Poruka iz Cvjećarnice s Markovog trga: „Narodu trebaju obećanja, a ne novac“

    0

    Gradit ćemo mostove koje prethodno srušimo, a obećanje ništa ne košta.

    Ako nam ne bude gore, bit će nam bolje. Tako bi se otprilike mogle protumačiti najnovije poruke koje nam šalju iz Vlade. Ta zgrada na Markovu trgu, zbog društva koje se u njoj okuplja, odavno je nalik na Cvjećarnicu iz popularnog stripa Alan Ford. Poruke koje nam odašilju potpredsjednik Vlade Branko Grčić ili ministri Vrdoljak, Maras, Mrsić i ostali nisu ništa sadržajnije i pametnije od onoga što nam kroz strip poručuje slavni Grunf, jedino su članovi naše Grupe TNT manje smiješni. Nažalost, ne možemo pobjeći ni od zaključka da su zaposlenici naše Cvjećarnice daleko razorniji po budućnost.

    jakovinaVeć nekoliko dana zaredom, ministar poljoprivrede Jakovina uveseljava nas pričom o skorom procvatu hrvatske poljoprivrede zahvaljujući sredstvima iz fondova EU. Njemu se pridružio i vječno optimistični potpredsjednik Vlade Branko Grčić. On kaže, da samo što nismo doživjeli gospodarski boom, i to baš zahvaljujući sredstvima iz fondova EU, koje trebamo samo pokupiti. Cijelu priču još veselijom napravio je ministar Vrdoljak, koji kaže da će kupiti INU od mađarskog MOL-a, ali još ne zna kako. Onda se iz svog dubokog sna probudio veliki šef, da ne kažem premijer Milanović, koji je rekao da on nema novca za kupnju INE. Ostale najave svojih optimističnih ministara mudro je prešutio. Zato ih nisu prešutjeli dužnosnici Europske unije.

    Ovih dana iz Bruxellesa čuli smo porazni podatak po kojemu je Hrvatska iskoristila samo 20 % raspoloživih sredstava iz fondova EU. Po tome smo uvjerljivo na dnu ljestvice iskoristivosti. Država koja je predzadnja na toj ljestvici ima iskoristivost 51 %. Nismo dugo trebali čekati na odgovor što je uzrok tako slabom povlačenju raspoloživog europskog novca. Strateški dokumenti koje je hrvatska Vlada trebala dostaviti u Bruxelles i na temelju kojih se povlače sredstva iz fondova u prvom preliminarnom pregledu ocijenjeni su kao katastrofalni. Tako smo ovih dana saznali da u strateškim dokumentima koji govore o izgradnji infrastrukture nema Pelješkog mosta.

    Podsjetimo se malo na priču oko tog projekta. Hrvatska si je postavila cilj ulaska u Schengenski režim granica u roku od dvije godine od službenog ulaska u EU. To znači da Dubrovnik i okolica moraju biti teritorijalno povezani s ostatkom zemlje. Zbog kadrovske čistke, koja je jedini temeljito obavljeni posao ove Vlade, Milanović i društvo nisu imali pojma da koridor preko BiH nije u skladu s europskim propisima. Dugo su nas uvjeravali kako je to provediva ideja u skladu s propisima Unije. Dok su nam pričali te priče, zaustavili radove na izgradnji Pelješkog mosta i izvođačima benevolentno isplatili više od 260.000.000 kn odštete za izgubljeni posao. Nepune dvije godine kasnije, Vlada nema ni stoti dio toga iznosa da bi započela obnovu kuća u poplavljenim područjima.

    Kad je iz Bruxellesa zveknula šamarčina u obliku informacije da koridor preko BiH nije privatljiv, Vlada je obećala nastavak izgradnje Pelješkog mosta. Da sve bude u duhu Cvjećarnice i Grupe TNT, takvu politiku mogli bismo opisati u duhu legendarnog Grunfa, pa bismo politiku Vlade saželi u nekoliko riječi koje glase: „Gradit ćemo mostove koje prethodno srušimo“.

    Nažalost, tu nije kraj priči o gradnji Pelješkog mosta. Ova Vlada ipak ga ne planira graditi. Danas je stidljivo procurila informacija da će Vlada započeti gradnju Pelješkog mosta u prvom kvartalu 2016. godine. Vrijeme početka gradnje nije slučajno odabrano. Naime, parlamentarni su izbori u zadnjem kvartalu 2015. Dakle, više je nego jasno kako je riječ o još jednom predizbornom prodavanju magle. Strateški dokumenti koje je ova Vlada poslala u Bruxelles odnose se na razdoblje do 2020. godine. Budući da se u njima Pelješki most ne spominje, onda neće biti moguće niti povući europska sredstva za gradnju mosta, kao što su nam govorili zadnje dvije godine.

    Markov_trg_05Procurile su neke informacije sa sastanka premijera Milanovića s članovima SDP-a na području Rijeke i okolnih gradova. Jedno od pitanja upućenih šefu SDP-a bilo je i to zašto nije ostvaren Plan 21. Premijer je navodno odgovorio da je to bio samo okvirni plan za dobijanje izbora. Ako je pravio takve planove za dobijanje prošlih izbora, zašto bismo vjerovali da je priča o početku gradnje Pelješkog mosta nakon sljedećih izbora imalo ozbiljnija priča?! Milanović je ionako dokazao da obećanja daje vrlo lako samo da dobije na vremenu. Rekao bi legendarni Grunf iz one prave Cvjećarnice: „Obećanje ništa ne košta, a možeš ga svakom dati“.

    U nizu bisera koje smo morali slušati od zaposlenika naše Cvjećarnice na Markovu trgu, bila je i priča o padu broja nezaposlenih ispod 300.000. To bi moralo značiti da je zadnjih mjeseci u sustav obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno obvezni mirovinski fond prijavljeno više od 80.000 novih obveznika. Koliko god da smo se na ovom portalu trudili dobiti potvrdu takve informacije, nismo uspjeli. To može značiti samo jedno: riječ je o administrativnoj muljaži i statističkom friziranju broja nezaposlenih. Zar bi inače Vlada imala razloga izbjegavati odgovor na pitanje koliko je novih obveznika zdravstvenog i mirovinskog sustava prijavljeno u zadnja tri mjeseca?

    Na početku kolovoza, zadnjeg pravog mjeseca turističke sezone, dobili smo direktora Hrvatske turističke zajednice. To je ona organizacija koja se bavi pripremom turističke sezone. Ministar turizma Lorencin pravda takvu situaciju, pa kaže da, usprkos tome što HTZ nije imala direktora, turistička je sezona pripremljena bez greške. Opet se moram referirati na legendarnog Grunfa, koji u jednom nastavku popularnog stripa ovakvo nešto opisuje riječima: „Tko ništa ne radi, ne može pogriješiti“. Privatni iznajmljivači, ugostitelji i djelatnici na trajektima kažu da odavno nije bilo manje turista. Ministar nas zatrpava brojkama o povećanju od čak 15%.

    Kako znati tko je u pravu? Možda po riječima ministra financija Lalovca, koji je neki dan izjavio da je u državnoj blagajni propuh. Kažu zaposlenici naše Cvjećarnice na Markovu trgu da nas može spasiti samo rasprodaja posljednjih komada obiteljskog srebra. Po svemu sudeći, ono malo Hrvata koji još imaju nešto novca za otići na odmor do obale su otišli hrvatskim autocestama, a vratit će se tko zna čijim. Monetizacija autocesta opet je aktualna priča.

    Kao što sam već spomenuo, ministar Vrdoljak rekao je da će od mađarskog MOL-a kupiti INU, ali još ne zna kako. Budući da u Cvjećarnici na Markovu trgu nitko ni sa kime ne priča, baš kao i u onoj pravoj Cvjećarnici Grupe TNT, veliki šef, da ne kažem premijer Milanović javno mu je, preko medija poručio da neće nikako.

    Pokušavajući zataškati činjenicu da mu u Bruxellesu opet nije prihvaćen program ruralnog razvoja, ministar Jakovina predstavio je novi plan poticaja u poljoprivedi, koji mogu razumjeti samo oni koji u svojim velikim firmama koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom imaju iskusne pravne stručnjake. Možda nam i to otkriva kome je namijenjen taj novi sustav poticaja. Kad su se seljaci požalili da im je taj novi sustav poticaja nerazumljiv i neprihvatljiv, iz Ministarstva poljoprivrede stigao je odrješit odgovor kako je javna rasprava o tome bila cijelih mjesec dana na webu.

    Mislim da i ova situacija sasvim lijepo govori da više nema gotovo nikakve razlike između one prave Cvjećarnice iz Alana Forda i one naše na Markovu trgu. Dostojno je jedino zaposlenika Cvjećarnice da očekuju od slavonskog seljaka da s tabletom u rukama ide obaviti jutarnju mužnju krava i pritom se informira o novim programima Ministarstva. Dok izvlači gnjoj iz štale, na laptopu će upisati svoje prve primjedbe na novi sustav poticaja. Za vrijeme dubokog oranja na njivi, slavonski seljak ući će na web-stranicu Ministarstva preko pametnog telefona i pogledati što njegovi ostali kolege misle o novom sustavu poticaja. Dok opet bude hranio krave u štali, na tabletu će upisati svoje nove primjedbe. Vjerojatno su u onoj našoj Cvjećarnici na Markovu trgu pretpostavili da je to očekivano ponašanje hrvatskih seljaka, posebno ličkih pastira po Velebitu, pa su zato javnu raspravu i proveli samo na webu.

    To je, ipak, lakše nego natjerati djelatnike poljoprivredne savjetodavne službe da obiđu teren, organiziraju savjetovanja i izravno popričaju s ljudima.

    Za zaključak ove priče, možda je najprikladniji lik sir Oliver, koji bi sve ovo opisao riječima: „Narodu ne smiješ davati novac, nego obećanja.

    ANTE GUGO/politikaplus

    facebook komentari