Pratite nas

Porijeklo srpske trobojke

Objavljeno

na

Šta kažu stručnjaci – srpski i crnogorski istoričari:

1.“Februara 1835. godine u Srbiji je donešen Sretenjski Ustav kojim je bila propisana zastava Srbije. Radoš Ljušić (kod nas dobro poznati srpski istoričar) ovako piše u knjizi ”Kneževina Srbija (1830-1839)” (Beograd, 1986): „Sretenjskim Ustavom Srbija je postala ‘u pravleniju svom nezavisimo knjažestvo’, pa je kao takva dobila zastavu i grb. ‘Boja narodna srbska jeste otvoreno crvena, bela i čelikasto-ugasita’.”

Međutim sultan nije odobrio ovu zastavu nego je izdao ferman kojim je propisao kako će da izgleda srpska zastava. Piše Radoš Ljušić u istoj knjizi: “Ferman datiran decembra 1835. godine upućen je knezu i podunavskim vezirima, pašama, ajanima, vojvodama, kadijama i nadzornicima skela. On kaže da srpski narod ima pravo razvijati trobojnu zastavu na trgovačkim lađama koje mogu ploviti rekama i morem “u Carigrad dohodećim i tuda prolazećim”. Uz ferman, oni su dobili po jedan primerak zastave. Sada je zastava dobila nov raspored boja, za razliku od one koju je propisao Sretenjski ustav. Boje su bile vodoravno poređane: crvena, plava i bela.” (293. str)”

(„Nije narodna nego – sultanova trobojka!“, 14. oktobar 2011, Miroslav Ćosović)

srpska trobojka 32.“Zastave su u srednjem vijeku uvodile pojedine države kao i gradovi. Trobojnice se javljaju tek za vrijeme francuske revolucije (1789). Mađarska je uvela trobojnu zastavu 1848. Ljudevit Gaj je 1848. sastavio hrvatsku trobojku (crveno-bijelo-plavo) koja je slobodno upotrebljavana tek od 1860. godišta. Rusija je najprije, do 1897, imala crno-narandžasto-bijelu zastavu, a na prijedlog jedne državne komisije car Aleksandar je 1896. donio Ukaz, kojim je ustanovljena bijelo-plavo-crvena trobojka. Carski petrogradski puk imao je trobojku (bijelo-plavo-crvenu), koju je kao simbol zaštite uzela Karlovačka, a docnije i Beogradska mitropolija.

Fermanom turskoga sultana Mahmuda (1835) prvi put je u Srbiju uvedena trobojnica (crveno-plavo-bijela) “da se od visokog dževleta moga dade i srpskom narodu trobojnica barjak”. A sultanovim fermanom iz 1838. goda dodate su na zastavu na crvenom polju, kao simbol podaništva Turskoj, četiri zvijezde, a na plavom polju nacionalni grb. Osim toga, poznato je da je u vrijeme srpskoga ustanka bilo više različnijeh zastava (bijelo-zelena i druge).”

(„O CRNOGORSKIJEM ZASTAVAMA“, Milovan Radojević)

3. Čak se i u srpskoj “Vikipediji”, koja je, podśetimo, u člancima o istoriji najčešće nacionalistički pristrasno orijentisana, priznaju gore navedene činjenice:

“U sklopu prerastanja Srbije u državu, i postepenog osamostaljenja od Turske carevine knjaz Miloš je počeo da ističe zastavu. Protestima Rusije kod turskog Sultana, da mu zastava liči na francusku, knjaz se opravdavao time, da je zastavu isticao “samo đumruka radi”. Naravno kao i uvek uz svoje objašnjenje i izvinjenje poslao je vreću dukata Sultanu da ga umiri. Sultan je odlučio da srpsku zastavu definiše fermanom (ukazom). I tada je rekao da su srpske boje “crvena, plava i bela”. Za plavu boju upotrebljen je izraz “čelikasto plava”. Dok je ta boja poprimila krajnji raspored, u mnogome je menjana, ali su boje ostajale mahom iste.”

(„Srpska zastava“, srpska Vikipedija)

Današnju srpsku zastavu je, dakle, “dizajnirao” sultan Mahmud II 1835. godine! Ko je pročitao gore priložene tekstove shvatiće da nema mjesta sumnji. Inače, čuveni srpski istoričar Radoš Ljušić, koji, kao što smo viđeli, ne dovodi u pitanje ovu činjenicu, političar je nacionalističke orijentacije i član Napredne srpske stranke.

facebook komentari

Vijesti

HRT otkazao Jurkasu suradnju nakon peticije inicijative “Ivo Pilar”

Objavljeno

na

Objavio

Anđelo Jurkas više neće surađivati na HRT-u. Povod za to je, kako su nam potvrdili s HRT-a, taj što je Jurkas navodno povrijedio njihov etički kodeks.

– Obavješćujemo Vas da se Hrvatska radiotelevizija odlučila zahvaliti na suradnji spomenutome vanjskom suradniku nakon što je utvđeno da su njegovi stavovi izneseni na društvenim mrežama u neskladu s Etičkim kodeksom za novinare i kreativno osoblje Hrvatske radiotelevizije i drugim unutrašnjim pravilnicima Hrvatske radiotelevizije koji se odnose na naše zaposlenike, ali i sve vanjske suradnike – stoji u odgovoru na naše pitanje s HRT-a, javlja VečernjiList

Podsjetimo, Građanska inicijativa Ivo Pilar zajedno s 10 udruga i koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata, zatražili su trenutačni raskid ugovora između HRT-a i Anđela Jurkasa, zbog teških kršenja Općih pravila o radu i ponašanju zaposlenika HRT-a i teških kršenja odredbi Etičkog kodeksa HRT-a.

Alo Bing, može dostava tri tone anthraxa i jedno pedesetak bombi na Markov trg. aktivirati i ostaviti tamo u crkvi, platit će onaj simpatični sjedokosi deform u kolicima. Cijena prava sitnica. Šifra: Kajzer Soze – napisao je Jurkas u vrijeme braniteljskih prosvjeda. Nakon što ga je HRT angažirao reagirali su iz Građanske inicijative Ivo Pilar, portala Kamenjar.com kao i još nekih portala. No, Jurkas je pokušao demantirati te navode, tvrdeći kako je i sam dijete branitelja, te kako se radilo o šali, odnosno referenci na strip Alan Ford.

Pročitajte u dokumentu u prilogu što je sve pisao Jurkas:

Građanska inicijativa Ivo Pilar zajedno s 10 udruga zahtijeva trenutačni raskid ugovora između HRT-a i Anđela Jurkasa

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Pater Ike Mandurić: Slobodu srca, kao ni slobodu Domovine, nitko ti ne daruje. Za nju se izboriš

Objavljeno

na

Objavio

JESI LI SLOBODAN? (PRIJAVI SE!)

Kad je rat započeo; kad je postalo opasno; kad se tražio netko tko je spreman preuzeti odgovornost, isplivala je prikrivena vrijendost duše.

Najednom je postalo vidljivo kako nisu svi isti, i kako su, među privodno jednakima, velike razlike. Iskrsnuli su oni koji su imali vlastiti stav, istinsku spremnost, crtu samopouzdanja; oni koji su se vlastitom idejom i mišlju davno otrgnuli od majčinih skuta; oni koji su duhom bili slobodni i svoji – i već odavna nisu morali polagati račune nekim tutorima.

Isplivali su slobodni duhom, i koji su se već odavno bili lišili toga da za stvari srca moraju pitati tatu i mamu. Takvu su već dugo, i prije rata, slobodarskom spremnošću za žrvu živo disali punim plućima.
Isplivao je Blago Zadro.

Bilo je onih koji su od ovih slobodnih, izgledali bolji i plemenitiji. Onih koji su poznavali više domoljubnih pjesama, povjesnih tragedija; bilo je puno onih koji su više lili suze za domovinom Hrvatskom; koji su imali više načelnog suosjećana; više blagosti i nježnosti… Ali, samo zato jer nisu bili svoji, i jer nisu bili slobodni, ostali su na dnu, i zarobljeni, i neslobodni, mogli su samo gledati kako im povijesni trenutak krade šansu za herojstvo, i kako život pored njih prolazi. A on uvijek prolazi.

Rijetki to, kao Bruno Bušić, znaju prepoznati, i koji su slobodni krenuti za srcem.

Slobodu srca, kao ni slobodu Domovine, nitko ti ne daruje. Za nju se izboriš, za nju se sam odgojiš. Životna šansa i poziv stalno su u Tvojoj svagdašnjici. I prigoda da slobodu pronađeš.

Na današnji dan za Domovinu i za ljudskost, život su dali dva heroja. Blago Zadro i Bruno Bušić! Naizgled, posve različiti. A u jednom posve isti: posve slobodni da, žive ili umiru, za ono za što sami žele.

Puno je dobrih i “svetih”, ali neslobodnih toliko da se ni za Kristom ne usude krenuti bez dopuštenja drugih. Šteta, šteta za takve! Oni ni sveti nikad postati neće, ako prije toga ne postanu slobodni.

Danas te pozivam u školu slobode. Dečki, Vas posebno!
Prijavi se, čekam te!

PRIJAVI SE!

>> Prijava ovdje

facebook komentari

Nastavi čitati