Pratite nas

Gonjanje

Potpuni fijasko ’50 nijansi sive’ u Berlinu

Objavljeno

na

Neki tvrde da je redateljica zagladila najgore klišeje iz romana. Ipak, u srijedu je prikazan slab i tanušan film

Publika filmskih festivala neizbježno je građansko-elitistička i obično ima razvijen nos što je “in”, a što je “aut”. U životu sam mnogo vremena proveo na filmskim festivalima, i mnogo puta doživio kako su se populistički hitovi na festivalskom terenu suočavali s prezirnom reakcijom. Vidio sam kako je Cannes masakrirao ekranizaciju Dana Browna. Ipak, nisam još doživio da je jedan film na festivalu dočekan s takvom erupcijom podsmijeha kao filmska verzija “50 nijansi sive” britanske redateljice Sam Taylor Johnson.

Ironični aplauz

jamie-dornan-fifty-shades-of-grey-christianPrisutni novinari s vremenom su se počeli glasno smijati i zviždati na svako klišeizirano mjesto ili lošu liniju dijaloga. Kako je projekcija tekla, cijela se stvar pretvarala u javno giljotiniranje i završila na koncu salvom glasnih zvižduka i ironičnog aplauza. Predložak Britanke E. L. James prodan je u 100 milijuna primjeraka, iako su se svi izrugivali autoričinom groznom stilu, a o knjizi nitko nije imao jedne lijepe riječi. Čini se da bi filmskih “50 Shades” moglo poći istim putem.

Erotski roman E. L. James pretvorio se od digitalnog samizdata u globalni kulturni fenomen negdje 2011./12., kad je roman na listama prodaje preskočio J. K. Rawling i Suzanne Collins te postao najprodavanija knjiga jedne autorice u povijesti. Salman Rushdie pisao je da je to “najgore napisana tiskana knjiga ikad”, “50 Shades” su opisivali kao “porno za mame”, medijolozi su tumačili uspjeh knjige kao uspjeh nove platforme (e-knjige) i početak nove ere, a hrvatske knjižničarke su mi tvrdile da su se zbog “50 nijansi sive” žene učlanjivale u knjižnicu nakon desetljeća nečitanja. Čim je knjiga postala bestseler, pojavili su se naravno i planovi za adaptaciju. U početku, oni su bili vrlo ambiciozni. Spominjali su se ozbiljni režiseri ( Steven Soderbergh), kao i poznati glumci ( Ryan Gosling).

Loš start

Na koncu, “Universalova” se produkcija svela na kudikamo manju mjeru. Kao redatelj angažirana je britanska fotografkinja i relativno neiskusna redateljica Sam Taylor-Johnson, koja se u intervjuima žalila ne neizdrživ pritisak i kontrolu autorice knjige. Ukratko, stvari od početka nisu mirisale dobro.

Moram odmah reći – spadam u onu polovicu građana Hrvatske koji nisu čitali “50 Shades of Grey” (ta se polovica zove muškarci). Stoga ne mogu film uspoređivati s knjigom, premda mi neki kolege i kritičari tvrde da je Taylor-Johnson čak zagladila neke najgore klišeje iz romana. Međutim, ono što je u srijedu prikazano pred očito nedobronamjernom i nabrušenom berlinskom svitom naprosto je – slab i tanušan film.

fifty-shades-grey

Prvi problemi filma počinju već od scenarija. Dijelom se može razumjeti da je scenarij formulaičan ljubić, jer je takva i knjiga. Ali – mora li Anastasia Steele baš pasti Greyu u zagrljaj da se spasi od jurećeg biciklista? Moraju li likovi izgovarati rečenice kao “gdje si bila do sada u mom životu?”, na što slijedi odgovor “čekala sam te”? Moramo li u filmu koji važi za sodomu i gomoru erotske opačine čekati 55 minuta da vidimo prvi sado-mazo prizor? Treba li Grey nakon seksa baš sjesti uz koncertni klavir i prebirati sonate, i mora li to Anastasia Steele slušati ogrnuta u plahtu uz kontraliht mjesečine? Je li se u tu situaciju i filmove moglo unijeti malo krvi i života, kako je to dojmljivo napravila Catherine Hardwike u filmu po drugom romantičnom bestseleru, “Sumrak”?

Što se tiče same glumačke podjele, ona je neujednačena. Dakota Johnson (inače kći Dona Johnsona i Melanie Griffith) solidna je glumica koja se u filmu hrva s groznim linijama dijaloga te bori s činjenicom da njen lik u osnovi ima samo dvije reakcije: postiđeno kolutanje očima i sladostrasno uzdisanje. No, dok Dakota Johnson približno odgovara onom što bi književna junakinja trebala biti, Jamie Dornan upravo je nevjerojatno krivi kast. Ako bi lik bogataša/džentlmena/sadista Greya trebao biti zavodljiv, a istovremeno dominantan, prijeteći i opasan, kod Dornana to uopće ne postoji. Filmski Grey doima se kao nezreli srednjoškolac sa šarmom i frizurom jugoslavenskih nogometaša iz 80-ih. Umjesto smjese Hannibala Lectera i Roberta Pattinsona, dobili smo seoskog lolu.

Nema nikakve sumnje da će filmskih “50 Shades of Grey” proći slično kao i knjiga. Bit će predmet elitističke poruge, ali i zlatna koka svima koji su ga radili. Ne vjerujem da će požaliti što su ga snimili. Ali požalit će sigurno što su ga dali prikazati u Berlinu.

U srijedu i četvrtak, u natjecateljskom programu Berlinalea, prikazana su dva nova filma. “Elser” Olivera Hirschbiegela priča je o anonimnom zanatliji iz Wurttemberga koji je 1939. – koji tjedan prije objave rata – pokušao priručnom bombom u Münchenu ubiti Hitlera.

Riječ je o filmu koji je ovdje u Njemačkoj dočekan s ogromnom pažnjom i o kojem će jamačno još biti mnogo govora. Uz “Elsera”, natjecateljski je program donio i novi film britanskom multimedijskog eksperimentatora Petera Greenawaya. Njegov “Eisenstein u Guanajatu” bavi se slavnim sovjetskim redateljem Sergejem Ejzenštejnom, preciznije – s osam mjeseci koje je Ejzenštejn proveo u Meksiku pripremajući nikad dovršeni film “Que Viva Mexico”. U Greenawayevoj interpretaciji, tih osam mjeseci period su redateljeva čulnog buđenja i otkrivanja homoseksualnosti. Upravo taj “gej” sadržaj razlog je što je Rusija – sukladno novim Putinovim homofobnim zakonima – Greenewayu uskratila suradnju, uključujući arhivske snimke. Film je ovdje primljen dobro, premda nije mnogo više od sočne trač-partije.

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Gonjanje

Ornela Vištica uvjerljivo je najljepša Hrvatica!

Objavljeno

na

Objavio

Ornela Vištica uvjerljiva je pobjednica Večernjakova izbora za najljepšu Hrvaticu. Mostarska glumica dobila je čak 4564 vaša glasa ili 33,64 posto u anketi koja je trajala tjedan dana.

Na drugom je mjestu voditeljica Tatjana Jurić, koja je prikupila gotovo upola manje glasova od Ornele – 2348 ili 17,22 posto, a treća glumica Nataša Janjić s 1738 glasova ili 12,73 posto.

Četvrto mjesto zauzela je pjevačica Lana Jurčević, koja ima 1344 ili 9,86 posto, a peta je njena kolegica Nives Celzijus, za koju je glasao 1071 čitatelj, odnosno 7,86 posto.

facebook komentari

Nastavi čitati

Gonjanje

DODATNA OPREMA

Objavljeno

na

Objavio

Potaknut upisom koji je promišljeno i mudro postavila Nina Vujicic, a koji se tiče prigovora na ekstremnu dodatnu opremu neke familije na plaži, i kolikoćom i kakvoćom, jer mislim da se radilo i o suncobranu koji je zaklanjao pogled, dao bih dvije-tri napomene, piše prof.dr. Kristijan Krkač

(1) Možda je to samo ekstreman slučaj iste pojave. Između toga i postavljanja dva prazna ručnika u pol 7 ujutro, a na kojima netko leži samo od 11 do 12, a oni na plaži prazni ostaju celi dan, samo je razlika u stupnju, ali ne i u vrsti. Možda je i razlika u vrsti ako se zaklanja pogled što je vrsta onečišćenja vizualnog prostora ili vizure, ali čak i to je samo ekstreman slučaj poput onog kad se među mirise mora, krema za sunčanje i znoja umiješa miris posebne kobase ili kulena serviranog na plaži točno u podne na +35°C. To je samo ekstremni slučaj iste pojave.

(2) Problem “dodatne opreme” za plažu je tema za knjigu i vrti se između na prvi pogled dviju krajnosti. Jedna je kupaći kostim, japanke i možda ručnik, a druga je super-svemirska-najnovija-oprema-za-sve. Teško je ovdje pronaći pravu mjeru. Super-dodatnu opremu bi se moglo ograničiti ako se njome drugima uskraćuju jednaka prava, npr. pogled prevelikim suncobranom, kao što je ograničena i minimalna oprema, primjerice barem kupaćim kostimom, recimo da je toples dopušten, dok nudisti imaju svoju plažu.

(3) Postoji praznovjerje o “minimalnoj opremi”. Mislimo da vidimo opuštene ljude na plaži samo u kupaćem kostimu, japankama i s malim ručnikom, ali zaista vidimo zastrašujuću “dodatnu opremu”, ali je nismo svjesni. Te su žene i muškarci odlazili prije godišnjeg na zdravstveno štetne kure mršavljenja, u teretane u kojima su se iscrpljivali i žderali sva moguća štetna sredstva, zatim otišli na jedno umjereno kvarcanje, tek toliko da ne dođu „beli ko sir“ na plažu, a i da ostave dojam osobe koja je već bila na moru. Tu su zatim i zaštitne kreme, sunčane naočale, badekostimi, japanke, itd. sve brendirano po najnovijem savjetu „plažnogfešngurua“.

Da, to na prvi pogled ne izgleda kao “dodatna oprema”, ali već samo jedno buđenje pokraj takve osobe par mjeseci kasnije, recimo između Badnjaka i Novog leta, otkriva zastrašujuću istinu i odjednom dobijemo na dar od Bogova estetike viziju Morpheusa koji nam izgovara kanonsku rečenicu „Dobro došao u pustinju stvarnosti“.

Na prvi pogled „dodatna oprema“ je loša. A posebno je loša ona na prvi pogled nevidljiva „dodatna oprema“. No možda se varamo. Možda nema ničega ispod „dodatne opreme“. Ona je sve. Ona je stvarnost, a praznina ispod je privid. Živjela dodatna oprema! Pa makar samo tih 2 tjedna na plaži.

izv.prof.dr. Kristijan Krkač

facebook komentari

Nastavi čitati