Povratak Srba u Mostar: Vratili se samo entuzijasti i oni koji se nisu snašli

1

Povratak Srba u Mostar bolna je tema o kojoj samo rijetki otvoreno govore, što smo ustanovili tragajući za pravom istinom i razgovarajući sa Srbima iz različitih društvenih slojeva koji su se vratili na prijeratna ognjišta.

”U Mostar su se vratili samo najhrabriji Srbi koji su vjerovali u rodoljubne ideale ili pak oni koji nisu imali izbora”, stav je povratnika s kojim smo razgovarali kroz zadnjih mjesec dana tragajući za istinom o razlogu zbog kojeg se u rodni Mostar od 30.000 Srba nakon ratnog vihora vratilo svega deset posto Mostaraca iz reda srpskog naroda.

Radivoje Krulj

Razlog tome je kaže mostarski paroh Radivoje Krulj stalna borba za egzistenciju po kojoj je Mostar postao poznat diljem svijeta, a ne treba biti posebno mudar pa znati da drugačije ne može ni biti jer je zbog političke krize grad na Neretvi postao rekorder po nepostojanju vlasti  sa stalnim blokadama normalnog života.

”Kriza je za sve građane, jer ona ne poznaje vjeru i naciju. Ona je naročito izražena za Srbe jer smo mi uglavnom bili u izbjeglištvu i morali smo se obnavljati i dizati iz pepela. Ogromna većina ljudi nije bila u prilici da se vrati na svoje prijeratno radno mjesto, i slično”, kazao je Krulj.

Povratak je  kako podsjeća, bio masovniji i intenzivniji u razdoblju od 1998. do 2002.godine. Kasnije su to bili pojedinačni slučajevi.

”Koliko mi raspolažemo s podacima od nepunih 30-tak tisuća Srba koji su prije rata živjeli na području Mostara, većina ih je izbjegla uslijed rata (oko 1.500 ostalo i u ratu), a vratilo se oko 3000”, tvrdi Krulj.

To i ne čudi jer po njegovim riječima povratnici nisu u mogućnosti doći do posla i osiguranja egzistencije, a niti obnoviti svoja prijeratna ognjišta.

”Uglavnom su se vratili ljudi koji nisu u izbjeglištvu ostvarili gore navedene egzistencijalne stvari, i onda je potpuno logično da je bolje biti u svome i na svome nego u tuđem i boriti se sa svoga za osnovna ljudska prava među kojima su posao, zdravstveno osiguranje i školovanje”, pojasnio je Krulj. Problem je kako naglašava što legitimne vlasti u Mostaru i nema već dvije godine, tako da sa te strane i ne može ništa očekivati.

”Za sve nas bi mnogo značilo da imamo adresu kome se obratiti i tko je odgovoran za očekivanja. Ovako nam ostaje da čekamo i da se nadamo”, zaključio je Krulj.

Joco VulićJoco Vulić

Međutim mladi ljudi ne vide perspektivu u Mostaru ni u zemlji, pa tako Ognjen Vulić  koji završava srednju medicinsku školu planira odlazak u Njemačku, u čemu ga otac Joco i majka Dragana podržavaju.

Od povratka u Mostar kako kažu vlast im nije dala ništa osim lažnih obećanja, ali su se boreći za svojih troje djece svakako snalazili. Podizali kredite iz kojih ni sami ne znaju kad i kako će izaći, te napravili kuću u naselju Željuša.

Prisjetivši se povratka i tegoba s kojim se ova obitelj nosila, Joco kaže da nije ništa ni tražio nego samo strojeve za brušenje parketa da ima čime djeci osigurati kruh. Ali nakon bezbroj apliciranja ništa nije dobio, pa je na kraju kreditima i to sam nabavio.

Djeca im nikada nisu imala mogućnost učiti srpski jezik pa su tako osnovnu školu završili po bosanskom, a srednju po hrvatskom planu i programu, ali najvažnije je kako kažu da su ljudi i da nisu nacionalizmom opterećeni, niti su imali tih problema ikada. Uspješni su sportaši i istaknuti učenici, ali da bi se ostvarili kažu Vulići trebaju otići u neku europsku zemlju gdje će se njihov rad, talent i  znanje nagraditi životom dostojnim čovjeka.

Nije im žao što su se vratili u Mostar jer su djecu lijepo odgojili i nemaju namjeru nigdje iz Mostar odlaziti, ali za djecu im kažu nema budućnosti u Mostaru.

Povratak Srba u Mostar okončan?

Stoga generalni tajnik SPKD-a Prosvjeta Goran Kosanić koji je u neprestanom kontaktu sa Srbima koji žive u Mostaru vidno razočaran i  zaključio da je proces povratka Srba u Mostar okončan.

”Položaj povratnika je neizvjestan i trnovit. Sam taj naziv “povratnik” koji vam zakače poslije naziva “izbjeglica” koji ste do jučer nosili svrstava vas u drugu grupu građana bez obzira što ste vi rođeni u ovom gradu i što su vaši korijeni duboko u ovom gradu. Što se tiče problema osnovni i glavni problem je nezaposlenost za cijelu mostarsku populaciju, jer u ovom gradu za posao nisu ugroženi Srbi nego svi Mostarci. U javnim institucijama nema ili je veoma mali broj Srba tako da se definitivno ne poštuje konstitutivnost o kojoj se stalno priča. Vrata za Srbe pogotovo povratnike su zatvorena i upravo  zbog toga što nemamo prave predstavnike u vlasti. Po mom  mišljenju nekog velikog povratka u Mostar više nema. Postoji mogućnost povratka starije populacije na okolna područja, ali ne možemo očekivati da se mlad čovjek koji je napustio Mostar kao dijete i sigurno osnovao svoju obitelj vrat u neizvjesnost i nesigurnost osnovnih uvjeta  za život. I mi koji smo se vratili prije 11 godina još nemamo riješenu egzistenciju. Mnogi su došli u Mostar i prijavili se  i izvadili osobnu iskaznicu, a onda se vratili svojim sadašnjim domovima. Zbog toga postoji i lažna slika o broju pravih povratnika iz reda srpskog naroda u Grad Mostar”, ustvrdio  je Kosanić.

Ako postoje izgledi za prave povratnike i poslije toliko godina tim ljudima kako kaže osim što treba popraviti kuću treba osigurati i uvjete  za održivost povratka.

Mostar bez Srba nije taj grad: Problem su ‘torovi’i lobiji

Direktorica World Music Centara, Cluba Aleksa i Srca Hercegovine Aleksandra Savić, smatra da je sam termin ‘povratnik ‘u funkciji stalnog održavanja žara preko kojeg se kako kaže ona bosonog ne može.

Aleksandra Savić

Nemam krizu nacionalnog identiteta, ali sebe prvenstveno promatram kao građanku svijeta. Tako percipiram i ljude oko sebe. Nisam u kontaktu sa Srbima kojima je to profesija da budu, pa vam mogu samo govoriti iz svog ugla. Moj problem ovdje su torovi, sustavno urušavanje vrijednosti koje su krasile ovaj grad, a to je prije svega bila jedna otvorenost i širina. Iz mog iskustva sustavu oko mene očigledno smeta to što me nitko ne kontrolira, što nisam ni na čijoj platnoj listi, što je moj izbor između mirnije stabilnije egzistencije i slobode bila sloboda. Sloboda svima smeta, jer su predugo svi u torovima ili lobijima ili ogradama. Oni koji su uvidjeli da to baš i nema smisla nemaju hrabrosti da to i priznaju i krenu u drugom pravcu. Ali zato imaju instrumente i želju da gaze svakoga ko je drugačiji od njih. E još ako je Srbin onda je to posebna poslastica za male i kukavice. Dakle, problem je i generaliziranje. Čim si Srbin ne valjaš. Srećom ovdje još uvijek ima zdravog tkiva koji ide u prilog pozitivne strane čovječanstva. Na kraju ovaj grad se još uvijek zove Mostar, a ne može se čak ni pričati o Mostaru kao gradu bez Srba, jer to onda nije taj grad”, kazala je Savić.

Nema raja bez rodnoga kraja

”Nema raja bez rodnoga kraja, ali nikad se ne može vratiti na ono staro”, tvrdi sedamdesetogodišnja Đurđa koja se nakon 18 izbjegličkih domova 2003 godine sa svojim suprugom Jovom i dva sina iz istočne Bosne vratila u selo Bučiće na devastirano obiteljsko ognjište.

Đurđa Ćorić

Dobili su otvore i materijal za odvode, ali obećani krov nikada, ali to joj i ne smeta jer je na svom ognjištu.

”Gdje god smo išli, bili smo građani drugog reda, sad smo svoji na svom i ne daj Bože da nas više išta odavde potjera, iskreno će Đurđa, kojoj je izbjeglištvo i povratak uvelike promijenio poglede na život.

Suprug joj je ostvario mirovinu, ali da se ne bave stočarstvom i svoja dobra ne razmjenjuju sa susjedima ne bi imali ni ono osnovno za život.

”Dobro je, nismo gladni, nitko nas ne dira, ali vidite i sami da živimo težački život u kući koja liči na straćaru, a nekad je ovo bila najljepša kuća u vali”, kaže Đurđa koja nam je sa sjetom pričala o zlatnim vremenima i šivaćoj mašini koju je imala u hodniku, čime se kako je naglasila tada mogla pohvaliti malo koja žena.

Sad čuva ovce i krave ne želeći misliti o ružnim stvarima jer kaže da je samo lijepa  sjećanja drže na životu. Dobro se slažu sa susjedima i uzajamno pomažu, te radeći od ranog jutra do kasno u noć žive za trenutke da ih unuka iz Crne Gore posjetiti.

Još oko 1.800 neobnovljenih srpskih kuća

”Podaci s terena o broju neobnovljenih stanova i kuća povratnika u Mostaru su poražavajući”, kazao je predstavnik Udruženja mostarskih Srba, Ranko Čvoron na sastanku predstavnika mostarskih udruženja povratnika i centara za socijalni rad u organizaciji Misije OSCE-a u BiH koji je održan u Mostaru pod nazivom ”Regionalni program stambenog zbrinjavanja”.

Tom prilikom je istaknuo podatak da na području Mostara ima još oko 1.800 neobnovljenih srpskih kuća, ne uključujući neobnovljene stanove u tu brojku.  ”Usprkos svemu populacija raseljenih nije odustala od povratka”, kazao je Čvoro, navodeći kako u svemu tome veliki problem predstavljaju kriteriji oko raspodjele sredstava iz donacija i proračuna jer se ona ne daju prema broju zahtjeva nego uglavnom u postotcima u odnosu na sva tri naroda u BiH.

U Mostaru kako je ustvrdio Čvoro, najviše je porušenih srpskih objekata tako da ovakva raspodjela po njemu nije logična.

facebook komentari

  • peppermintt

    ee tribalo je na vrime mislit o tomu, prije nego ste s oduševljenjem prihvatili vojsku srbočetnika na brdima okolo Mostara, s kojih je artiljerijom porušeno 2/3 Mostara, a vi ste po dogovru napustili grad prije napada, jer vam je rečeno ajde sklonite se vi malo na sigurno dok mi očistimo grad pa će te se vratiti kao pobjednici u srpski Mostar. Priko noći su se Srbi pokupili iz grada, svi su bili uvezani i znali što se priprema nama ostalima, znali su da se priprema Uborak…