Potres u Regionu

3

Hrvatski su regionci izvan sebe. Ne shvaćaju što im to čini međunarodna pravda. Nakon srpsko-ruske vojne vježbe pred neuređenom hrvatsko-srpskom granicom puče grom iz vedra – Haaga!

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju nakon 11 i pol godina suđenja Vojislavu Šešelju zbog ratnih zločina pustio četničkoga vojvodu na privremenu slobodu – bez presude i bez uvjetā! I, evo, vojvoda Voja, samouvjeren kao prije četvrt stoljeća, pred oduševljenim mnoštvom usred Beograda opet gromoglasno crta zapadne granice Velike Srbije na potezu Virovitica – Karlovac – Karlobag.

Zvuči groteskno. Ali nikako nije posve šuplje. Ima tu nešto. U najmanju ruku pomno je izabran čas. Slavni je Haaški sud vjerojatno imao na umu 23. obljetnicu pada Vukovara i kampanju za predsjedničke izbore u Hrvatskoj.

Vojvoda Voja brzo shvaća. Odmah je uhvatio trenutak za čuperak. Iz Beograda je 18. studenoga na velika zvona čestitao „vascelom srpstvu“ „Dan oslobođenja srpskog Vukovara“. Hrvati su u prvi mah reagirali tiho. Oni su, kao i prijašnjih godina, skrušeno koračali u žalobnoj Povorci sjećanja od Bolnice do Memorijalnog groblja. Tamo su misom zadušnicom odali počast poginulim i pogubljenim braniteljima Grada. Predsjednik Republike Ivo Josipović bio je neobično samozatajan. On je u dvorištu Bolnice sa svojom visokom pratnjom – bez kamera i mikrofona – komemorirao vukovarsku tragediju. Zatim se neopazice priključio Povorci sjećanja. Na posljetku je odnekud, na sporedni ulaz, među prvima ušao na Memorijalno groblje, položio protokolarni vijenac i „volšebno“ nestao s groblja ne čekajući kraj tužne svečanosti.

I već se mislilo da će srpska „ujdurma“ kao obično proteći bez odjeka, u pobožnoj regionskoj šutnji, kadli se u hrvatskomu javnom prostoru, kao da je netko dao znak, diže silna buka i dreka, nalik na zatvorsku pobunu! Svi viču i udaraju žlicama u prazne porcije. Radio, televizija, novine, internetski portali – sve se to domoljubno pomamilo te časti vojvodu Voju neviđenim publicitetom, kakav jamačno ne bi dali ni pokojnomu Draži da nekim čudom „vaskrsne“ na Kalemegdanu.

U takvu ozračju nisu mogle šutjeti ni vlast ni oporba. Prva se, kao što je i red, oglasila ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić. Ona je diplomatski suptilno, što god to značilo, izrazila sućut srpskoj vladi. Ministar pravosuđa Orsat Miljenić bio je žešći. On je zaprijetio Srbiji da je ne će pustiti u Europsku uniju dok se politički ne uljudi. Predsjednik Vlade Zoran Milanović samo je gledao i slušao. Mnogi mu to zamjeraju. Ali njega treba razumjeti. Čovjek je svjetski intelektualac. Vjerojatno bi i on štogod umno rekao, ali kako kad ga noblesse oblige (plemstvo obvezuje)? On je, sjetimo se, u Beogradu svečano obećao „dati sve od sebe“ da Srbija što prije uđe u Europsku uniju. Da mu sada kakva domoljubna žaba iskoči iz usta, kako bi to odjeknulo u Bruselju? To bi, bez sumnje, bilo flagrantno kršenje zavjeta Regionu.

Za razliku od muka izvršne vlasti, predmet je domoljubnog bijesa, uz nepomućenu odanost Regionu, prava slastica za kljucanje u parlamentarnim kokošinjcima. Pri tomu se, naravno, dobro pazi da se ne ugrozi prijateljska vlast Šešeljevih i Miloševićevih šegrta u Srbiji. Svetogrdno bi naime bilo spominjati se što su Tomislav Nikolić, Aleksandar Vučić i Ivica Dačić radili za srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku. Ili, još gore, da je vojvoda Nikolić i iz svoje današnje proeuropske surke u Frankfurter Allgemeine Zeitungu poučavao novinara da je Vukovar srpski grad i da se Hrvati ne trebaju u nj vraćati. Stoga će kukurikavci, formalni i neformalni, svoj bijes suglasno usmjeriti na – Haaški sud! U Hrvatskomu saboru Deklaracijom o vojvodi Voji, u Europskom parlamentu Rezolucijom o vojvodi voji.

Eto, i to smo doživjeli! Na pravdu Haaškoga sudišta danas najžešće udaraju oni koji su zdušno surađivali s njegovim Tužiteljstvom kada se sudilo hrvatskim generalima: Florence Hartmann, glasnogovornica i savjetnica Carle del Ponte; Vesna Škare Ožbolt, bivša ministrica pravosuđa, koja je u ime Sanaderove Vlade bila domaćica svečane večere priređene u čast Carle del Ponte; Jadranka Kosor, bivša predsjednica hrvatske Vlade, koja je, na zahtjev Sergea Brammertza, brutalno zlostavljajući hrvatske branitelje, tražila nepostojeće topničke dnevnike kako bi se dokazalo prekomjerno granatiranje Knina. Veselo je to udarništvo. Ali ne može biti zadovoljština nama „luđacima“ koji smo od početka upozoravali Hrvate da Haaško sudište nije osnovano da dijeli pravdu, nego da gasi ratni požar u Regionu.

Stoga je u ovoj domoljubno-pravedničkoj halabuci najsmješniji Ivo Josipović. Predsjednik se doista drži kao Kujundžićev „mali miš koji narodu krade istinu“. Pravnik se pismom žali Theodoru Meronu, predsjedniku Haaškoga sudišta, na odluku njegova suda?! I priprema, po uzoru na srpskoga Vuka Jeremića, hrvatsku jeremijadu u Vijeću sigurnosti i Općoj skupštini Ujedinjenih naroda?! Sramota. Suverena bi država, kao što veli Kolinda Grabar Kitarović, samo pozvala svoga veleposlanika iz Beograda – na konzultacije.

Benjamin Tolić/HRsvijet

facebook komentari

  • peppermintt

    jako dobar tekst 🙂

  • peppermintt

    Pravnik se pismom žali Theodoru Meronu, predsjedniku Haaškoga sudišta,
    na odluku njegova suda?! I priprema, po uzoru na srpskoga Vuka Jeremića,
    hrvatsku jeremijadu u Vijeću sigurnosti i Općoj skupštini Ujedinjenih
    naroda?! Sramota. Suverena bi država, kao što veli Kolinda Grabar
    Kitarović, samo pozvala svoga veleposlanika iz Beograda – na
    konzultacije.”

  • Herceg-Bosna

    za šešelja