ljubić za Hrvatski Medijski Servis.

Ono što se moglo čuti u više navrata u ovoj debati lordova je to što su oni Bosnu i Hercegovinu okarakterizirali kao distopijsko društvo i državu. Ljubić kaže kako mi koji živimo tu realnost u BiH na svojoj koži osjećamo što to znači.

-Lord Asdown se ne zadržava na konstataciji stanja već kao netko tko je u stanju problem Bosne i Hercegovina malo „dublje zagrebati“, predlaže i put rješenja i s time se potpuno slažem. Naravno ne i sa svime što je uradio i ostavio kao nasljeđe svog mandat u BiH, kaže dr Ljubić.

Predsjednik GV HNS BiH dr Božo Ljubić: Slažem se s Peddy Ashdownom kako je potrebno da se taj proces odvija uz pomoć SAD-a i EU uz sudjelovanje susjednih država Hrvatske i Srbije

I sam je, veli, nebrojeno puta, o tome govorio, spominjući Belgiju kao najbliži model za državno uređenje Bosne i Hercegovine.

-Ja, koji nisam politolog, to bih definirao kao dvodimenzionalnu Federaciju tj. federaciju teritorijalnih jedinica-entiteta, republika…- u kojima bi, svaki, jedan od tri naroda bio većina te drugu dimenziju federalizma tj. federaciju tri zajednice, od kojih svaka ima vlastiti kulturni, religijski i jezični identitet, što bi omogućilo svakom od tri naroda da u potpunosti realiziraju svoj identitete bez obzira, da li će živjeti u entitetu(republici) vlastite ili heteroetničke većine, kaže Ljubić.

Ono gdje se još slaže s Peddy Ashdownom je potreba da se taj proces odvija uz pomoć SAD-a i EU uz sudjelovanje susjednih država Hrvatske i Srbije, kao potpisnica Daytonskog mirovnog sporazuma.

On smatra kako je ova debata britanskih lordova bila važna.

-Iako, nitko od sudionika nije eksplicitno to ustvrdio, iz sadržaja debate nalazim potvrdu za svoju tezu, koju treba uporno ponavljati našim partnerima iz EU i SAD kao i susjedima; pokušaj zadržavanja statusa quo je za Bosnu i Hercegovinu i sve nas mnogo veći rizik nego poduzimanje korjenite ustavne reforme.

Lordovi uzburkali duhove zbog izjava da BiH prijeti raspad

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Prisluškivanje gospodarstvenika bio je očito paravan da bi se motrilo poteze političara

Objavljeno

na

Objavio

U skladu sa Zakonom o zaštiti tajnih podataka BiH i Zakona o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH, Sud bi povrijedio navedene zakone ukoliko bi odgovarao na pitanja koja su postavljena”.

Tako su iz Suda BiH odgovorili na naše pitanje o tome je li Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) ove zemlje prisluškivala i pratila političke dužnosnike i gospodarstvenike iz Hrvatske i BiH da bi spriječila “ekonomsko podrivanje zemlje”, što je ustvrdio ministar sigurnosti Dragan Mektić, piše VečernjiList

Tjednik Nacional objavio je da agenti OSA-e, kojom upravlja Osman Mehmadagić Osmica, blizak suradnik vladajuće bošnjačke obitelji Izetbegović, prisluškuju gospodarstvenike, ali i državni vrh Hrvatske vezano za Agrokor i Konzum, Aluminij iz Mostara i njegovu privatizaciju te Elektroprivredu Herceg Bosne. Doznaje se da su upravo na meti bili i direktori Konzuma BiH, Velproa, Aluminija, a onda preko njih Vladin povjerenik Ante Ramljak, ali i potpredsjednica Vlade te ministrica gospodarstva Martina Dalić, a onda po logici stvari i sam premijer Andrej Plenković.

Prisluškivanje gospodarstvenika bio je očito paravan da bi se motrilo poteze političara. Zamjenik ministra sigurnosti BiH Mijo Krešić ustvrdio je da nije znao za tajne operacije OSA-e. – Činjenica jest da je u posljednje vrijeme jako velik pritisak na Hrvate u BiH, posebice na one koji obnašaju dužnosti na različitim razinama. OSA se ne smije miješati u takve aktivnosti jer ćemo svi platiti cijenu tih zloporaba. OSA nije privatna institucija, nego institucija BiH koju financiraju porezni obveznici – rekao je Krešić. Najspornije su tvrdnje koje je iznio Večernjakov sugovornik, bivši obavještajni djelatnik, da unutar struktura još uvijek postoje parastrukture nekadašnje bošnjačke tajne službe AID-a, kao i srpske službe pod nadzorom vladajućih stranaka. Sve donedavno bošnjačka politika u BiH pod svojim nadzorom imala je sve alate represivnog aparata, od toga da bi izabranu metu prisluškivala OSA, “hapsila” stranačka policija, optužnicu podizali podobni tužitelji i presuđivali suci po mjeri.

U sadašnjoj su strukturi OSA i Federalna uprava policije (FUP) stranački aparat SDA. Smjenom glavnog državnog tužitelja Gorana Salihovića i predsjednice Suda Meddžide Kreso doslovno je prekinuta ta nit od kompromitiranja dužnosnika preko namještanja dokaza do osude. U posljednje dvije godine u više navrata pokušavalo se na različite načine kompromitirati hrvatske dužnosnike, a ponajprije je meta bio hrvatski lider u BiH Dragan Čović – od pokušaja da ga se poveže s ubojstvom doministra unutarnjih poslova Joze Leutara, zatim s korupcijskom aferom smijenjenog direktora Uprave za neizravno oporezivanje Kemala Čauševića do tvrdnji da su njegovi suradnici povezani s otmicama ili tvrdnje da su Hrvati u BiH zagovornici ruske strane, a protiv članstva u NATO-u i EU…

Posljednja afera izašla je na vidjelo kada je BiH na vrhuncu kriza u odnosima bošnjačkih i hrvatskih stranaka, kao i dužnosnika SDA Bakira Izetbegovića i HDZ-a BiH Dragana Čovića o izmjenama sudbonosno važnih odredbi Izbornog zakona BiH koje bi trebale dovesti do jednakopravnosti bh. Hrvata, te prepucavanja predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i bošnjačkog vodstva o opasnostima od radikalnih islamista i njihova broja u zemlji.

Bošnjačka strana odbacila je prijedloge o izmjenama Izbornog zakona kako bi nastavili političko nasilje nad malobrojnijim Hrvatima po receptu Srba u bivšoj Jugoslaviji. I to upravo u vrijeme kada administracija SAD-a pokazuje ambicije da mijenja Daytonski sporazum da bi se i riješilo hrvatsko pitanje. Kako bi političko Sarajevo to spriječilo, kroz obavještajno podzemlje bh. Hrvate prikazuje se kao rusku ekspozituru.

 

facebook komentari

Nastavi čitati