Pratite nas

BiH

Povlačenje lex Perković: Kako poraz prikazati kao pobjedu

Objavljeno

na

Ako je vjerovati prorežimskom tisku, odlučna hrvatska vlast je ovoga tjedna potpuno nadigrala eurokrate. Zakon, od milja prozvan Lex Perković, donesen 28.6., poništit će se tek krajem godine, što se prezentira kao silan uspjeh.

[dropcap]P[/dropcap]redsjednik Republike govori o tome kako je postignut “kompromis”, no prije će biti da nije postignut kompromis već kompromitacija, koja je neznatno ublažena time što je Europska komisija dala Hrvatskoj par mjeseci vremena da poliže ono što je zabrljala. O kakvom je kompromisu riječ kada Viviane Reding govori o tome kako zakon treba povući “brzo, učinkovito i bezuvjetno”? Hrvatskoj strani je, iz njima znanog razloga, bilo jako stalo da to ne bude “brzo”, već što je sporije moguće pa im je kao neka vrsta manje nečasne odstupnice odobreno da se ograničenje Europskog uhidbenog naloga ukine najkasnije do 1. siječnja.

Sva ova frka pokrenuta je isključivo zato da se spriječi suđenje Josipu Perkoviću u Njemačkoj. Mogući način da se kontrolira politička šteta koju taj proces može imati za milje naše (post)komunističke elite je da Perkoviću započne suđenje u Hrvatskoj, za koje, nakon svega, opravdano možemo posumnjati da će teći sporo i da neće ići naviše, tj. prema političkim nalogodavcima ubojstava emigranata po Europi. Ako se dosta želi ukinuti zastara za teška ubojstva potrebno je promijeniti Ustav, a za to su potrebni i glasovi oporbe. O tome se očito već pregovaralo, jer vladajući optužuju oporbu da ucjenjuje, tj. da traži neke ustupke za podizanje ruku za promjenu Ustava. Zaboravili su kako su i sami prije tri godine ucjenjivali tadašnju Vladu, kada su za izmjene nekih formalnosti u Ustavu, potrebnih na pristupnom putu EU, bile nužni i njihovi glasovi, ucjenom da se broj zastupnika iz njima tradicionalno nesklone “dijaspore” fiksira na samo tri.

Otužno je gledati ih kako se pokušavaju vaditi, i na čiju su medijsku zaštitu spali. Prošlog tjedna je u Dnevniku HTV-a ministar pravosuđa Miljenić istaknuo kako je problem bio u prijevodu zakona. Nismo se dakle razumjeli. Djelovao je kao čovjek koji ne govori svojim, već tuđim riječima, u koje ni sam ne vjeruje. Nakon epizode “izgubljeni u prijevodu”, vijesti su se nastavile sljedećim prilogom, a ministra se moglo vidjeli u pozadini kako tumara tražeći izlaz iz studija, čime je prijevodna izgubljenost kulminirala doslovnom.

O razini postignute idile s Bruxellesom dovoljno govori izjava Redingove da će budno pratiti što se događa. Očito im više ne vjeruje na riječ, ali ne radi se o tome da ne vjeruje “njima”, već zadugo neće vjerovati svima nama. Teško da će i buduće hrvatske vlasti izbjeći sjeni imidža balkanskih bitangi, kojima se ne vjeruje da će izmijeniti zakon, sve dok se ne objavi u Narodnim novinama. Javnosti se pokušala servirati i priča kako se nije došlo u sukob s institucijama EU već s partikularnom političkom opcijom u Europskoj komisiji, točnije pučanima. No gdje su im onda prijatelji socijalisti? Tko se jasno oglasio i podržao akciju spašavanje vojnika Perkovića i njegovih nalogodavaca? Gdje je engleska konjica?

Petlja se i kako je ovo bilo važno radi našeg “pozicioniranja prema Europskoj komisiji”. Na kraju su se pozicionirali kao wannabe delinkvent koji se nešto joguni pa dobije pljusku od učiteljice i pokorno se vrati u klupu. Miljenić ističe kako naš ugled ovim nije narušen, nego je bolji nego što je bio. Da, nakon ovoga će mu na međunarodnim skupovima masovno prilaziti kolege s pitanjem: Jeste li vi ministar one zemlje koja je dan prije ulaska, nakon što su svi ratificirali pristupni ugovor, ograničili europski uhidbeni nalog, kako bi spasili tipa s njemačke tjeralice zbog političkog ubojstva sjekirom? Svaka čast. Posebno vam čestitamo što ste to ograničenje, nakon prijetnje sankcijama, ukinuli nakon tri mjeseci, to je sjajno, jako dobro dođe za ugled… Miljenić u srijedu u Dnevniku na izravno pitanje o Perkoviću odgovara kako on neće komentirati pojedinačne predmete, dakle, “pravi se Tošo”. Ističe svoju mladost i to kako on “nije razmišljao o komunističkim zločinima, štoviše – mislio je da su kažnjeni.” Na temelju čega je mislio da su kažnjeni? Koji su to sudski procesi nakon pada komunizma u Hrvatskoj za te zločine? I što kaže o vlastitoj kvalificiranosti za mjesto ministra pravosuđa netko tko je “mislio da su kažnjeni”?

Plitki spinovi kako se za nešto tobože izborilo očito su osmišljeni od trećerazrednih PR “stručnjaka”, kao i bacanje težišta na potpuno sporedno pitanje ćirilice u Vukovara, kao da je glavna stvar zbog koje je Reding primila Miljenića bila dati mu potporu oko ćirilizacije, tj. da ga nije primila kao ministra pravosuđa već valjda ministra za ćirilicu i traduktologiju.

Jedna ozbiljna novina koja duguje državi ozbiljan novac pa se dodvorava Vladi dosad neviđenom servilnošću i nezamislivim misaonim akrobacijama pretvaranja kapitulacije u pobjedu, nakon što je ministar dobio naputak u Bruxellesu na naslovnici od četvrtka ne spominje meritum, tj. Lex Perković, već ističe: “Reding: Od ćirilice u Vukovaru ne odustajemo.” Mogli su komotno staviti i “Reding: Dobar dan, ministre.”, ili “Reding: jeste li za kavu ili čaj?”

Za razliku od tog uglednog lista zaduženog za jutarnje pumpanje vladinog ugleda, neugledne svjetske novine i agencije očito nisu ništa shvatile pa tako Wall Street Journal donosi tekst pod naslovom: “Hrvatska kapitulirala u sporu oko europskog uhidbenog naloga”, što je besmislica jer zahvaljujući Butkoviću svi znamo da je Hrvatska pobijedila. Austrijska agencija APA piše da je “u sporu oko izručenja bivšeg obavještajca Hrvatska popustila pod pritiskom EU-a”, a u biti je točno da je EU popustila pod pritiskom Orsata Miljenića.

Ozbiljne novine koje duguju ozbiljne iznose za porez zaključuju kako je vlast dobra, a narod ne valja, točnije, kriva je hrvatska politička javnost, jer je “provincijalna”, valjda kao i vodeće svjetske tiskovine i agencije koje nisu shvatile veličinu pobjedu onih koji trijumfalno povlače zakon što su prije manje od sto dana sami donijeli.

NinoRaspudić  / Večernji list

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Bakir Izetbegović: Moj otac Alija je pred smrt ostavio BiH Erdoganu u amanet, da skrbi o njoj

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović ponovo je u četvrtak eksploatirao problematičnu tezu po kojoj je njegov pokojni otac Alija prije smrti sadašnjem predsjedniku Turske Recepy Tayyipu Erdoganu povjerio ulogu svojevrsnog skrbnika nad BiH.

Sudjelujući u obilježavanju četrnaeste obljetnice smrti Alije Izetbegovića koji je bio prvim predsjednikom Predsjedništva BiH kao samostalne države, njegov sin je novinarima u Sarajevu kazao kako je veza između njegova oca i sadašnjeg turskog predsjednika bila veoma važna, a o tome svjedoči kako je Erdogan bio jedna od posljednjih osoba s kojom je razgovarao prije smrti.

“On (Alija) je u njemu je prepoznao budućeg jakog lidera i ostavio mu u amanet brigu za BiH. Ja mislim da Erdogan itekako dobro nosi taj amanet”, kazao je Bakir Izetbegović.

Na reakcije u povodu konstatacije o Erdoganu kao osobi kojoj je BiH ostavljena na skrb nije trebao dugo čekati a prvi je to učinio Izetbegovićev ogorčeni politički protivnik Milorad Dodik.

Kazao je kako je ta izjava “skandalozna i opasna” poručivši kako Bakir Izetbegović Erdoganu može dati na čuvanje samo ono što je katastarsko vlasništvo njegove obitelji.

“U BiH žive dva kršćanska naroda u čije ime Alija nikada nije govorio niti je imao mandat govoriti”, kazao je Dodik.

Sam Bakir Izetbegović u stalnim je kontaktima s Erdoganom, a jedan drugoga redovito oslovljavaju s “brate”. Zbog tako bliske suradnje Izetbegović je često izložen kritikama i optužbama da BiH dovodi u poziciju turskog vazala na Balkanu.

Turska se posredstvom svog veleposlanstva u Sarajevu izravno uključila u obilježavanje ovogodišnje obljetnice smrti Alije Izetbegovića i to ponudivši u četvrtak sarajevskoj publici premijeru turskog televizijskog dokumentarca pod naslovom “Alija, posljednji bedem islama”.

U filmu se veliča lik i djelo pokojnog bošnjačkog lidera, no čak je i njegovu sinu koji je nazočio projekciji zasmetao naslov koji je ocijenio “malo pretencioznim i jednodimenzionalnim”.

“Alija je naravno čovjek koji je borac za obranu islama na ovim prostorima, ali je bio i borac za demokraciju, slobodu, uvođenje višestranačkog sustava te obranu multietične supstance u BiH”, kazao je Bakir Izetbegović komentirajući film.

Začudio se ipak što se nitko u BiH nije sjetio snimiti film o njegovu ocu pa su to morali učiniti Turci koji su otišli i korak dalje jer njihova državna televizija TRT producira igrani serijal o Aliji Izetbegloviću koji se još snima.

Višnja Starešina: Pomozimo Bakiru vidjeti mudžahedine

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Nastavi čitati