Poziv na tribinu: Položaj Hrvata u svjetlu rezolucije EU Parlamenta u BiH

    6

     

    Četvrtak, 20. veljače 2014., 19 sati

     

    Srdačno Vas pozivamo na tribinu

    o zanimljivoj i aktualnoj temi

     

    POLOŽAJ HRVATA U SVJETLU REZOLUCIJE

    EUROPSKOG PARLAMENTA U BiH

     

    U razgovoru o temi sudjeluju:

    Milan Kovač, član predsjedništva HDZ-a i predsjednik Odbora za Hrvate u BiH

    Davor Ivo Stier, političar i diplomat, zastupnik u Europskom parlamentu

    Zdravka Bušić, političarka, zastupnica u Europskom parlamentu – Klubu zastupnika Europske pučke stranke

     

    Mate Kovačević, novinar i publicist

    Hrvatsko slovo

    facebook komentari

    • peppermintt

      NA STAZAMA MOGA DJETINJSTVA

      U san mi dođe i vidjeh sliku.
      I osjetih miris,drag i mio.
      To staze djetinjstva preda mnom stoje,
      zavičaj stari ja sam snio.

      Niz lice suza polako krenu,
      za stazama djetinjstva još srce žudi.
      O,gdje mi se skrivaš dome stari?
      Snivaš li mrakom ili ti zora rudi?

      Gdje su te hridi i brda kršna,
      pašnjaci škrti i vrtače puste?!
      Gdje mi je dom,kuća mi rodna,
      zidine stare i paprati guste?!

      Rodnu kuću ko sliku vidim,
      Sopicu malu,djeda ispod strije.
      U osinju njenom uz kolute dima
      od žege ilinjdanske umorne oči krije.

      I oca vidim;stiže polako.
      iz nekog vrtla ili sa njive.
      U ćošku avlije motiku stavlja
      pod gustu krošnju velike šljive.

      Živi li još uvijek tamo netko
      u najdražem dijelu moga svijeta,
      gdje zrikavci najljepše pjesme sriču
      i gdje jorgovan najljepši proljećem cvijeta?

      Slike se nižu, jedna na drugu,
      vjetar mi nosi mirise juga.
      Opijen tuđinom još samo slutim
      da srce mi para bol i tuga.

      Odjednom čujem, krvnik neki
      ruši mi dom, pali i gazi
      zavičaj kršni,uspomenu dragu,
      i komad mira na djetinjstva stazi

      Ustajem hitro, jer poć mi treba,
      na prag joj stajem sred krvava boja.
      I gle, ne vidjeh boru na starom čelu,
      već ponosom blista Hercegovina moja!

      Frano Mikulić Jukić

    • peppermintt

      NA STAZAMA MOGA DJETINJSTVA

      U san mi dođe i vidjeh sliku.
      I osjetih miris,drag i mio.
      To staze djetinjstva preda mnom stoje,
      zavičaj stari ja sam snio.

      Niz lice suza polako krenu,
      za stazama djetinjstva još srce žudi.
      O,gdje mi se skrivaš dome stari?
      Snivaš li mrakom ili ti zora rudi?

      Gdje su te hridi i brda kršna,
      pašnjaci škrti i vrtače puste?!
      Gdje mi je dom,kuća mi rodna,
      zidine stare i paprati guste?!

      Rodnu kuću ko sliku vidim,
      Sopicu malu,djeda ispod strije.
      U osinju njenom uz kolute dima
      od žege ilinjdanske umorne oči krije.

      I oca vidim;stiže polako.
      iz nekog vrtla ili sa njive.
      U ćošku avlije motiku stavlja
      pod gustu krošnju velike šljive.

      Živi li još uvijek tamo netko
      u najdražem dijelu moga svijeta,
      gdje zrikavci najljepše pjesme sriču
      i gdje jorgovan najljepši proljećem cvijeta?

      Slike se nižu, jedna na drugu,
      vjetar mi nosi mirise juga.
      Opijen tuđinom još samo slutim
      da srce mi para bol i tuga.

      Odjednom čujem, krvnik neki
      ruši mi dom, pali i gazi
      zavičaj kršni,uspomenu dragu,
      i komad mira na djetinjstva stazi

      Ustajem hitro, jer poć mi treba,
      na prag joj stajem sred krvava boja.
      I gle, ne vidjeh boru na starom čelu,
      već ponosom blista Hercegovina moja!

      Frano Mikulić Jukić

    • peppermintt

      NE DAM TE, MAJKO

      Uzalud suza iz oka vrije,

      uzalud jeca bolna duša.

      Kome da svoje ispričam jade?

      Tko to još pjesmom ljude sluša?

      Koga se danas još srcem voli,

      u ovoj ludoj igri bez kraja?!

      Čiji putovi okolo vode

      nesretne duše daleko od raja?

      Kuda ti ideš? Kakvome cilju?

      Ti kršna zemljo plemenita!

      Tko te to vodi na tvome putu,

      biserna ljepoto kamenita!?

      Iz sna se trgni, zemljo moja,

      java te čeka u zadnji čas!

      Ne daj svoj ponos i ime sveto,

      već hrabro digni voljeni glas!

      Čelične vjere simbol si bila,

      uma i snage sinova svojih.

      Pa neka grune vruća krvca

      opet iz starih žila tvojih!

      Majko zemljo, ne mogu čuti

      gdje ime ti blate i pljuju po tebi.

      Jer sin tvoj znade, voljena moja,

      da veliko srce imaš u sebi.

      Sin te tvoj nikada izdati neće

      upamti dobro, Hercegovino mila!

      Pa neka po lošim djelima nekih

      dugo si na stupu srama bila.

      Ne ću da vežu ime tvoje

      za mobilne skupe telefone.

      Zbog auta bijednih i prljava novca

      ne želim da na sva zvona zvone.

      U tvom se gnijezdu izleći neće

      kukavice sive, što ime ti blate.

      Mjesta im nema u tvome krilu,

      došlo je vrijeme da to shvate.

      Kukavičje jaje u tvome gnijezdu

      razbit će sokol oštroga kljuna,

      pa će ti pjesmom dirati dušu

      gusle što gude i zlatna struna.

      Ne dam te Majko, jer nisi kriva

      što zlatna ti krila oblijepiše blatom.

      I kule do neba izgradiše neki

      u krilu tvome sa tuđim zlatom.

      U ime svih onih što život su dali

      za krst časni i slobodu svetu

      dignut ću pero ko mač ljuti,

      da sječe svaku bolnu klevetu.

      U tebi se kriju kosti junaka

      Širokobrijeških mučenika,

      Blajburških polja i Križnog puta

      tisuća palih pravednika.

      Ti nisi od jučer, i ne ću da živiš

      pod zvijezdom koja tvoja nije.

      Kroz stoljeća duga utireš staze,

      Ti, vrijedna si sunca što sa neba grije.

      Ti sveta si, zemljo,zavičaju kršni.

      Mjesto je tvoje međ’ zvijezdama visina.

      I znaj, tko s prezirom ime ti kaže

      -ustat će pero pjesnika sina!

      Frano Mikulić Jukić

    • peppermintt

      NE DAM TE, MAJKO

      Uzalud suza iz oka vrije,

      uzalud jeca bolna duša.

      Kome da svoje ispričam jade?

      Tko to još pjesmom ljude sluša?

      Koga se danas još srcem voli,

      u ovoj ludoj igri bez kraja?!

      Čiji putovi okolo vode

      nesretne duše daleko od raja?

      Kuda ti ideš? Kakvome cilju?

      Ti kršna zemljo plemenita!

      Tko te to vodi na tvome putu,

      biserna ljepoto kamenita!?

      Iz sna se trgni, zemljo moja,

      java te čeka u zadnji čas!

      Ne daj svoj ponos i ime sveto,

      već hrabro digni voljeni glas!

      Čelične vjere simbol si bila,

      uma i snage sinova svojih.

      Pa neka grune vruća krvca

      opet iz starih žila tvojih!

      Majko zemljo, ne mogu čuti

      gdje ime ti blate i pljuju po tebi.

      Jer sin tvoj znade, voljena moja,

      da veliko srce imaš u sebi.

      Sin te tvoj nikada izdati neće

      upamti dobro, Hercegovino mila!

      Pa neka po lošim djelima nekih

      dugo si na stupu srama bila.

      Ne ću da vežu ime tvoje

      za mobilne skupe telefone.

      Zbog auta bijednih i prljava novca

      ne želim da na sva zvona zvone.

      U tvom se gnijezdu izleći neće

      kukavice sive, što ime ti blate.

      Mjesta im nema u tvome krilu,

      došlo je vrijeme da to shvate.

      Kukavičje jaje u tvome gnijezdu

      razbit će sokol oštroga kljuna,

      pa će ti pjesmom dirati dušu

      gusle što gude i zlatna struna.

      Ne dam te Majko, jer nisi kriva

      što zlatna ti krila oblijepiše blatom.

      I kule do neba izgradiše neki

      u krilu tvome sa tuđim zlatom.

      U ime svih onih što život su dali

      za krst časni i slobodu svetu

      dignut ću pero ko mač ljuti,

      da sječe svaku bolnu klevetu.

      U tebi se kriju kosti junaka

      Širokobrijeških mučenika,

      Blajburških polja i Križnog puta

      tisuća palih pravednika.

      Ti nisi od jučer, i ne ću da živiš

      pod zvijezdom koja tvoja nije.

      Kroz stoljeća duga utireš staze,

      Ti, vrijedna si sunca što sa neba grije.

      Ti sveta si, zemljo,zavičaju kršni.

      Mjesto je tvoje međ’ zvijezdama visina.

      I znaj, tko s prezirom ime ti kaže

      -ustat će pero pjesnika sina!

      Frano Mikulić Jukić

    • Duh ( bez sjekire )

      Dobro, pa koja je lokacija tribine?

    • Duh ( bez sjekire )

      Dobro, pa koja je lokacija tribine?