Pratite nas

Povijesnice

Poubijali su nas, rastjerali su nas, podijelili su nas…

Objavljeno

na

U samostalnoj Hrvatskoj vlada sveopće nezadovoljstvo, s naglašenim siromaštvom i upropaštenim gospodarstvom, beznađem, a ne vidi se izlaz iz takvog stanja. S pravom se postavlja pitanje zašto nam je tako. Tragedija je u tome što je sve jasno i na sve probleme odgovor daju povijesne činjenice. Kako je Hrvatima kroz cijelo stoljeće bilo zabranjeno da pišu i uče svoju stvarnu povijest, pa nisu ni svjesni što se to događa oko nas i zašto nam je tako. Naime, u svezi takvih uvjeta, Hrvati su jedini narod u demokratskoj Europi koji je povijesno politički neuk ili nepismen narod. Uz to, Hrvati su isto tako jedini narod koji nema razvijenu nacionalnu svijest, a ako nacionalne svijesti nema tad čovjek nije ni svjestan da onaj tko mrzi sve što simbolizira hrvatski nacionalni identitet da gazi po tom narodu, a narod vrišti i traži krivca među sobom.

sevo-600x451

Tko daje svoj glas Ivi Josipoviću ili ništa ne zna, ili se slaže s brutalnim i monstruoznim ubojstvom devetogišnje djevojčice Ružice Rosemarije Ševo od strane jugokomunističkoga režima kojemu su pripadali svi one koje brani i veliča sin Ante Josipovića

Da su Hrvati povijesno politički nepismen narod to potvrđuju činjenice, jer su kao narod, od 5. prosinca 1918. godine, obespravljeni po nacionalnom, kulturnom i ekonomskom pitanju. Čak i danas, 2014., hrvatskom narodu školske udžbenike i povijest pišu velikosrpsko-komunistički ideolozi. Hrvatska je jedina država demokratske Europe u kojoj su na vlasti recidivi zločinačkog velikosrpsko-komunističkog režima. To su sinovi i unučad, koji uživaju blagodati tog režima, a zadatak im je da svoje očeve sačuvaju od istine, a istina govori o ogromnim zločinima koje je taj režim činio nad hrvatskim narodom, pune 22 godine (1918. – 1941.), pa punih 45 godina od 1945. do 1990., pa ponovno od 2000. do današnjih dana. Sami su se hvalili o svojim zločinima, tako je velikosrpski zlotvor Aleksandar Ranković, početkom 1952. godine, podnoseći izvješće, izjavio da su od 1945. do 1951. likvidirali preko 586.000 državnih neprijatelja, od čega preko 500.000 Hrvata. Znači, od ukupnog broja likvidiranih 85 posto su Hrvati. Aleksandar Ranković početkom 1952.: Od 1945. do 1951. likvidirali smo preko 586.000 državnih neprijatelja, od čega preko 500.000 Hrvata!

aleksandar_rankovicVezano na tu temu, 15. kolovoza 2007. godine krčki biskup Valter Župan izjavio je u Bleiburgu da je Titin režim likvidirao preko 1.129.000 državnih neprijatelja. Ako primijenimo Rankovićevu formulu, da je od likvidiranih 85 posto Hrvati, znači da je taj režim likvidirao preko 960.000 Hrvata. Ti kosturi danas se nalaze u preko 1500 masovnih grobnica diljem Slovenije, Hrvatske i dalje po bivšoj Jugoslaviji. Unutar tog broja jesu i 69 likvidiranih hrvatskih emigranata po svijetu, od kojih većina po Njemačkoj. To su pak razlozi da se danas u Njemačkoj vodi postupak protiv organizatora tih likvidacija Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Iz toga proizlazi odgovor zašto su ovi velikosrpsko-komunistički ideolozi s Pantovčaka i Banskih dvora svim silama pokušali mijenjati i zakon i ustav kako bi onemogućili izručenje Parkovića i Mustaća njemačkom pravosuđu, jer se boje da će istina izaći na svjetlo dana.

Na tu temu, objavljen je podatak, neugodan za predsjedničkog kandidata Ivu Josipovića – „Talijani reagirali“ – Zločin stigao na naplatu. Radi se o tome da Talijani traže izručenje Josipovićevog oca Ante zbog monstruoznog ubojstva obitelji Ševo Stjepana i supruge Tatjane te devetogodišnje Rosemarie, pored Venecije 1972. godine.

Sve su to razlozi da danas, u samostalnoj Hrvatskoj, imamo dvije suprotstavljene ideologije, a to je ujedno odgovor, zašto nam je tako. U Hrvatskoj su prisutne dvije suprotstavljene ideologije, s tim da državnu politiku vode oni ideolozi koji su bili i ostali protiv rušenja Jugoslavije i protiv samostalnosti Hrvatske, ali zato danas ruše sve što je stvoreno u Domovinskom ratu. Te dvije međusobno suprotstavljene ideologije razlog su današnjem stanju u Hrvatskoj, a to su:

Jedna ideologija je nacionalna prohrvatska stvorena u Domovinskom ratu. Ta nacionalna ideologija suprotstavila se velikosrpsko-četničkoj agresiji na Hrvatsku, koja je desetljećima držala hrvatski narod obespravljenim po nacionalnim, kulturnim i ekonomskim pitanjima, a Hrvatsku i hrvatski narod sistematski pljačkala. Druga ideologija je anacionalna, velikosrpsko-četničko-komunistička koja je vladala od 1945. do 1990. godine, a 1991. izvršila vojnu agresiju na Republiku Hrvatsku. To samo po sebi govori da je to ideologija koja je bila protiv stvaranja samostalne Hrvatske, pa je logično da ruši sve što simbolizira hrvatski nacionalni identitet i hrvatsku samostalnost. Ako nema hrvatske samostalnosti tad nema ni Hrvatske ni hrvatskog nacionalnog identiteta, a na nacionalnom identitetu se zasnivaju sve države demokratske Europe. Taj rušilački program, oni su sami nazvali „detuđmanizacija“ samostalne Hrvatske i sistematski ga provode od 2000. godine. Taj rušilački nagon, uzročnik je svih posljedičnih problema koji nas prate, a koji su posebno vidljivi u propasti hrvatskog gospodarstva. Zbog tog oni zajednički štite agresora i prikrivaju posljedice srbočetničke agresije, a te posljedice prebacuju na politiku Tuđmana i HDZ, i pripisuju pretvorbi i privatizaciji, u što je osiromašeni narod prihvatio kao osnovni razlog upropaštenog hrvatskog gospodarstva Hrvatske. Taj problem trebamo prepoznati i riješiti ga možemo jedino i isključivo na predsjedničkim i parlamentarnim izborima.

Ivan Runje
izvor:Hrvatski fokus

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

19. rujna 1991. Beograd – ‘bacanje cveća’ pred tenkove koji razaraju Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 19. rujna 1991. dogodilo se poznato „bacanje cveća pred tenkove“ u Beogradu. Bilo je to prilikom kretanja Prve gardijske oklopne divizije JNA (poznatije kao elitna Titova divizija) prema hrvatskom gradu heroju Vukovaru.

Hrvatski junaci branitelji Vukovara uspjeli su razbiti jednu od najelitnijih oklopnih postrojbi Europe u to vrijeme.

Bio je to samo još jedno od niza „događanja naroda“ u glavnom gradu Srbije Beogradu čiji su građani masovno i učestalo sudjelovali na huškačkim ratnim mitinzima od 1987. nadalje. Tako se stvarala ratna atmosfera i podloga za agresiju na Hrvatsku i druge u cilju ostvarenja opće prihvaćene ideje Velike Srbije.

Tisuće Beograđana je oduševljeno izašlo na ulice pozdraviti tenkove koji su išli na Hrvatsku. Vukovar je razrušen, Hrvati pobijeni ili raseljeni, a slika o cvijeću i oduševljenju Beograđana ostala je u kolektivnoj memoriji hrvatskog naroda.

U to vrijeme razboriti i časni antiratni glasovi u Srbiji i Beogradu su postojali, ali bili su rijetkost kao i danas.

Naime, sličnu huškačku atmosferu pokušava podgrijati i današnje čelništvo Srbije koje je aktivno sudjelovalo u divljačkoj agresiji na Hrvatsku što huškanjem (Vučić), što kao četnički vojnik i agresor (Nikolić), a što kao jedan od najvažnijih političara u Srbiji u to vrijeme (Dačić).

Osim toga ovaj događaj, kao i donji TV prilog, jasno pokazuje da je iz glavnog grada Srbije Beograda kretala ne samo upravljačka i huškačka agresija na Hrvatsku, već da su u toj agresiji sudjelovali i Beograđani i drugi građani susjedne Srbije. To znači da je na djelu bila agresija Srbije na Hrvatsku, a ne građanski rat kao što su hrvatski političari s ljevice, (kvazi)povjesničari i velik dio nevladinih udruga godinama pokušavali sugerirati.

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

20 godina od autobombe u Mostaru: Mozak prvog terorističkog napada još u bijegu

Objavljeno

na

Objavio

20 godina od autobombe u Mostaru
Handalin plan predviđao je četiri potencijalna mjesta; zatvor u Šenoinoj ulici, prostor pored velike zastakljene zgrade za koju je on tvrdio da je hotel, benzinsku crpku i parking u središtu stambenog bloka u Splitskoj ulici

”Dana 18.09. 1997. godine, u 23.40 sati u Splitskoj ulici, u blizini ulaza br. 9 (prolaz iz Splitske ulice prema zgradi Policije), NN počinitelji su prouzročili eksploziju jake razorne moći, na mjestu uz sami stambeni blok, pri čemu je ranjeno, po podacima sa Kirurškog odjela KB Mostar, 29 osoba, od kojih su dvije u težem stanju, te je jedna otpremljena u KBC Split.

Među ranjenim osobama nalaze se i tri djelatnika PU Mostar, koji su radili na osiguranju zgrade PU Mostar”, navodi se u priopćenju za javnost nakon terorističkog napada u Mostaru.

Naime, u još uvijek nerazjašnjenom napadu, prije 20 godina je eksplodirala auto bomba s 30 kilograma TNT-a i MES-a, postavljena u vozilu Golf, piše bljesak.info

Osveta

Bomba je aktivirana satnim mehanizmom, a na mjestu eksplozije nastao je krater širine 240 i dubine 85 centimetara. Prema priopćenju koje je tada potpisao ravnatelj bolnice dr. Zoran Antunović, 29 osoba je teže i lakše ozlijeđeno, a eksplozija je uništila 120 stanova, od toga 56 potpuno, i 120 automobila.

Auto bomba u Splitskoj ulici u Mostaru postavljena je iz osvete prema pripadnicima HVO-a, tvrdio je tada u ekskluzivnom razgovoru za Večernjak glasnogovornik mudžahedinske zajednice u BiH

Alu Husin Imad, poznatiji pod nadimkom Abu Hamza, u jednom je intervjuu rekao je kako je napad ustvari osveta koja je, po njegovim tvrdnjama, stigla od Ahmeda Zuhaira zvanog Handala, nakon što se ovaj zakleo da će se, kad bude pušten na slobodu, osvetiti Hrvatima za poniženja koja je doživio kao zarobljenik HVO-a.

“Mi ne opravdavamo to što je učinio; za postavljanje auto-bombe odgovarat će pred Allahom, ali ga u isto vrijeme razumijemo. On će za taj čin mora imati jak dokaz pred Allahom, jer nitko ne može opravdati da se u ime islama ubijaju žene i civili. Ako imaš problem s ljudima otiđi i kaži mu i vrati mu. Ne mogu se opravdati niti napad u Mostaru ili Londonu, ili Madridu”, rekao je Abu Hamza.

Kako se skovao plan?

Sudski postupak protiv Handale i njegovih petorice pomagača započeo je u svibnju 1998. Handala, je u odsutnosti osuđen na deset godina zatvora. Sudionici terorističkog napada, Ali Ahmed Ali Hamad (iz Bahreina) i Nebil Ali Hil, zvani Abu Jemen, dobili su osam, odnosno pet godina zatvora.

Handalu je američka vojska je zarobila u Afganistanu, potom zatvorila u Guantanamo, odakle je nakon oslobađanja otputovao u Saudijsku Arabiju.

Napad u Mostaru prvi je teroristički čin u BiH.

Tjednik Slobodna Bosna još je 1999. godine opisala tijek događaja u Mostaru navodeći kako su Ahmet Zuhair zvani Handala i Ali Ahmed Ali Hamad zvani Ubeida prvi put u Mostar došli 11. rujna 1997. kako bi precizno utvrdili lokaciju na kojoj će sedam dana kasnije parkirati automobil bombu.

Handalin plan predviđao je četiri potencijalna mjesta; zatvor u Šenoinoj ulici, prostor pored velike zastakljene zgrade za koju je on tvrdio da je hotel, benzinsku crpku i parking u središtu stambenog bloka u Splitskoj ulici.

U izjavi koju je nakon uhićenja, krajem listopda iste godine, Sektoru kriminalističke policije MUP-a Federacije dao Bahreinac Ali Hamad (bivši pripadnik 7. korpusa koji u Bosni stalno boravi od kolovoza 1997.), stoji kako je Handala je osvetu planirao mjesecima ranije. Prijetio je da će “nešto učiniti” u Žepču, Kiseljaku ili Mostaru kako bi se osvetio hrvatskim policajcima koji su ga od siječnja 1996. do kraja svibnja 1997., kada je službeno pomilovan i oslobođen, navodno maltretirali u zatvoru.

Gubljenje tragova

Dan prije eksplozije, njih dvojica sastala su se u kući Handalinog punca u zeničkom naselju Željezno Polje, gdje ih je čekao Saleh Nedal zvani Jemen. Četvrti bitan lik je, navela je tada Slobodna Bosna, Vlado Populovski zvani Makedonac, oružar i stručnjak za izradu eksplozivnih naprava sa satnim mehanizmom iz Zavidovića, koji je Ali Hamadu nekoliko dana ranije uručio satni mehanizam, štapin i sprej protiv insekata za brisanje tragova na automobilu.

Zajednički su odlučili da u toj akciji koriste crveni Golf s automatskim mjenjačem koji su ranije ukrali u Novom Travniku – objavila je Slobodna Bosna 20. ožujka 1999. podsjetivši da je, nakon terorističkog čina u Mostaru, Oslobođenje iz izvora bliskih Federalnom MUP-u objavilo vijest da je “uhapšen Vlado Populovski, misteriozni “Makedonac” iz Zavidovića, za kojeg se vjeruje da je jedan od najopasnijih terorista, u izravnoj vezi sa Abu Hamzom i Handalom.

”Prema istom izvoru, Populovski je, nakon što ga je uhitila federalna policija, pritvoren u Kazneno-popravnom domu u Zenici. Kao i u slučaju Abu Hamze i Handale, tako se i njemu naknadno gubi svaki trag?!”, objavila je Slobodna Bosna.

WIKILEAKS: Dvojica ‘mostarskih’ bombaša bila zatočena u Guantanamu

facebook komentari

Nastavi čitati