Post na negativizam

0

Jeste li primijetili kako je život na zemlji postao sve “krajnjiji”? Čini mi se da sredina više ne postoji, da se negdje izgubila putem. S jedne strane postoje sadisti koji zbog svoje uvjetovanosti ubijaju gazeći nogom bebu koja puzi i njihovi sljedbenici koji to s guštom snimaju i smiju se. S druge strane, postoje grupe i pojedinci koji se mole, poste ili čine druga dobra djela za dobrobit svijeta, a ne samo svoju vlastitu. Jedni razaraju, drugi spajaju. Podsjeća me to na povlačenje užeta, svaka se ekipa trudi pobijediti, no čini mi se da ona “loša” ima glasnije navijače, koji privlače pažnju i onih koji još uvijek ne znaju gdje bi se svrstali, zbunjeni scenarijem koji se svakodnevno događa na pozornici života.

Jeste li znali da 60 osoba posjeduje 50% svjetskog bogatstva, od kojih se dvoje posebno ističu bogatstvom, ostalih 58 su “sitne ribe” koliko god krupne bile?! Jedna od to dvoje je britanska kraljica – majka. Žena čiji zaposlenici imaju mizerne plaće, obitelj joj je raslojena i sklona skandalima, koja je uvijek ozbiljna i stroga, kojoj su djecu odgajale guvernante, koja trpa samo u svoj dzep. Kraljica, primjer jedne zemlje. Na nju bi se kao trebali ugledati, ona je kao moćna i utjecajna. Kome pomaže njezina “moć” i na koga dobro utječe? O njoj i njezinoj svojti pišu, snimaju filmove, izrađuju različite promotivne materijale, jer to se kupuje. Na to se troši vrijeme. Kada bismo toliko vremena u svom životu koliko trošimo na praćenje “takvih dobrih primjera” potrošili na cinjenje dobrih djela, svijet bi bio drugačije mjesto. No, većina kao da je začarana “takvima”, žele biti poput njih, zavide im, hrane se njihovim životima, na ovaj ili onaj način. Bude mi teško kad vidim koliko se životne energije troši na takve stvari i kuda nas to vodi. Zaboravljamo živjeti svoje živote zato jer nam se čine mizernima, nevrijednima, neprihvatljivima,… samo zato što nisu poput života iz magazina, zato što nemamo ovo ili ono.

Nedavno sam gledala emisiju o opasnim školskim putevima. Jedna afrička djevojčica svakoga dana pješači u školu i nazad 30 km, pri čemu može stradati od divljih životinja koje žive na tom podneblju. Ona sanja o tome da postane liječnica kako bi pomagala drugima i imala veliku plaću da može priuštiti lijep život svojim roditeljima. Roditelji prodaju kozu koja im život znači da bi njoj osigurali školovanje, a pritom svi znaju da svakog dana može stradati. To je ljubav, vjera, snaga, hrabrost, moć i primjer. No, o tome se malo piše, tu i tamo se pusti koja reportaža, uglavnom u nezanimljivom tv vremenu. Oni nemaju tv, štednjak, hladnjak, perilicu rublja, auto,… što mi smatramo nečim što se samo po sebi razumijeva i ne mislimo da smo bogati zato što to posjedujemo. Mi živimo u iluziji siromaštva i jada, zato jer oči upiremo u ono što nemamo, umjesto da se zapitamo što sve imamo i što od sebe možemo dati drugima.

Sve manje ljudi je spremno davati. Tu čak ne mislim na neko materijalno davanje, nego na svaki oblik davanja. Sve teže je dati osmijeh, lijepu riječ, podršku, vrijeme, pažnju, znanje, oprost, razumijevanje, suosjećanje, ljubav, … Branimo se raznoraznim izgovorima, od kojih je najčešći nedostatak vremena i resursa. Ustvari, jedino što nedostaje je ljubav, vjera i volja. Sve se više ljudi zavlači u svoje vlastite priče u kojima nema mjesta za drugoga. Moto “neka je meni dobro, a drugi neka se snađu za sebe” postaje sve jača mantra. Egoizam prevladava, jer u takve primjere uglavnom gledamo bombardirani medijima, pa prije ili kasnije, čovjek pomisli da je blesav ako je dobar, skroman, radin, spreman pomoći drugima. Kao da se radi o virusu koji hara zemljom, čiji imuni sustav svakim danom posustaje i omogućuje nepravdi da pobijedi pravdu.

Ako ne želite živjeti u takvom svijetu, pomozite zemlji i ljudima koji na njoj žive da se iscijele. Kako? Prestanite oči upirati u ono što nemate, osjećati se nemoćno, ugroženo, poput žrtve i pogledajte na sebe novim pogledom. Osjetite da ste moćni, da je u vama izvor svega što vam je potrebno da biste bili zdravi, puni ljubavi, kreativne sile i snage koja će vam omogućiti da svojim životnim kreacijama učinite život lijep i sebi i drugima. Samo onaj tko osjeća ljubav i moć unutar sebe može živjeti život dostojan čovjeka i svojim primjerom pomagati i drugima da se oporave od virusa egoizma i samosažaljenja kojim su zaraženi.

Budite ljubav, jer takvi ste se rodili. Život nastaje iz ljubavi. Tu ne mislim na seks, nego na ljubav stvoritelja koji nam je podario život. U svima nama je izvor ljubavi i osobne moći sa kojom smo došli na ovaj svijet i koja strpljivo čeka da ju osvijestimo i krenemo širiti svijetom. Zato smo se rodili, zato živimo. Ako život traćimo na nešto izvan toga, to je kao da niti ne živimo. “U se, na se i poda se” nije vrijedno življenja, stoga, probudite se, osvijestite izvor ljubavi i moći unutar sebe, skinite veo iluzije nemoćnika i budite svjetlo za one koji to još ne znaju ili ne mogu iz nekog razloga. Tako će život na zemlji postati skladan jednoga dana, a početak mog teksta će vjerojatno potpuno drugačije izgledati ako će ga pisati neko biće koje će jednom živjeti u takvom, ljubavlju ispunjenom svijetu.

Kako dolazi i korizmeno vrijeme, odlučite u njemu učiniti nesto dobro i lijepo, a ne se samo odreći se kave, čokolade,… ili nečeg čime opet na indirektan način činite sebičnu korist sebi. Moja je nakana ove godine napraviti post na negativizam, odreći se svake negativne misli, riječi ili djela. Pozivam i vas da mi se pridružite, da bodrimo jedni druge i jačamo u svojoj nakani da budemo pozitivni. Što nas je vise, svijet je ljepše mjesto, a ako ništa drugo, imat ćemo barem oazu pozitivizma.

Uključiti se možete putem maila [email protected], ništa ne košta, ne obavezuje, to je samo mjesto na koje se možete javiti da se pohvalite kako napredujete sa svojom nakanom ili da se javite kada vam je potrebna podrška da nastavite dalje.

[ad id=”40551″]

Pozitivni pozdrav.!                                                                                                                                                       piše: Bojana Svalina/blog.vecernji.hr

facebook komentari