Pratite nas

Povratak Mustafe Golubića (Enigma Broz 3.dio)

Objavljeno

na

Staljin vjerojatno nije bio zadovoljan Titovim radom ili iz nekih drugih razloga, prema kazivanju načelnika Kabineta predsednika Republike Mirka Milutinovića, odlučio je Tita smijeniti.

Vlada Popović, jedno vrijeme tajnik Komunističke partije Hrvatske i Mirkov odličan drug, u povjerenju mu je rekao:

Josip_Broz_Tito[dropcap]N[/dropcap]a moje ime 1941. godine, od Kominterne je stigla pismena depeša (hrvatski telegram ili dojava, svejedno, mo) kojom se obavještavam da je Josip Broz Tito odlukom ovog organa (hrvatski se kaže ustanova ili oblast, a u ovom slušaju se radi Kominterni koja je svakako jedna ustavova ili oblast, mo) smenjen s položaja glavnog tajnika KPJ kao nepodobna osoba za vođenje partije u novonastalim uvjetima. Zahtjevano je da se sa sadržajem ovog telegrama sve članstvo odmah upozna. S telegramom je upoznao i Tita. Dogovorili su se da o tome nikome ništa ne govore, a da telegram unište. Pokazalo se da se Vlada Popović nije prevario u procijeni Titovog jugoslovenskog opredeljenja.

Pošto nalog s telegram nije proveden u djelo, u Beograd je odmah doputovao Mustafa Golubić, Staljinov čovjek od velikog povjerenja, vjerojatno s ciljem likvidacije Tita i još nekih nepouzdanih jugoslovenskih komunista.

Netko ga je iz beogradske partijske organizacije po naređenju “izvjesnog druga” Golubića izdao Gestapo-u, koji ga je uhapsio i odmah zatim streljao.

 Ako se na osnovu ljubavi prema određenim stvarima ili vrijednostima, posebno kada je ta ljubav jako izražena, može naslućivati nečije podrijetlo, vrijedan pažnje je moj razgovor s Titom u jesen 1978. godine.

 U Igalu za vreme terapije u bisernoj kadi, vidno raspoložen, Tito mi je rekao: “I ja ću biti bogat čovjek. Imat ću i ja para. Izlaze mi sabrana djela za koja treba dobiti veliki honorar”.

 Gledao sam ga začuđeno. Čudilo me je da ga je ta vijest toliko uzbudila. Uzbudila njega, koji ima sve i kome ništa ne fali. Razmišljao sam šta da mu kažem. Prva misao koja mi je pala na pamet, a koja nije bila baš mnogo umjesna, bila je:

Druže predsjedniče, zar za vas pare, (novci, mo) nešto znače?

Začuđeno me je pogledao kao da sam izvalio neku glupost.

Druže doktore, čudi me od vas takvo pitanje. Zar ima čovjeka kome pare ništa ne znače? Po čemu onda i meni pare ne bi nešto značile? Točno je da ja imam sve, ali osobno i praktično nemam ništa. Sve ono čime ne možete slobodno raspolagati, to nije vaše. Ja čak i kada su u pitanju osobne stvari ne znam šta je moje, a šta je državno.

Značaj novca ni u komunizmu, a pogotovo socijalizmu, ne može se podcijenjivati. Mi se zalažemo za robno-novčanu privredu koja se ne može vršiti bez novca.

Slažem se da kapitalisti pretjeravaju kada je u pitanju novac. Oni su novac glorificirali. Za njih je novac mjerilo svih vrijednosti. U njih je novac moć, vlast, privilegija, uspjeh, prijateljstvo i zakon. S novcem se može sve postići, a bez novca ne može ništa. Bez novca nema standarda, nema obrazovanja, nema nauke i umjetnosti. Bez novca nema dobročinstva, kavaljerstva i humanosti. Bez novca nema prijateljstva, ljubavi i uživanja. S novcem se čovjek osjeća moćniji, sigurniji, nezavisniji, slobodniji i preduzimljiviji. (Hrvatski se kaže poslovniji, mo)

 serija_ravna_gora_2Ljudi cijene bogatstvo, dive mu se i žele ga imati. U nas, u odnosu na novac, postoje dvostruki pristupi i aršini. S ideološkog aspekta, teorijski se novac izjednačava s ostalim vrijednostima kao što su: materijalna dobra i roba. Taj pristup je ideološki ispravan, ali s praktične strane u današnje vrijeme nema puno opravdanja.

Jedan japanski ekonomist tvrdi potpuno opravdano da roba i sve ostalo ima svoju vrijednost samo ako se može novčano ostvariti. Roba koja se ne može prodati nema nikakvu vrijednost. Pamet, znanje i iskustvo imaju ili trebali bi imati odgovarajuću novčanu vrijednost.

 Vi svoju pamet i svoje znanje prodajete preko svoje profesije. Pisac to radi preko knjige, umijetnik preko umijetničkog djela. Dok materijalna dobra i roba kod nas polako počinju dobivati svoju pravu novčanu vrijednost, duhovna dobra i proizvodi duha još uvijek su slabo cijenjena i slabo plaćena.

Slušao sam ga pažljivo. U njegovom govoru sve je bilo istina, ali istina koju nisam očekivao da bih od njega mogao čuti. Zamišljeno sam u njega gledao. On je to primijetio i govor o novcu završio: “Pare su pare, druže doktore!”

Ja nisam ništa odgovorio. U sebi sam pomislio: sigurno da znam šta znači ne imati para, (hrvatski bi se reklo novca, mo) jer sve do završetka studija najčešće ih nisam imao. Ne znam šta znači imati velike novce, jer velike novce također nisam nikada imao. Pouzdano znam da je Tito uvijek imao dosta novca. Kao predsjednik SFRJ možda najmanje, zbog čega mu jako nedostaju, i zbog čega im se tako raduje. Vjerojatno Tito potiječe iz naroda čija je jedna od vrlo značajnih karakteristika bila velika ljubav prema novcu. Njihova deviza je: novac treba cijeniti, stvarati, posjedovati, umnožavati i štedijeti.

I poslije ovog događaja, ja sam se pitao: tko ste vi, druže predsjedniče?

Nastavlja se…

Otporaš

1.dio / 2.dio

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Pregled

Zahvala zračnim i kopnenim snagama u ime cijele Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

Zahvala zračnim i kopnenim snagama u ime cijele Hrvatske

Obraćajući se pripadnicima OSRH koji su sudjelovali u NOS-evima, ministar Krstičević je iskazao neizmjernu zahvalnost zbog svega što su učinili.

Izaslanstvo Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske koje su predvodili potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH Damir Krstičević te načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general zbora Mirko Šundov danas je, u utorak, 19. rujna 2017. uz predstavnike DUSZ-a, vatrogastva i lokalne uprave i samouprave boravilo u vojarni “Pukovnik Mirko Vukušić” u Zemuniku.

Osnovni cilj bio je dublji uvid u situaciju na terenu, kao i sve nedavne aktivnosti protupožarnih i protupoplavnih namjenski organiziranih snaga (NOS) OSRH koje su zajedno s drugim državnim institucijama i hrvatskim građanima radile na sprječavanju i sanaciji posljedica požara, poplava i suša koje su u zadnjih nekoliko mjeseci zadesile više područja Republike Hrvatske.

Tijekom posjeta vojarni, izaslanstvu su održane prezentacije o protupožarnoj i protupoplavnoj sezoni 2017., kao i o opskrbi pitkom vodom naselja koja su bila pogođena tim nepogodama i sušom.

Daljnje informacije predočene su tijekom pregleda postroja Protupožarne eskadrile 93. zrakoplovne baze i drugih pripadnika OSRH koji su bili angažirani u poplavljenim te sušnim područjima.

Obraćajući se pripadnicima OSRH koji su sudjelovali u NOS-evima, ministar Krstičević je iskazao neizmjernu zahvalnost zbog svega što su učinili.

“Svojim nesebičnim zalaganjem i angažmanom, koji je ponekad bio iznad uobičajenih ljudskih mogućnosti, vi piloti i tehničari, pripadnici pobjedničke Hrvatske vojske, stavili ste se na raspolaganje našoj Domovini.

Kao što je hrvatski vojnik bio uz svoj narod ’91. godine, tako ste i vi danas – kroz zadaće pomoći civilnim institucijama i stanovništvu, od gašenja požara pa do sanacije poplavljenih područja”, poručio je ministar.

Načelnik GS OS RH general zbora Mirko Šundov istaknuo je dobru suradnju i koordinaciju s DUZS-om, naročito vatrogastvom. “Prikupili smo naučene lekcije, preostaje nam da ih dobro izanaliziramo i implementiramo u svim područjima, od opreme do organizacije, sve s ciljem da budemo još učinkovitiji”, rekao je general.

Župan Zadarske županije Božidar Longin zahvalio je pripadnicima OSRH na svemu što su učinili za građane. “Bilo je to ljeto s mnogo nepogoda, suša, požara i poplava. Štete su velike, no najvažnije je da nije bilo ljudskih žrtava. Štete bi bile puno veće, da nije bilo vas, ne znam kako bi sve skupa završilo”, poručio je Longin vojnicima.

U sklopu programa posjeta, izaslanstvo je obišlo i novouređeni prostor za zrakoplovne tehničare koji rade na PP avionima Airtractor AT-802 A, kao i postroj akro grupe HRZ i PZO-a “Krila Oluje”. Ministar Krstičević tom je prilikom čestitao pilotima na osvojenoj nagradi za najprecizniji nastup na aeromitingu u Slovačkoj Republici.

Foto: MORH/ T. Brandt

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Zatvarali bi one koji su 1991. ratovali – Za dom spremni!

Objavljeno

na

Oporbeni IDS, javljaju mediji, izradio je prijedlog Izmjena i dopuna Kaznenog zakona u sklopu kojeg predlažu zatvorsku kaznu za isticanje fašističkih simbola, što, kako naglašavaju, podrazumijeva i isticanje  simbola i pozdrava „za dom spremni“, koji se vežu za ustaški režim.

Kao prvo, za nešto takvog zatvorske kazne, pa i zabrane, nikada nisu donijele ništa dobrog, uvijek su manje-više bile – kontraproduktivne.

Ovog puta će to biti još i više, jer glavni razlog predlaganja drastičnih mjera je usklik – „Za dom spremni!“ Naime, kad bi se taj „ludi“ zakon pretvorio u djelo, onda bi se moglo dogoditi da i onaj tko je ratovao, bio ranjen ili ginuo uz taj pozdrav u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu također bi mogao završiti onkraj brave, ili bi jednostavno svi koji su 1991. nosili te oznake postali građani „drugog reda“! Drugo, ako se već razmišlja o nečem takvom, to bi trebalo provesti u „paketu“ tj. da se zabrane fašistički, nacistički i komunistički simboli, ali i četnički koji su vezani uz Domovinski rat. Onda nikakvi ratni zločinci poput Vukašina Šoškočanina ne bi mogli imati „privatne“ spomenike, kao što ih imaju danas, a na kojima piše (na ćirilici) da „ovdje počiva komandant  odbrane Borova Sela, narodni junak, proglašen na velikoj narodnoj srpskoj  skupštini u Belom Manastiru 25. septembra 1991. godine.“.Osim toga, trebalo bi sankcionirati i sve one koji poput nekih članova IDS-a na ovaj ili onaj način sustavno „guraju“ projekt odcjepljenja Istre od Hrvatske, odnosno koji žele Istru proglasiti – Republikom! To je mnogo opasnije teza od usklika „Za dom spremni“, jer bi nakon njih to mogli (kad bi poludjeli!) zatražiti Dubrovčani i drugi. I ode Hrvatska, bez četnika, u tri PM!

Sad se postavlja pitanje: što su ti koji su bili i koji jesu na vlasti učinili da primjerice djeca u školi znaju što je to antifašizam, komunizam, nacizam i fašizam, te  što je to Domovinski rat, i protiv koga smo se mi borili? Sankcije bi trebalo uvesti i za ratne profitere, dezertere i izdajice. Trebalo bi još jednom „pročešljati“ popise amnestiranih srpskih i inih četnika, od kojih se dobar dio ponaša kao da su pobijedili u Domovinskome ratu, a ne kao da su (pomilovani) zločinci.

Dakle, idemo po redu. Prvo ćemo ustvrditi tko su bili oni koji su nakon završetka II. svjetskog rata počinili u ime Tita i partije strašne i neviđene zločine nad nevinim Hrvatima te zabraniti sve simbole pod kojima su to činili. Zatim, ćemo doći do Domovinskog rata te sankcionirati isticanje svih četničkih simbola, poglavito onih koji se vežu uz rehabilitiranog (!) četničkog zlotvora Dragoljuba Dražu Mihailovića, koji je Srbima i danas „svjetla točka“. Onda idemo kazniti one koji svake godine u Kumrovcu, ali i na drugim partizansko-komunističkim skupovima, ističu i nose simbole propale Jugoslavije, zločinačke JNA, ali i Tita.

Trebalo bi kazniti i spodobe  koji viču: Smrt fašizmu-sloboda narodu, jer se  taj uzvik nalazi  i na svim, ali baš na svim, važnijim dokumentima SK, KOS-a, Udbe i drugih organa i bio je sastavni dio  popisa za „odstrel“ nevinih Hrvata! (Uče li i o tome djeca u školi?)

Vjerujemo da ćemo čitav prijedlog ovog (suludog) Kaznenog zakona pročitati i u četničkim „Novostima“, koje iz tjedan u tjedan provode četničku politiku, pa će nam i u svezi toga mnoge stvari biti jasnije! (Zar ne Pupovac?).

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati