Pratite nas

Iz Svijeta

Poplavljeni pa zaboravljeni

Objavljeno

na

nedavno je Hrvatsku pogodila poplava, ali prema iskustvima stanovnika Pokuplja, ni oni ne trebaju očekivati ništa dobro. Kupa se izlila još u veljači, a umjesto pomoći su dobili – nove nevolje.

Do imanja Kate Perinić u selu Donja Brkiševina, općina Lekenik, stiže se makadamskom cestom koja se upravo tu svija uza samu obalu Kupe. Na zavoju, postavljena je tabla s molbom vozačima: „Vozite sporije zbog prašine. Hvala!“ Ali, tko god prilazio ovom zaselku, primijetit će da je drukčije voziti nemoguće jer je cesta praktički uništena. Zaustavljamo se bez imalo prašine i to sve od susjedne Gornje Brkiševine i zadnjeg asfalta. Nije put ni ranije bio valjan, reći će mještani, no danas njime treba militi u prvoj brzini. Rupe su nebrojene, gdješto duboke i par desetaka centimetara.

„Tako nam je od poplave“, svjedoči naša domaćica, udovica koja živi sama i sama brine za sebe i svoju živinu. „Dali su mi vreću cementa, kantu farbe, dvije mreže“, glasi popis pomoći koju je dobila od vlasti nakon što je nabujala Kupa zimus, sredinom veljače, njezin dom – kao i najveći dio sela – prekrila tako da se motornim čamcem moglo doploviti ravno preko dvorišne lese, ograde. Voda joj je podavila kokoši i pure, svinje su se nekako spasile, a trošni dom samo uvjetno. Pod mu je danas valovitiji i od rijeke i od seoske ceste.

Kata Perinić i njene nove kokice Kokice su se podavile, do kuće se moglo samo čamcem. Katu Perinić drži samo njen vedri duh.

Ipak, u oko upada iznimno vedar duh ove krepke starice. „To me jedino drži“, kaže ona, glasno se smijući. Mjesečno prima 825 kuna penzije, a upis određenih dionica na ime učešća pokojnog muža u Domovinskom ratu nije ostvarila na vrijeme. Odmahuje rukom na sve to i rezimira: „Svi su nas ostavili, više nema ni otkupa poljoprivrednih naših proizvoda, kao prije rata. A danas ne mogu normalno živjeti ni zaposleni ljudi.“ Dok se novinarski blok puni turobnim informacijama, u riječ nam upadaju samo ptice s ozelenjele kupske obale. Svojski nastupa proljeće, rijeka se na sreću doima pitomom.

Ukradeni društveni dom

Čitav je svijet posredstvom medija proteklih tjedana pratio katastrofalne poplave u ostatku savskog sliva, od Bosne i Hercegovine do Hrvatske i Srbije. Za to vrijeme, pokupski je kraj sumirao ranije nastalu štetu. Neki toponimi aktualni su tek u doba nesreća: Žažina, Letovanić, Stari Brod, Donja Brkiševina. Što se dalje odmičemo s ceste Zagreb-Sisak, sve su manje vidljivi komunalni ulozi. U dvorištu obitelji Mioković, nekoliko kuća dalje od Kate Perinić, dočekuju nas i susjedi objašnjavajući da nije sve zlo došlo s poplavom.

Stanovnici Donje Brikševine Josip Dobrinić, Branko Mioković, Boža Mioković, Slavko Dobrinić: ‘Pred našim selom se čak i ralica okrenula i otišla’

Boža Mioković i suprug joj Branko te Josip Dobrinić i brat mu Slavko Dobrinić, kazuju nam bitne momente udesa svog sela i obližnjeg kraja. Svega desetak kuća stalno je naseljeno u Donjoj Brkiševini, uz dva-tri puta više vikendica. Svjesni su da se selo gasi, autobusna linija je ukinuta, trgovine odavno nema, stari društveni dom od kvalitetne cigle ukraden je i to doslovno; ciglu po ciglu, otvoreno i natenane, nedugo poslije rata. Školski autobus, koji prolazi Gornjom Brkiševinom gotovo prazan, ne smije voziti odrasle putnike.

„Rijeka ovdje zavija“, objašnjavaju dopisniku DW-a, „tako da s tri strane obilazi selo. Često izlazi iz korita i plavi dio Brkiševine do kuća, ali ovakve poplave nije bio još od 1939. godine“. Čak je i ona ’74., koju svi dobro pamte, bila manja. A ovom prilikom su mnogi ostali bez strojeva, dijela stoke, usjeva ječma i kukuruza, kućnog namještaja.

Dotičemo se i stradalih u nedavnim poplavama, izražava se želja da njima zajednica izađe ususret više nego ovdašnjem narodu, a više su štete i pretrpjeli. Ali, nitko nije baš jako uvjeren u tu perspektivu, iskustvo ih tjera na skepsu.

Javna rasvjeta u Donjoj Brikševini Prije je selo barem još osvjetljavalo nekoliko žarulja javne rasvjete. Sad imaju jedino ovo – petrolejku!

Petrolejka za javnu rasvjetu

Malo tko još pamti tu zlokobnu najavu od prije nekih četiri mjeseca. Nastradala su ponajviše sela u Sisačko-moslavačkoj županiji, ali i u Zagrebačkoj. Ostala im je živom sjećanju sugestija premijera Zorana Milanovića dok je pohodio taj kraj, da bi se stanovnici vodoplavnih područja trebali jednostavno – preseliti. Pamte i neistinite tvrdnje županice sisačko-moslavačke, Marine Lovrić Merzel, o punoj asfaltiranosti stare ceste prema Karlovcu, Lujzijane. Sve do najnižeg općinskog pristava u Lekeniku, sami jad.

„Nemamo pojma čemu služe naši općinari, osim sebi. Plaćamo sve doprinose, a ništa ne dobivamo zauzvrat“, objašnjava Josip Dobrinić. Uto nas Boža Mioković poziva da pogledamo seosku javnu rasvjetu, jedan stari lampaš, petrolejku, na banderi iza njihove kuće. Pet žarulja u nizu osvjetljavalo je tamošnji poljski put još lani. Do tad se Kupa gotovo nikad nije izlijevala pa je trasa bila spasonosna i za poplavnu evakuaciju. A onda su nadležna tijela vlasti zaključila da to služi samo lisicama i vukovima – baš tim riječima – i ukinula selu još jedan komad infrastrukture.

Neki drugi ovlaštenici procijenili su im pojedinačne štete nakon poplave i otišli, više se ne javljajući. „Uskoro su nam prestali slati i volontere iz općinske službe ‘Pomoć u kući’, koji bi srijedom donosili lijekove i slično“, dodaje Boža Mioković. Ne računajući vikendaše iz Siska i Zagreba, sad u selo dolaze samo još ljetni kupači na plaži iza Donje Brkiševine, jednoj od najljepših na Kupi, točno nasuprot ušću rječice Gline. „Da bar imamo održavanu cestu, mogli bismo i mi u seoski turizam“, kažu naši sugovornici.

Obitelj Šarkezi I bez metra se vidi: u kući obitelji Šarkezi je Kupa uništila sve što su imali.

Hrvatska komunalna kataklizma

Ali, i ranije su vlasti, iz koje god stranke, znale samo pred izbore navesti malo šljunka na cestu. Zatim bi Donja Brkiševina opet bivala zaboravljena, a table s upozorenjem o prašini lagano bi gubile smisao. Čuli smo da je jedne zime tako i ralica stala nadomak selu, blizu groblja s valjda najzapuštenijom crkvicom u ovoj biskupiji, navrh kotline i okrenula se te vratila natrag. Za njom je čitavom širinom ceste ostao rječit nanos snijega, kao da je došla na kraj svijeta i tu potrošila svaki suvisao društveni interes.

Branko Mioković na koncu nas je dopratio i do susjeda Đurđe i Marijana Šarkezi, poluvikendaša. Otkad su u mirovini, dio godine žive u Zagrebu, dio u Brkiševini. I njima se do kuće uplovljavalo preko lese, bez zapinjanja. Devet dana im je dom bio poplavljen, iako je dignut na visok podest. Uočljiva je crta kobnog vodostaja, pokazuju metrom – 86 centimetara. Zatekli smo ih kako po tko zna koji put istjeruju tvrdokorni kupski mulj iz podova, zidova, namještaja i drugih predmeta koji su uopće još iskoristivi. „To je najfinija bijela glina, porculan, i ulazi u apsolutno svaku poru“, doznajemo.

Ni oni ne znaju kako iskazati pretrpljenu štetu, kojom točno cifrom. No znaju da će zadugo osjećati tih devet dana, ako i dan danas čiste mulj i plijesan. „Tad se nije moglo ništa, bilo je hladno i vlažno, tek na proljeće sve postaje lakše“, kažu supružnici Šarkezi. I usput, nenametljivo, ocrtavaju mučno lice komunalne nam kataklizme. Od pomoći, dobili su na korištenje strojeve za isušivanje vode koje je potrajalo puna četiri tjedna. A ubrzo nakon toga, upućen im je zahtjev za nadoplatu struje, preko 1600 kuna čistog sarkazma.

DW.DE

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Predsjednik Vlade Andrej Plenković: Ponosni smo na 25 godina članstva Hrvatske u Ujedinjenim narodima

Objavljeno

na

Objavio

MVEP

U okviru 72. zasjedanja Opće skupštine UN-a, predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković sudjelovao je na prijemu za šefove izaslanstava koji je priredio predsjednik SAD-a Donald Trump, a održao je i niz bilateralnih susreta.

U povodu obilježavanja 25. obljetnice članstva Republike Hrvatske u Ujedinjenim narodima, predsjednik Vlade Plenković otkrio je danas spomen-ploču o spomeniku „Mir“, kipara Antuna Augustinčića.

Kip „Mir“ je poklon Republike Hrvatske Ujedinjenim narodima, a jedan je od simbola sjedišta UN-a u New Yorku. Izrađen je 1954. godine, visok 5,5 metara, težak 5 tona, na postolju od 10 metara izrađenom od bračkog kamena, a Vlada Republike Hrvatske ove ga je godine restaurirala.

Predsjednik Vlade Andrej Plenković poručio je da spomenik jahačice, koja u ruci drži maslinovu grančicu i globus, simbolizira Ujedinjene narode kao organizaciju koja treba jamčiti svjetski mir, stabilnost i suradnju. Dodao je da se ovim kipom, kao i  Meštrovićevom „Djevojkom s lutnjom“, koju je Hrvatska poklonila 2000. godine, daje obol kulturnoj baštini Ujedinjenih naroda.

„Ponosni smo na 25 godina članstva u Ujedinjenim narodima“, istaknuo je Plenković.

Naglasio je da je 22. svibnja 1992. godine, kada je Hrvatska primljena u UN i kada je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman bio u New Yorku tim povodom, za generaciju koja je dočekala svoju neovisnost i samostalnost bio završni čin procesa međunarodnoga priznanja Hrvatske. Ocijenio je da se Hrvatska u tih 25 godina kvalitetno pozicionirala u Ujedinjenim narodima, odradila mandat u Vijeću sigurnosti, u Ekonomskom i socijalnom vijeću, u Vijeću za ljudska prava i u Komisiji za izgradnju mira.

 

„Sudjelovali smo u brojnim misijama Ujedinjenih naroda. Nakon što smo bili primatelj sigurnosti, sada smo oni koji pridonose svjetskom miru, u partnerstvu s regionalnim organizacijama poput NATO-a, Europske unije i drugih. Nastojimo dati doprinos odgovoru na mega-trendove s kojima je svijet u ovom trenutku suočen“, poručio je Plenković.

Izvijestio je da je jučer Hrvatska dala i svoj doprinos novoj inicijativi francuskog predsjednika Emmanuela Macrona o Globalnom paktu za okoliš, koji predstavlja nastavak na Pariški sporazum.

„Hrvatska se ponaša odgovorno, stojimo iza vrijednosti međunarodnog prava, dobrosusjedstva i miroljubivog rješavanja sporova“, kazao je Plenković.

Na novinarski upit je li na prijemu koji je za šefove izaslanstava priredio predsjednik SAD-a Donald Trump imao prigodu s njim razgovarati, predsjednik Vlade kazao je da je s njim, kao i drugi šefovi izaslanstava, razgovarao protokolarno, kratko i srdačno. Pojasnio je da je tradicionalan običaj da i Europska unija i SAD organiziraju prijeme u okviru Opće skupštine.

„Bila je to prigoda za susrete s brojnim državnicima koji su ovdje“, kazao je Plenković.

Sa slovenskim kolegom Mirom Cerarom predsjednik Vlade Andrej Plenković dogovorio je sastanak u Zagrebu za 27. rujna.

„Želimo ostvariti napredak u odnosima između dvije zemlje. Premda je pristup Hrvatske i Slovenije i dalje različit, samo razgovorima i dijalogom možemo doći do rješenja“, naglasio je Plenković.

Ponovio je da je Slovenija Hrvatskoj susjedna i prijateljska zemlja, dodavši da otvorena pitanja koja postoje nisu nepremostiva. Najavio je da će sutrašnjim govorom pred Općom skupštinom ukazati na to kako je Hrvatska do sada vidjela Ujedinjene narode i što je dala kao doprinos te na koji način vidi rješavanje ključnih sigurnosnih izazova i globalnih trendova.

Predsjednik Vlade Plenković održao je i  danas niz bilateralnih sastanaka. Između ostalih, jutros se sastao s predsjednikom Republike Kosovo Hashimom Thaçijem i predsjednikom Predsjedničkog vijeća Vlade nacionalnog jedinstva Libije Faiezom Mustafom Serrajom.

„Libija je jedna od glavnih globalnih tema, a i ministri vanjskih poslova Europske unije imali su poseban neformalni sastanak na tu temu. Želimo stabiliziranje te zemlje, s kojom smo imali razgranatu gospodarsku suradnju. Za Hrvatsku je važno da se sve naše kompanije, koje su 2011. napustile Libiju, tamo vrate te da Hrvatska ponovno otvori svoje veleposlanstvo u Libiji kada se steknu preduvjeti“, kazao je Plenković.

Tijekom dana predsjednik Vlade Plenković susrest će se i s turskim predsjednikom Erdoǧanom, a nakon toga će održati predavanje o hrvatskom pogledu na budućnost Europske unije na Sveučilištu Columbia.

Večeras je predviđen prijem povodom 25. obljetnice članstva Republike Hrvatske u UN-u.

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Govor Predsjedatelja Predsjedništva BiH Dragana Čovića pred Općom skupštinom UN-a

Objavljeno

na

Objavio

Pedsjedatelj Predsjedništva BiH Dragan Čović održao je danas govor pred Općom skupštinom UN-a.

Govor  Predsjedatelj Predsjedništva BiH prenosimo u cijelosti:

“Poštovani gospodine Predsjedniče Opće skupštine, gospodine Lajčak, dozvolite mi, prije svega, da vam čestitam na mandatu koji ste upravo započeli kao predsjednik 72. zasjedanja. Uvjeren sam da će takt i diplomatska vještina u koje smo se u Bosni i Hercegovini imali prigode izravno uvjeriti pomoći da najvažnije tijelo Ujedinjenih naroda napravi nove pomake i učinkovito se suoči sa novim izazovima. Moja zahvalnost ide i odlazećem predsjedniku, za liderstvo koje je pokazao tijekom prethodnog (71.) zasjedanja.

Pridružit ću se čestitkama upućenim Nj. E. Antoniu Guterresu na izboru za generalnog tajnika Ujedinjenih naroda. Njegova, i plemenita, i mudra namjera, da se u godinama koje su pred nama više pozornosti posveti izgradnji mostova koji nas međusobno spajaju svakako će, u Bosni i Hercegovini, imati najveću moguću potporu. U svijetu u kojem dominiraju neizvjesnost i nesigurnost, jednostvano nije moguće preuveličati važnost principa i multilateralnog okvira koji su za nas osmislili utemeljitelji Ujedinjenih naroda. Snaga ove Organizacije je i naša pojedinačna i zajednička snaga ukoliko želimo iskorijeniti bolest, glad, terorizam i svaki vid prijetnje ljudskom postojanju.

Pri tome, naravno, ne možemo a ne priznati sebi samima koliko je potrebno i od kolikog je značaja, kroz ozbiljne i konstruktivne mjere, približiti UN sustav njegovom kaotičnom okruženju i adaptirati ga na način da predviđa izazo ve koji iz njega dolaze i na njih odgovara snagom čija jačina daleko prelazi prostu sumu naših pojedinačnih snaga. I dalje, sa nesmanjenom zabrinutošću, gledamo na nastavak stradanja sirijskog naroda. Bosna i Herecegovina najoštrije osuđuje svaki vid nasilja nad civilnim stanovništvom. Nasilje mora prestati. Svakom sirijskom djetetu, ženi i čovjeku, i svakom od sirijskih izbjeglica, potrebno je vratiti dostojanstvo ljudskog bića kao i vjeru u mogućnost oporavaka i novih životnih šansi.

Mi ćemo, kao i drugi danas na ovom mjestu, nastaviti pozivati na mirno i političko rješenje, kroz pregovore, u procesu nad kojim vlasništvo može imati samo sirijski narod, na temelju Ženevskog komunikea i uz pomoć međunarodne zajednice i Ujedinjenih naroda, predvođene posebnim izaslanikom za Siriju, čije nesebične napore da se  nastave pregovori u Ženevi izuzetno cijenimo. Gospodine Predsjedniče, Čini se uistinu nepotrebnim ponavljati kako ne može biti mira i blagostanja za izraelski narod ako isto nije osigurano i za palestinski, i obrnuto. Izraelsko-palestinski sukob predstavlja najveću neriješenu nevolju Bliskog istoka i trenutačno pomanjkanje ikakvih pregovora između strana je uznemirujuće.

Oba naroda zaslužuju bolje. Opet, već desetljećima, putovanje prema miru odvija se presporo i postaje sve složenije. Stoga je potrebno glasno se podsjetiti šta je krajnji cilj, a to je postojanje dvije države, izraelske i palestinske, koje će mirno živjeti jedna do druge, u sigurnosti i priznatim granicama. Bosna i Hercegovina ostaje privržena stajalištu kako je ostvarenje takvog cilja moguće postići ispunjenjem obaveza strana, na temelju relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, Madridskih principa i Arapske mirovne inicijative.

Kroz ljudsku povijest, zlo je uvijek egzistiralo, nekada na rubu naših zajednica, nekada u manjoj ili većoj mjeri unutar njih, ne uvijek u istom obliku i ne uvijek istog inteziteta. Terorizam je, nesumljivo, najveće zlo današnjeg trenutka, u oblicima i jačini da predstavlja najveću prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti. Destruktivne sile uvijek imaju duboke korijene i mnogo različitih lica ali niti jedno opravdanje za njihovo postojanje. Da pobijedimo terorizam i zauvijek otklonimo strah terora iz naših zajednica, uz multidimenzionalni i integrirani pristup, potrebni su nam zajednički i koncentrirani napori. Bosna i Hercegovina će nastaviti davati svoj doprinos punoj impelementaciji Globalne strategije Ujedinjenih naroda za borbu protiv terorizma kao i aktivnostima Komiteta za borbu protiv terorizma.

Posebno pozdravljamo napore koje u jačanju anti-terorističkih kapaciteta Ujedinjenih naroda poduzima generalni tajnik Antonio Guterres i, u tom smislu, utemeljenje novog Ureda za borbu terorizma (Office of Counter-Terrorism). Sa svoje strane smo spremni kontinuirano jačati suradnju na regionalnim, sub-regionalnoj i međunarodnoj razini, posebno u područjima prikupljanja i razmjene informacija. Kao članica Globalne koalicije za borbu protiv ISIL-a/Da’esh-a, nastavit ćemo pomagati napore Koalicije da se čitave ljudske zajednice oslobode i oporave od patnji i štete koju sa sobom nosi ISIL/Da’esh i njegova globalna mreža.

Bosna i Hercegovina zalaže se za punu implementaciju svih rezolucija Vijeća sigurnosti koje za ciljimaju da se osobe koje sudjeluju u finansiranju, planiranju, pripremi ili izvršenju terorističkih djela dovedu pred lice pravde. Nadalje, u cjelosti dijelimo mišljenje da je za dugoročno iskorjenjivanje zla terorizma i nasilnog ekstremizma potrebno neprestano ulagati napore u čitav spektar međusobno povezanih oblasti, od eliminacije nepravde i nejednakosti, siromaštva i nesloboda dounapređenja razumijevanja među različitim i drugačijima, jačanja međukulturnog dijaloga i općeprihvaćenih demokratskih vrijednosti. I onda kad pomislimo da smo u svim područjima uradili dovoljno, potrebno je krenuti ispočetka i udvostručiti trud! Svijet u kojem nema prijetnji za uništenjem čovječanstva manja je Utopija što je manje sredstava kojima se uništenje može provesti. Stoga su razoružanje i ne-proliferacija oružja za masovno uništenje i dalje preduvjet za globalni mir i sigurnost kojem svi težimo. U tom kontekstu, Bosna i Hercegovina se pridružuje strogoj osudi nuklearnih testiranja koje je provela Narodna Demokratska Republika Koreja. Također, pozivamo Narodnu Demokratsku Republiku Koreju da, bez odlaganja, u cjelosti i bezuvjetno, pristupi ispunjenju svojih obveza prema svim relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Gospodine Predsjednice, Danas, kao i točno prije dvije godine kada smo je, na ovom istom mjestu usvojili, moja vjera u vrijednost Agende 2030 se nije umanjila. Ona je u BiH dobila institucionalnu pozornost koja joj po njenom značaju i plemenitošću ciljeva koje postavlja pred nas pripada.

Za nas, kao uostalom i za ostale zemlje u razvoju, opterećene nerazmjerom želja i mogućnosti, čvrsta politička volja pa čak i odlučni praktični koraci u dobrom pravcu – neće uvijek biti dovoljni. Ispunjenje plemenitih ali i ambicioznih ciljeva, od mnogih će UN članica zahtijevati  znanja i norme koje nemaju, ili će pak proizvesti dodatni teret za već opterećene državne proračune. Stoga je pomoć, počevši od formulacije strategija i politika, preko transfera tehnologija, osiguranja financijskih resursa ali i pomoć u mjerenju napretka nesporno od ključnog značaja, naravno, uz puno vlasništvo država nad procesima implementacije. U cijelosti smo razumjeli i prihvatili snažnu međupovezanost gospodarske, društvene i okolišne dimenzije održivog razvoja. Ratificirali smo Pariški sporazum o klimatskim promjenama i odlučili se slijediti njegove smjernice.

To je dug prema našoj djeci i Planeti kojibezuvjetno mora biti ispunjen. Bilo da se osvrnem unazad, u našu prošlost, bilo da gledam u našu sadašnjost i budućnost, u mojoj zemlji žene zauzimaju visoko mjesto, koje im s pravom i prirodno pripada. Uloga žene je vitalna, za razvitak i prosperitet obitelji, ali i društva u cjelini. U postkonfliktnim okruženjima žene prve pružaju ruke pomirenja. U vrijeme velikih izazova i rizika, više nego ikada, trebamo snagu i prirodnu sposobnost žena da teže mirnim rješenjima. Iako smo izuzetno ponosni na značajan napredak koji smo postigli kada je u pitanju provedba odredbi povijesne rezolucije Vijeća sigurnosti 1325 (Žene, mir i sigurnost), svjesni smo i područja u kojima je moguće i potrebno učiniti znatno više. Svakako ćemo nastaviti ulagati dodatne napore na jačanju i osnaživanju bosansko-hercegovačkih žena i djevojčica, a u skladu s Pekinškom deklaracijom i Platformom za akciju (Bejiging Declaration and Platform for Action). Još jedna društvena skupina zaslužuje posebnu pozornost.

Mladi ljudi su stalni izvor promjena i inkubator inventivnih rješenja naših starih problema. Zdravi, obrazovani i zaposleni predstavljaju pogonski kotač kojim se naša društva kreću naprijed. Okruženja u kojima je mladima limitiran pristup obrazovanju, gospodarskim tokovima i procesima odlučivanja Gospodine Predsjedniče, U Bosni i Hercegovini, nažalost, i predobro znamo koliko je visoka cijena ratova. Za nas, preventivna diplomacija predstavlja sredstvo koje, iskorišteno u pravo vrijeme, može pomoći da se ratovi ne ponavljaju, nigdje i nikome.

Brojni su razlozi zašto, na globalnoj razini, sustav Ujedinjenih naroda mora doći u središte svih aktivnosti da se preventivnim mjerama pokušaju riješiti krize i spriječi da ljudi napuštaju svoje domove. Opet, veliki dio odgovornosti za prevenciju leži i na drugim razinama. Unutar svojih zajednica moramo se boriti protiv svih klica nevolja i ratova. Moramo ispravljati socijalne nepravde, miriti nepomirljivo, ustrajati u kompromisu, težiti pluralističkim i uključivim rješenjima, cijeniti jednako tuđa kao i svoja prava te stalno i iznova iznalaziti načine kako pronaći zajednički jezik. Kako ja to vidim, prevenciju i medijaciju, tehnike upravljanja konfliktom i njegova rješavanja u podijeljenim društvima, treba primijeniti prvo unutar pripadajuće regije, sa regionalnim akterima koji uglavnom bolje razumiju suprotstavljene strane, njihove razloge i njihova različita viđenja problema.

Ponosni smo na naše sudjelovanje u mirovnim misijama Ujedinjenih naroda u Južnom Sudanu, na Kipru, u Afganistanu, Kongu i Maliju, koje smatramo najizravnijim doprinosom izgradnji svjetskog mira. Našu uključenost u misije Ujedinjenih naroda doživljavamo i kao način da danas, kada smo to u stanju, učinimo ono što je, ne tako davno, za nas bilo gotovo nemoguće i zamisliti, a to je da pomognemo ljudima u područjima pogođenim sukobima. Cijenimo odlučujuću ulogu žena u svim procesima oporavka i ponovne izgradnje ratom razrušenih društava, te ćemo posebno ohrabrivati i poticati povećanje njihovog angažmana. Gospodine Predsjedniče, Bosna i Hercegovina je naučila lekcije iz svoje teške prošlosti, te je za svoju budućnost odabrala slijediti princip koji su prije šezdeset godina postavili utemeljitelji Europske Unije.

Mi smo preuzeli europski način, i između kooperacije i konfrotacije odabrali smo, i uvijek ćemo ubuduće odabrati, kooperaciju i traženje zajedničkih kompromisa. Samostalno, ali i uz nesebičnu pomoć naših europskih prijatelja, činimo sve da iznađemo što više prilika za otvoreni dijalog i svaku od tih priliku iskoristimo da gradimo još više povjerenja i uzajamno korisnih veza za naše ljude koji ipak, i u težim i složenijim vremenima, imaju više zajedničkih poveznica i interesa nego što smo ih mi, njihovi lideri, nekada spremni prepoznati. Pomirenje, povjerenje, partnerstvo i suradnja za sve nas, u užoj i široj regiji, moraju postati živi i dugoročni principi za stabilnu i sigurnu budućnost. Stoga su posvećenost regionalnim inicijativama i konstruktivno djelovanje kroz regionalne organizacije kojima pripadamo visoko su na listi naših vanjsko-političkih prioriteta. Bosna i Hercegovina danas čini sve da ubrza svoj put tamo gdje uistinu i pripada, u okrilje snažne Europske obitelji čije vrijednosti dijeli. Reformski i ostali procesi koje u tu svrhu provodimo, nisu uvijek jednostavni niti lagani, ali ih doživljavamo kao jedinstvenu šansu da ubrzanim korakom postignemo što veću usuglašenost našeg gospodarskog, socijalnog i institucionalnog stupnja razvoja sa onim što nas sutra očekuje u Europskoj uniji.

Stoga ćemo s istinskom posvećenošću nastaviti ispunjavati preuzete obveze za postizanje statusa kandidata s početkom naredne godine, što će biti snažan i prijeko potreban poticaj unutarnjoj konsolidaciji i daljnjem ubrzanju integracijskih procesa. Ipak, sa zabrinutošću želim skrenuti pozornost kako u ovom trenutku moja zemlja prolazi kroz jedno razdoblje značajnih iskušenja. Duboko sam uvjeren kako jedan konstitutivan narod u Bosni i Hercegovini ne može biti ni sretan ni prosperitetan ako to nisu i ostala dva konstitutivna naroda i svi naši žitelji. U tom smislu smatram da mi, unutar Bosne i Hercegovine, moramo uraditi nužan iskorak te do kraja ove godine usvojiti izmjene izbornog zakonodavstva, a u skladu sa Odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Kao i do sada, očekujemo razumijevanje i potporu međunarodne zajednice u rješavanju ovog pitanja od vitalnog značaja za daljnju demokratizaciju i ostavarenje naše pune integracije u Europsku Uniju.

Dopustite mi, na kraju, gospodine Predsjedniče, da podsjetim, kako sve naše potrebe – gospodarske, društvene, sigurnosne, političke, kulturološke – mogu biti vrlo različite, kao što su to uostalom i naše mogućnosti da ih ostvarimo. Odabiri koje svakodnevno pravimo kako bi osigurali prosperitet za naše žitelje, također se razlikuju od članice do članice. Ja sam uvjeren kako će budućnost ljudske rase u velikoj mjeri ovisiti od naših trenutačnih sposobnosti da naše različitosti pretvorimo u prednosti.

Od sustava Ujedinjenih naroda očekujemo da nam u tome bude vodilja, i da nas pomogne, prije svega u tome da izgradimo sustav koji se temelji na jedinstvu različitosti. Hvala.”, priopćeno je iz Predsjedništva BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati