Pratite nas

Pravna nesigurnost odbija investicije, a s kim INA posluje to je njena stvar

Objavljeno

na

Zakon o strateškim investicijama može privući strana ulaganja samo do određene mjere, a dokle god postoji pravna nesigurnost Hrvatska će imati problema s investicijama, izjavio je danas hrvatski predsjednik Ivo Josipović u Mariji Bistrici.

ivo josipović“Mislim da moramo razlikovati dvije stvari, zakon samo do jedne mjere može pomoći u privlačenju investitora. Prema tome, dokle god imamo postupke po ovom ili onom zakonu koji dugo traju, dok god imamo sudske postupke kada je to potrebno radi zaštite interesa investitora, dok traju toliko koliko traju, dok postoji pravna nesigurnost, dok se propisi prečesto mijenjaju, imat ćemo problema s investicijama”, kazao je Josipović odgovarajući na pitanja novinara.

Naglasio je kako je dobru gospodarsku kvalitetu i klimu svakako potrebno graditi na svim razinama – vlade, države, županija, gradova i općina. “No, ima puno toga što se relativno brzo može raditi i bez novih zakona i velikog angažmana samog Sabora”, dodao je.

Upitan je li istina da SAD od Hrvatske traže da pošalje helikoptere u Ukrajinu kako bi zauzvrat dobila vojne helikoptere Black Hawk, Josipović je odgovorio kako “Amerika od nas ne traži ništa”. “To je jedan od aranžmana koji je bio ponuđen od strane našeg ministra (obrane Ante) Kotromanovića. Ja osobno nisam siguran da će do njega doći. Ali, ne radi se ni o kakvom pritisku i čak nisam siguran da postoji sklonost druge strane za takav aranžman”, ustvrdio je.

Napomenuo je kako je hrvatski zračni prostor siguran do 2024. a da sami helikopteri ne spadaju u uži korpus ratnog borbenog zrakoplovstva koji je trenutno pod raspravom i o kojemu se tek trebaju donijeti odgovarajuće odluke.

 “Vrlo je važno da imamo vrlo kvalitetne helikoptere, a ovi koje imamo jesu kvalitetni, posebice kad je riječ o transportu i pomoći u stanjima krize, požarima poplavama itd”, kazao je Josipović, napomenuvši kako ipak, kada je riječ o budućnosti, Hrvatska tek treba vidjeti što će se događati za pet, deset ili više godina.

Na pitanje novinara je li istina da Ina od Kurda kupuje naftu, a da se Bagdad tome protivi, predsjednik Josipović je kazao kako on na to ne može odgovoriti. “Ja to ne znam i ne trebam znati. Tržište je slobodno, s kim Ina posluje to je njena stvar, ako ne krši neki međunarodni propis. Koliko znam, nikakvi se propisi ne krše. Prema tome, od koga Ina kupuje i da li kupuje nije nešto čime bi se hrvatska država trebala baviti”, istaknuo je.

Pitali su ga novinari i što misli o tvrdnji Kolinde Grabar-Kitarović, da u svom uredu ima prevelik broj zaposlenih savjetnika te da je najavila prljavu kampanju pred predsjedničke izbore, na što je Josipović rekao kako je to njena ocjena, ali on ne misli tako. – Otkad sam došao u Ured, smanjio se i proračun i broj zaposlenih ljudi, pa je vidljivo da se radi na uštedama. Međutim, mene ne zanima što je sve rekla Kolinda Grabar-Kitarović. Ako je rekla da će kampanja biti podla, onda znači da nešto zna o tome i da priprema takvu kampanju, ali što se mene tiče, neće biti niskih udaraca, rekao je Josipović. 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Novinarske trice i kučine

Objavljeno

na

Objavio

Poznato je kako tiskani mediji u nas i u svijetu proživljavaju svojevrsnu krizu koja se ponajviše ogleda u padu naklada. Glavni je tome razlog pojava inernetskog novinstva, ali, barem kad je riječ o domaćoj medijskoj sceni, nije samo to u pitanju.

Dnevni, središnji, tzv. ozbiljni politički listovi trivijalizacijom tema i događaja kao da oponašaju baš te portale te time sebi oduzimaju specifični prostor djelovanja.

Evo jedne male antologije urnebesnih naslova: Milijan Brkić napušta politiku zbog Ane Rucner, Ella Dvornik ima novu frizuru, Renata u Splićaninu našla sve što joj treba, gola žena čisti stanove muškaraca, Ava Karabatić se seksala u zatvoru, Nives Celzijus objavila razgolićenu fotografiju, preseksi Milica zapalila Split, Pažanin vikao na Špičeka i otrkio gdje će provesti vikend, Ivana Plehinger otkrila zašto nema migrenu, Melania Trump očajna i nesretna, Suzana Mančić mami seksipilom i u šezdesetoj, Borna Rajić umišlja da je plemkinja, Soraja pokazala previše, Ž. je očajna jer ju je muž prevario s prijateljicom, Severina zapjevala s novim svekrom koji zna svirati harmoniku, a s Igorom šalje poljupce iz Venecije, Ecija Ojdanić nikad bolje nije izgledala, Jelena Rozga istakla prebujni dekolte, a fanovi oduševljeni njezinim šeširom, Danijela Martinović drastično promijenila izgled, Neven Ciganović se podvrgao estetskoj kirurgiji, Monika tulumari dok joj se muž priprema za novi brak,Aca L. brutalno pretukao bivšu ženu, Madonina kći obrijala dlake pod pazuhom, Lana Jurčević u donjem rublju raspametila obožavatelje…

Ovakva trivijalizacija sigurno neće pomoći uspješnosti medija koji žele biti ozbiljni i koji žele imati ozbiljne čitatelje. Neki teoretičari komunikacija drže kako je trivijalizacija u funkciji zaglupljivanja masa i odvlačenja pažnje od stvarnih problema društva.

Objektivno, ona je u funkciji promocije posve beznačajnih osoba i njihovih zanimanja. No, uz opći pad elementarne pismenosti, pretjeranu uporabu anglizama i vulgarnosti u izrazima, koje se poput crnih filmova nameću kao moderan stil, kakve pristojni ljudi ne koriste niti u krugu prijatelja kamoli pred tisućama čitatelja, postoji još jedan veliki problem, a zove se kolumnisti.

Umjesto objektivnih komentara i analiza, kakvih srećom još uvijek ima, dominiraju otvorena politička pristranost, vrijeđanje neistomišljenika pa i publike, egocentrična „ja pa ja“ forma, brkanje vlastitih opsesija, uvjerenja, vjerovanja i želja sa stvarnošću.

Na primjer, ne vidi se izvor terorizma ako to narušava ideju multikulturalnosti. Brojnim je komentatorima tako važnije ono što se događa u njihovoj glavi, nego u svijetu oko njih.

Selektivno, od slučaja do slučaja, tretiranje događaja i ljudi, diskreditiranje nepoćudnih, ili otvorena laž dio su svakodnevnice. To je sve možda u interesu nekih moćnih stranaka, skupina i pojedinaca, ali zacijelo nije u interesu medija.

Josip Jović/SlobodnaDalmacija

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

19. listopada 1991. – Konvoj liječnika bez granica

Objavljeno

na

Objavio

Konvoj humanitarne organizacije „Liječnici bez granica“ tek je 19. listopada 1991. napokon propušten u opkoljeni Vukovar.

Jedan od pokušaja ulaska 11. listopada zaustavljen je zato što je u kolima Hitne pomoći navodno pronađena ručna bomba.

U međuvremenu, 13. listopada zadnji veliki pokušaj proboja prema Vukovaru nije uspio, a hrvatske snage zaustavljene su, uz velike gubitke, na ulasku u Marince.

Unatoč svemu Europska zajednica zatražila je prekid operacija JNA kako bi humanitarni konvoj ušao u grad.

Nakon što su uz brojne prijetnje i opstrukcije ipak uspjeli ući, „Liječnici bez granica“ izvukli su iz vukovarske bolnice 112 ranjenika. No s druge strane ulazak konvoja u Vukovar srpske postrojbe zapravo su iskoristile da poprave i učvrste napadačke položaje, piše HRT

Kada je 19. listopada konvoj oko 11 sati krenuo prema Nuštru preko Bogdanovaca i Marinaca, započela je pucnjava te je  kolona zaustavljena. Do 15 sati konvoj s ranjenicima još uvijek je bio u Bogdanovcima, a napadi teškog topništva JNA na Nuštar nisu prestajali.

Konvoj je stoga nastavio put prema Srbiji, ali je jedan  kamion naletio na minu pri čemu su ranjene dvije medicinske sestre iz Švicarke i Luksemburga.

Konvoj je ipak nastavio prema Šidu, a na povratku, kod Lipovca, preuzeli su ga hrvatski redarstvenici. Tako je, nakon više od 12 sati lutanja, konvoj stigao u sigurne ruke. Zbog svih opasnosti kojima su bili izloženi medicinski djelatnici i ranjenici, odustalo se od daljnjih pokretanja humanitarnih akcija izvlačenja ranjenika.

Mali dio ranjenika nekako je ipak uspio naći put do slobode izvlačeći se početkom studenog. No najveći dio pacijenata vukovarske bolnice, naočigled europskih promatrača, po okupaciji odveden je na Ovčaru i likvidiran, što će ostati upamćeno kao najprimitivniji oblik neljudskosti velikosrpskog agresora.

facebook komentari

Nastavi čitati