Portal kojeg financira Ministarstvo kulture žestoko se obrušio na pravo RH na neovisnost

1

U intervjuu za forum.tm naslovljenom “Nijedan Srbin šovinistima nije dovoljno mali da ne bi bio velikosrbin” Dejan Jović još jednom objašnjava kako je neovisnost RH plod “nacionalističkih mitova” i manipulacije, a zabrana udruživanja s državama bivše SFRJ kršenje ljudskih prava.

Naslov je zapravo pila naopako. Pravi naslov bi trebao glasiti “Niti jedan Hrvat nije dovoljno mali da ga mi velikosrbi ne bismo proglasili ustašom”. Jović, jasno, jest velikosrbin, ne zato što nije dovoljno mali, nego zato što otvoreno negira Hrvatima pravo na samoopredjeljenje, što je pravo svakog naroda. I zato jer smatra da oni, Srbi, imaju pravo vladati Hrvatima, kao neke vrsti “herrenvolk”, rasa gospodara. A ako se netko s tim ne slaže, on je šovinist i mrzi Srbe samo zato jer su Srbi.

“Nijedan Srbin šovinistima nije dovoljno mali da ne bi bio velikosrbin!”

jovicx

No, najveći problem je što taj intervju, u kom Jović zastupa iste stavove koje zastupa i Šešelj, samo umotane u intelektualizam i lažni liberalizam, objavljuje forum.tm, kojem u impresumu piše: “TKO? Neprofitna udruga Dom kulture ŠTO? Forum.tm, prostor za slobodne ljude i one koji to žele postati KADA? Jučer, danas, sutra GDJE? www.forum.tm ZAŠTO? Da bi stvari bile jasnije. Portal Forum.tm financijski podupire Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Agencija za elektroničke medije.

Tko i što je ovdje prilično jasno, a mi smo slobodni ljudi i to želimo i ostati. A u Jugoslaviji, to smo željeli postati. Skandalozno je da ministarstvo jedne države financijski podupire ljude koji otvoreno negiraju toj državi pravo na postojanje, i koji rade za interese suparničke države, a to umataju u “ljudska prava”.

“Zašto se Nijemci smiju ponovo ujediniti, a mi Jugoslaveni ne”

Meni je najzamimljivija slijedeća kuknjava ugroženog Srbina Jovića kojem se pola intervjua sastoji od jamranja o ugroženosti srpstva, što je uostalom i bio okidač rata i psihološka priprema za isti: “U svim narodima koji su postali nezavisni – i u nekadašnjoj Jugoslaviji i u nekadašnjem SSSR-u – postoji i dalje dilema: je li odluka o nezavisnosti bila izraz volje naroda ili samo političara, i je li donijela neko dobro narodima ili samo političarima. No, države koje se jednom raspadnu, ne obnavljaju se – osim ako niste Nijemci, pa vam je dopušteno ono što drugima nije, a to je ujedinjenje. Drugima je dopušteno odcjepljenje – i to ne svima – ali, ujedinjenje samo Nijemcima.”

Stvarno, čija je neovisnost bila odluka, nije teško dokazati: Jović imputira da je Tuđman “prevario” Hrvate nagovorivši ih da proglase neovisnost od totalitarne Miloševićeve diktature. To je laž, jer su Hrvati 1990. glasali velikom većinom za HDZ, iako su tadašnji političari i vlast mahom zagovarali ostanak u SFRJ, upravo zato jer je HDZ bez okolišanja nudio neovisnost. No sporniji je drugi dio rečenice. Njemačkoj je dozvoljeno ponovo ujedinjenje, jer je to bila volja naroda, i jer su s obje strane granice živjeli Nijemci. Jugoslaviji je ponovo ujedinjenje, jasno, isto dozvoljeno, nitko to ne brani, ako je to volja naroda. No jasno je da s Hrvatske strane postoji razmjerno mala, a sa srpske apsolutno nikakva podrška stvaranju neke nove Jugoslavije. Usto, u bivšoj Jugoslaviji s jedne strane današnje granice žive Hrvati (Slovenci, Bošnjaci, Crnogorci, Makedonci, Albanci) a s druge Srbi. Današnje države poput Hrvatske i Njemačke su prirodne tvorevine nastale procesom etnogeneze, dok je Jugoslavija stvorena nakon prvog svjetskog rata mimo volje Hrvata, isključivo kako bi se oslabio Njemački utjecaj i zaštitili interesi britanskog imperija, kao srpska imperijalna tvorevina pod vlašću srpskog kralja, i pod kontrolom Londona.

Njemačka nije razjedninjena voljom niti naroda niti političara, nego od strane njenih neprijatelja nakon poraza u ratu. SFRJ se raspala jer je objedinjavala narode koji dolaze iz bar dva različita kulturno – civilizacijska kruga, što je neodrživo. Hrvati su tisuću godina, osim jednog manjeg dijela koji je bio pod turskom okupacijom, bili dio dviju od tada najnaprednijih i najrazvijenih država svijeta – Austro-ugarske monarhije i Mletačke republike. Obje su predstavljale, u svoje vrijeme, krunu europske kulture i civilizacije, pa iako je Hrvatska u velikoj mjeri balkanizirana pod Jugoslavijom, nešto je od tog civiliizacijskog i kulturnog naslijeđa i ostalo. Usto, Hrvatska je katolička zemlja, dio mediteranskog kruga. Srbija je pak bila dio Balkana, koji je oduvijek slovio kao civilizacijska crna rupa, i otomanskog carstva.

Referendum ne valja, narod ne treba odlučivati sam o sebi

Sporni su i neki drugi dijelovi u kojima Jović zagovara neslobodu i vlast elita: Referendumi su dobri za demokraciju, ali ne i za liberalni karakter države. Oni su dobri za mobilizaciju ljudi i njihovo uključivanje u politiku, ali ne za vođenje racionalne i odgovorne politike, kaže on. Dakle, ljudi ne trebaju biti slobodni odlučivati o sebi, ljudi su u njegovoj vizuri neodgovorna djeca koju netko prosvijećen i pametan treba voditi za rukicu da se ne ozlijede. Pa demokracija, Joviću, upravo jest zamišljena da bi o pitanjima bitnim za društvo odlučivali oni kojih se to tiče! A ne da bi se vodila “racionalna politika”. Po Joviću, referendum o osamostaljenju RH nije legitaman jer je proveden “demokratski, ali ne i liberalno” i jer je po njemu upitno je li to bila volja naroda ili politilčara. No Jović prešućuje da Hrvatska nije ni ušla u Jugoslaviju ni demokratski ni liberalno, ni voljom naroda ni voljom političara, nego kao ratni plijen Srbije u Prvom svjetskom ratu, pa stoga propitivanje legitimiteta hrvatske neovisnosti jednostavno nisu srpska posla, Jović smije propitivati samo legitimnost ujedinjenja Hrvatske u Jugoslaviju, a svako drugo propitivanje ga legitira kao velikosrbina. Hrvatska nije legitimno, demokratski, niti liberalno ušla u Jugoslaviju, pa je stoga legitimno da raskine s njom i za to joj nije čak potrebno nikakvo opravdanje niti referendum. A Jović propituje i referendum na kom je preko 90% ljudi glasalo za neovisnost.

Zanimljiv je i slijedeći dio: “U mom slučaju došlo je i do sekuritizacije: najprije se pisalo da sam britanski agent, potom da sam sigurnosna opasnost za Hrvatsku, a onda da sam neprijatelj koji ruši temelje hrvatske državnosti. Jedan od suvremenih hrvatskih Ilija Čvorovića čak je rekao da sam veća prijetnja nacionalnoj sigurnosti od Islamske države. Rečeno je i da sigurnosna provjera u mom slučaju nije bila dovoljno rigorozna. Lagalo se da nisam dobio licencu za pristup sigurnosno osjetljivim informacijama. Kad sam u javnosti pokazao dokaz da je to laž, nastavilo se kao da nisam demantirao. Kod nas je laž postala normalna stvar, a činjenice i dokazi su nebitni. U Hrvatskoj ima jedan broj onih koji žive od rata i koji su nezadovoljni rezultatom prošlog (ili čak i onog pretprošlog, Drugog svjetskog) rata, pa priželjkuju novi. Nisu zadovoljni, recimo, mirnom reintegracijom Istočne Slavonije, i nije im prihvatljiv ni jedan jedini Srbin, pa ni ovih tri ili četiri posto koliko je Srba ostalo u Hrvatskoj nakon tragedije iz 1991-1995. Poruke koje se pritom šalju Srbima su – da bi bilo najbolje da odu, ili da se asimiliraju ili da jednom zauvijek ušute, da se sakriju u kuće i nikad ništa ne kažu u javnosti. Njima je svaki Srbin – velikosrbin, i nema tako malog Srbina koji ne bi bio sigurnosni problem. Ja sam im posebno iritantan jer sam jedan od onih koji se vratio u Hrvatsku, i to nakon 15 godina boravka u inozemstvu. Oni znaju da moj povratak šalje signal ohrabrenja drugima koji bi se željeli vratiti, kao i da moje javno djelovanje ohrabruje druge da govore slobodno. A to ovi agresivni šovinisti ne žele. Upravo obrnuto, žele zaplašiti ne samo one koji bi se htjeli vratiti u Hrvatsku – a Srbi su, ili su protivnici nacionalističke ideologije – nego i one koji sada žive u Hrvatskoj. Žele ih potaći da je napuste.”

Dakle, Jović nije agent Londona, samo se tako češlja: protivnik je neovisnosti Škotske, sasvim slučajno, ne zato što ima dobre veze u Londonu i što je tamo proveo 15 godina školujući se na školama za obavještajce. I on ne ruši temelje Hrvatske državnosti, samo negira Hrvatima pravo na neovisnost i smatra da bi nam bilo bolje da smo dio Srbije. A krunski dokaz da su Srbi u Hrvatskoj ugroženi je valjda taj što se netko drznuo primijetiti da on, kao Srbin i visoko pozicionarani političar u Hrvatskoj, otvoreno zastupa velikosrpske interese i negira pravo na samoopredjeljenje, te smatra da su Hrvati koji žele neovisnu državu do zadnjeg šovinisti koji “mrzedu Srbe”. Zapravo, iz cijelog njegovo lamentiranja proizlazi da su svi oni koji su za neovisnost zapravo protiv liberalizma, demokracije, i zdrave pameti, i da je jedini razlog zbog kojeg su Hrvati ikad izglasali neovisnost taj što ih je netko nahuškao da mrze Srbe. Ponovio je da je referendum bio “neliberalan” jer se tada razgovaralo “preko nišana”, samo nije rekao tko je koga držao na nišanu. A zna se tko je tada držao pušku.

“Nisam ja šovinist, nego ste vi ustaše”

Smeta mu i što se govori i piše o Šešelju, jer u Srbiji nitko nije šovinist osim možda šačice ljudi. No najsporniji je slijedeći dio: “Pogledajmo samo Srbe. Dilema oko toga je li Jugoslavija bolje rješenje od samostalne Srbije trajala je dugo, a traje i danas. Srbija nikad nije birala nezavisnost – ona ju je samo konstatirala. Postala je nezavisna voljom drugih naroda – konkretno, u završnom činu, Crnogoraca, koji su također iznimno podijeljeni po pitanju državnosti.”

To nije istina. To je laž, i to dvostruka. Srbija je birala nezavisnost kad je podigla ustanak protiv otomanskog carstva: Ovim putem Joviću postavljam pitanje, je li otcjepljenje Srbije od Turske isto bio plod “nacionalističkih mitova” kojima je Karađorđe zaludio Srbe? Ne bi li Srbima ipak možda bilo bolje da su ostali u Turskoj državi? Izbjegli bi rat. “Referendum” o neovisnosti Srbije isto tako nije bio proveden demokratski, zar ne? Zašto nije dozvoljeno ponovo ujedinjenje Srbije s Turskom, Joviću? Što se imate ujedinjavati s nama, ujedinite se s bivšim kolonijalnim gospodarima! Ako vi Srbi niste na to spremni – nemojte nas na to nagovarati! Pa kad se vi ponovo ujedinite s otomanskim carstvom i odbacite svoje “nacionalističke mitove”, mi ćemo razmisliti hoćemo li odbaciti svoje i ponovo se ujediniti s vama!

No najveća je laž da Srbija 1991. nije izabrala neovisnost nego ju je samo konstatirala. Istina je obratna: Srbija je još od “memoranduma” radila na svojoj neovisnosti! Srbija je prva shvatila da Jugoslavija više ne postoji, i sve što je Srbija radila od 1986. i dolaska Slobe na vlast je bilo u svrhu stvaranja nacionalne države “Velike Srbije” umjesto Jugoslavije! Očuvanje Jugoslavije u njenim granicama nikog tada u Srbiji nije zanimalo: cilj je bio jasan, Srbija do granice Karlobag – Karlovac – Virovitica. Hrvatska je ta koja neovisnot nije birala, nego je na nju bila prisiljena. A taktika velikosrba, u koje brojim i Jovića, je bila “mi ćemo pričati o antifašizmu i tome kako su oni za otcepljenje, a istovremeno ćemo raditi sve što možemo da im ogadimo Jugoslaviju i potaknemo ih da traže neovisnost”. Srbijanskoj propagandi je tada i jedan Šuvar bio ustaša, i to potvrđuje da Joviću niti jedan Hrvat nije dovoljno mali da ne bi bio ustaša. Jovićeva kuknjava je tek bizantinsko muljanje. A da Hrvatska plaća portale koji mu daju prostor za srbovanje je jednostavno skandal.

Izvor: dnevno.hr , Marcel Holjevac

facebook komentari

  • peppermintt

    Osoba s ovakvim političkim stavovima bila je savjetnik Josipoviću za vanjsku politiku, a RH financira svega i svačega, samo su domoljubne tiskovine i portali posve zakinuti. Pametnom dosta.

    Bravo Marcel, precizan kao i inače 🙂