POVIJEST: Hrvatsko-bugarski ratovi

1

Tomislavova_Hrvatska

PRISJETIMO SE… Obje države su imale velike promjene svojih granica, osobito između rijeka Bosne i Drine

Hrvatsko-bugarski ratovi bili su serija oružanih sukoba u 9. i 10. stoljeću između Hrvatske i Bugarske. Bugarska je tada bila velika sila od koje je strepilo Bizantsko carstvo, tradicionalno u savezništvu s Hrvatima.

Sredinom 9. stoljeća, Bugarska je bila dominantna sila na istočnom i srednjem dijelu prostora kasnije nazvanom Balkan. Godine 854., bugarski vladar Boris I. sklopio je savez s Moravskim princom Rastislavom protiv Ludviga Njemačkog, vladara Istočne Franačke.

Prvi rat – Trpimir protiv Bugara

Knez Primorske Hrvatske, Trpimir, vjeran Franački vazal, bio je svjestan bugarske opasnosti i njihove ekspanzije prema zapadu koja je nakon osvajanja Raške došla do hrvatskih granica. Prema Konstantinu Profirogenetu VII., Bugari su napali Hrvatsku oko 854. god, no postoji mogućnost i da je Ludvig Njemački sponzorirao Trpimirov napad na Bugarsku. Tijekom ovog rata dogodila se samo jedna veća bitka, i to na teritoriju današnje sjeveroistočne Bosna, u kojoj nijedna strana nije ostvarila jasnu pobjedu. Ubrzo su započeti mirovni pregovori između Trpimira i Borisa I. koji su zapečaćeni simboličnom razmjenom darova. Tada je utvrđena granica između Hrvatske i Bugarske na rijeci Drini.

Drugi rat: Kralj Tomislav deklasirao Bugare

Bugarski car Simeon je vodio dug i mukotrpan rat protiv Bizantskog cara Romana I. od kojega je namjeravo preuzeti Bizantsko Carstvo. Nakon snažnog bugarskog

Kralj Tomislav integrira dalmatinske gradove

Kako bi privolio kralja Tomislava da se uključi u rat protiv Bugara, Romanos I. je 925. god. odredio da dalmatinski gradovi umjesto Bizantu, od tada porez plaćaju Hrvatskoj državi; od tada je Dalmacija, uključujući većinu gradova i otoka, postala pod upravom Kralja Tomislava i od tada administrativnim dijelom Hrvatske.

pritiska i pretrpjevši poraz za porazom, Bizantsko Carstvo je ušlo u pregovore s Hrvatskom u želji da ostvari savez protiv Bugara. O ovim planovima, cara Simeona, je izvjestio vladar Zahumlja, Mihajlo Višević, kojeg su Srbi prognali na otoke zauzevši većinu njegove države. Simeon je poharao srbijanske zemlje 924. godine i pripojio ih Bugarskom Carstvu.

Srbijanski veliki župan, Zaharija Pribislavljević, pronašao je sklonište na hrvatskom dvoru, kao i veliki broj Srba koji su prebjegli u Tomislavovu Hrvatsku.

Kako bi privolio kralja Tomislava da se uključi u rat protiv Bugara, Romanos I. je 925. god. odredio da dalmatinski gradovi umjesto Bizantu, od tada porez plaćaju Hrvatskoj državi; od tada je Dalmacija, uključujući većinu gradova i otoka, postala pod upravom Kralja Tomislava i od tada administrativnim dijelom Hrvatske. Također, Zahumljani pod princom Mihajlom, su već 926. god. postali Tomislavovi vazali. Car Simeon je poslao svog vojvodu Alogobotura da potjera ostatak Srba prema Hrvatskoj, što je prouzrokovalo njihovu pobunu i rat oko 926. god.

Jedina bitka koju je car Simeon ikada izgubio

Vrhunac sukoba bila je Bitka u bosanskim planinama 27. svibnja 927. godina, kada su hrvatske snage pod vodstvom kralja Tomislava, potpuno uništile bugarske snage vojvode Alogobotura, pobivši većinu bugarskih vojnika. Hrvatska pobjeda je bila tako velika i odlučujuća da su suvremeni izvori uvelike pretjerivali u navodima veličine sukobljene vojske (160,000 hrvatskih snaga nasuprot malo više bugarskih vojnika. Ovo je bila jedina bitka koju je car Simeon ikada izgubio. Kako su oba vladara održavali dobre odnose s papom Ivanom X., papa je uspio pregovorima da okonča rat ubrzo nakon same bitke.

Hrvatska postaje najsnažnijom državom tog razdoblja

Iako nije došlo do promjena državnih granica sukobljenih strana, Hrvatsko Kraljevstvo je izniklo ojačano iz rata, ne samo vojnom snagom, nego i prirodnim resursima, te je postalo najsnažnijom državom toga razdoblja, sposobnom da podigne značajnu pomorsku flotu. Na dan bitke, u Preslavu je preminuo car Simeon, a njegov nasljednik, Petar I. suočio se s unutarnjim nemirima, te borbom za vlast s braćom Mihajlom i Ivanom. Srbi su uspjeli iskoristiti ove sukobe i većina ih se 931. god. uspjela vratiti u svoje domove tijekom obnovljene srbijanske države Časlava Klonimirovića, čime je Hrvatska prestala graničiti s Bugarskom.

Povjesni izvori:

Theophanes Continuatus:
Na 27 mjeseca Maja, tokom 15. indikcije, Symeon, vladar Bugara, vodio je vojsku protiv Hrvata u bitci dok se borio s njima, biva poražen i svi pod njim bijahu pobijeni … i Symeon umire u Bugarskoj, što svršava njegov život, nadvladan tugom i slomljena srca … I čuvši o Simeonovoj smrti, susjedni narodi, Hrvati, Mađari i ostali, odluče napasti Bugare …

Georgius Cedrenus:

U mjesecu Svibnju, tokom 15. indikcije, Symeon, vladar Bugara, napadne Hrvate, i, u borbi s njima, biva poražen u neprohodnoj regiji i izgubi svu vojsku … Symeon umire od infarkta u Bugarskoj … Zatim, čuvši o Simeonovoj smrti, susjedni narodi, Mađari, Hrvati i ostali odlučiše napasti Bugare

Georgius Hamartolus:
Na 27 dan u mjesecu svibnju, tokom 15. indikcije, Symeon, Bugarski knez, vodio je bitku protiv Hrvata, i, boreći se, biva poražen, i svi pod njim mrtvi. Zatim napadnut od neizlječivog infarkta, nestade, biva u svemu griješan čovjek … Postavio je Petra, svog sina, kao kneza …”

Konstantin Porfirogenet:
Sada, u tom vremenu ti isti Bugari pod Agoboturom uđu u Hrvatsku za rat, i tamo bivaju svi pobijeni od Hrvata

Joannesa Zonare:
Ali bugarski vladar Simeon, krvožedan i nemiran čovjek, napadne hrvatski narod i, poražen u neprohodnoj regiji, izgubi svu vojsku… Simeon umire slomljenog srca (infarkt).

Nestorova kronika (Povijest prošlih vremena):
I god 6430 (942). Simeon hodil na horvatov, i pobedili ego horvaty, i umer, ostaviv Petra, svoego syna, knyazem nad bolgarami.

Bakalov, Istorija na Bǎlgarija, “Simeon I Veliki”.

izvor:Croative.net

facebook komentari

  • peppermintt

    a đe srbijica 😛