Pratite nas

Intervju

Postati subjektom međunarodne zajednice je stvar odluke

Objavljeno

na

ponosSasvim sigurno ne spadaju u ugodna ona buđenja u kojima nas dočekaju izvješća koja pokazuju kako smo najgori. Budući da se malo tko od nas želi poistovjetiti s epitetom najgorega, to onda najgorima nazivamo nekog drugoga, izvan nas. Zato su nam dobrodošle javne osobe, naročito one koje žive od proračunskog novca. I eto nas kod rješenja, našli smo sigurnog krivca i sigurno najgore u državi – Vladu,premijera, predsjednika.

U pretpovijesna vremena su krivci bili na nebu – gromovi, oluje, potresi, poplave. U ova liberalna vremena su malo bliže – na Pantovčaku, u Banskim dvorima, na Markovom trgu. I ne traže molitve, klanjanja, čak niti poslušnost. Mehanizmi koji upravljaju društvom se nalaze iznad njih pa je posljedično i ta naša tobožnja upravljačka elita tek kotačić u tom mehanizmu.

Iako prosječni Hrvat još samog sebe nije prepoznao kao građanina Europske Unije,kao člana elitnog svjetskog kluba, svejedno mu ta činjenica određuje svakodnevni život. Koji je uglavnom pretvoren u svakidašnju jadikovku. S razlogom. Svoju kreativnu sposobnost, svoje talente i svoju slobodu je predao sustavu prije nego li ih je uopće osvijestio. Međutim, hrvatskoj državi, u stvarnosti nesuverenoj pokrajini Europske Unije, ti talenti, ta kreativna sposobnost i ta sloboda ne trebaju. Oslobađanjem te snage pojedinca, koju ima kako bi ostvario svoju svrhu, opravdao dar života, pukle bi sve ograde kojima se zaštitila desetljećima stvarana malobrojna skupina ljudi koji vuku korist iz upravljanja neosviještenom masom razjedinjenih pojedinaca koji danas čine hrvatski narod u izumiranju. Elita je stvorila negativnom selekcijom stranačke politbiroe koji se izmjenjuju na vlasti kako bi elita ostala elita,a narod ostao skupina razjedinjenih pojedinaca.
Otud sva ova iseljavanja iz Hrvatske i odlasci u druge zemlje pri čemu nije bitno to što su druge, već to što su drugačije.

Narav ovog svijeta određuje priroda novca. Koja je okvir za svakog pojedinca, svaku lokalnu zajednicu i svaku državu. Taj okvir nije vidljiv izbliza i mnogi, ne uočavajući ga, misle kako i ne postoji. Ono što izbliza vidimo kao nešto negativno, kao pohlepu, kao krivnju, kao neodgovornost ljudi koji precjenjuju svoje mogućnosti pa dižu kredite koje ne mogu vratiti, s pozicije države, s pozicije upravljačkog mehanizma jest upravo ono što mehanizam pokreće.

Vrline pojedinca koje prepoznajemo kao marljivost, štedljivost, skromnost su istovremeno mane, ono što državu gura u propast. Dostatnu količinu novca u optjecaju mogu osigurati samo novi krediti. Za državu je svejedno tko se zadužuje. Tvrtke, pojedinci ili država sama. Jedino bitno za gospodarski rast jest stalno zaduživanje. Dok smo s Račanovom Vladom imali početno zaduživanje države koje je potaklo rast, sa Sanaderovom Vladom smo imali paralelno zaduživanje države i građana koje je bilo u temelju daljeg gospodarskog rasta. Financijski nepismene građane nitko od državnih upravljača, nitko od intelektualne elite nije upozorio da se krediti mogu vratiti samo na dva načina – izvozom roba i usluga ili predajom narodnih resursa. Jasno je kako nikakvih teorija zavjere nema u imenovanju banaka kao centara moći koji su svojim odlukama o financiranju potrošnje usmjeravali hrvatsku državu i narod u njoj prema propasti.

Zato premijer Milanović ispravno primjećuje kako su iscrpljeni modeli rasta koje smo imali u doba Račana i dr Sanadera. Vodenični mlin (gospodarstvo) se manjim dotokom vode (novca koji je dug) vrti sve sporije i sporije. Nije pomoglo ni drastično zaduživanje države, ubacivanje novog novca (novac je uvijek i samo kredit koji se mora vratiti s kamatama, a povrat kamata je moguć samo dizanjem novih kredita i tako u beskonačnost) jer su propali zupčanici stroja (narasli su golemi unutarnji dugovi, broj blokiranih računa građana i iznos duga, broj stečajeva i broj ovrha nad nekretninama – što je izraz predaje resursa). I evo nas između čekića i nakovnja – država kao nesuverena pokrajina EU se ne smije zaduživati više (EU ne dopušta rast proračunskog deficita), narod se ne želi dalje zaduživati i dosad samoregulirajući mehanizam, perpetum mobile za elitu koja gospodari svijetom,pa i s nama, zapinje. Guverner HNB-a u svojim izračunima, kao i ostale institucije neće pogriješiti u procjenama za slijedeću godinu ni za lipu. Rast će biti 0,2% ako temperatura u ljetnim mjesecima bude iznad 30 C na moru ili će pasti za 0,2% bude li više kišnih dana.

Milanović rezignirano uzvraća s To je tako, živimo u takvom okruženju. Opstat će rijetki izvoznici, korupcijski umreženi opsluživači države i njenih natječaja, koncesionari ribogojilišta, kamenoloma, vodnih izvora. Vitalni dio nacije će u dalje iseljavanje i 2015-a će nas dovesti korak bliže tuđem neprijateljskom preuzimanju preostalih resursa.
Ta izvjesnost mrvljenja naroda pod vrtnjom sudbinskog kotača proizlazi iz kukavičluka naroda koji je tek zbroj pojedinačnih kukavičluka. U kojemu je lakše pobjeći vani, lakše slijediti kukavičluke Karamarka ili Milanovića, nego li ostati i prisiliti gubernatore Hrvatske na micanje ograda postavljenih oko kreativnih sposobnosti pojedinaca.
Da bismo izbjegli sudbinu Bosne koja tavori u baruštini koja se samoodržava u rastu iz raspadanja i preslikali put Hercegovine koja je sve svoje mane pretvorila u prednosti, moramo se financijski opismeniti, shvatiti svijet oko sebe i prepoznati svoje šanse u sukobima većih država i naroda. Što ne znači da moramo izvoziti oružje i od svog rada i znanja stvarati pretpostavke Zla, kao što smo to činili izvozom oružja za sirijske pobunjenike koji su se prometnuli, kao što to Zlo i inače čini, u neprijatelje nas samih. Ograničavajući faktori koji proizlaze iz ograničenog suvereniteta radi našeg članstva u EU nam pri tom ne smiju biti opravdanje. Neovisnost u današnjem svijetu nije moguća. Moguća je i stvarna jedino međuovisnost. Koja se mora najprije osvijestiti unutar nas, unutar Hrvatske. Kako bismo stvorili uzajamno povjerenje, između pojedinaca, između gospodarskih subjekata, između države i naroda. Država, preko svojih institucija koje smo i oformili kako bismo podijelili odgovornost, mora osigurati stabilan dotok novca u sustav i pri tom mora biti hrabra, odlučna i beskompromisna, spremna ući u sukob sa svakim tko se otporom identificira kao kočničar, trut, prezirni sebičnjak nesposoban vidjeti širi društveni uspjeh kao svoj osobni.

Taj dotok mora biti određen sidrima koji ne daju nikakvom nevremenu da naš brod raznese o hridi. Moramo znati kamo idemo da bismo tamo došli.
Da bismo pošli bilo kamo, treba nam gorivo. Energetska neovisnost koja je preduvjet za bilo kakvu sposobnost bivanja subjektom međunarodne zajednice. Hrabrošću izvršne i zakonodavne vlasti možemo osigurati zaposlenost građevinske operative koja već postoji, s resursima koje posjedujemo i od ovisnika-uvoznika postati izvoznici energenata. Dakako da za to nije nužno prekopavanje Jadranskog mora, tog jedinog našeg hranitelja koji nas spašava od opće gladi. Bez prihoda od turizma ne bi bilo dovoljno trave po ličkim pustopoljinama da nas prehrani. Zato moramo turizam čuvati od svih potencijalnih napadača i uništavača dok god se ne odlijepimo od ovisničkog preživljavanja od turističkih prihoda.

Svaku strukturu koju smo izgradili u doba bjesomučnog zaduživanja u inozemstvu, danas moramo protresti i osigurati u tim strukturama mjesta za najbolje od nas,a svakomu koga ta trešnja izbaci osigurati egzistencijalni minimum dok novouspostavljeni sustav ne počne donositi rezultate. Država preko svojih institucija, ljudi u njima, od činovnika do ministara treba uspostaviti, kao vrhunaravni hrvatski interes, poštovanje drugih i skrb za potencijal u svakom čovjeku koji se i rodio samo zato kako bi taj potencijal ostvario.
Poticanje sukoba unutar naroda, iskazivanje prezira prema narodu, čemu svjedočimo svakodnevno gledajući ponašanje političke elite, one pozicijske i opozicijske, garant je daljeg rastakanja nacionalnog bića, daljeg sputavanja potencijala naroda i rad koji je izravno usmjeren protiv svakog od nas.

Ne odreknemo li se zla u nama, nećemo napraviti mjesta za dobro i u tom je odgovornost svakog od nas za vlastitu sudbinu. Okupljanje u plemenske zajednice, u čopore koji se bore jedni protiv drugih,a resursa sve manje, neće nas učiniti subjektom života. Ostat ćemo i dalje objekt kojemu se stvari događaju, koji plutaju onako kako ih struje nose.

Hrvatska u 21.stoljeću, kao slobodni subjekt u međunarodnoj zajednici jest stvar odluke, a ne mogućnosti.

Patriot

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Intervju

Plenković: Rasprava u Saboru pokazala kritizerstvo bez argumenata

Objavljeno

na

Objavio

U povodu prve godine rada svoje Vlade, premijer Andrej Plenković Hrvatskom je saboru podnio izvješće.

U jednosatnom govoru spomenuo je mnoge probleme s kojima se Vlada susrela u protekloj godini. Oporbeni klubovi žestoko su kritizirali njegov govor.

U razgovoru za HRT premijer Plenković je rekao kako je rasprava u Saboru pokazala jedno kritizerstvo bez argumenata koje nije bilo na razini jedne konstruktivne rasprave. Meni se čini da smo na sva četiri ključna stožerna programa naše vlade odgovorili. Unijeli smo gospodarsku sigurnost, rast i društvenu solidarnost.

Naglasio je činjenicu da nije bilo trećih izbora u manje od 24 mjeseca, a to bi bilo jako loše i za institucije i za političke stranke. S te strane sam jako zadovoljan da su kolege iz HNS-a prepoznali poruku važnosti stabilnosti, koja je bila poruka međunarodnim financijskim, gospodarskim institucijama.

Pogledajte gospodarski rast, smanjenje javnog duga, proračunskog manjka, najnižu stopu nezaposlenosti, najbolju turističku sezonu… Svi pokazatelji idu u pozitivnom smjeru, istaknuo je Plenković.

Govoreći o problemu iseljavanja iz Hrvatske, premijer je rekao kako to nije problem nastao 16. listopada 2016. godine, već problem koji traje već nekoliko godina. Naš je cilj demokratska revitalizacija zemlje i u tom smislu smo poduzeli niz mjera. Sve njih sam pobrojio u godišnjem izvješću pred zastupnicima. Od rodiljnih naknada, porezne reforme, sufinanciranja stambenih kredita.

Sve su to mjere koje idu za demografskom obnovom, a sadržane su u našem programu. One će ići za tim da našim mladim obiteljima stvorimo preduvjete da ostanu u Hrvatskoj, kazao je. Istaknuo je kako je jučer na užem kabinetu Vlade odlučeno da će se pronaći sredstva za svih 2400 zahtjeva koji  su podneseni za stambeno sufinanciranje.

Premijer je istaknuo kako su početkom godine prepoznali probleme u Agrokoru i na njih reagirali na najbolji mogući način. To je kompanija koja je u privatnom vlasništvu i koja je imala velik utjecaj na hrvatsko gospodarstvo. Nismo imali drugog scenarija nego ići s posebnim zakonom koji bi spriječio gospodarski i financijski krah ne samo te kompanije već i kompanija koje su s njom povezane, rekao je. Dodao je i da je to bila politička odluka i jedini mogući politički odabir.

Kolege iz oporbe ne prepoznaju ono što smo učinili i dobili s Lex Agrokorom. Ispadamo kao netko tko je napravio neki potez koji nije bio dobar. Nismo radili populistički, nismo radili napamet. Na nama je bilo da utvrdimo činjenice, a na savjetnicima da pomognu u dogovoru s vjerovnicima kako napraviti  put prema nagodbi i dugoročnoj održivosti kompanije i očuvanju radnih mjesta, istaknuo je Plenković.

Na pitanje je li potrebno utvrditi političku odgovornost kad je u pitanju Agrokor, premijer je kako im je u interesu da se se rasvijetle sve okolnosti koje su dovele do ove situacije u Agrokoru. Hoće li to biti istražno povjerenstvo ili neki drugi način rasprave u Saboru pred nekim saborskim odborom – to je pitanje u vezi kojega smo otvoreni.

Ono što je važno reći je to da samo istražno povjerenstvo regulirano zakonom te da njegov Članak 4 ne ostavlja baš previše mjesta za interpretaciju. Prema mišljenju mnogih pravnih autoriteta ukoliko se pokrene kazneni postupak istražno povjerenstvo prestaje s radom. To ne znači da Vlada i HDZ ne žele da se rasvijetli sve vezano uz Agrokor. Upravo obrnuto, mislim da bi to bilo zdravo za hrvatsko društvo, naglasio je Plenković.

Plenković: Ova godina bila je za Hrvatsku jedna od najizazovnijih nakon Domovinskog rata

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Todorićev prvi intervju nakon sloma Agrokora

Objavljeno

na

Objavio

Ivica Todorić dao je intervju agenciji Bloomberg, kazavši kako vlada sada vodi tvrtku u krivom smjeru.

Ambiciozno širenje Agrokora imalo je smisla gledno iz poslovne perspektive, ustvrdio je Ivica Todorić u intervjuu za Bloomberg, prvom otkad je morao otići sa čela koncerna te poručuje da hrvatska Vlada danas vodi prehrambeni koncern u pogrešnom smjeru.

Todorić ne priznaje bilo kakve strateške greške izuzev nedovoljne komunikacije, ističe Bloomberg. Intervju je vođen elektronskom poštom i naknadnim telefonskim razgovorom.

Todorić tvrdi da bi Agrokorovi planovi, uključujući i najveću akviziciju, onu slovenskog maloprodajnog lanca Mercatora, polučili željene rezultate da je dobio dovoljno vremena da ih provede u djelo.

“Imali smo jasan plan i strategiju”, tvrdi Todorić, osnivač i još uvijek vlasnik prehrambenog koncerna. “No, Vlada nam nije dozvolila da ga provedemo u djelo.”

Agrokor zapošljava 57 tisuća radnika, a njegov portfelj uključuje, između ostalog, proizvođače hrane i energije i softverske kompanije na čitavom području Balkana.

Todorić je izgradio grupu tijekom desetljeća tranzicije Jugoslavije u tržišno gospodarstvo da bi potom prepustio kontrolu nad kompanijom izvanrednoj upravi koju je imenovala hrvatska Vlada kako bi se provelo restrukturiranje i izbjegao potencijalni slom koji bi uzdrmao gospodarstvo cijele regije, piše Bloomberg.

Nekada je bio najbogatiji građanin Hrvatske a danas spočitava sam sebi da nije pravodobno javno reagirao na bojazni investitora.

Vrijednost Agrokorovih obveznica snažno je pala od siječnja jer kreditori nisu bili sigurni kako će konglomerat riješiti problem sedam milijardi dolara duga, nagomilanog radi financiranja poslovnog širenja.

“Moja je najveća odgovornost što nisam bio prisutan u medijima, nisam komentirao ni opovrgavao određene priče koje su objavljivane ili se o njima pričalo”, kaže Todorić. “Nismo imali vremena objašnjavati nekim ljudima što radimo”, dodaje.

S dolaskom izvanredne uprave, Todorić je formalno ostao vlasnik koncerna, ali ne može sudjelovati u odlučivanju o njegovu restrukturiranju niti o poslovnoj strategiji.

Tvrdi da zbivanja nakon njegova odlaska odražavaju “nekompetentnost i bezakonje”. Kaže da razmišlja o tome kako da se suprotstavi Vladi u pitanju ‘lex Agrokora’, posebnog zakona koji je Hrvatska usvojila kako bi stvorila pravni okvir za preuzimanje njegove kompanije.

Mercator je, po njegovim riječima, bio “logična akvizicija gledano iz poslovne perspektive”.

“Rezultat je bilo drugi po veličini maloprodajni lanac u jugoistočnoj Europi, s prihodima od šest milijardi eura i 2.000 trgovina. Morate razumjesti da tako komplicirani i krupni procesi traju”, ističe Todorić.

Iako su početne istrage u travnju razotkrile “moguće nepravilnosti” u Agrokorovim poslovnim knjigama, Todorić je njihove rezultate otklonio kao nastojanja Vlade da “upotrijebi revizore za svoje političke ciljeve”. “Nema sumnje da sam griješio, svatko tko radi griješi, a ja sam radio dan i noć 40 godina kako bih izgradio Agrokor”, napominje.

“Teško je izdvojiti jednu stvar ali u cjelini gledano, postigli smo nevjerojatan uspjeh. Stvorili smo najveću kompaniju u ovom dijelu Europe”, zaključuje Todorić.

facebook komentari

Nastavi čitati